Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-616/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić, predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Anton Palić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Katarina Ćosić, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zlataru, posl.br. P-589/2022-42 od 29. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, posl.br. P-589/2022-42 od 29. veljače 2024.u točkama I., II. i III. izreke.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da nekretnina kč. br. [katastarska čestica] visokoprizemna stambena kuća popisni br. 16590 i dvorište u [adresa], površine 60,1 čhv (216 m2) upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 999901 Grad Zagreb predstavlja bračnu stečevinu pokojnog FS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], rođenog **.**.1933., a umrlog **.**.2018. i pokojne ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], rođene **.**.1937., a umrle **.**.2019., svakog u ½ dijela.

1.1.U točki II. izreke utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnica u 5/6 dijela kč. br. [katastarska čestica] visokoprizemna stambena kuća upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 999901 Grad Zagreb, te da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na 2/6 dijela njegovog suvlasničkog udjela, sve u roku od 15 dana.

1.2. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.588,20 eura zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.veljače 2024. pa do isplate.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i da se tuženiku nadoknade troškovi parničnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica u cijelosti osporava navode iz žalbe tuženika predlažući da se žalba odbije kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrdi, te traži i naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu pokojnih roditelja stranaka te da udio svakog roditelja iznosi ½ dijela, kao i da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnica u 5/6 dijela predmetne nekretnine budući da je sa majkom zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je tužiteljica dobila u vlasništvo 4/6 dijela predmetne nekretnine koja je u trenutku zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju bila izvanknjižno vlasništvo njezine majke.

6. Radi utvrđivanja relevantnih činjenica u odnosu na predmet tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja je utvrdio;

- da su u ostavinskom predmetu koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. O-8081/2018-12 kao zakonski nasljednici predmetne nekretnine su utvrđene stranke i to u ½ dijela;

- da su u tom postupku stranke dalje nasljedničku izjavu, kao i pok. majka stranaka koja se prihvatila nasljedstva i koja je zatražila da ½ predmetne nekretnine predstavlja bračnu stečevinu;

- da je majka tijekom ostavinskog postupka preminula i da se stranke nisu žalile na rješenje o nasljeđivanju.

7. Nadalje sud prvog stupnja je utvrdio da je između tužiteljice i sada pok. majke ZS zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju i da je pok. TS dala tužiteljici za učinjeno uzdržavanje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u 4/6 te je navedeno da je pok. TS stekla tu nekretninu s osnova bračne stečevine, dok je 1/6 dijela stekla nasljeđivanjem iza pok. FS.

8. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja navodi da prema čl. 232. st. 5. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje ZN) pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. Stoga budući da majka stranaka u ostavinskom postupku nije upućena na parnicu radi utvrđenja da dio ostavinske imovine iza pok. FS predstavlja njezinu bračnu stečevinu, zaključak je suda prvog stupnja da tužiteljica ima pravo svoj zahtjev ostvarivati u parničnom postupku.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da je zemljište na kojem je kuća sagrađena stečeno 1961. godine i da je dodijeljeno na korištenje pok. FS za gradnju obiteljske kuće, te da je granja kuće započela 1963. godine, te da je građena i dograđivana kroz više godina.

10. U vrijeme stjecanja predmetne nekretnine bio je na snazi Osnovni zakon o braku (Službeni list br. 29/46, 36/48, 44/51,18/55,12/65 - preuzet kao republički zakon NN br. 28/65) time da prema čl. 408. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ br. 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/98; dalje ZBPO) odredbe tog zakona se primjenjuju i na imovinske odnose bračnih dugova iz brakova zaključenih prije stupanja na snagu tog zakona, ako zahtjevi stranaka do tog vremena nisu pravomoćno riješeni.

11. Stoga je u okviru odredbe čl. 277. i čl. 287. ZBPO-a sud prvog stupnja utvrdio da su roditelji stranaka bili u braku 1955. godine, do smrti oca 23. kolovoza 2018., da je otac stranaka 22. travnja 1961. dobio na korištenje predmetno zemljište za izgradnju obiteljske kuće, da je za vrijeme trajanja braka otac stranaka bio zaposlen i ostvario primanja, da je i majka stranaka bila pretežno zaposlena, osim u razdoblju od 31. kolovoza 1964. do 7. prosinca 1970., da je majka stranaka vodila brigu o domaćinstvu i odgoju i čuvanju zajedničke djece, da je kuhala za obitelj i za radnike, a da je otac vodio brigu o izgradnji kuće.

12. Sud prvog stupnja je prihvatio kao vjerodostojne iskaze saslušanih svjedoka HS, LS, MS, BS i CS, koji su suglasno tvrdili da je zemljište za predmetnu nekretninu kupljeno za vrijeme trajanja braka i da je kuća sagrađena za vrijeme trajanja braka od zajedničkih sredstava.

13. Stoga sud prvog smatra da je predmetna nekretnina zajednička imovina roditelja stranaka sukladno 277. ZBPO-a, jer da su tu nekretninu stekli za vrijeme trajanja braka, da je sukladno 287. ZBPO-a kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini odredio prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, pri čemu se vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnji u upravljanju, održavanju i povećavanju zajedničke imovine.

14. Stoga sud prvog stupnja utvrđuje da je doprinos roditelja u stjecanju te imovine podjednak i da iznosi za svakoga u ½ dijela budući da je otac sudjelovao u gradnji kuće osobnim radom, da je bio čitavo vrijeme trajanja bračne zajednice zaposlen, da je i majka bila zaposlena ali ne čitavo vrijeme, da se njezin doprinos odnosi na rad u domaćinstvu te odgoju i brizi o djeci, kuhanju radnicima.

15. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen sa majkom pok. ZS stekla vlasništvo njezinog suvlasničkog dijela, odnosno 3/6 dijela s osnova bračne stečevine, te 1/6 dijela temeljem zakonskog nasljednog dijela iza pok. FS, te budući da je tuženik upisan kao suvlasnik u ½ dijela predmetne nekretnine, utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnica u 5/6 dijela nekretnina i da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na 2/6 dijela njegovog suvlasničkog dijela.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a, a sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 - dalje Tarifa), te je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 10.588,20 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, sve primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

17. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a i to povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

18. Također nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda suda prvog stupnja nema nedostataka i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i nije proturječna sama sebi ili razlozima presude, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu nejasni niti proturječni, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

19. Također sud prvog stupnja nije počinio niti relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio koje činjenice će uzeti kao dokazane i iz kojih razloga.

20. Nisu osnovani žalbeni navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer da predmetna nekretnina nije u cijelosti zajednički stečena zajednička imovina u braku roditelja stranaka, jer da je zemljište na kojem je izgrađena kuća stekao samo pok. otac stranaka. Ovo iz razloga što je zemljište dano ocu stranaka na korištenje tijekom 1961. godine, a bračna zajednica je zaključena 1955. godine, dakle za vrijeme trajanja braka, a tijekom postupka nije utvrđeno da bi zemljište bilo kupljeno od sredstava koja predstavljaju posebnu imovinu oca stranaka.

21. Isto tako, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja trebao provesti građevinsko vještačenje na okolnost vrijednosti radova, jer takav dokaz stranke nisu predložile niti bi takav dokaz bio relevantan za donošenje odluke u ovoj pravno stvari.

22. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio relevantne činjenice za primjenu odredbe čl. 287. ZBPO-a, jer da je sud prvog stupnja trebao posebno cijeniti činjenicu da je otac stranaka imao znatno veća primanja od majke, da je dobio predmetno zemljište na korištenje, da je gradnja kuće financirana kreditom kojeg je otplaćivao, da je majka imala znatno manja primanja i da je vodila brigu o kućanstvu.

23. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio relevantne činjenice za primjenu navedene odredbe čl. 287. ZBPO-a, te je pravilno utvrdio da je predmetna nekretnina zajednička imovina roditelja stranaka, da je doprinos bračnih drugova u stjecanju te imovine jednako iznosi ½, te je pravilno utvrđeno da doprinos majke u stjecanju nekretnine se odnosi na vođenje domaćinstva, te brige oko odgoja i podizanja djece, u ostvarenim primanjima dok je bila zaposlena, dok je ocu uzeto u obzir da je ostvarivao primanja, da je fizički radio prilikom gradnje i pomogao radnicima, time da podizanje kredita i otplata za vrijeme trajanja bračne zajednice se smatra zajedničkim doprinosom roditelja stranaka u stjecanju te nekretnine, jer iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi stranke ugovorile da njihova zarada predstavlja posebnu imovinu.

24. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja prihvatio iskaze saslušanih svjedoka koji nisu imali saznanja o relevantnim činjenicama.

25. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je iskaz svjedokinje ČS trebalo ocijeniti nevjerodostojnim, jer je iskaz navedene svjedokinje sud prvog stupnja pravilno prihvatio, jer je navedena svjedokinja govorila o relevantnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa iskazima ostalih svjedoka, a niti sa iskazom tužiteljice.

26. S obzirom na izloženo, proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe čl. 277., čl. 287. i čl. 408. ZBPO-a kao i čl. 232. st. 5. ZN-a kada je utvrdio da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu roditelja stranaka i da njihov doprinos iznosi ½ dijela i da je tužiteljica suvlasnica u 5/6 dijela predmetne nekretnine, jer da je Ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen sa majkom, dobila 4/6 dijela predmetne nekretnine, da joj kao nasljednici pripada iza smrti oca 1/6 dijela, te da je stoga tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na 2/6 dijela njegovog suvlasničkog dijela.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a, te sukladno Tarifi.

28. Slijedom obrazloženog žalbu, tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I., II. i III. izreke potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki 1. izreke ove presude.

29. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka, jer nije uspio u žalbenom postupku, dok tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. i čl.155. ZPP-a, odlučeno kao u točki 2. izreke ove presude.

U Rijeci, 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić