Poslovni broj Gž Ob-11/2025-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po majci i zz GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ivici Ćutuku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Hlatki, odvjetniku iz Vukovara, radi povišenja uzdržavanja, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P Ob-368/2024-8 od 05. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P Ob-368/2024-8 od 05. studenog 2024.
Obrazloženje
1.Citiranom presudom izmijenjena je visina uzdržavanja određena točkom IV. presude Općinskog suda u Vukovaru, posl. broj P-361/14 od 03.03.2016. i naloženo je tuženiku da od 10.05.2022. do kada za to budu postojali zakonski uvjeti plaća mjesečno za uzdržavanje tužitelja iznos od 180,00 eur (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 50,00 eur za razdoblje od 10.05.2022. do 31.12.2023., odnosno za iznos od 70,00 eur za razdoblje od 01.01.2024. pa nadalje (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 500,00 eur (točka III. izreke).
2.Protiv citirane presude žalbe su podnijele obje stranke (tužitelj protiv točke II. izreke, a tuženik protiv točke I. i III. izreke) iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN; 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva (tuženik), odnosno prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu (tužitelj).
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se izmijeni-povisi doprinos tuženika za njegovo uzdržavanje tako da umjesto iznosa od 940,61 kn, određenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru, posl. broj P-361/14 od 03.03.2016. godine, za njegovo uzdržavanje doprinosi iznos od 230,00 eur od 10.05.2022. do 31.12.2023., a od 01.01.2024. pa nadalje da doprinosi iznos od 250,00 eur.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je mlt. tužitelj sin tuženika i da je tuženiku presudom Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P Ob-361/14 od 03.06.2016. naloženo doprinositi za uzdržavanje tužitelja iznos od 940,61 kn mjesečno. Utvrđuje nadalje da je od dana donošenja ranije odluke o uzdržavanju prošlo 8 godina, da su životni troškovi odrastanjem mlt. tužitelja porasli, on sada pohađa četvrti razred osnovne škole i bavi se sportom i da postoje pretpostavke za izmjenu odluke o uzdržavanju.
6.2. Sukladno čl. 307. st. 2 Obiteljskog zakona prvostupanjski sud utvrđuje da je za mjesečno uzdržavanje tužitelja potrebno oko 500,00 eur. Temeljem članka 307. st. 3. OZ-a prvostupanjski sud uzeo je u obzir i imovinsko stanje tuženika, te utvrđuje da, iako je tuženik kao jedini mjesečni prihod naveo minimalnu mjesečnu plaću od 497,70 eur, on da je kao zdrava i radno sposobna osoba u mogućnosti ostvariti i dodatne prihode kojima bi mogao plaćati uzdržavanje za svoju maloljetnu djecu, pa makar i obavljanjem fizičkih poslova. Imajući u vidu i činjenicu da je tuženik obveznik zakonskog uzdržavanja za još dvoje maloljetne djece koji s njim stanuju u obiteljskom domaćinstvu, prvostupanjski sud izmijenio je doprinos za uzdržavanje tužitelja na način da je obvezao tuženika da za njegovo uzdržavanje doprinosi iznos od 180,00 eur mjesečno počev od podnošenja tužbe pa nadalje, dok je odbio tužbeni zahtjev u preostalom dijelu uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da bi imovinsko stanje tuženika i njegove realne mogućnosti stjecanja dodatne zarade opravdavale plaćanje višeg iznosa uzdržavanja.
7.1. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno kada je obvezao tuženika da za uzdržavanje tužitelja doprinosi iznos od 180,00 eur mjesečno, umjesto dosadašnjeg iznosa od 940,61 kn, pa su neosnovani žalbeni navodi stranaka kojima smatraju da je riječ o preniskom (tužitelj), odnosno previsokom (tuženik) iznosu. Pri tome nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati.
7.2. To što je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo da je tužbeni zahtjev osnovan za iznos od 200,00 eur ne čini presudu nejasnom jer se radi o očitoj omašci u pisanju što je razvidno kada se sadržaj točke I. izreke poveže sa sadržajem točke II. izreke (jer je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 50,00 eur za razdoblje u kojem je tužitelj tražio iznos uzdržavanja od 230,00 eur, odnosno jer je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 70,00 eur za razdoblje u kojem je tužitelj tražio iznos uzdržavanja od 250,00 eur, dok je dosuđen iznos od 180,00 eur).
7.3. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja kojim je zahtijevao isplatu iznosa od 12.188,52 kn. Naime, tužitelj je u tužbi istaknuo dva tužbena zahtjeva, od kojih je jednim tužbenim zahtjevom potraživao isplatu iznosa od 12.188,52 kn, a drugim izmjenu doprinosa za uzdržavanje, međutim podneskom od 21.11.2022. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev tako da nije više potraživao iznos od 12.188,52 kn, nego samo izmjenu (povećanje) doprinosa za uzdržavanje, što znači da je povukao tužbu u odnosu na taj tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 12.188,52 kn, pa nije bilo osnove da o njemu prvostupanjski sud meritorno odlučuje.
7.4. U odnosu na žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a jer nije odgodio ročište za glavu raspravu na kojem je tužitelj predao podnesak kojim je preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva i tako mu nije pružio mogućnost očitovanja, valja reći da je u konkretnom slučaju riječ o postupku radi uzdržavanja maloljetne djece u kojem sud ionako nije vezan zahtjevima stranaka, već se isključivo rukovodi dobrobiti djeteta (čl. 426. ObZ).
8.1.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, uzimajući u obzir sve okolnosti (potrebe tužitelja, prihode i imovinu tuženika, te činjenicu da uz tužitelja uzdržava još dvoje maloljetne djece) da postoje pretpostavke za izmjenu ranije odluke o uzdržavanju i da je tuženik dužan za uzdržavanje tužitelja doprinositi iznos od 180,00 eur.
8.1.2. Pri tome neosnovano smatra tužitelj da je tuženika trebalo obvezati da za njegovo uzdržavanje doprinosi iznos od 230,00 eur, odnosno 250,00 eur mjesečno, odnosno jer je doprinos za uzdržavanje ispod Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta. To stoga jer je prvostupanjski sud pravilno cijenio da tuženik uzdržava još dvoje maloljetne djece i da mu plaća iznosi 447,90 eur, pa da ne postoje pretpostavke da ga se obveže da za uzdržavanje tužitelja doprinosi iznos od 230,00 eur, odnosno 250,00 eur.
8.1.3. Neosnovano smatra tuženik da, zbog svojeg imovinog stanja, kao i činjenice da uzdržava još dvoje maloljetne djece i plaća kredit, nije mogao biti obvezan na plaćanje doprinosa za uzdržavanje tužitelja u iznosu od 180,00 eur mjesečno, nego nižeg iznosa. To stoga jer je, kako je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, tuženik kao zdrava i radno sposobna osoba u mogućnosti ostvariti dodatne prihode kojima će doprinositi za uzdržavanje svoje malojetne djece.
8.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 366. stavka 1. ObZ-a kada je obvezao tuženika da naknadi tužitelju parnični trošak, vodeći računa o svim okolnostima i o ishodu postupka. Naime, ovo je postupak za izmjenu (povišenje) odluke o uzdržavanju i tužitelj je u cijelosti uspio u odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a u većem dijelu u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, pa je, sagledavajući sve oolnosti, prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je obvezao tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak.
9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci, 29. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
