Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-113/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, dana 29. siječnja 2025. godine,
r i j e š i o j e
I. Tužba se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ovome sudu podnijela tužbu dana 4. siječnja 2024. godine, navodeći kako istu podnosi zbog tzv. šutnje tuženika, Gradonačelnika Grada Zagreba, koji do podnošenja tužbe nije donio odluku o prigovoru koji je tužiteljica 18. prosinca 2023. podnijela pozivom na članak 156. stavak 3., članak 122. stavak 3. i članak 12. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, predmetni prigovor od 18. prosinca 2023. tužiteljica je podnijela ponovo gradonačelniku Grada Zagreba, jer isti nije u roku od 8 dana odlučio o njenom prigovoru izjavljenom 28. studenog 2023. protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/2590, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-03 od 30. listopada 2023., o prestanku novčane pomoći za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023. godine.
2. Radi načina na koji je ovaj spor riješen, navodi tužbe i odgovora na tužbu posebno se ne iznose.
3. Tužba nije dopuštena.
4. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 36/24.), propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.
5. Sukladno članku 40. stavku 2. ZUS-a pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.
6. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.
7. Ovaj sud je u odlukama Poslovni broj: UsI-4451/23 od 12. veljače 2024. i UsI-4225/23 od 10. travnja 2024., iznio stajalište da se u situacijama u kojima se uređuju prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, radi o upravnom aktu kojeg je donijelo javnopravno tijelo (tuženik kao jedinica regionalne samouprave, u okviru svog samoupravnog djelokruga), rješavajući o pravima i pravnim interesima stranaka, te da je protiv takvog upravnog akta dopušten redoviti pravni lijek žalba (članak 12. stavak 1. i članka 105. stavak 1. ZUP-a), koja se izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (članak 109. ZUP-a), bez obzira na uputu o pravnom lijeku po kojoj je u konkretnom slučaju pravilno postupljeno.
7.1. U konkretnoj upravnoj stvari, uređenoj općim aktom (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja), nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje od 30. listopada 2023., kojim je odlučeno o pravu i pravnom interesu stranke, a koje se, prema pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi, Poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. (kao i presudi Poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., potvrđenom u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, Broj: U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023.), smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom), čija se zakonitost preispituje prvo prigovorom čelniku, a potom pred nadležnim upravnim sudom. Neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, imajući pri tome u vidu članak 12. stavak 1. i 3. ZUP-a, tu ne dolazi do primjene odredba članka 122. ZUP-a, odnosno ne radi se niti o jednoj od situacija u kojima ZUP kao pravni lijek propisuje prigovor (članci, 42., 155., 156., 157. i 158. ZUP-a). Takvo shvaćanje izraženo je u odlukama istog Suda, primjerice odluka Poslovni broj: Usž-2346/2024-2 od 8. listopada 2024. godine, te odluka Poslovni broj: Usž-3332/24 od 8. listopada 2024. godine.
8. Dakle, u situacijama nepostupanja tijela po žalbi o kojoj treba donijeti rješenje primjenjuju se pravila propisana odredbom članka 121. ZUP-a, prema kojoj odredbi drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok. U konkretnom slučaju mjerodavnom Odlukom nije propisan rok za donošenje odluke o izjavljenom pravnom lijeku (prigovoru sui generis) protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke), pa drugostupanjsko tijelo, u ovom slučaju čelnik tijela, rješenje o pravnom lijeku – prigovoru – sui generis, izjavljenom protiv rješenja, dužno donijeti i dostaviti stranci što je prije moguće, najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.
9. S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju ukoliko nakon podnošenja prigovora tužiteljice izjavljenog protiv pojedinačnog akta - rješenja o prestanku prava, nadležno tijelo (u konkretnom slučaju gradonačelnik Grada Zagreba) nije u roku od 60 dana donijelo odluku o prigovoru (suštinski žalbi), tada je tužiteljica, po isteku daljnjeg roka iz članka 40. stavka 2. ZUS-a, mogla podnijeti tužbu zbog nedonošenja pojedinačne odluke u propisanom roku. Stoga nije bilo mjesta izjavljivanju prigovora zbog "šutnje", niti je taj pravni lijek dopušten u ovakvom slučaju, a predmetna tužba je, također, nedopuštena i svakako preuranjena. Ova pravna zaštita se u konkretnoj stvari ostvaruje tužbom zbog nedonošenja pojedinačne odluke u propisanom roku, a ne prigovorom čelniku radi šutnje uprave
10. S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni pravila u slučaju propuštanja roka za donošenje rješenja o prigovoru, koji je redovit pravni lijek, primjenjiv unutar upravnog prava ali izvan upravnog postupka, a koji je dopušten samo kada je to izrijekom propisano, i to u situacijama koje su određene člancima 42., 154., 155., 156. te 157. i 158. ZUP-a, a o kojima se u ovom slučaju ne radi. Osim toga, tužiteljica pogrešno smatra da je tuženik o takvom prigovoru morao odlučiti u roku od osam dana propisanom odredbom članka 122. stavka 3. ZUP-a.
11. Kako dakle podnošenje prigovora od 18. prosinca 2023. zbog propuštanja odlučivanja o prigovoru (žalbi) nije pravni lijek propisan odredbama ZUP-a, jer se ne radi o drugom postupanju javnopravnog tijela, to po navedenoj osnovi ne postoje pretpostavke za vođenje ovog upravnog spora.
12. Osim toga, sve i da se predmetna tužba uzme u razmatranje kao tužba zbog nedonošenja odluke o prigovoru (žalbi) izjavljenom 28. studenog 2023. (tzv. klasična šutnja zbog nedonošenja akta), ista je izjavljena prije vremena, pa samim time i nedopuštena. Ovo stoga jer je tužba podnesena 4. siječnja 2024., a pravni lijek protiv pojedinačnog akta o prestanku prava na novčanu pomoć je nadležnom tijelu podnesen 28. studenog 2023., te do podnošenja tužbe, nisu protekli rokovi za podnošenje tužbe zbog nedonošenja akta iz citiranih odredbi ZUP-a i ZUS-a.
13. Stoga na drugačiju odluku nije od utjecaja niti činjenica što je tuženik nakon podnošenja tužbe donio odluku i o prigovoru tužiteljice od 18. prosinca 2023., i o prigovoru od 28. studenog 2023., jer Sud najprije ispituje pretpostavke za vođenje upravnog spora (članak 46. ZUS-a), koje u ovom slučaju nisu ispunjene, a bilo kakvo suprotno postupanje značilo bi da Sud prešutno, pravilnim prihvaća da se radilo o situaciji kakvu pretpostavlja tužiteljica, odnosno da se radi o situaciji u smislu odredbe članka 122. stavka 3. ZUP-a.
14. Imajući u vidu navedeno, kako tužiteljica nije izrijekom povukla tužbu u ovom sporu, valjalo je odgovarajućom primjenom članka 46. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke pri čemu se odluka o troškovima iz točke II. izreke temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 29. siječnja 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
DNA:
1. Odvjetnik Martin Sherri, [adresa] Zagreb, Kordunska 1
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Stjepana Radića 1
3. U spis
