Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-756/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Irena Kršul, odvjetnica u Vukovaru, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, koje zastupa punomoćnik Marija Cindrić Bojmić, odvjetnica u Vukovaru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3913/2020-16 od 7. svibnja 2021. godine, dana 29. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3913/2020-16 od 7. svibnja 2021. godine.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 750,00 kn tekuće od 13. travnja 2020. do 15. lipnja 2020. (točka I. izreke), te zakonske zatezne kamate na iznos od 750,00 kn tekuće od 13. travnja 2020. do 15. prosinca 2020. (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na 750,00 kn (za razdoblje od 13. travnja 2020. do 15. lipnja 2020.) te zateznih kamata na 750,00 kn (za razdoblje od 13. travnja 2020. do 15. prosinca 2020.).

5. U ovome predmetu radi se o sporu male vrijednosti, a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

6. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe da je u postupku ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, valja odgovoriti da sukladno odredbi čl. 354. st. 3. ZPP, žalbu može izjaviti iz tog žalbenog razloga samo stranka koje se ti nedostaci tiču, a to nije žalitelj.

7. Iz provedenog postupka je razvidno da je tužiteljica radnik tuženika; da je Uskrs 2020. bio 12. travnja; da je tuženik kao poslodavac isplatio tužiteljici kao radniku dio uskrsnice u iznosu od 750,00 kn dana 15. lipnja 2020. te potom drugi dio uskrsnice u iznosu od 750,00 kn dana 15. prosinca 2020. godine.

8. Na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku platiti tužiteljici zatezne kamate na iznos 750,00 kn tekuće od 13. travnja 2020. do 15. lipnja 2020. te zatezne kamate na iznos od 750,00 kn tekuće od 13. travnja 2020. do 15. prosinca 2020., ocijenivši da je tuženik isplatio navedene iznose glavnice na ime uskrsnice sa zakašnjenjem pa da je stoga dužan isplatiti tužitelju zatezne kamate na te iznose glavnice.

9. Naime, čl. 92. st. 1. Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma društva s ograničenom odgovornošću od 16. ožujka 2018. ugovoreno je da će poslodavac radnicima isplatiti prigodni novčani dodatak u visini neoporezivog iznosa prema Pravilniku o porezu na dohodak za blagdane: Božić i Uskrs, a st. 2. istog članka da pravo na isplatu prigodnog novčanog dodatka imaju oni radnici koji su na dan blagdana Božića (25. prosinca) i Uskrsa u radnom odnosu kod poslodavca.

10. Također treba reći da je tuženik 26. svibnja 2020. donio Odluku o isplati prigodnog novčanog dodatka za Uskrs 2020. kojom je odobrio isplatu prigodnog novčanog dodatka radnicima HŠ d.o.o. u visini od 750,00 kn za blagdan Uskrs 2020. (iz neoporezivog iznosa prigodnih novčanih nagrada do 3.000,00 kn godišnje) u čl. 1. Odluke, dok je čl. 2. odlučio da pravo na prigodni novčani dodatak ostvaruje radnik koji se na dan 12. travnja 2020. nalazi u radnom odnosu u Hrvatskim šumama d.o.o., a čl. 3. je odlučeno da će se isplata tog novčanog dodatka izvršiti radnicima zajedno s plaćom za svibanj 2020. kao i da je tuženik 11. studenog 2020. donio Odluku o isplati prigodnog novčanog dodatka za Božić 2020. kojom je u čl. 1. odobrena isplata prigodnog novčanog dodatka radnicima HŠ d.o.o. u visini od 2.250,00 kuna zablagdan Božića 2020. (iz neoporezivog iznosa do 3.000,00 kn godišnje), a čl. 2. je odlučeno da pravo na prigodni novčani dodatak ostvaruje radnik koji se na dan 25. prosinca 2020. nalazi u radnom odnosu u Hrvatskim šumama d.o.o., a čl. 3. da će se isplata tog novčanog dodatka izvršiti radnicima dana 18. prosinca 2020. godine.

11. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Pravilnom se ukazuje ocjena prvostupanjskog suda da je tuženik kao dužnik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze (isplata uskrsnice tužiteljici kao radniku tuženika) pa mu je stoga dužan platiti zatezne kamate i to na iznos od 750,00 kuna tekuće od 13. travnja 2020. do 15. lipnja 2020. (kada je tuženik platio iznos od 750,00 kuna tužitelju) te zatezne kamate na iznos od 750,00 kuna tekuće od 13. travnja 2020. do 15. prosinca 2020. (kada je tuženik platio iznos od 750,00 kuna tužitelju kao svom radniku).

12. Isto tako treba reći da je odredbom čl. 183. st. 1. ZOO propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a na žalbene navode kojima se govori o pravnom interesu tužiteljice te primjeni odredaba Kolektivnog ugovora na rješavanje konkretnog spora valja reći da su odredbom čl. 113.-115. KU propisan način rješavanja sporova između potpisnika Kolektivnog ugovora, dok tužitelj (što je među strankama i nesporno) nije potpisnik Kolektivnog ugovora već radnik tuženika te da je odredbama čl. 116. -118. KU regulirano mirenje u individualnim radnim sporovima pa je tako čl. 116. KU ugovoreno da je poslodavac dužan osigurati sve potrebne uvjete za provođenjem postupka mirnog rješavanja individualnih radnih sporova, dok međutim Kolektivnim ugovorom nije ugovorena obveza radnika provoditi postupak mirenja s poslodavcem u individualnom radnom sporu.

13. Valja ukazati tuženiku da je odredbom čl. 133. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) propisano da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz čl. 133. st. 1. ZR osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa, a u konkretnoj situaciji radi se o zahtjevu tužitelja kao radnika za isplatom novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Isto tako je odredbom čl. 136. st. 1. propisano da rješavanje radnog spora ugovorne strane mogu sporazumno povjeriti arbitraži odnosno mirenju te iz navedenih zakonskih odredbi ne proizlazi obveza tužitelja kao radnika provesti postupak mirenja (ili arbitraže) prije podnošenja tužbe nadležnom sudu.

14. Nadalje, odredbom čl. 321. st. 1. ZOO propisano je da ugovorne strane mogu predvidjeti da će u slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredaba netko treći tumačiti ugovor pa u tom slučaju, ako ugovorom nije drukčije predviđeno, strane ne mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treća osoba odbije dati tumačenje ugovora (čl. 321. st. 2. ZOO), te u svezi toga treba tuženiku reći da, kao što je već naprijed navedeno, da tužiteljica (radnik) nije ugovorna strana Kolektivnog ugovora te se stoga na njega ne mogu primijeniti odredbe čl. 321. ZOO koje propisuju način izvansudskog tumačenja ugovora.

15. Neosnovano je pozivanje tuženika i na primjenu odredbe čl. 25.b Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj: 68/18 i 2/20) jer je navedenim Zakonom propisan zastoj tijeka zateznih kamata te se radi o interventnim mjerama koje se odnose isključivo na ovršne ili stečajne postupke, dok se u ovom predmetu radi o parničnom postupku.

16. Slijedom navedenog, kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 29. siječnja 2025.

Sutkinja:

Vlatka Fresl Tomašević