REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-382/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja te Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr.sc. Neri Radas članica vijeća, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagatelja KBC Sestre milosrdnice, OIB 84924656517, iz Zagreba, Vinogradska cesta 29, zastupanog po punomoćniku Dariu Budimiru, odvjetniku u Zagrebu, radi zabilježbe osobnih odnosa, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Zk-3/2024-2 od 4. rujna 2024. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-53773/2023 Ozn. Z-37537/2023 od 30. studenoga 2023., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije predlagatelja.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Z-53773/2023 Ozn. Z-37537/2023 od 30. studenoga 2023. odbijen je prigovor predlagatelja kao neosnovan i potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta tog suda poslovni broj Z-37537/2023 od 18. listopada 2023., te je zabilježen odbijeni prigovor predlagatelja izjavljen protiv rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta u zk. ul. [broj ZK uloška] i z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kojim je tražen upis zabilježba da je nekretnina u vlasništvu javne ustanove od posebnog državnog interesa i da je izvan prometa i da se ne može steći, opteretiti, niti otuđiti bez suglasnosti Vlade Republike Hrvatske.
2. Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja.
3. Protiv rješenja suda drugog stupnja predlagatelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog pitanja:
„1. Je li predlagatelj, KBC Sestre milosrdnice, koji je javna ustanova, ovlašten podnijeti, a sud udovoljiti zahtjevu za upis zabilježbe osobnih odnosa zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine u smislu (na temelju) članka 44. Zakona o zemljišnim knjigama: „Zemljišnoknjižne zabilježbe upisuju se: - kako bi učinile vidljivim osobne odnose, osobito ograničenja glede upravljanja imovinom (npr. maloljetnost, skrbništvo, produženje roditeljskog prava, otvaranje stečaja i dr.), kao i druge odnose i činjenice određene zakonom, s učinkom da se nitko ne može pozivati na to da za njih nije znao niti morao znati (...)“ i članka 58. Zakona o ustanovama: „Ustanova se može bez suglasnosti osnivača ustanove, odnosno tijela kojeg je on odredio, steći, opteretiti ili otuđiti nekretninu i drugu imovinu čija je vrijednost veća od vrijednosti utvrđene aktom o osnivanju ili statutom ustanove.“ pritom imajući u vidu da bi u suprotnom svaka treća osoba temeljem članka 8. Zakona o zemljišnim knjigama, odnosno vođena povjerenjem u zemljišne knjige mogla steći/ovršiti takvu nekretninu?
2. Treba li Sud u primjeni prava, odnosno prilikom odluke o upisu zabilježbe osobnih odnosa, striktno biti vezan time da su u nekom posebnom zakonu uz odredbe koje uređuju ograničavanje raspolaganja nekretninom također izričito navedene odredbe o upisu zabilježbe ograničavanja raspolaganja nekretninom u zemljišne knjige?
3. Treba li Sud u odlukama pravo primjenjivati i teleološki i upisati zabilježbu osobnih odnosa, uzimajući u obzir da zakonske odredbe, primjerice članka 58. Zakona o ustanovama koje ograničavaju promet i opterećenje nekretninama, mogu imati utjecaja na treće osobe koje namjeravaju s ustanovom sklopiti pravne poslove u svezi nekretnina (bilo vlasništvo ili hipoteka), iako u Zakonu o ustanovama nije izričito propisano da se ograničenje upisuje u zemljišne knjige, a imajući u vidu i publikaciju ograničenja raspolaganja i u svezi s ništetnosti pravnih poslova koje bi treće osobe sklopile s ustanovom unatoč zakonskoj zabrani određenoj Zakonom o ustanovama?
4. Je li sud dužan, uzimajući u obzir odredbu čl. 44. Zakona o zemljišnim knjigama, upisati zabilježbu samo kad je to izričito određeno (cit. zakonske formulacije “upisat će“; „upisuju se“), odnosno po službenoj dužnosti ili upis treba provesti po prijedlogu predlagatelja kad je drugim Zakonom izričito propisano ograničenje, međutim nije izričito propisano da se isto mora zabilježiti u zemljišnim knjigama, iako to proizlazi iz smisla i svrhe odredbe o ograničenju i zaštite prava poštenih trećih, a osobito uzimajući u obzir odredbu čl. 8. ZZK i predmnijevu da zemljišna knjiga potpuno i istinito odražava činjenično i pravno stanje nekretnine?“, ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. Prijedlog je neosnovan.
5. Prema ocjeni ovog suda odredbe čl. 75. i 76. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/19 i 128/22 - dalje: ZZK) su jasne i nedvosmislene i ne ostavljaju prostor za različita tumačenja to tim prije ako se one promatraju i u svjetlu čl. 48. ZZK prema kojoj je za svaki upis knjižnog prava, njegovih primjena, ograničenja ili prestanka iz isprava mora biti vidljiv pravni temelj upisa.
6. Stoga, pitanja koja postavlja predlagatelj nisu pitanja koja bi zahtijevala intervenciju ovog suda glede etabliranja sudske prakse o pitanju koje su u suštini svodi na ograničenja raspolaganja nekretninom koja slijede iz samog zakona, konkretno čl. 58. Zakona o ustanovama („Narodne novine“, broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19 i 151/22) pa je odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 29. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
