Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

Sisak

Poslovni broj: K-444/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu Ljubi Crnković, kao predsjedniku vijeća, te Nade Smolčić i Valentine Slavulj, kao sudaca porotnika, uz sudjelovanje Dragane Balder kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog KB, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano u članku 326. stavku 1. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., i 36/2024.; dalje KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO-DO-493/2024 od 9. rujna 2024. izmijenjena na raspravi 27. siječnja 2025., nakon održane i zaključene javne rasprave 27. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Sisku Hrvoja Božića, optuženika osobno i braniteljice optuženika Vlatke Ostrognaj, odvjetnice iz Varaždina, 29. siječnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi KB zvan K“, OIB Rumunjske: [osobni identifikacijski broj], sin LB i FB, rođene L, rođen **.**.2000. u mjestu Rublenita, Općina Soroca, Republika Moldavija, sa prijavljenim prebivalištem u [adresa], Impasse du Chevreau D´or br. 1, Grad Pariz, državljanin Republike Moldavije i Rumunjske, elektromehaničar, zaposlen kao taksi vozač, sa završenom srednjom školom, neoženjen, bez djece, bez čina i odlikovanja, završio je četiri mjeseca osnovne vojne obuke, ima čin „kaplara“, sa primanjima od 2.000,00 do 4.000,00 eura, bez imovine, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

što je :

dana 15. kolovoza 2024. oko 17,20 sati, na području Sisačko-moslavačke županije, nakon prethodnog dogovora i prema dobivenim uputama od strane NN osobe - organizatora po imenu „Vadim“, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi za novčani iznos od 500,00 eura po prevezenoj osobi, vozilom marke i modela "Mercedes Vito", registarske oznake [registarska oznaka], koji je registriran za prijevoz najviše devet osoba, došao na prethodno dogovorenu lokaciju u blizini državne granice Republike Hrvatske sa Bosnom i Hercegovinom, gdje je u navedeno vozilo preuzeo 19 državljana Sirijske Arapske Republike, 7 državljana Arapske Republike Egipat, 1 državljana Republike Turske i 1 državljana Palestine bez putnih isprava i viza za ulazak ili boravak u Republici Hrvatskoj, od čega 12 djece, a koji su prethodno izvan graničnog prijelaza, uz pomoć više NN osoba - vodiča, iz Bosne i Hercegovine ušli u Republiku Hrvatsku, time da je samo dio osoba koje je na taj način prevozio sjedio na putničkim sjedalima, dok su četiri osobe ležale preko osoba koje su stajale, a ostale osobe su sjedile na tlu ili stajale u putničkom prostoru vozila širine 170 cm, dužine 260 cm i visine 130 cm te nisu bili vezani sigurnosnim pojasevima jer ih nije bilo za toliki broj putnika, nakon čega se sa tim osobama, znajući da su ilegalno ušle u Republiku Hrvatsku i svjestan da je putnički dio vozila namijenjen za prijevoz najviše devet osoba, pa su ostale osobe koje je tako prevozio bile nagurane i ležale jedne preko drugih, te otežano disale zbog nedostatka zraka, uputio u smjeru Grada Zagreba, da bi ga u 17,50 sati u Glini, Maja bb, zaustavili policijski službenici,

- d a k l e, iz koristoljublja pomogao drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju kaznenog djela je s osobama koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj postupano na nečovječan i ponižavajući način,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po članku 326. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., i 36/2024.; dalje KZ/11), a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 326. stavak 2. KZ/11 optuženi KB se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA OD 4 (ČETIRI) GODINE

III. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. kolovoza 2024. kao dana uhićenja pa nadalje.

IV. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog KB oduzima se mobilni telefon marke i modela "iPhone 12 Pro Max", IMEI brojeva - IMEI1: 357763867320634 i IMEI2: 357763866655097, sa pripadajućom SIM karticom nepoznatog operatera, koji je od optuženika privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, broj: 511-10-13/03-K-90/2024, serijskog broja: [serijski broj] od 15. kolovoza 2024. i pripadajući zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, te navedeni mobilni telefon postaje vlasništvo Republike Hrvatske i povjerava se na upravljanje Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

V. Na temelju članka 270. stavak 1. u vezi članka 189. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012.

– Odluka USRH, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020., 88/2022. i 36/2024.; dalje: ZKP) optuženom KB vraća se mobilni telefon marke i modela “iPhone 11 Pro“, IMEI broja: [IMEI broj], koji je od optuženika privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, broj: 511-10-13/03-K- 90/2024, serijskog broja: [serijski broj] od 15. kolovoza 2024. i pripadajući zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta.

VI. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – Odluka USRH, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020., 88/2022. i 36/2024.; u dalje: ZKP) optuženi KB je dužan podmiriti troškove postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP u sveukupnom iznosu od 854,00 eura (osamsto pedeset četiri eura), od kojih se iznos od 754,00 eura odnosi na troškove postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP, a to je trošak vještaka, a iznos od 100,00 eura na trošak iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP- trošak paušala, u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude, te je optuženi KB dužan podmiriti troškove iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP a to su nagrada i nužni izdaci branitelja po službenoj dužnosti, a o iznosu tih troškova sud će odlučiti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku pod brojem KO-DO-493/2024 od 9. rujna 2024. podiglo je optužnicu protiv KB, zbog kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma –opisano po članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ/11.

1.1. Zastupnik optužbe je na raspravi održanoj 27. siječnja 2025. izmijenio optužnicu.

2. Optuženi KB se izjasnio da se ne smatra krivim ni po optužnici od 9. rujna 2024., ni po optužnici koju je zastupnik optužbe izmijenio na raspravi 27. siječnja 2025., te je sukladno odredbi članka 417. ZKP ispitan na kraju dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoke SB i AB, te je pročitao i izvršio uvid u izvješće o postupanju policijskih službenika Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina od 15. kolovoza 2024. (stranica 22 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, broj: 511-10-13/03-K-90/2024 od 15. kolovoza 2024. (stranica 23-24 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, broj: 511-10-13/03-K- 90/2024, serijski broj: [serijski broj] od 15. kolovoza 2024. (stranica 25 spisa), presliku dokumentacije za vozilo marke i modela "Mercedes Vito", registarske oznake [registarska oznaka] (stranica 26-28 spisa, stranica 172-173 spisa i list stranica 175-177 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, broj: 511-10-13/03-K-90/2024 od 15. kolovoza 2024. (stranica 29-30 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko- moslavačke, Policijske postaje Glina, broj: 511-10-13/03-K-90/2024, serijski broj: [serijski broj] od 15. kolovoza 2024. (stranica 31 spisa), zapisnik o očevidu Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, broj: 511-10-13/03-K-90/2024 od 16. kolovoza 2024. sa fotodokumentacijom očevida pohranjenom na optičkom mediju (stranica 32-34 spisa), izjave o osobnim podacima stranaca sa pripadajućim fotografijama (stranica 47-102), nalaz i mišljenje vještaka od 12. studenog 2024. (list 324-325 spisa), nalaz i mišljenje vještaka s prilozima od 13. prosinca 2024. (list 363- 418 spisa), ovjereni prijevod stalnog sudskog tumača Marije Markić (stranica 434-437 i 438-477), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆB od 16. kolovoza 2024. na dokaznom ročištu pred Županijskim sudom u Sisku (stranica 147-150) dopis PP Glina od 5. studenog 2024. (stranica 320), Pročitano je uvjerenje Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije od 18. listopada 2024. (stranica 294-299) za optuženog, pregledan je CD medij koji je sastavni dio nalaza i mišljenja i optički medij sa fotografijama koji je prilog zapisniku o očevidu, izvršena je audio video reprodukcija prvog ispitivanja optuženika pred Općinskim državnim odvjetništvom u Sisku od dana 16. kolovoza 2024., te je ispitan optuženik.

4. Svjedok AB je u bitnome naveo kako je 15. kolovoza 2024. bio raspoređen na poslovima sprječavanja protuzakonitih migracija u sastavu operativne akcije koridor II. na području Sisačko-moslavačke županije te je bio u smjeni sa kolegom SB. Oko 17:45 sati u mjestu Dragotina su se mimoišli sa vozilom Mercedes Vito francuskih registarskih oznaka, te su se okrenuli i krenuli za njim, a tada su uočili da je stražnji dio vozila vidno opterećen. U mjestu Maja su zaustavili predmetno vozilo te utvrdili da njime upravlja optuženik, a osim njega je u vozilu bilo još 28 osoba od kojih su dvije sjedile pored vozača, a ostalih 26 se prevozilo na način da su neki sjedili na 6 sjedala koja se nalaze u stražnjem djelu vozila, veći dio osoba je stajao između tih sjedala, a 4 osobe su ležale na način da su ležale na glavi osoba koje su stajale. Nadalje svjedok navodi kako je jedva otvorio bočna vrata vozila, i nakon otvaranja ih više nije mogao zatvoriti. Toga dana je bilo užasno vruće, kada su otvorili vrata kombija unutra je bilo zagušljivo i vlažno, ljudi su tražili da ih puste van što su i uradili. Inače prilikom zaustavljanja vozila, ne puštaju ljude da izlaze van iz istoga jer su njih samo dvojica policajaca, pa je teško kontrolirati toliki broj ljudi, ali toga dana su to učinili s obzirom na to što su zatekli u vozilu. Također je naveo da oni nisu mogli otvoriti bočna vrata odmah, ljudi su bili toliko natiskani pa i naslonjeni na vrata. Kada su konačno otvorili vrata prvo što je vidio da visi nečija noga. Stražnji bočni prozori su svi bili zatvoreni, ne zna jeli radila klima, ali prisjeća se da je u autu bilo jako vruće i zagušljivo. Ljudi koji su ležali na glavama drugih dodirivali su unutrašnjost krova vozila, auto je bio dupkom pun, ljudi su bili naslagani kao sardine, mlađe životne dobi i bili su izmoreni.

5. Svjedok SB u bitnom je naveo da je bio u smjeni sa kolegom AB te su se kretali cestom prema Dvoru. Primijetili su vozilo marke Mercedes Vito, okrenuli su se i krenuli za njim te ga zaustavili u mjestu Maja. Kolega AB je pokušao otvoriti bočna klizna vrata vozila koja su se teško otvarala, kao da su zaglavljena. Kada je uspio otvoriti vrata uočio je veliki broj ljudi unutar vozila, dio je sjedio na sjedalima, dio je sjedio na tlu, dio je stajao, a dio je ležao na glavama osoba koje su stajale, te su tražili da ih se pusti van iz vozila. Pustili su ih van i dali im svoju vodu, koliko su imali kod sebe. Osobe koje su ležale preko glave ljudi koji su stajali su bile skroz uz unutarnji krov automobila, prozori na automobilu nisu bili otvoreni, unutra je bilo jako zagušljivo, te ne zna da li je radila klima. Nadalje navodi kako je toga dana po njegovoj procjeni temperatura bila oko 32-33 stupnja, ljudi su se prevozili u cijelom kombiju, i u dijelu gdje nema sjedala, a stražnji dio vozila nije odvojen od ostatka. Prisjeća se da je jedan od putnika zapomagao i nešto se žalio o čemu je on obavijestio PP Glina. Hitna pomoć nije dolazila do mjesta gdje je kombi bio zaustavljen. Vozilo optuženika su kratko pratili, ljudi unutar vozila su bili isprepleteni, jedni preko drugih pa i na podu, a za te četiri osobe koje su ležale preko glave ljudi koji su stajali, drugdje u vozilu nije bilo mjesta da stoje ili sjede.

6. Svjedok ĆB je 16. kolovoza 2024. na dokaznom ročištu pred Županijskim sudom u Sisku u bitnome naveo kako je ušao u Hrvatsku uz pomoć agenta kojeg je platio 2500 eura u Srbiji, za prijevoz od Srbije do Njemačke, tražio je od njega 2500 eura. Granicu između Bosne i Hrvatske je prešao ilegalno pješice hodajući kroz šumu jedan dan. Nakon toga su čekali cijeli dan u šumi dok nije došlo vozilo po njih. Grupu s kojom je išao je upoznao u šumi i svi su ušli u automobil. Bilo ih je oko 30, bilo je i maloljetnika. U vozilu je bilo sjedala, neki su na njima sjedili, neki su sjeli u krilo drugima, a on je bio ispod sjedala. Nije bilo prozora niti otvora za zrak, bilo ih je jako puno natrpano u to vozilo. Nisu mogli disati u vozilu jer ih je bilo puno i nije bilo zraka. Vozač prvo nije htio krenuti, ali su agenti koji su njih ukrcavali u vozilo vikali na vozača da mora krenuti, a oni nisu smjeli izaći iz vozila jer bi ih agenti tukli. U vozilu nije bilo hrane i pića.

7. Iz potvrda o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da su od optuženog oduzeti mobiteli i to marke IPhone 11 Pro i IPhone 12 Pro Max, vozilo Mercedes Vito registarskih oznaka [registarska oznaka] sa pripadajućim ključem i prometnom dozvolom.

8. Iz Nalaza i mišljenja vještaka Zorana Tomaša od 13. prosinca 2024. proizlazi da su sa mobilnog uređaja Apple iPhone MODEL 12 PRO MAX izdvojeni podaci (poruke, pozivi fotografije i videozapisi) koji su nastali 14. i 15. kolovoza 2024. te je izdvojena korespondencija između optuženika i treće osobe, a koja se odnosi na kazneno djelo za koje je optuženik ovom presudom proglašen krivim. Pronađen je veći broj SMS poruka te poruka ostvarenih putem WhatsApp aplikacije. Analizom poruka u WhatsApp sustavu utvrđeno je da je dana 14. i 15. kolovoza optuženik putem WhatsAppa ostvario komunikaciju sa devet različitih brojeva. Najviše komunikacije u navedenom vremenskom razdoblju optuženik je ostvario sa brojem +373 61220502. Od ukupnog broja izdvojenih poruka na tu komunikaciju otpada 198. Također je provedenim vještačenjem pronađena i video snimka koja prikazuje muškarce unutar vozila, a koja je također poslana na navedeni broj. Kao prilog pisanom nalazu i mišljenju vještak je dostavio ispis poruka te CD medij na kojem se također nalaze svi podaci pronađeni provedenim vještačenjem.

8.1. Obzirom su prilozi dostavljeni uz Nalaz i mišljenje vještaka bili na rumunjskom jeziku, isti su putem stalnog sudskog tumača prevedeni na hrvatski jezik. Iz sadržaja proizlazi kako je riječ o pisanim porukama razmijenjenim putem WhatsApp aplikacije između optuženika i osobe čije ime nije navedeno te audio zapisima (glasovnim porukama). Iz audio zapisa proizlazi da je riječ o komunikaciji u vezi sa počinjenjem kaznenog djela. Tako u jednoj od audio zapisa nepoznata osoba govori optuženiku da će biti 8-10 osoba i da će ih prevest i oni će platiti i da je po danu moguće napraviti dvije tri vožnje te da nije došao iz Francuske da bi obavio jednu-dvije ture. Da mogu napraviti tri četiri ture, a nakon toga ako želi može još ostati i da neka dovede još jednog-dva dečka i primiti će se svi posla. Nadalje, nepoznata osoba traži od optuženika da pošalje live lokaciju gdje se nalazi, radi organiziranja posla te mu govori da je u odnosu na neke ljude već poslao drugo vozilo jer im je dugo čekati njega budući ima male djece. Pronađen je i audio zapis gdje nepoznata osoba govori optuženiku da ide prema Zagrebu a kada dođe do Zagreba da će druga osoba preuzeti s drugim vozilom, potom da „ih“ izvuče pa će doći još jedno vozilo i rasporedit će ih u dva vozila, da vozi polako da izađe na cestu, da će mu poslati na karticu novac, da će se auto popraviti i da on (nepoznata osoba) odgovara za auto. Pronađena je i glasovna poruka u kojoj se navodi da je vozilo uleglo, struže sve s poda te potom iduća poruka da ide polako sve dok ne izađe na glavnu cestu i da će se auto popraviti.

8.2. Iz prevedenih poruka proizlazi da je riječ o komunikaciji između optuženika i nepoznate osobe, a koja se odnosi na počinjenje kaznenog djela. Iz te komunikacije proizlazi kako se optuženik raspitivao da li ima slučajeva da se dečki ne vraćaju iz Hrvatske jer je pričao s nekim i tako su mu rekli na što mu nepoznata osoba odgovara da tko nije sretan zbog njega i ne želi da zaradi će ga probati spriječiti, da su u Hrvatskoj još tri dečka, da posao ide, da ima slučajeva ali sad je turistička sezona i ima jako puno vozila, pa policija niti ne može kontrolirati tako gust promet. Optuženik se raspitivao i za isplatu novca te mu je obećano da će mu polovicu novca uplatiti kada pokupi ljude i napravi 15-20 km, a drugu polovicu kad ih preveze na destinaciju, nakon što snimi video da su stigli, optuženik se raspituje za broj ljudi koji će prevoziti na što mu nepoznata osoba odgovara da će mu na lokaciji reći koliko ih je, te da će mu i ti ljudi dati 200, 300 eura u gotovini za gorivo, optuženik javlja nepoznatoj osobi da je autocesta prazna te da li je bolje da se vraća kroz sela. Nepoznata osoba dijeli lokaciju optuženiku te ga potom obavještava da je prvu grupu već preuzeo netko, potom da je nešto više osoba, da uzme koliko može i poslije će obaviti još jednu vožnju ili će po njih poslati drugu auto. Pronađene su i poruke gdje optuženik navodi da je previše osoba i da ih ne želi voziti, da ih je 25, da dotiče tlo i da kaže nekome da ide sporije te potom poruka optuženika da ga je ulovila policija.

8.3. Iz video snimke pronađene vještačenjem mobilnog uređaja koja je pohranjena na CD mediju vidljivo je kombi vozilo izvana koje je vidno opterećeno te potom optuženik otvara vrata vozača i snima unutrašnjost kombi vozila te je vidljivo da dvije osobe sjede na sjedalima do vozača a ostali se nalaze iza u kombiju. Optuženik je na raspravi prilikom pregledavanja snimke potvrdio da ju je on snimio.

9. Iz zapisnika o očevidu od 16. kolovoza 2024. proizlazi da je vršen očevid na vozilu Mercedes Vito registarskih oznaka [registarska oznaka] te je utvrđeno da se vozilo sastoji od kabine vozača sa sjedalom za vozača i još dva sjedala, na desnoj bočnoj strani uočavaju se klizna vrata na vozilu koja se otvaraju povlačenjem prema zadnjem dijelu vozila a sa zadnje strane vozila nalaze se vrata koja se otvaraju prema gore. Iza sjedala vozača se nalaze tri sjedala okrenuta prema zadnjem dijelu vozila a nasuprot sjedala nalaze se tri sjedala okrenuta prema prednjem dijelu vozila. Tovarni prostor je širine 170 cm, dužine 260 cm i visine 130 cm te se unutar tog prostora nalaze zatamnjena stakla bez mogućnosti otvaranja i bez otvora za zrak. Prilikom vršenja očevida na vozilu sačinjena je pripadajuća fotodokumentacija koja pokazuje unutrašnjost vozila i vanjski izgled u koje je izvršen uvid pregledavanjem optičkog medija dostavljenog uz zapisnik o očevidu.

10. Iz izjava o osobnim podacima stranaca proizlazi kako je među osobama koje je prevozio optuženik bilo i 12 osoba mlađih od 18 godina koje se sukladno odredbi članka 87. stavak 7. KZ/11 smatraju djecom.

11. Iz dopisa Policijske uprave Sisačko – moslavačke, Policijske postaje Glina od 5. studenog 2024. proizlazi kako su sve osobe koje su zatečene u vozilu 15. kolovoza 2024. kojim je upravljao optuženik dana 16. kolovoza 2024. izrazile namjeru za međunarodnom zaštitom, te su upućene u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini. Sve osobe su nakon nekoliko dana napustile navedeno Prihvatilište svojevoljno, te nemaju daljnjih saznanja gdje se iste nalaze.

12. Iz uvjerenja Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije od 18. listopada 2024. (stranica 294-299) za optuženog proizlazi kako isti prema raspoloživim podacima nije kazneno osuđivan.

13. Optuženi KB u svojoj obrani je u bitnome naveo da u Francuskoj radi "na crno" kao taksist i uzeo je auto na leasing koji nije stigao otplatiti. Osobu imena F upoznao je u Francuskoj, te mu je isti ponudio posao prijevoza i rekao mu da će taj posao biti malo nelegalan, ali da ne brine i da će za taj posao dobiti 500,00 eura po osobi nakon što obavi prijevoz. On se raspitivao kod svojih prijatelja o prijevozu i oni su mu rekli da će voziti obitelji i ljude koji žele preseliti u Europu, da može naletiti na nešto nelegalno zbog čega može završiti u pritvoru mjesec dana i nakon toga biti deportiran. Nije o tome puno brinuo jer u Francuskoj ne može zaraditi 500,00 eura po osobi za sat vremena prijevoza. U trenutku kad je pristao obaviti posao prijevoza nije znao da je to kazneno djelo. F je rekao da će prevesti do 10 ljudi. Kada je došao do mjesta gdje treba pokupiti ljude bila je jedna kuća, pomaknuo se još dublje u šumu i kada se zaustavio ljudi su sami otvorili bočna vrata i počeli ulaziti u auto. S tim ljudima su bila trojica koji su im bili pratitelji-vodiči i u rukama su imali noževe i migrante su gurali da ulaze u automobil. Tada je tim vodičima rekao da neće nikamo ići a oni su mu rekli da ide, da nije problem novac. Nije imao signala na mobitelu i nije mogao javiti F. Nije mogao niti pokrenuti auto odmah jer je bio preopterećen ljudima koji nisu htjeli izaći van iz auta, ali na kraju je uspio pokrenuti auto i izaći na cestu te je nazvao F i ispričao mu sve, a on mu je rekao da nastavi voziti i da će doći dva automobila koji će preuzeti te ljude. Vodiči mu nisu ništa drugo rekli i nisu mu se uopće obraćali osim što su mu rekli da novac nije problem, a on je osjećao strah jer su imali noževe u rukama. Sveukupno je prijevoz trajao 15 minuta, radila je klima i prozori su bili otvoreni. U odnosu na vještačenjem pronađenu komunikaciju, (ispis poruka sa stranica 445-447 ovjereni prijevod poruka na hrvatski jezik) optuženik je iskazao da mu je neka treća osoba također nudila posao prijevoza ali u drugoj državi, ali on se odlučio za posao prijevoza u Hrvatskoj i ta treća osoba mu je rekla da se dečki baš ne vraćaju iz Hrvatske ali on ne zna što to znači da se ne vraćaju, da li to znači da završe u zatvoru ili poginu; da je u komunikaciji s F on pitao da li policija kontrolira brzinu i oko plaćanja autoceste, da se dopisivao sa S neposredno prije nego što je u došao u Republiku Hrvatsku; da je novac za obavljeni prijevoz trebao dobiti nakon što ljude preveze na lokaciju koju bi mu F poslao, a novac bi dobio od F i to bi mu F poslao na bankovni račun; da je troškove puta snosio on sam; da mu je F rekao da će mu ljudi koje prevozi dati novac za gorivo, ali nisu mu ništa dali, sam se morao snaći i nije tražio dio novca unaprijed. Nakon što su optuženiku predočene poruke pronađene vještačenjem isti je iskazao da je on prvo tražio polovinu novaca od F koji je prvo rekao da će mu prebaciti novce, pa mu je na kraju ipak rekao da će mu ih prebaciti tek kad obavi prijevoz. Optuženik je nadalje iskazao da ga je F nagovarao da obavi više prijevoza, da tog posla može biti više ali s obzirom na to da ga je zaustavila policija više nikad ne bi pristao na još prijevoza. Kada ga je zaustavila policija o tome je obavijestio F na što mu je isti savjetovao da stisne gas. Također je naveo da je on autor video snimke koja je pronađena vještačenjem mobitela i koja je na raspravi pregledana. Nikad prije nije bio u Republici Hrvatskoj i od mjesta gdje živi do mjesta gdje je pokupio put je trajao 20 sati, a tijekom puta se zaustavio u Austriji i spavao je u autu jer se umorio. Automobil s kojim je došao u Hrvatsku iznajmljuje od prijatelja za potrebe taksiranja u Francuskoj, te u Hrvatsku nije došao sa svojim automobilom jer je njegov automobil mali, a F mu je rekao da uzme veći auto da stane više ljudi.

13.1. Obzirom je optuženik iskazivao drugačije prilikom ranijeg ispitivanja pred Općinskim državnim odvjetništvom u Sisku, sukladno odredbi članka 435. izvršena je audio video reprodukcija snimke ispitivanja optuženika u Općinskom državnom odvjetništvu od 16. kolovoza 2024. kojom prilikom je isti iskazao da mu je osoba imena F ponudila da izvan Francuske preveze neke ljude i da to nije ništa opasno jer prevozi ljude, a ne drogu ili oružje. Malo se informirao o tim prijevozima i nakon nekog vremena pristao na ponudu da od lokacije A do lokacije B preveze devet osoba, za novčanu naknadu koju mu je obećao Vadim u iznosu od 500,00 eura po prevezenoj osobi. U Parizu je iznajmio automobil i došao u Republiku Hrvatsku na dogovorenu lokaciju koju je dobio preko WhatsApp. Vidio je da se radi o puno više osoba od onoga što je bilo dogovoreno sa F i oni su samo počeli ulaziti u auto, a kako je cesta bila loša, nije uopće mogao voziti toliki broj ljudi, pa je dio osoba pokušao i izbaciti iz auta, ali nisu htjeli izaći. Nije imao signala na mobitelu, pa je odlučio nastaviti prijevoz, a kada je dobio signal nazvao je F i rekao mu da se radi o previše osoba i da želi odustati, no on mu je rekao da samo nastavi prijevoz i da će kroz kratko vrijeme doći drugi automobil koji će preuzeti dio tih osoba. Ovu osobu koja mu se predstavila kao F nema u imeniku mobilnog telefona kojim se koristio, već ima samo njegov broj, a komunicirali su preko aplikacije WhatsApp. F mu je ponudio prijevoz ljudi u drugoj državi, nije mu tada rekao da je riječ o Hrvatskoj, ali mu je rekao da se radi o prijevozu migranata, pa je on znao koga prevozi, ali nije mislio da je to tako opasno kao da prevozi drogu ili oružje. Nije očekivao da će prevoziti toliki broj ljudi. U autu je bilo zraka jer su bili otvoreni prozori i upaljena je bila klima, a vozili su se oko 10-ak km prije negoli ih je zaustavila policija. Te je ljude pokupio u jednom selu, u nekoj šumi koja je bila udaljena oko 100 m od zadnje kuće, a trebao ih je prevesti do Zagreba. Po dolasku na lokaciju u Zagrebu bilo je dogovoreno da napravi video snimak kako iskrcava te ljude, a potom bi na račun dobio dogovorenu novčanu naknadu. Na taj posao prijevoza se odlučio jer se našao u financijskim problemima koje bi riješio sa dogovorenom naknadom za prijevoz.

13.2. U odnosu na razlike u iskazu, isti je izjavio kako je prilikom ispitivanje pred Općinskim državnim odvjetništvom u Sisku bio pod stresom, nije imao branitelja, iskazivao je kako je stvarno bilo u kratkim crtama, dok je sada na raspravi sve ispričao detaljno opisujući sve, i ne zna objasniti razlike u iskazu te danas smatra da je tada krivo iskazivao.

14. U ovom postupku nije sporno da je optuženik 15. kolovoza 2024. kombi vozilom marke Mercedes Vito registarskih oznaka [registarska oznaka] došao na mjesto gdje su se strani državljani (njih 28), ilegalni migranti ukrcali u vozilo, i da je iste prevozio i da je u prijevozu zaustavljen od strane policijskih službenika u 17,50 sati u Glini, Maja bb, no međutim optuženik osporava da je znao da je to što radi kazneno djelo te je sporno da li je sa osobama koje je prevozio postupao na nečovječan i ponižavajući način.

15. Sud je prihvatio svu materijalnu dokumentaciju kao vjerodostojnu jer je jasna i određena, izdana od strane ovlaštenih tijela, stranke nisu imale primjedbi na istu i njezina vjerodostojnost tijekom postupka nije ničim dovedena u pitanje.

16. Sud iskaze svjedoka AB i MB cijeni kao istinite i prihvaća ih u cijelosti. Riječ je policijskim službenicima koji su zaustavili kombi vozilo kojim je upravljao optuženik. Oni svjedoče o onome što im je poznato i što su vidjeli. Njihovi iskazi su jasni i detaljni, te se međusobno podudaraju osim u dijelu gdje svjedok AB iskazuje kako nitko od osoba nije bio na tlu, podu kombija dok svjedok DB kaže da su neke osobe bile i na tlu kombija, no to ne dovodi u pitanje vjerodostojnost navoda svjedoka MB i AB. Naime, nakon što su vrata kombija jedva otvorena svjedok AB je iskazao kako prvo što je vidio je nečija noga koja visi, sasvim je životno da svjedok u tome svemu previdi detalj da li tko sjedi na podu automobila, dok je svjedok ĆB koji se prevozio u predmetnom kombi vozilu iskazao da je sjedio ispod sjedala. Dakle, sjedio je na tlu, podu kombi vozila, stoga je sud tu činjenicu utvrdio kao nedvojbenu.

17. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ĆB koji je iskazivao o onome što mu je poznato, što je osobno proživio i doživio. On svjedoči o svom putu, o ilegalnom prelasku granice kroz šumu, a trebao je doći do Njemačke. Svjedoči jasno i detaljno o ulasku u kombi kojim je upravljao optuženik, o uvjetima u kombiju, vožnji i o zaustavljanju. U dijelu u kojem opisuje uvjete vožnje, njegov iskaz je poduprijet i iskazom policijskih službenika AB i MB koji su detaljno svjedočili o onome što su vidjeli kada su otvorili vrata kombi vozila po zaustavljanju. Stoga je sud njegov iskaz cijenio kao istinit i prihvatio u cijelosti.

18. Sud nije prihvatio obranu optuženika iznesenu na raspravi pred sudom kao vjerodostojnu i istinitu jer je nelogična, neživotna i proturječna s ostalim provedenim dokazima.

18.1. Obrana optuženika iznesena na raspravi da nije znao da je posao prijevoza koji obavlja kazneno djelo, odnosno da nije znao da je riječ o ilegalnim migrantima kojima pomaže nezakonito se kretati po teritoriju Republike Hrvatske, u suprotnosti je sa pronađenom komunikacijom između njega i treće osobe u kojoj se optuženik raspituje i oko policijskih patrola, oko toga da se neki dečki ne vraćaju iz Hrvatske, te je kontradiktoran sam sebi jer je naveo da se raspitivao kod prijatelja oko poslova prijevoza, a i sam F mu je rekao da je to malo nelegalno, ali ništa strašno. Optuženik je prilikom ispitivanja pred Općinskim državnim odvjetništvom u Sisku iskazao da je njemu F rekao da je riječ o ilegalnim migrantima, ali on nije mislio da je to tako strašno jer je u pitanju prijevoz ljudi a ne droge ili oružja. Pozvan da objasni razlike u iskazu, optuženik je rekao da smatra da je istina ono što je naveo na raspravi, koje navode sud cijeni neistinitim i usmjerenim na umanjenje kaznene odgovornosti. Nadalje, optuženik u svojoj obrani ističe kako on nije želio prevoziti toliki broj osoba koje su inkriminiranog događaja zatečene u vozilu kojim je upravljao, ali se uspaničio pa ih je ipak povezao. Iz iskaza svjedoka ĆB proizlazi da optuženik prvo nije htio krenuti, ali su vodiči vikali da mora i nisu dali da itko izađe iz vozila. Optuženik u svojoj obrani navodi kako nije imao signala na mobitelu u šumi, ali iz komunikacije proizlazi da je razmjenjivao poruke putem WhatsApp aplikacije jer je optuženik pisao da je previše ljudi i da ih ne želi voziti i koliki broj ljudi je tamo, a snimio je i video koji je poslao. Također po datumu i vremenu slanja i primanja poruka je vidljivo da je signala imao i na mjestu gdje su ljudi bili ukrcani u njegovo vozilo. Nadalje, optuženik navodi kako je bio u panici i strahu zbog vodiča i noževa koje su isti imali u rukama, a koje navode sud cijeni neistinitim. Svjedok ĆB nije u svom iskazu naveo da su vodiči imali noževe u rukama. Također, optuženik navodi da se bojao vodiča, ali isto tako navodi da mu se vodiči nisu obraćali osim što su mu rekli da novac nije problem i da vozi, nakon čega je on doista i krenuo sa prijevozom. Naposljetku, optuženik je uslijed sveg tog ukrcavanja ljudi uspio snimiti i video snimku koja jasno prikazuje ljude natrpane u kombi vozilo i nakon preuzimanja ljudi pa do zaustavljanja od strane policijskih službenika optuženik je izmijenio preko više od 30 poruka sa nepoznatim brojem i niti u jednoj poruci nije izrazio da osjeća strah ili paniku. Sve navedeno ukazuje na to da je optuženik unajmio predmetno kombi vozilu jer u njega stane veći broj ljudi, pa kada je došao na dobivenu lokaciju i kada su svi ušli u automobil, nakon prvotnog negodovanja, prevozio sve osobe koje se ušle u vozilo jer je za obavljeni prijevoz trebao dobiti novčanu naknadu od 500,00 eura po osobi, što znači da je inkriminiranog događaja trebao zaraditi 14.000,00 eura. Pri tome se ističe kako je optuženik u bilo kojem trenutku mogao zaustaviti vozilo i pustiti ljude van iz kombija, a što nije učinio, već je ustrajao u prijevozu znajući da je vozilo preopterećeno jer prevozi puno veći broj ljudi nego što je dopušteno prevoziti u tom vozilu. Kao osoba koja obavlja poslove taksi prijevoznika svjestan je načina i pravila kako se ljudi prevoze, no usprkos tome, nakon što je čuo od vodiča da novac nije problem, on prevozi 28 osoba u kombi vozilu koje osim vozačevog sjedala ima svega još šest sjedala, u mjesecu kolovozu na dan kada i policijski službenici ispitani u svojstvu svjedoka suglasno iskazuju da je bilo vruće a svjedok ĆB da ih je bilo puno u vozilu i da nisu mogli disati. Nadalje, da je točno znao kako su smješteni ukazuje i činjenica da je snimio video zapis svojim mobitelom na kojem se vidi da su ljudi nagurani, te se jasno vidi kako neki od njih leže na glavama ostalih dotičući svojim tijelom krov automobila. Optuženik zapravo u svojoj obrani pokušava umanjiti svoju kaznenu odgovornost, maksimalno umanjujući svoja postupanja i ponašanje. Njegova obrana je usmjerena na minimiziranje bilo kakve odgovornosti. Kako je takva obrana suprotna iskazima saslušanih svjedoka i ostalim provedenim dokazima, sud ju nije prihvatio.

19. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, iz iskaza svjedoka i materijalne dokumentacije ovo vijeće je nedvojbeno utvrdilo da je optuženik svojim postupanjem opisanim u izreci presude počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11 na način kako je to navedeno u izreci presude.

19.1. Sud je djelomično korigirao činjenični opis u skladu sa rezultatima provedenog dokaznog postupka i pri tome ostao u granicama kaznenog djela kako ga je optužba postavila, a ovime sud nije izmijenio identitet optužbe. Naime, sud je u izreci presude samo precizirao da su četiri osobe ležale preko osoba koje su stajale, a ne da su ležale preko osoba koje su sjedile, s obzirom da navedeno utvrđenje proizlazi iz iskaza svjedoka NB i SB te video snimke koju je snimio optuženik.

20. Optuženik je ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavku 1. i 2. KZ/11. On je iz koristoljublja pomogao i omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati po Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju kaznenog djela sa tim osobama je postupao na nečovječan i ponižavajući način. Broj osoba koje je optuženik inkriminiranog događaja prevozio višestruko premašuje uopće mogućnosti smještaja u tako mali prostor vozila što proizlazi i iz činjenice da je jedva mogao pokrenuti vozilo koliko je bilo preopterećeno. On je napravio video snimku unutrašnjosti kombi vozila, znači vrlo dobro je upoznat u kojim uvjetima se prevoze i kako su nagurani ljudi. U kakvim uvjetima su se prevozili iskazivao je svjedok ĆB i policijski službenici koji su zaustavili optuženika. Policijski službenici su suglasno iskazivali o visokoj temperaturi zraka toga dana ( svjedok SB navodi da je bilo 32,33 stupnja), da su ljude pustili van iz kombija unatoč tome što to nije uobičajeno postupanje, da su im dali svu svoju vodu koju su imali sa sobom kao i da je u kombiju bilo zagušljivo, vlažno te svjedok AB u svom iskazu navodi i da su ljudi bili nagurani kao sardine i da je prvo što je vidio kad je otvorio kombi kako nečija noga visi. Zaključno, i na video snimci je vidljivo kako je izgledala unutrašnjost predmetnog kombi vozila u kojem su bili smješteni. Optuženik je stoga prevozeći 28 ilegalnih migranata u kombi vozilu, koje je imalo svega šest sjedećih mjesta, unutar tovarnog prostora kombi vozila prozori se nisu mogli otvoriti niti je bilo otvora za zrak, s njima postupao na nečovječan i ponižavajući način, a sve u cilju veće zarade jer je za prijevoz trebao dobiti 500,00 eura po osobi. Dakle nije ugovorio fiksnu cijenu prijevoza, već je visina njegove zarade ovisila o broju ljudi koje će prevoziti. Stoga ovo vijeće smatra da je riječ upravo o takvom stupnju neprimjerenosti uvjeta prijevoza i da se može govoriti o nečovječnom i ponižavajućem postupanju. U ovom slučaju ilegalni migranti su bili smješteni u vozilo u takvom broju da nisu imali zraka, da su neki trebali i ležati preko glava drugih, a vani je bila visoka temperatura. Takav smještaj ilegalnih migranata je zapravo smještaj osoba na način da se pokazuje manjak poštovanja za njihovo ljudsko dostojanstvo, ponižava i umanjuje njihovu vrijednost kao pojedinca jer zapravo ih se tretira kao predmete, stvari, doslovno naslagani i nagurani u taj kombi jedni preko drugih da svi stanu. Prijevoz ljudi u takvim uvjetima i na način kako je to činio optuženik zapravo u potpunosti dehumanizira te ljude i izravnava ih se sa robom s time da čak i prijevoznici tereta paze na natovareni teret da ga slože i voze da se ne ošteti, a po mišljenju ovog Vijeća kod optuženika je u potpunosti izostala ikakav humani odnos prema tim ljudima. Zbog toga ovo vijeće drži da je optuženik u odnosu na ilegalne migrante postupa i na nečovječan i na ponižavajući način. On je iznajmio kombi vozilo s ciljem da preveze više osoba, te motiviran zaradom od 500,00 eura po osobi prevozio 28 osoba svjestan uvjeta u kojima ih prevozi time da je iz komunikacije između optuženika i treće osobe vidljivo kako isti uopće ne spominje da bi tim ljudima bilo loše u kombiju, da ih je previše, da su pretrpani i da je vani vruće, već se optuženik samo žali da je kombi pretrpan i da struže po tlu, a treća osoba odgovara da ne brine za vozilo da će se popraviti. Ljude nitko ne spominje.

21. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela sud je utvrdio da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv jer njegova ubrojivost nije osporavana niti dovedena u pitanje. Nadalje, prema stajalištu suda optuženik je djelo počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan obilježja kaznenog djela, te je znajući da u nakani pribavljanja imovinske koristi pomaže ilegalnim migrantima u nedozvoljenom kretanju u Republici Hrvatskoj kojom prilikom s istima postupa na nečovječan i ponižavajući način, i htio je ostvarenje upravo tog kaznenog djela. Navode optuženika sa rasprave da nije znao da se radi o ilegalnim migrantima i o kaznenom djelu, odnosno osporavanje da bi bio svjestan da se radi o postupanju koje predstavlja kazneno djelo sud nije prihvatio iz razloga navedenih pod točkom 18. i 18.1. U odnosu na ovu okolnost, valja još dodati kako je potpuno životno neuvjerljivo i nelogično da bi optuženik putovao 20 sati i odlučio doći upravo u Republiku Hrvatsku kako bi ovdje obavljao posao taksiste koji obavlja i u Francuskoj, te da bi isti, iako je i od F i od prijatelja dobio informacije da taj prijevoz nije legalan, bio u uvjerenju da se radi o zakonitom poslu koji je super plaćen. Da je imao svijest o tome da radi nešto zabranjeno proizlazi i iz komunikacije gdje se optuženik raspituje i da li je bolje da se vraća kroz sela jer je autoput prazan kao i što se raspitivao oko informacije da se neki dečki ne vraćaju iz Hrvatske. Za zaključiti je kako je optuženik u Republiku Hrvatsku došao jedino s ciljem činjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, kako je isti znao da se radi o ilegalnim migrantima, te da je omogućavanje istima kretanja i boravka u Republiku Hrvatsku kazneno djelo, pa da je ipak, motiviran koristoljubljem, iste prevozio kojom prilikom je s njima postupao na nečovječan i ponižavajući način, dakle, da je bio svjestan protupravnosti svog postupanja i svih okolnosti djela, i unatoč tome htio njegovo počinjenje. To naročito ukoliko se uzme u obzir da je opće poznata migrantska kriza u svijetu, te nije životno logično da bilo koja osoba prosječnog stupnja znanja i obrazovanja, u valu migracija uzrokovanih izbjegličkim krizama, ne bi posumnjala da se radi o prijevozu ilegalnih migranata u slučaju ponude za posao kakvu je opisao optuženik. Slijedom svega navedenog, optuženik je kriv za počinjenje kaznenog djela jer je bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog ponašanja zbog čega je proglašen krivim za kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma - opisano po članku 326. stavak 1. i 2. KZ/11, kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ/11.

22. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je sukladno odredbi članka 47. stavak 1. KZ/11 polazeći od stupnja i oblika krivnje i svrhe kažnjavanja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža.

22.1.Sud je optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu što je optuženik prema podacima dostupnim u spisu kazneno neosuđivan.

22.2. Kao otegotnu okolnost sud je optuženiku cijenio veliku količinu kriminalne volje, upornost u počinjenju kaznenog djela, pokazanu bezobzirnost i činjenicu što je riječ o kaznenom djelu kojim se ugrožava sigurnost Republike Hrvatske, njezinih građana i njihove imovine jer se kod osoba koje ilegalno ulaze u Republiku Hrvatsku ne vrši kontrola od strane policije, nije moguće utvrditi kuda se one stvarno kreću i koje su njihove stvarne namjere. Iz Nalaza i mišljenja vještaka i prilog istom proizlazi da je na mobilnom telefonu optuženika pronađena korespondencija između optuženika i treće osobe a koja se odnosi na kazneno djelo za koje je optuženik ovom presudom proglašen krivim. Tako iz poruka koje je razmijenio optuženik dana 14. i 15. kolovoza 2024. sa nepoznatom osobom proizlazi kako je cjelokupno postupanje optuženika inkriminiranog događaja bilo razrađeno, razmjena informacija između optuženika i treće osobe takvog je konteksta kao da se radi o redovnom, zakonitom poslu te dvoje radnih kolega dogovora plan i način rada. Optuženik je strani državljanin koji s ciljem počinjenja kaznenog djela putuje 20 sati do Republike Hrvatske, prethodno je iznajmio kombi vozilo da što više osoba može prevesti. Dakle, optuženik čini kazneno djelo na teritoriju strane države čime pokazuje posebnu bezobzirnost i upornost u kršenju propisa države čiji nije državljanin a motiv mu je isključivo brza i laka zarada. Po ocjeni ovog vijeća, a kako to proizlazi iz provedenih dokaza, on čini sve da bi počinio ovo kazneno djelo i ništa mu ne predstavlja problem te pokazuje i dozu bezobzirnosti prilikom počinjenja kaznenog djela. Naime, iz komunikacije između optuženika i treće osobe proizlazi kako optuženik na počinjeno kazneno djelo gleda doista kao na isplativ i unosan posao i raspituje se oko načina plaćanja, traži i predujam. Čak ni činjenica da je sa kombijem punim ljudi zapinjao ga nije pokolebala da nastavi dalje sa prijevozom. Naposljetku, optuženik je sam snimio videozapis osoba koje prevozi a koji je pronađen vještačenjem mobilnog telefona kojim se koristio što ukazuje da je optuženik osoba koja prilikom počinjenja takvog teškog kaznenog djela ne pokazuje nikakvu dozu straha od posljedica činjenja kaznenog djela, već se isti ponaša kao da obavlja bilo kakav posao u skladu sa zakonom a što sve govori o njegovoj bezobzirnosti i spremnosti da učini sve da na brz i lak način dođe do zarade.

22.3. Uzimajući u obzir i težinu kaznenog djela a riječ je o kaznenom djelom sa propisanom kaznom zatvora od 3 do 12 godina, zaštićeno dobro, oblik i stupanj krivnje – izravna namjera, potpuno ubrojiv i imao je punu svijest o protupravnosti, navedene olakotne i otegotne okolnosti, sud je optuženika osudio na kaznu zatvora od 4 (četiri) godine. Izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine primjerena je i opravdana, te će se upravo tom kaznom postići svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11, dakle izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, izrečenom kaznom uputit će se jasna poruka i optuženiku i svima ostalima da se činjenje ovog kaznenog djela (i drugih) neće tolerirati i da će počiniteljima biti izrečena kazna primjerena težini kaznenog djela i okolnostima pod kojima je počinjeno, a s druge strane kazna je takva da omogućuje optuženiku po izdržanoj kazni ponovno uključivanje u društvo.

23. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od 15. kolovoza 2024., pa nadalje.

24. Sud je od optuženog temeljem odredbe članka 79. stavak 2. KZ/11 oduzeo mobilni telefon marke i modela "iPhone 12 Pro Max", IMEI brojeva - IMEI1: 357763867320634 i IMEI2: 357763866655097, sa pripadajućom SIM karticom nepoznatog operatera, koji je od optuženika privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, broj: 511-10-13/03-K-90/2024, serijskog broja: [serijski broj] od 15. kolovoza 2024. i pripadajući zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, te navedeni mobilni telefon postaje vlasništvo Republike Hrvatske i povjerava se na upravljanje Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da je predmetni mobilni uređaj uporabljen za počinjenje kaznenog djela kako to proizlazi iz obrane optuženika kao i Nalaza i mišljenja vještaka sa prilozima i pripadajućim optičkim medijem.

25. Na temelju članka 270. stavak 1. u vezi članka 189. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012.

– Odluka USRH, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020., 88/2022. i 36/2024.; dalje: ZKP) optuženom se vraća mobilni telefon marke i modela “iPhone 11 Pro“, IMEI broja: [IMEI broj], koji je od optuženika privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina, broj: 511-10-13/03-K-90/2024, serijskog broja: [serijski broj] od 15. kolovoza 2024 budući tijekom postupka nije utvrđeno postojanje razloga za njegovo oduzimanje, a budući je optuženik posjednik istog, isti se njemu i vraća.

26. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – Odluka USRH, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020., 88/2022. i 36/2024.; u dalje: ZKP) naloženo je optuženom podmiriti troškove postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP u sveukupnom iznosu od 854,00 eura (osamsto pedeset četiri eura), od kojih se iznos od 754,00 eura odnosi na troškove postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP, a to je trošak vještaka, a iznos od 100,00 eura na trošak iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP - trošak paušala, u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude, te je optuženi dužan podmiriti troškove iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP a to su nagrada i nužni izdaci branitelja po službenoj dužnosti, a o iznosu tih troškova sud će odlučiti posebnim rješenjem. Napominje se da uvidom u spis proizlazi da je optuženik sam izabrao branitelja u fazi potvrđivanja optužnice. Tijekom postupka nije utvrđeno da je optuženik lošeg imovinskog stanja, prema vlastitim navodima sam je financirao sve troškove putovanja iz Francuske do Republike Hrvatske uključujući i najam kombi vozila, nije utvrđeno da postoje osobe koje je on dužan uzdržavati, riječ je o osobi mlađe životne dobi koja je radno sposobna i koja je bila zaposlena u Francuskoj, te imajući u vidu visinu troškova, sud nije utvrdio postojanje uvjeta da se istog oslobodi plaćanja troškova postupka.

U Sisku 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ljuba Crnković

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude može se uložiti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda a o istoj odlučuje županijski sud.

DOSTAVITI:

- ODO Sisak na broj KO-DO-493/2024

- optuženik: KB, putem Zatvora u Zagrebu, po prijevodu

- branitelj: Vlatka Ostrognaj, odvjetnica iz Varaždina

-sudska komisija po pravomoćnosti