REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-251/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Alagić, odvjetnica u Vukovaru, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri, u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-431/2022- 3 od 27. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-258/2021 od 10. ožujka 2022., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-431/2022-3 od 27. rujna 2022. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 13.940,26 EUR-a/105.032,91 kune sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana. U točki II. naloženo je tuženiku nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 3.386,92 EUR-a/25.518,75 kn sa zateznim kamatama koje teku od 10.ožujka 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-258/2021 od 10. ožujka 2022.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-603/2023-2 od 22. kolovoza 2023.dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na dva pitanja, međutim u reviziji tuženik ističe i postavlja samo slijedeće pitanje:
„Ima li mjesta primjeni članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07,125/07, 79/09, 89/09 dalje u tekstu: ZZP/07) u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u kolektivnom postupku) kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u
Kolektivnom postupku nisu time bavili?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a.). Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za isplatom utuženih iznosa tužiteljice temeljem ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovoru o kreditu zaključenog 16. srpnja 2007.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:
- da je tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom 16. srpnja 2007. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu radi kupovine kuće temeljem kojeg Ugovora je tuženik stavio tužiteljici na raspolaganje kunsku protuvrijednost
- da su ugovorne strane ugovorile obvezu tužiteljice na plaćanje promjenjive kamatne stope sukladno odluci tuženika o kamatnim stopama kreditora koje je na dan sklapanja ugovorila iznosila 4,90% godišnje
- da je ugovorena tzv. valutna klauzula na način da se anuiteti plaćaju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja te da je ugovoren rok otplate od 16 godina
9. Nižestupanjski sudovi su se u pobijanim presudama pozvali na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, te u odnosu na to da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007., pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09,79/09, 89/09, 133/09 - dalje: ZZP) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO/05).
10. Slijedom iznesenog pozivom na odredbe čl. 1111. do 1120. ZOO nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev tužitelja.
11. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP-a).
12. Tuženik naznačenim pitanjem osporava je li dovoljno da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, bez provođenja kontradiktornog postupka o tome je li tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita te je li ga upozorila kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute za njene kreditne obveze, iako na tu okolnosti nije proveden dokaz saslušanjem tužitelja kojeg je tuženik predložio upravo na okolnosti pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi te da je na tu okolnost predloženo saslušati i radnika tuženika čije podatke tuženik nije dostavio u tijeku postupka.
12.1. Nižestupanjski sudovi su dali razloge zašto nije udovoljeno prijedlogu tuženice u odnosu na saslušanje tužitelja.
13. Revizijski sud je u odlukama poslovni broj Rev-1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev-120/2023-2 od 28. veljače 2023.izrazio pravno shvaćanje koje glasi : „Protivan je odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka zaključak suda prema koje se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kredita kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.“
14. Međutim, u situaciji kada nižestupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem radnika tuženice na okolnosti pojedinačnog pregovaranja u vezi sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, jer tuženik u tijeku postupka nije dostavio adresu svjedoka kojeg je trebalo saslušati, primjenom pravila o teretu dokazivanja, nižestupanjski sudovi postupili su u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda. Dok u odnosu na saslušanje tužiteljice nižestupanjski sudovi nalaze da je ista dokazala deklaratorni preambul na utvrđenje djelomične ništetnosti odredbe o ugovornoj kamati i valutnoj klauzuli, na način da je bankama stavljen teret nedostatka pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače, a da te činjenice dokazuju na način kako je to tuženik očito propustio učiniti u tijeku ovog postupka.
15. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.
Zagreb, 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
