REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6929/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Matovina-Lulić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koje zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja Marina Brale - odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika FR - odvjetničke vježbenice, dana 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I

Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.191,23 eur sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 9,31 EUR od 1.11.2008. pa do isplate;

- na iznos od 10,08 EUR od 1.1.2009. pa do isplate;

- na iznos od 11,94 EUR od 1.2.2009. pa do isplate;

- na iznos od 12,75 EUR od 1.3.2009. pa do isplate;

- na iznos od 10,19 EUR od 1.4.2009. pa do isplate;

- na iznos od 10,60 EUR od 1.5.2009. pa do isplate;

- na iznos od 7,27 EUR od 1.6.2009. pa do isplate;

- na iznos od 4,42 EUR od 1.7.2009. pa do isplate;

- na iznos od 5,06 EUR od 1.8.2009. pa do isplate;

- na iznos od 6,70 EUR od 1.9.2009. pa do isplate;

- na iznos od 6,51 EUR od 1.10.2009. pa do isplate;

- na iznos od 4,95 EUR od 1.11.2009. pa do isplate;

- na iznos od 7,88 EUR od 1.12.2009. pa do isplate;

- na iznos od 10,01 EUR od 1.1.2010. pa do isplate;

- na iznos od 13,44 EUR od 1.2.2010. pa do isplate;

- na iznos od 12,55 EUR od 1.3.2010. pa do isplate;

- na iznos od 16,98 EUR od 1.4.2010. pa do isplate;

- na iznos od 16,01 EUR od 1.5.2010. pa do isplate;

- na iznos od 18,03 EUR od 1.6.2010. pa do isplate;

- na iznos od 31,45 EUR od 1.7.2010. pa do isplate;

- na iznos od 28,59 EUR od 1.8.2010. pa do isplate;

- na iznos od 36,32 EUR od 1.9.2010. pa do isplate;

- na iznos od 33,83 EUR od 1.10.2010. pa do isplate;

- na iznos od 38,75 EUR od 1.12.2010. pa do isplate;

- na iznos od 47,99 EUR od 28.12.2010. pa do isplate;

- na iznos od 42,82 EUR od 29.1. 2011. pa do isplate;

- na iznos od 46,37 EUR od 26.2.2011.pa do isplate;

- na iznos od 42,60 EUR od 30.3.2011. pa do isplate;

- na iznos od 41,60 EUR od 1.4.2011. pa do isplate;

- na iznos od 42,24 EUR od 1.5.2011. pa do isplate;

- na iznos od 59,19 EUR od 1.6.2011. pa do isplate;

- na iznos od 60,33 EUR od 1.7.2011. pa do isplate;

- na iznos od 74,95 EUR od 1.8.2011. pa do isplate;

- na iznos od 67,86 EUR od 1.9.2011. pa do isplate;

- na iznos od 60,05 EUR od 1.10.2011. pa do isplate;

- na iznos od 59,07 EUR od 1.11.2011. pa do isplate;

- na iznos od 58,38 EUR od 1.12.2011. pa do isplate;

- na iznos od 61,81 EUR od 1.1.2012. pa do isplate;

- na iznos od 65,42 EUR od 1.2.2012. pa do isplate;

- na iznos od 65,70 EUR od 1.3.2012. pa do isplate;

- na iznos od 63,27 EUR od 1.4.2012. pa do isplate;

- na iznos od 64,47 EUR od 1.5.2012. pa do isplate;

- na iznos od 64,51 EUR od 29.6.2012. pa do isplate;

- na iznos od 64,32 EUR od 31.7.2012. pa do isplate;

- na iznos od 64,41 EUR od 1.8.2012. pa do isplate;

- na iznos od 60,80 EUR od 29.9.2012. pa do isplate;

- na iznos od 63,48 EUR od 31.10.2012. pa do isplate;

- na iznos od 63,42 EUR od 11.12.2012. pa do isplate;

- na iznos od 63,92 EUR od 29.12.2012. pa do isplate;

- na iznos od 58,70 EUR od 1.2. 2013. pa do isplate;

- na iznos od 63,66 EUR od 1.3. 2013. pa do isplate;

- na iznos od 63,74 EUR od 29.3. 2013. pa do isplate;

- na iznos od 61,71 EUR od 30.4. 2013. pa do isplate;

- na iznos od 55,41 EUR od 30.5. 2013. pa do isplate;

- na iznos od 55,41 EUR od 30.5. 2013. pa do isplate;

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 naknaditi tužitelju ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.483,46 eur sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 29. siječnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i u tijeku prethodnog postupka u bitnome navodi da je s tuženikom dana 22. svibnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 9011382927 kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.305,06 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita,uz redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 4,99% te uz rok otplate 84 mjeseca od dana prijenosa kredita u otplatu, odnosno 84 mjesečnih anuiteta obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan dospijeća, a dospijeće mjesečnih anuiteta je svakog posljednjeg dana u mjesecu. Tužitelj navodi da mu je službenik tuženika preporučio i savjetovao podizanje kredita u švicarskim francima kao kredita koji je povoljniji, da je tuženik tijekom otplatnog razdoblja povisivao tj. mijenjao stopu redovne kamate, a mijenjao se i tečaj švicarskog franka te je uslijed rasta kamatne stope i uslijed rasta tečaja švicarskog franka tuženik mijenjao mjesečne anuitete tako da je tuženik u razdoblju od 31. svibnja 2006.godine pa do 29. svibnja 2013. godine od tužitelja ukupno naplatio iznos u visini od ukupno 22.239,23 kn više od onoga što je tužitelj trebao platiti da je u istom razdoblju stopa redovne kamate ostala početnih 4,99% i da je tečaj švicarskog franka prema hrvatskoj kuni ostao isti kao na dan sklapanja ugovora. Tužitelj navodi da od strane tuženika nikada nije bio upoznat s rizikom od očekivanog i mogućeg nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu, da tuženik s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o sadržaju ugovora niti je tužitelj prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu bio informiran o svim rizicima i parametrima u vezi valutne klauzule kako bi mogao donijeti valjanu odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti, što je izravno oštetilo tužitelja i povrijedilo ugovorenu ravnotežu između stranaka. Tužitelj navodi da mu nije bilo jasno i razumljivo koji su rizici ugovaranja valutne klauzule niti je bio u cijelosti informiran o mogućim posljedicama ugovaranja valutne klauzule, čime je doveden u podređen položaj u ugovornom odnosu s tuženikom. Tužitelj navodi da se iznos koji tužitelj potražuje u ovom predmetu odnosi na preplaćeni iznos po osnovi ništetne valutne klauzule te se poziva na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača – presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/12 od 13. lipnja 2014., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.807,02 kn sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate uz naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 27. studenog 2024., a nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.191,23 eur s zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate uz naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodi da je tužba u cijelosti neosnovana, tuženik ističe kako je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita, navodi da ne postoji povreda koju je potrebno otkloniti, a utvrđenja iz predmeta po navedenom kolektivnom sporu odnose se na ugovorne odnose u kojima još postoji ugovorni odnos i povreda istoga, pa da je očito da se u ovom konkretnom slučaju predmetna tužba i pozivanje na utvrđenja iz navedenog kolektivnog spora ukazuju u cijelosti neosnovanima, da nema mjesta primjeni utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi na ovaj konkretni spor, da u svakoj pojedinoj parnici tek treba provesti dokazivanje na okolnost jesu li utvrđenja u kolektivnom sporu primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj te ako jesu, na koji način su primjenjiva odnosno drugim riječima, presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut tužbom individualnog tužitelja. Tuženik navodi da je putem svojih djelatnika koji su bili u izravnom kontaktu sa korisnicima kredita, pa tako i tužiteljem, prilikom davanja općenitih informacija o kreditnim uvjetima, upoznao tužitelja sa rizikom od eventualnog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, da je tužitelj s mogućim oscilacijama i volatilnošću tečaja valute CHF bio upoznat i kroz priopćenja Hrvatske narodne banke, da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu s tužiteljem imao mogućnost izbora jer da je u navedeno vrijeme tuženik u svojoj ponudi imao više vrsta ugovora o kreditu i tužitelj da je između svega ponuđenog svjesno odabrao upravo predmetni ugovor o kreditu sa svim njegovim uvjetima i odredbama i to prvenstveno iz razloga što je tužitelj ocijenio da mu predmetni ugovor, sukladno njegovim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovara. Tuženik navodi da je tužitelj poslovno sposobna osoba koja je prije samog zaključenja ugovora dobio sva potrebna pojašnjenja i informacije te je tu činjenicu i potvrdio potpisom ugovora te da mu je taj isti ugovor u pogledu međusobnih prava i obveza ugovornih stranaka ponovno pojašnjen od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije. Tuženik navodi da su događaji koji su stvarno nastupili bili izvanredne prirode te iste baš nitko, pa tako niti tuženik, nije mogao predvidjeti, da valutna klauzula, osim što je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima, nije „nečija špekulacija“, već se radi o politici monetarne vlasti te uvjetovanosti valutnom strukturom štednih depozita velike većine hrvatskih štediša, da se u ugovoru o kreditu ne navodi da se kredit otplaćuje u kunama, niti je anuitet izražen u kunama već da u ugovoru jasno stoji da se kredit otplaćuje mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora, da je otplatna tablica uvezana uz ugovor i čini njegov sastavni dio; u otplatnoj tablici, koja je izrađena sukladno Odluci Hrvatske narodne banke (dalje u tekstu: HNB) da su sadržani anuiteti izraženi isključivo u CHF, pa da dakle kune, a osobito iznosi koje navodi tužitelj nigdje i nikada nisu komunicirani klijentu, niti u prethodnim informacijama/izračunima, a ugovor i otplatna tablica ni u jednom svom dijelu ne navode iznos anuiteta u kunama kao obvezu tužitelja. Tuženik navodi da je smisao zakonske odredbe čl. 22. ZOO-a da kroz cijelo vrijeme svog postojanja novčana tražbina bude zaštićena valutnom klauzulom, koja prestaje djelovati tek kada dužnik ispuni svoju obvezu, odnosno, s obzirom na ugovoreni način plaćanja uz primjenu zakonom predviđene i dopuštene valutne klauzule, primjenjuje se načelo monetarnog nominalizma propisano odredbom čl. 21. ZOO-a. Tuženik također ističe prigovor zastare za utuženo potraživanje. U odnosu na zatezne kamate koje tužitelj potražuje, a pod pretpostavkom da je zahtjev tužitelja glede isplate navodno „preplaćenih“ iznosa osnovan te pod pretpostavkom da tuženik bude ocijenjen kao nepošten glede stjecanja navodno „preplaćenih“ iznosa, što se osporava, tuženik navodi da bi tužitelju zakonske zatezne kamate na iznose koji su posljedica navodne nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli bilo eventualno osnovano dosuditi najranije od dana 15. lipnja 2018. godine. Dodatno, obzirom na protek više od tri godine od njihova dospijeća, u skladu s odredbom čl. 226. ZOO-a, tuženik ističe kako je nastupila zastara potraživanja zakonskih kamata na preplaćene iznose koji su posljedica ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli. Zaključno tuženik navodi da je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem, tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka i nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe i to niti prilikom sklapanja ugovora, niti kasnije, predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: pregled uplata po kreditu (list 8-9 spisa), otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope (list 10-11 spisa), ugovor o kreditu broj 9011382927 (list 12-17 spisa), priopćenje Hrvatske narodne banke d.d. od 25. kolovoza 2006. (list 214-215 spisa), Opće uvjete poslovanja s građanima Privredne banke Zagreb d.d. (list 216-224 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1168/2021 od 11. travnja 2023. (list 228-239 spisa, list 319-329 spisa), presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1573/2023 od 7. studenog 2024. (list 310-318 spisa), izveo dokaz saslušanjem tužitelja i izveo dokaz financijskim vještačenjem.

4. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

5. Tuženik je na ročištu za glavnu raspravu održanom pred naslovnim sudom dana 10. prosinca 2024. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka SR.

6. Ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi kako slijedi:

- iz ugovora o kreditu broj 9011382927 proizlazi da je zaključen 22. svibnja 2006. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, da je istim tužitelju stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 20.305,06 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), s namjenom kupnje vozila (čl.2.), uz rok otplate kredita 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, a prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu (čl.6.), te da je navedeni Ugovor o kreditu potvrđen po javnom bilježniku Željki Maroslavac pod brojem OU- 1192/06 dana 24. svibnja 2006.,

- da su u otplatnoj tablici s prikazom afektivne kamatne stope navedeni anuiteti i datum dospijeća i uplate istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope i iznosa u valuti,

- da su u pregledu uplata po kreditu na dan 24.9.2019. navedene uplate u valuti CHF i u kunama te datum istih,

- da iz Općih uvjeta poslovanja s građanima Privredne banke Zagreb d.d. proizlazi da su u istima navedeni osnovni uvjeti poslovanja s građanima, depozitno poslovanje i kreditno poslovanje.

8. Tužitelj je iskazao da mu je kredit trebao za kupnju automobila za osobne potrebe, da su mu u banci rekli da je najpovoljniji kredit u CHF, da su najmanje rate kredita pa da se odlučio za taj kredit, a ništa posebno da mu nisu objašnjavali. Tužitelj je iskazao da je glede valutne klauzule znao nešto okvirno, da je očekivao da će rata nešto malo rasti ali ne toliko, da je rata jako puno porasla radi rasta tečaja, da je rata čak u jednom trenutku narasla za oko 1.000,00 kn više, u odnosu na početnu ratu i da je to znao, sigurno ne bi uzeo kredit, da je pročitao ugovor o kreditu, da nije tražio sklapanje ugovora u drugoj valuti jer da mu je rečeno da je ovo najpovoljniji kredit te da mu je to bio prvi kredit.

8.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio kao uvjerljiv, iskren i životan.

9. Sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pod posl. brojem P-1401/12. Iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle iz istih u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

10. U odnosu na svojstvo potrošača, valja istaknuti kako iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao i iz iskaza tužitelja proizlazi da tužitelj kao korisnik kredita ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13), a obzirom je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu kao fizička osoba u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

11. U odnosu na prigovor tuženika da je ugovor otplaćen i solemniziran valja istaknuti da su navedeni prigovori neosnovani, obzirom da tužitelj unatoč navedenim okolnostima ima pravo tražiti pravnu zaštitu sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) u vezi s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a.

Valja nadodati i da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao tužitelju objasniti rizik promjene tečaja švicarskog franka koji nije bio naveden u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se o pojedinim odredbama ugovora o kreditu nije pregovaralo kao da i iz samog ugovora o kreditu proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru pa se po prirodi stvari o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

13. Vezano za navode tuženika glede informacijama o kreditima uz valutnu klauzulu iz priopćena Hrvatske narodne banke od 25. kolovoza 2006. i glede informacija koje su objavljivane u dokumentima banke valja istaknuti da na temelju istih tužitelj kao potrošač nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica i otplata kredita veže uz valutu švicarski franak.

14. S obzirom na utvrđeno, tuženik nije na nedvojben način dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarao o odredbama ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli.

15. Konačno, uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1168/2021 od 11. travnja 2023., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1573/2023 od 7. studenog 2024., utvrđeno je da je istom odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja ER protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. na način da je utvrđen ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 9011382927 od 22. svibnja 2006. u dijelu odredbi čl. 1., 4. i 6., u dijelu u kojem određuju vezanost glavnice i kamate za tečaj švicarskog franka, pa stoga isti dio odredbi Ugovora ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

16. Obzirom na navedeno, nisu osnovani prigovori tuženika da su tužitelju prije samog zaključenja ugovora o kreditu pružene sve informacije u vezi podizanja kredita i mogućih odstupanja u pogledu tečaja valute CHF kroz razdoblje korištenja kredita i da je tužitelj s mogućim oscilacijama tečaja valute CHF bio upoznat i kroz priopćenja Hrvatske narodne banke.

17. Na okolnost visine utužene tražbine izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

17.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da ukupna razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 16.510,04 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 2.191,23 EUR pri čemu su pojedinačni iznosi i datum uplate istih navedeni u točki 1. Zaključka.

17.2. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud je u cijelosti prihvatio jer je izrađen nepristrano, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije.

17.3. U odnosu na prigovore tuženika iz podneska od 17. rujna 2024. - da je među strankama ugovorena valutna klauzula, što je dopušteno pozitivnim pravnim propisima, pa da stoga izračun eventualne preplate nije točan, da je proturječan volji ugovornih strana i nije utemeljen na svim relevantnim okolnostima, da se promjena tečaja CHF kroz ugovorno razdoblje podrazumijeva, a sve s obzirom na volju ugovornih strana, valja istaknuti da se radi o prigovorima pravne naravi, koji s obzirom na naprijed obrazloženo nisu relevantni.

U odnosu na navode tuženika kako prilikom donošenja odluke u predmetnoj pravnoj stvari nije opravdano zanemariti utvrđene negativne razlike odnosno razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od tečaja u trenutku isplate kredita valja istaknuti da tuženik tijekom postupka nije isticao zahtjev za isplatu eventualne razlike koja bi proizlazila iz primjene nižeg tečaja, ali i da je sud stava da ovaj zahtjev tuženika ne ispunjava zakonske pretpostavke iz članka 323. ZOO-a, a to stoga što plaćanjem anuiteta kada je tečaj bio niži od početnog tečaja tužitelj nije primio, odnosno stekao bez osnove, pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

18. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

18.1. Obzirom da najstarija tražbina po osnovi odredbe o valutnoj klauzuli dospijeva 1. studenog 2008., da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. u odnosu na tuženika (presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.) kada je zastara počela ponovno teći po pitanju promjenjive kamatne stope i po pitanju valutne klauzule, a tužba u ovoj pravnoj stvari da je podnesena 20. prosinca 2022. to prigovor zastare nije osnovan u smislu odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO).

19. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem ništetnih dijelova odredbi ugovora o kreditu u kojima je ugovorena valutna klauzula, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Obzirom osnovanost visine tužbenog zahtjeva kao i pojedinačni preplaćeni iznosi i datum uplate istih proizlaze iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude temeljem odredbe čl. 323. st.1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115., čl. 29. ZOO-a i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22).

20. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

20.1. Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (tbr.7.tč.1.OT), za sastav podneska od 12. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 27. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 5. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 10. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), sve uvećano za 25% PDV-a, što ukupno iznosi 1.250,00 eur.

Tužitelju je dosuđen trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 34,38 eur i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eur.

Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.483,46 eur.

20.2. Tužitelju u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podneska od 3. prosinca 2023. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice i za sastav podneska od 10. prosinca 2024. jer je troškovnik mogao biti predan i na ročištu za glavnu raspravu pa sastav navedenog podneska nije bio nužno potreban za vođenje parnice. Tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe za presudu obzirom je postupak u ovoj pravnoj stvari tužitelj pokrenuo kao potrošač, pozivom na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pa je u skladu s odredbom čl. 11. tč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23) tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.

20.3. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20.4. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Zagrebu, 29. siječnja 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.

3. spis