REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-43/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bilobrk, odvjetnik u Umagu, protiv tuženice TJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Orjana Makovac, odvjetnica u Bujama, zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2889/2020-2 od 19. siječnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo poslovni broj Psp-11/2020-37 od 30. listopada 2020., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija tužitelja.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja kojim je riješeno:
„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je tuženica smetala tužitelja u posljednjem, mirnom posjedu zemljišta koje se nalazi na krajnjem jugozapadnom dijelu katastarske čestice broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], tako što je neutvrđenog dana bez znanja i volje tužitelja na tom zemljištu postavila kamp prikolicu i time onemogućila tužitelja da to zemljište održava čišćenjem korova, otpalih grana, srušenog drveća te košnjom trave i da na njemu parkira svoje vozilo.
Naređuje se tuženici uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja na način da u roku od 8 dana sa zemljišta koje se nalazi na krajnjem jugozapadnom dijelu katastarske čestice broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ukloni tamo postavljenu kamp-prikolicu, te se tuženici zabranjuje takvo ili slično smetanje tužiteljeva posjeda istog zemljišta ubuduće.
Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u roku od 8 dana sa zakonskim zateznim kamata od dana donošenja prvostupanjskog rješenja o smetanju posjeda do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena."
II Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kn (slovima: četritisućekuna) u roku od 15 dana.“.
2. Protiv rješenja suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd- 2485/2021-3 od 10. srpnja 2024. podnosi tužitelj zbog pitanja:
„Je li sudska odluka kojom se odbija tužbeni zahtjev za zaštitu posjeda temeljem čl. 24. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 22/02, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP-a) - odnosno zbog toga što suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu obrazložena u skladu sa čl. 338. st. 4. i čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ukoliko u obrazloženju te odluke nisu navedeni razlozi o sadržaju pravnog odnosa stranaka o kojem se u konkretnom slučaju radi?“.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija nije osnovana.
5. Ovaj sud u skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pobijanu odluku ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona napada revizijom u smislu čl. 385.a ZPP-a i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
Dakle, ovaj sud kao revizijski sud ispituje onaj dio odluke i ona pravna shvaćanja sudova nižeg stupnja koja se dopuštenim pitanjima zbog kojih je revizija podnesena dovedena u pitanje.
6. U ovom postupku nije sporno da je tuženica postavila kamp-prikolicu na sporni dio nekretnine, između kuće tužitelja i svoje kuće, nije sporno niti da postoji spor među strankama vezano za uređenje međe između nekretnina stranaka. Nije ni sporno da je na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelj ima pravo služnosti prolaza i provoza, a za potrebe svoje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
7. Sudovi utvrđuju da je nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja, a k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu je tužene, što nije sporno. Nadalje na temelju nalaza i mišljenja mjernični vještak Eduard Kliman izradio je i skicu lica mjesta (list 88) utvrđuju da nema vidljive fizičke granice između spomenutih nekretnina, vidljivi su svi sporni dijelovi kao i položaj kamp kučice koja je postavljena na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a postavljena je tako da ne ometa nikakve radnje tužitelja, kako on to tvrdi, a dodatno je isto potvrđeno uviđajem na licu mjesta.
8. Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je tuženica postavila kamp prikolicu na dijelu nekretnina čiji je ona posljednji mirni posjednik ili na dijelu nekretnina čiji je posljednji mirni posjednik tužitelj.
9. Sud drugog stupnja u svom obrazloženju iznosi pravno shvaćanje, s kojim revizija polemizira i dovodi ga u pitanje, kako slijedi:
„Ono što je pravilno sud zaključio je da je između stranaka prisutan dugogodišnji spor o međi. No, zbog toga ne znači da tužitelj nema pravo zahtijevati posjedovnu zaštitu. Prema sadržaju spisa nema dokaza da se međa uspjela urediti. Pored toga, a što proizlazi iz iskaza samih stranaka, određene dijelove nekretnine stranke su zajednički koristile, kao što je primjerice tuš, te su u suposjedu puta, što se proteže na nekretnini, vlasništvo tužiteljice (odnosno da je tužitelj faktički u posjedu prava služnosti tog puta). Jednako tako i pitanje parkiranja vozila odvijalo se stihijski, bez dogovora oko korištenja prava na parkiranje na tuđoj nekretnini. Stoga pitanje osnovanosti zahtjeva tužitelja za pružanje (su)posjedovne zaštite, kao suposjednika tog spornog dijela čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], gdje je on vlasnik susjedne [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], treba cijeniti kroz odredbu članka 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje u tekstu: ZV) koja određuje da:
„(1) Svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.
(2) Suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.“
Kako se ovdje radi o neriješenim pitanjima iz pravnog odnosa stranaka, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti primjenom odredbe članka 24. stavak 2. ZV-a, pa je iz drugih razloga, a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, ovaj sud odlučio kao u izreci pod točkom I.“.
10. U rješenju ovog suda Rev-x-219/2016 od 12. listopada 2016. glede gotovo identičnog pitanja ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje kako slijedi:
„Iz odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) slijedi da sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.
Dakle, nužno je prije svega u posjedovnoj parnici utvrditi je li došlo do smetanja posjeda, a prema ocjeni ovog suda ne može se raditi o smetanju posjeda ako tuženik drži posjed stvari na temelju dopuštenja tužitelja, tj. osobe koja traži da joj se pruži posjedovna zaštita jer tuženik držeći stvar u svom posjedu eventualno time čini čin smetanja posjeda.
Stoga, a da bi se istovremeno odgovorilo na pitanje za koje je ocijenjeno da je pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i o čijem rješenju ovisi odluka u ovom sporu i da bi se utvrdilo je li došlo do čina smetanja posjeda, što je prvi preduvjet za pružanje posjedovne zaštite, a tuženik tvrdi (a sud i utvrđuje) da se posjed stvari vrši na temelju sporazuma (ugovora) tužitelja i tuženika, a to je za utvrđenje postoje li uvjeti za pružanje posjedovne zaštite sukladno odredbi čl. 22. ZVDSP-a nužno raspraviti i pravni odnos stanaka u sporu. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa sud propustio tako što utvrđivati, to je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pa je stoga valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. prihvatiti reviziju tuženika i odlučiti kao pod I. izreke ovog rješenja“.
11. Dakle, imajući u vidu sve prednje navedeno te sadržaj odredbi čl. 22. i čl. 24. st. 2. ZVDSP odgovor na postavljeno pitanje glasi:
Od okolnosti svakog konkretnog slučaja i faktičnog odnosa između stranaka u sporu radi smetanja posjeda parnični sud biti će dužan raspravljati o njihovom pravnom odnosu a da bi odluka bila sastavljena u skladu sa čl. 338. st. 4. i čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
12. No, kako je u ovom postupku sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj nije dokazao da ga tužena smeta u dosadašnjem mirnom izvršavanju suposjeda a po pravilima o teretu dokazivanja, a sud drugog stupnja prihvatio je tu ocjenu, to o u konkretnoj stvari i s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja nema mjesta pružanju tužitelju posjedovne zaštite, pa je stoga sukladno odredbi čl. 391. st. 6. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
