REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5241/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Artur Fišbah, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, Kralja Zvonimira 1, OIB: 84397956623, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1272/2024-3 od 2. svibnja 2024., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-162/2020-55 od 27. veljače 2024., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1272/2024-3 od 2. svibnja 2024. zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio sljedeća pravna pitanja:
1. Je li postojanje štete jedna od osnovnih pretpostavki za naknadu štete te je li tužitelj u parnici radi naknade štete dužan dokazati postojanje štete?
2. Nastaje li šteta za ovršenika u situaciji kad egzistira rješenje o ovrsi kojim mu je određena ovrha na mirovini i po kojem je ovršenikov dužnik postupao, iako je u međuvremenu postupao i po drugom rješenju o ovrsi koje je u međuvremenu prestalo egzistirati, s tim da nikada nije bilo dvostrukog ustezanja po tim rješenjima o ovrsi, odnosno preklapanja ustega po istima?
5. Postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da tuženik u odnosu na navedena pitanja nije naveo odgovarajuće razloge važnosti. Naime, tuženik je u prijedlogu naveo kako navedena pitanja podnosi s obzirom na to da „odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda te o kojima revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje“, a da pri tome nije naveo koja bi to bila suprotna praksa revizijskog suda, niti u odnosu na koje od postavljenih pitanja nema prakse revizijskog suda. Podredno, valja reći i to da je odgovor na prvo pitanje potvrdan te da pravno shvaćanje iz pobijane odluke nije u suprotnosti s navedenim shvaćanjem, dok kroz drugo pitanje tuženik prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog kako je utvrđeno u pobijanoj odluci s obzirom na to da je tuženik postupao isključivo po rješenju o ovrsi u odnosu na koje je ovrha obustavljena.
6. S obzirom na navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
