Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1846/2024-4

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja EĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ljubičić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv prvoprotivnika osiguranja HĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugoprotivnice osiguranja TĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi određivanja privremene mjere osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja – predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-625/2024 od 25. studenog 2024. godine, dana 29. siječnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja – predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-625/2024 od 25. studenog 2024. godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja zaprimljen pred ovim sudom dana 22. studenog 2024.g., a koji glasi:

"rješenje o osiguranju

1. Određuje se privremena mjera zabrane protivnici osiguranja TĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], otuđiti ili opteretiti ½ dijela prava vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz zabilježbu ove zabrane u zemljišne knjige.

Zabilježbu će provesti zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Dubrovniku. Zabrana se smatra provedenom dostavom ovog rješenja zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku.

Ova privremena mjera traje do okončanja ovog postupka pred Općinskim sudom u Dubrovniku.

2. Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne zadržava njegovu provedbu."

2. Protiv ovog rješenja žali se tužitelj-predlagatelj osiguranja iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Čl.346. Ovršnog zakona propisuje da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ukoliko predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Da bi sud udovoljio prijedlogu za određivanje privremene mjere potrebno je da dva zakonom predviđena uvjeta budu kumulativno zadovoljena, i to u stupnju vjerojatnosti. Sud u ovom konkretnom slučaju nalazi da ni jedan od dva propisana uvjeta nije zadovoljen na način kako to zakon predviđa.

Naime, jedino što predlagatelj u svom prijedlogu nudi kao dokaz vjerojatnosti tražbine jest činjenica da je pokrenuo parnični postupak. Činjenica pokretanja parničnog postupka sama po sebi nije dovoljna da bi ovakav uvjet bio ispunjen. Sud u postupku određivanja privremene mjere ne smije prejudicirati rezultat parničnog postupka, ali pošto se od suda traži da donese odluku kojom će održati neko stanje ili zabraniti poduzimanje nekih radnji, tada je predlagatelj dužan učiniti takvu mjeru opravdanom. To opravdanje je razina vjerojatnosti postojanja njegove tražbine. U konkretnom slučaju sud bi iz navoda tužbe trebao steći uvjerenje da najprije tužitelj/predlagatelj osiguranja ima status vjerovnika i dospjelu tražbinu prema tuženiku/protivniku osiguranja kao dužniku. U ovoj fazi postupka (što ne isključuje mogućnost i vjerojatnost da bi se kroz postupak moglo utvrditi drugačije) to iz isprava koje su dostavljene, a bez da se provedu ostali dokazi u postupku (parničnom) sud ne može smatrati vjerojatnim u onom stupnju u kojem je to potrebno za ovakav stupanj intervencije. Iz izvoda računa za tužitelja/predlagatelja osiguranja vidljivo je da je podizao novac, autorstvo i značenje rukom napisanih bilješki sa imenima i brojevima bez interpretacije tužitelja (koju je potrebno validirati u parnici) ne dokazuju ništa, kao ni nalozi klijenta i potvrde plaćanja (nije vidljiva veza sa tuženikom/protivnikom osiguranja), što ostavlja tužitelja/predlagatelja osiguranja u poziciji da u redovnom postupku sredstvima koje parnični postupak (za razliku od ovršnog) predviđa, dokazuje vezu između činjenica koje su navedene u tužbi i da dokazima potkrijepi svoje argumente.

Drugi uvjet, a to je vjerojatnost opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, sud također ne smatra ispunjenim. Nije sporno, odnosno iz izvatka iz zemljišne knjige je vidljivo, da je tuženik/protivnik osiguranja ad.1. bio upisan kao suvlasnik ½ dijela prava vlasništva čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je 24. svibnja 2024.g., a na temelju dostavljenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sastavljenom po javnom bilježniku Juri Plećašu iz Dubrovnika posl.br.OU-68/2024 23. svibnja 2024.g. preneseno na tuženu/protivnicu osiguranja ad.2. Međutim da bi bio zadovoljen ovaj uvjet predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim da bi protivnici osiguranja daljnjim radnjama pokušali onemogućiti eventualnu naplatu njegovog potraživanja, i to mora biti konkretna radnja, ne samo navođenje da postoji bojazan da bi nekom daljnjom radnjom oni to mogli napraviti. Osim navedenog, iz same tužbe i njoj priloženih dokaza ne proizlazi da je navedena nekretnina jedina imovina koju protivnik osiguranja ima te da bi tako naplata eventualnog potraživanja bila ugrožena, već se traži od suda da pribavi iz evidencija podatke koji će to potvrditi ili opovrgnuti. Također, predlagatelj osiguranja ima drugo prikladno sredstvo zaštite svoje tražbine predviđeno čl. 91. i 92. Zakona o zemljišnim knjigama, za kojeg je uvjet ispunjen samim podnošenjem tužbe."

5. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

6. Prije svega, a vezano uz pozivanje žalitelja na odredbu čl. 344. st. 2. OZ valja reći da se ta odredba odnosi na pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine, a što u ovom slučaju nije.

7. Naime, u slučaju osnovanosti zahtjeva radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji na štetu vjerovnika, predlagatelj osiguranja kao tužitelj u toj parnici, po okončanju parnice neće imati novčanu tražbinu prema protivnici osiguranja kao tuženici, budući da se u parnici radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji utvrđuje da pravni posao gubi učinak prema tužitelju (ovdje predlagatelju osiguranja) u dijelu koji je potreban za namirenje njegove tražbine koju ima prema prvotuženiku HĆ.

8. Pravilno je prvostupanjski sud naveo da se prijedlogu za određivanje mjere može udovoljiti samo ukoliko su kumulativno zadovoljena obadva zakonom predviđena uvjeta, i to u stupnju vjerojatnosti, pri čemu valja reći da nedostatak samo jednog uvjeta ima za posljedicu da se prijedlog za osiguranje određivanjem tražene privremene mjere treba odbiti kao neosnovan.

9. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da predlagatelj osiguranja – tužitelj nije učinio vjerojatnim opasnost da bez predložene mjere protivnik osiguranja, a to je ovdje drugotužena, spriječio ili znatno otežao ostvarivanje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari.

10. Naime, nije potrebno samo da postoji bojazan da će protivnica osiguranja promijeniti postojeće stanje stvari, nego ta bojazan mora proizlaziti iz konkretizirane namjere da to učini (npr. oglas da prodaje nekretninu), a što predlagatelj osiguranja – tužitelj nije učinio vjerojatnim.

11. Pritom pravilno prvostupanjski sud upućuje žalitelja da odgovarajuću pravnu zaštitu može postići i kroz zabilježbu tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji sukladno odredbama čl. 91. ili 92. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, 128/22, 155/23, 127/24 – dalje: ZZK).

12. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. siječnja 2025. godine

Sudac:

Marijan Vugić