REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-1639/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja UV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku HV, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, radi Radno - naknada štete, 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužiteljici UV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 566,20 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 500 eura tekućom od 13.9.2023. do isplate, a na iznos od 66,20 euro tekućom od 29.siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se se do 29.12.2023.g. godine određuje u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa iz toč. I izreke 566,20 euro do zatraženog iznosa od 1.350,000 euro, kao neosnovan

IV/ Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u dijelu kojim se potražuju zakonske zatezne kamate na iznos iz toč. I izreke tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 30.8.2023.g.

V/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 512,50 euro sa zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2024.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana,

VI/ Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 512,50 euro, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 3.7.2023. stradala kao zaposlenica KBC Zagreb, kada joj je priliko redovnog rada na stopalo pala boca kisika uslijed čega je zadobila avulzijsku frakturu. Poslodavac tužiteljice je u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike.

1.1. Temeljem čl. 1095. te čl.1100 st.1. i 2. ZOO potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te tuđu pomoć u iznosu od 2.500 eura. Tužiteljica se u mirnom postupku dana 29.8.2023. sa odštetnim zahtjevom obratila tuženiku te joj je tuženik na ime neimovinske i imovinske štete isplatio nesporni iznos od 950 eur.

1.2. Stoga u tužbi potražuje naknadu štete umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.550 euro te zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 30.8.2023.

1.3. Podneskom od 25.10.2024.g. potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 1.350 euro, sa zateznim kamatama od 30.8.2023. i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju jer je u trenutku štetnog događaja poslodavac tužitelja imao sa tuženikom zaključeno osiguranje odgovornosti broj 078700102441, kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Ne osporava da se tužiteljica obratila tuženiku odštetnim zahtjevom u mirnom postupku u kojem je temeljem dostavljene dokumentaciju tužitelju isplaćena naknada štete u iznosu od 950 euro. Tuženik time smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete prema tužiteljici.

2.1. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku praksu. Osporava i tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, odštetni zahtjev i ostalu dokumentaciju u spisu. Proveden je i dokaz medicinskim vještačenjem.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Sporna je visina zahtjeva. Nije sporno da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 950 euro.

6. Kako bi utvrdio visinu zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Vještak u nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede prijeloma distalne falange 4 prsta lijevog stopala (nokatnog nastavka) bez pomaka ulomaka. Navedena ozljeda dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 1%, koje se očituje u povremenoj bolnosti nakon dužega stajanja i hodanja, kao i kod hodanja po stepenicama te oticanju stopala kod nošenja čvrste cipele. Bolovi jakog intenziteta trajali su jakog karaktera sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta sumarno 10 dana i slabijeg intenziteta sumarno tijekom 14 dana. Primarni strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremeno ozljeđivanja bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija trajao je jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 1 dan, srednjeg intenzitet u vremenu od kumulativno 7 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć za vrijeme flaster imobilizacije u trajanju od 20 dana po 1 sat dnevno za uobičajene poslove (oblačenja, svlačenje, odlasci na kontrole liječnika, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, a istu je mogao pružiti netko od ukućana.

7. Kako stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, to je i sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno napravljeno. Sud smatra da u mišljenju vještaka nije bilo proturječnosti i/ili nedostataka niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja.

8. Strah, bolovi, smanjenje životne aktivnosti i naruženje su po Zakonu o obveznim odnosima mjerila za određivanje visine i obujma nastale štete radi povrede prava osobnosti. Dakle, temeljem odredbe čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti (za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah te za smanjenje životne aktivnosti) a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100.st.2. ZOO-a.

9. S obzirom na životnu dob tužitelja, zanimanje, nelagodnosti u tijeku liječenja te okolnosti slučaja (flaster imobilizacija, pregledi i slično), ovaj sud smatra da bi primjerena naknada za pretrpljene povrede prava osobnosti iznosila 1.516,20 eura -po kriterijima pretrpljeni bolovi 800 euro, pretrpljeni strah 500 euro, smanjenje životne aktivnosti 150 euro te po čl. 1095. ZOO-a 66,20 euro, na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, koja je pružana besplatno, po cijeni od zatraženih 3,31 eura po satu, kao uobičajenoj cijeni jednog sata tuđe pomoći i njege u sudskoj praksi

10. Kako je tužitelju u mirnom postupku isplaćen iznos od 950 euro, to je valjalo tužitelju dosuditi daljnji iznos naknade štete 566,20 eura, sa zateznim kamatama na iznos od 500 kuna od 13.9.2023., a na iznos od 66,22 od presuđenja.

11. Odredbom čl. 29. st.1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

12. Tužitelj je zatražio tijek zateznih kamata od dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku (13.10.2023.), no kako je riječ o isplati temeljem police osiguranja od odgovornosti, a ne temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužitelj nije naznačio temeljem čega bi tuženik bio u zakašnjenju već s danom podnošenja zahtjeva, niti je dostavio bilo kakve dokaze na tu okolnost pa je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio navedeni dio zahtjeva. Naime, odredbom čl. 919. st. 1 ZOO propisano je da kada se dogodi osigurani slučaj osiguratelj je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku koje ne može biti dulji od 14 dana, računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, te st. 2. kojim je propisano da ako je za utvrđene postojanja osiguravateljeve obveze ili njezinog iznosa potrebno stanovito vrijeme taj rok počinje teći od dana kada je utvrđeno postojanje njegove obveze i njegov iznos.

13. Stoga, budući da je sukladno odredbi čl. 919. st. 1. ZOO takva obveza tuženika dospjela tek protekom 14 dana od kada je tuženik mogao svoju obvezu utvrditi, a kako je tužitelj odštetni zahtjev predao 29.8.2023., to je sud mišljenja da je tuženik svoju obvezu mogao u potpunosti utvrditi do 12.9.2023. pa je dosudio zatezne kamate od 13.9.2023. Stoga je i odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata zateznih kamata iznos od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Za imovinsku štetu, kako je tuđa pomoć pružana besplatno, zatezne kamate dosuđene su od presuđenja.

14. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), jer je tužitelj uspio sa 42% uspjeha u postupku, imajući u vidu i da tuženik nije osporavao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost, već samo visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22;138/2023 - dalje:). Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe 200 euro (tbr. 7/1 OT), sastava podnesaka od 8.3.2024. i 25.10.2024. svako po 50 euro (tbr. 8/3 OT), pristupa roč. 12.12.2024. 200 euro (tbr. 9/1 OT), što iznosi 500 euro i pripadajući PDV 125 euro, ukupno 625 euro. Uračunavajući uspjeh u postupku, po toj osnovi tužitelju pripada 262,5 euro, na koji iznos je tužitelju u cijelosti priznat trošak medicinskog vještačenja 250 euro, što ukupno iznosi dosuđenih 512,50 euro. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su uzrokovani krivnjom same stranke.

14.1. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka. Tako nije priznati podnesak kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu jer se isti u bitnom iscrpljuje na primjenu i tumačenje Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji nema apsolutno nikakve veze s ovdje nastalom štetom na radu. Nadalje, odštetni zahtjev nije pretpostavka za utuženje naknade štete zbog ozljede na radu pa stoga se ne može smatrati neophodnim u postupku. I ostali podnesci nisu bili neophodni u postupku. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. siječnja 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. UV, [adresa] zastupane po punomoćniku HV

2. CROATIA osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, [adresa] Zagreb