REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4468/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BRALIĆ d.o.o., OIB 38178193626 sa sjedištem u Šibeniku, Petra Grubišića 7, koga zastupa punomoćnik Ringo Špaleta, odvjetnik u Drnišu, protiv tužene Šibensko-kninska županija, OIB 22027159918, koju zastupa punomoćnik mr. sc. Tomislav Burić, odvjetnik u Šibeniku, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1027/2020-2 od 25. travnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-57/2020-12 od 7. rujna 2020., na sjednici održanoj 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja i na povredu temeljnih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1027/2020-2 od 25. travnja 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-57/2020-12 od 7. rujna 2020. postavljajući pravna pitanja pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda. Ujedno se poziva i na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodeći da su im pobijanom presudom zbog osobito teških povreda odredaba ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Pravna pitanja koja tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja su činjenične naravi i vezana su za okolnosti konkretnog slučaja, a temelje se na interpretaciji procesnih okolnosti koje u konkretnom slučaju nisu ostvarene.
3.1. Tužitelj prilikom postavljanja pravnih pitanja polazi od vlastite interpretacije utvrđenih činjenica drugačijih od onih na kojima se temelji pobijana odluka, a za koja utvrđenja su u pobijanoj odluci iznijeti temeljito obrazloženi razlozi.
3.2. Nadalje, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ne navodi razloge važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP već se poziva na pravna shvaćanja iz prethodne ukidne odluke ovoga suda donijete u ovom istom postupku (Rev x 208/2018 od 2. listopada 2019.).
3.3. Međutim, tužitelj zanemaruje da je nakon ove ukidne odluke revizijskog suda (kojom je ukinuta odluka suda drugog stupnja) u ponovljenom postupku Županijski sud u Šibeniku donio presudu Gž-37/2020-2 od 23. lipnja 2020.
3.4. Tom odlukom je dijelom meritorno odlučeno u pogledu tužbenog zahtjeva tužitelja, a protiv te odluke je tužitelj podnio prijedlog za dopuštenje revizije u kojem je također osporavao pravnu ocjenu suda drugog stupnja u pogledu odgovornosti tuženika za naknadom štete.
3.5. O tom prijedlogu tužitelja odlučeno je rješenjem ovoga suda Revd 3262/2020-2 od 10. studenog 2021. te je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbačen.
3.6. Navode na kojima je tužitelj temeljio prethodno citirani prijedlog za dopuštenje revizije ponavlja i u ovom prijedlogu, ponovno osporavajući pravnu ocjenu suda drugog stupnja u odnosu na odgovornost tuženika.
3.7. Imajući u vidu pravnu ocjenu suda drugog stupnja prema kojoj je tužitelj za dio nastale štete dokazao postojanje općih pretpostavki odgovornosti za štetu (u kojem dijelu je njegov zahtjev i prihvaćen) dok je za preostali dio ocijenjeno (i detaljno obrazloženo) da te pretpostavke nisu ispunjene, tužitelj prijedlogom za dopuštenje revizije iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza, a ne pravne argumente u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog, ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
7. Nadalje, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi nižestupanjski sudovi prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja i primjene relevantnih odredbi materijalnog prava povrijedili temeljno pravo na mirno uživanje vlasništva (čl. 48. Ustava i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju). Naime, sama okolnost da je tužitelj podnio tužbu radi naknade štete koji zahtjev mu (djelomično) nije prihvaćen ne znači da mu je time povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva.
7.1. U pobijanoj odluci sud drugog stupnja iznio je razloge u pogledu dijela zahtjeva za naknadom štete koji je odbijen, a koji se temelje na pomanjkanju dokaza iz kojih bi proizlazilo da je šteta koju tužitelj u ovom postupku potražuje doista nastala (konkretno nema podataka u poslovnim knjigama tužitelja iz kojih bi se moglo utvrditi kada su izvedeni radovi za izgradnju pristupne ceste, nije dostavio dokaz o nastalim troškovima izrade projekta elektro instalacija itd.), koji navodi predstavljaju realne argumente prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu.
8. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 3. u svezi sa čl. 387. st. 2. i 3. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odbačen. U odnosu na razloge predviđene čl. 385.a st. 2. ZPP tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu pobijanom odlukom bila povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, te je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije i u tom dijelu odbačen.
Zagreb, 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
