REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1503/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. OP, [adresa], 2. KP, [adresa], 3. FP, [adresa], 4. ĐP, [adresa] i 5. RP, [adresa], koje zastupa punomoćnik Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika EP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi sklapanja ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1155/2015-4 od 23. svibnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-3351/08 od 27. listopada 2015., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli reviziju iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1155/2015-4 od 23. svibnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-3351/08 od 27. listopada 2015., kojom je odlučeno:
„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Raskida se Ugovor o najmu stana koji je ovjeren po javnom bilježniku dana 26. travnja 2000.g. pod br. OV-2466/00 , a temeljem kojeg ugovora tuženik kao zaštićeni najmoprimac koristi stan na drugom katu stambene zgrade u [adresa], z.k. oznake čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji stan je površine 56 m2, i sastoji se od dvije sobe, kuhinje i kupaonice sa WC-om, te se isti nadomješta sa Ugovorom o najmu stana slijedećeg sadržaja:
OP pok. O iz [adresa]
FP pok. FP iz [adresa]
FP pok. K iz [adresa]
ĐP rođ. FP iz [adresa], kao vlasnici stana ( u daljnjem tekstu NAJMODAVCI) s jedne strane
i
VP pok. OP iz [adresa] kao najmoprimac ( u daljnjem tekstu : NAJMOPRIMAC) s druge strane ,
Temeljem čl. 31 st. 2. Zakona o najmu stanova sklapaju:
UGOVOR O NAJMU STANA
Članak 1.
Najmodavci daju najmoprimcu u najam stan na drugom katu stambene zgrade u [adresa], z.k. oznake čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji stan se sastoji od dvije (2) sobe, dnevnog boravka, kuhinje i kupaonice sa WC-om, površine 56 m2
Članak 2.
Ugovor o najmu stana sklapa se na određeno vrijeme od pet (5) godina , počam od 1. prosinca 2008.g.
Članak 3.
Najmoprimac je dužan plaćati najmodavcima najamninu u iznosu od 840,00 kn (osamstočetrdesetkuna) mjesečno
Članak 4.
Najamnina se plaća svaki mjesec na osnovu uplatnica na kojima će biti navedena svrha uplate, a koje će ispostavljati najmodavci odnosno imenovani upravitelj i to najkasnije do 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec.
Članak 5.
Osim najamnine iz čl. 4 ovog ugovora, najmoprimac je dužan plaćati i troškove u svezi sa stanovanjem (režije) i to : komunalnu naknadu, struju ,vodu, odvoz kućnog smeća i sl, a prema posebnim računima odgovarajućih gradskih službi. Ostale zajedničke troškove koji terete zajednički stubišni potrošak električne energije, eventualni zajednički potrošak vode, usluge čistačice i sl., svi najmoprimci u zgradi na osnovu posebnog dogovora sa najmodavcem plaćati će neposredno najmodavcima ili njihovom povjereniku.
Članak 6.
Najmoprimac ima pravo u stambenoj zgradi koristiti zajedničke uređaje i prostorije koje su nužne za korištenje stana, dok će za bilo koju drugu prostoriju koja nije u sklopu stana, a najmoprimac je koristi, najmodavci i najmoprimac potpisati posebni aneks ovom Ugovoru.
Članak 7.
Najmodavac je dužan održavati stan iz čl. 1 ovog ugovora u stanju pogodnom za stanovanje.
Troškove popravaka izazvanih redovitom uporabom stana kao i troškove same uporabe stana snosi najmoprimac.
Članak 8.
Najmoprimac može koristiti stan samo za stanovanja , a zajedničke dijelove i uređaje u zgradi i zemljište koje služi za upotrebu zgrade u skladu sa njihovom namjenom.
Najmoprimac je dužan pri korištenju stana postupati pažljivo i čuvati stan i zgradu od kvara i oštećenja.
Najmoprimac ne može drugoj osobi stan ili dio stana dati u podnajam ili ga iznajmljivati putnicima ili turistima.
Članak 9.
Najmoprimac stan može koristiti samo za stanovanje, te ne može u stanu obavljati bilo koju poslovnu djelatnost osobnim radom ili sredstvima rada u vlasništvu građana.
Najmoprimac ne smije vršiti preinake u stanu i zajedničkim prostorijama i uređajima u zgradi bez prethodne pismene suglasnosti najmodavaca.
Članak 10.
Najmodavci imaju pravo pregledati stan i druge prostorije koje najmoprimac koristi na osnovu ovog ugovora najmanje jedanput godišnje, a u slučaju oštećenja ili sprječavanja nastanka štete i unutar tog roka.
Najmoprimac i drugi korisnici stana dužni su najmodavcu dopustiti ulazak u stan i u svezi s kontrolom korištenja stana.
Članak 11.
Najmodavci daju u najam najmoprimcu stan koji je predmet ovog Ugovora u stanju u koje se nalazi na dan sklapanja ovog Ugovora.
Kod primopredaje stana, a najkasnije u roku od šest (6) mjeseci od potpisa ovog Ugovora najmodavci i najmoprimac sastaviti će poseban zapisnik u koji će unijeti podatke o stanju u kojem se nalazi stan, te koji će se priložiti ovom Ugovoru.
Članak 12.
Ugovor o najmu stana prestaje važiti na temelju otkaza ili raskida u skladu sa zakonom.
Otkaz se daje u pismenom obliku i predaje drugoj ugovornoj strani neposredno uz potpis ili poštom preporučeno
Otkazni rok je tri (3) mjeseca, a računa se od dana predaje otkaza drugoj ugovornoj strani.
Članak 13.
Ugovor o najmu stana može svaka strana raskinuti u svako doba ako druga strana ne ispunjava odredbe iz Ugovora, a u skladu sa odredbama glave VI "prestanak Ugovora o najmu" Zakona o najmu stanova.
Ovaj Ugovor može prestati i u svako doba sporazumom strana.
Članak 14.
Najmoprimac se obvezuje da će prilikom iseljenja predati najmodavcu stan slobodan od osoba i stvari u stanju u kojeg ga je primio prema zapisniku kako je to određeno u čl. 12 ovog Ugovora, uzimajući u obzir manje promjene do kojih je moglo doći redovitom uporabom stana .
Članak 15.
Za sve ono što nije regulirano odredbama ovog Ugovora primjenjivati će se odredbe Zakona o najmu stanova.
II Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak i to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe"
2. Dužni su tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude dio isplate, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5 postotnih poena.“
2. Po podnošenju revizije, a prije no što je o njoj odlučeno, umro je tuženik VP, zbog čega je postupak na temelju članka 212. točke 1. ZPP prekinut te nastavljen na temelju članka 215. stavka 1. toga Zakona, nakon što je pravomoćnim rješenjem tuženikov nasljednik LP pozvan preuzeti postupak.
3. U odgovoru na reviziju tuženik je ovome sudu predložio da ju odbije.
4. Revizija nije dopuštena.
5. Vrijednost predmeta spora pobijanoga dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn, ta presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnoga odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnoga odnosa i nije donesena prema člancima 373.a ili 372.b ZPP. Stoga stranke protiv predmetne drugostupanjske presude ne mogu podnijeti reviziju prema članku 382. stavak 1. ZPP.
6. Prema članku 382. stavak 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema članku 382. stavak 1. toga Zakona, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnoga ili postupovnopravnoga pitanja važnoga za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. članka 382. stavak 2. ZPP (izvanrednu reviziju). Pritom, prema stavku 3. istoga članka, u toj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojega je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kada je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
7. Tuženik je u reviziji postavio sljedeća pitanja:
- „Da li je moguće da tuženik ima pravo na zaštićenu najamninu u situaciji kada je vlasnik useljive kuće na području grada gdje se nalazi stan u kojem stanuje?“ i
- „Da li je moguće da tuženik ima pravo na zaštićenu najamninu u situaciji kada se u tijeku ove parnice odrekao nasljedstva iza smrti svoje majke glede useljivog stana na području grada gdje se nalazi stan u kojem stanuje?“
8.1. Predmet spora zahtjev je tužitelja opisan u točki 1. obrazloženja ovoga rješenja.
8.2. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan obrazloživši „da nisu ispunjeni uvjeti za raskidanje Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom između tužitelja i tuženika, te zaključenje Ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom, jer tuženik nema u vlasništvu useljivu kuću ili stan, sve sukladno odredbi čl. 31 st. 2. Zakona o najmu stanova (NN br. 91/96 i dr.), budući kuća u [adresa], u [adresa] - č. br. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] nije podesna za stanovanje“, dakle, smatrajući odlučnom utvrđenu činjenicu da tuženik nije vlasnik useljive kuće na području [adresa], na koju tvrdnju su se pozivali tužitelji kao odlučnu za opravdanje osnovanosti predmetnoga tužbenog zahtjeva.
8.3. Drugostupanjski je sud potvrdio prvostupanjsku presudu obrazloživši:
„Odluka prvostupanjskog suda o odbijanju tužbenog zahtjeva tužitelja je ispravna, no ne iz razloga navedenih u obrazloženju iste već iz razloga navedenih nastavno.
Naime, ponajprije treba istaknuti činjenicu, koju niti tužitelji ne spore, da tuženik stanuje u stanu u vlasništvu tužitelja temeljem ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 15. ožujka 2000.g., dok nadalje, iz istog ugovora proizlazi da je ugovoren sa neodređenim trajanjem (čl. 5. ugovora). Također, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da se obveza na sklapanje ugovora o najmu, odnosno osnov, nalazi u činjenici što je tuženik imao stanarsko pravo na predmetnom stanu stečeno prema propisima donesenim prije stupanja na snagu ZNS-a, slijedom čega, a temeljem odredbi čl. 30. ZNS, tuženik je po samom zakonu postao najmoprimac predmetnog stana, dok je strankama (najmodavcu/vlasniku i najmoprimcu) prema odredbama ZNS-a propisana obveza na sklapanje ugovora o najmu.
Dakle, tuženik pravo na status najmoprimca ima temeljem samog zakona, i ono pri tom ne ovisi o udovoljavanju uvjetima iz čl. 31. st. 2. ZNS, koje odredbe samo propisuju pravo na ugovaranje zaštićene (povoljnije) najamnine, a niti se uslijed povrede tih odredbi može osnovano tražiti raskid ugovora o najmu, već se u tom pogledu, temeljna tvrdnja tužitelja može isključivo usmjeriti naspram osporavanja prava tuženiku/najmoprimcu da plaća zaštićenu najamninu za predmetni stan (određenje čl. 5. ugovora o najmu), no u tom pravcu tužitelji nisu postavili svoj tužbeni zahtjev.
Prema tome, sve i kad bi se prihvatile tvrdnje tužitelja – da tuženik ima u vlasništvu useljivu kuću, što ovaj drugostupanjski sud nije našao potrebnim ispitivati u ovom sporu, temeljem te činjenice tužitelji ne mogu s osnovom zahtijevati raskid ugovora o najmu, i povrh toga sklapanje novoga na određeno vrijeme, jer navedeni temelj - prema odredbama samog ugovora o najmu, glave VI. Zakona o najmu stanova kao i prema čl. 40 istog zakona, nije istaknut kao jedan od razloga za raskid ugovora o najmu.
Stoga, kako tužitelji nisu tijekom postupka dokazali postojanje nekog od razloga za raskid predmetnog ugovora o najmu, to je valjalo iz tih razloga potvrditi prvostupanjsku presudu i odbiti žalbu tužitelja (čl. 368. st. 2. ZPP).“
9. Usporedbom prethodno iznesenih razloga zbog kojih drugostupanjski sud zaključuje o neosnovanosti tužbenoga zahtjeva sa sadržajem revizijskih pitanja dolazi se do zaključka da tužitelji postavljenim pitanjima problematiziraju činjeničnu situaciju koju drugostupanjski sud uopće ne smatra relevantnom za odluku u sporu. Tu situaciju relevantnom smatra prvostupanjski sud, no, s obzirom na stavove toga suda, postavljena pitanja polaze od tvrdnje o postojanju činjeničnoga stanja suprotnoga od onoga koje je taj sud utvrdio. Iz toga pak proizlazi da revizijska pitanja nisu važna za odluku u sporu.
10. Kako, dakle, pravna pitanja koja su tužitelji u reviziji postavili nisu važna prava pitanja u smislu članka 382. stavak 2. ZPP odlučeno je na temelju članka 392. b stavak 3. ZPP kao u izreci.
Zagreb, 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
