REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-463/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u presudi Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-16/2021-2 od 4. siječnja 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-133/2017 od 12. ožujka 2021., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se odluka o trošku postupka sadržana u presudi Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-16/2021-2 od 4. siječnja 2022. u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troška postupka te u dijelu pod točkom IV. izreke i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, OIB:52634238587 da tužitelju BĆ (u nom. PĆ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 51.831,10 kuna (pedeset jedna tisuća osamsto trideset jedna kuna deset lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom: na iznos od 3.897,45 kuna od 15.03.2007., na iznos od 3.300,46 kuna od 15.04.2007., na iznos od 3.762,71 kuna od 15.05.2007., na iznos od 1.671,33 kuna od 15.06.2007., na iznos od 3.381,35 kuna od 15.07.2007., na iznos od 388,29 kuna od 15.08.2007., na iznos od 1.632,61 kuna od 15.09.2007., na iznos od 4.457,63 kuna od 15.10.2007., na iznos od 7.145,95 kuna od 15.11.2007., na iznos od 2.389,54 kuna od 15.12.2007., na iznos od 216,61 kuna od 15.01.2008., na iznos od 296,67 kuna od 15.02.2008., na iznos od 5.172,61 kuna od 15.03.2009., na iznos od 5.811,89 kuna od 15.05.2009., na iznos od 1.230,68 kuna od 15.06.2009., na iznos od 2.952,31 kuna od 15.07.2009., na iznos od 73,93 kuna od 15.08.2009. i na iznos od 4.049,08 kuna od 15.09.2009.,

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 43.937,50 kn (četrdeset tri tisuće devetsto trideset sedam kuna pedeset lipa) sa zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od 12. ožujka 2021. do isplate, a sve u roku 8 dana.".

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se tužba se smatra povučenom za razdoblje od 1. listopada 2009. nadalje.

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Prihvaća se žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Karlovcu od 12. ožujka 2021. broj Pr-133/2017, preinačava i sudi:

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 da tužitelju ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 45.940,75 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. pa do 31.07.2015. po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar.nov.br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom: na iznos od 3.657,20 kuna od 15.03.2007., na iznos od 3.082,05 kuna od 15.04.2007., na iznos od 3.483,05 kuna od 15.05.2007., na iznos od 1.508,84 kuna od 15.06.2007., na iznos od 3.177,96 kuna od 15.07.2007., na iznos od 364,02 kuna od 15.08.2007., na iznos od 1.515,99 kuna od 15.09.2007., na iznos od 4.162,12 kuna od 15.10.2007., na iznos od 6.702,33 kuna od 15.11.2007., na iznos od 2.194,48 kuna od 15.12.2007., na iznos od 1.218,46 kuna od 15.01.2008., na iznos od 2.150,84kuna od 15.02.2008., na iznos od 2.037,39 kuna od 15.01.2009., na iznos od 1.604,05 kuna od 15.03.2009., na iznos od 2.689,54 kuna od 15.05.2009., na iznos od 161,93 kuna od 15.06.2009., na iznos od 3.075,97 kuna od 15.07.2009., na iznos od 961,03 kuna od 15.08.2009., na iznos od 1.559,89 kuna od 15.09.2009. i na iznos od 633, 61 kuna od 15.10.2009., u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa iz točke I izreke.

III. Nalaže se tuženici tužitelju naknaditi trošak vještačenja u iznosu od 4.000,00 kn u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju tuženici naknaditi trošak žalbe u iznosu od 1.250,00 kn u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.".

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2250/2022-2 od 7. veljače 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-16/2021-2 od 4. siječnja 2022. zbog pravnih pitanja:

"1. Jesu li pravilni zaključak i odluka suda da je uspjeh tužitelja i tuženika u postupku podjednak te da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (čl. 154. ZPP) izuzev troška vještačenja, u situaciji kada je tužitelj uspio u postupku u omjeru od 88,64% potraživanja u odnosu na konačno specificirani tužbeni zahtjev, odnosno kad mu je od potraživanja iz konačno specificiranog tužbenog zahtjeva u iznosu od 51.831,10 kuna dosuđena tražbina u visini od 45.940,75 kuna?

2. Je li pravilna odluka suda o dosudi troška sastava žalbe tuženiku u iznosu od 1.250,00 kuna u situaciji kada je povodom žalbe tuženika, koju je drugostupanjski sud djelomično prihvatio, tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva od 5.890,35 kuna (11,36% konačno specificiranog tužbenog zahtjeva), a rješenje o parničnom trošku iz prvostupanjske odluke preinačeno i riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka izuzev troška vještačenja?

3. Je li pravilna odluka suda kojom se tužitelju u parnici djelomično ne dosuđuje predujmljeni trošak financijskog vještačenja iako je tužitelj u pretežnom dijelu uspio u parnici s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (u omjeru od 88,64%) visina kojeg je utvrđena upravo provedenim financijskim vještačenjem?".

4. Tužitelj je protiv dijela drugostupanjske presude pod točkama III. i IV. izreke, podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, zbog pravnih pitanja zbog kojih je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupaka i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila revizijske navode tužitelja i predložila reviziju odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev za isplatu 51.813,10 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i o troškovima postupka je odlučio pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP, kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, te je naložio tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka.

8.1. Drugostupanjski sud je djelomično potvrdio i djelomično preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari, na način da je prvostupanjsku presudu potvrdio u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu 45.940,75 kuna, dok je u preostalom dijelu (za iznos od 5.890,35 kuna) tužbeni zahtjev odbio. Sud drugog stupnja je zaključio da je uspjeh stranaka u sporu podjednak, pa je preinačio odluku o trošku te je naložio tuženici da tužitelju naknadi razliku troška vještačenja od 4.000,00 kuna i tužitelju je naložio naknaditi tuženici trošak žalbe od 1.250,00 kuna.

9. Tužitelj se u reviziji podnesenoj po dopuštenju pozvao na odredbe čl. 151. ZPP, čl. 154. st. 1. i 2. ZPP i čl. 250. ZPP te na odluke županijskih sudova kojima je o naknadi troška vještačenja i zastupanja po punomoćniku odvjetniku odlučeno na temelju drugačijeg pravnog shvaćanja od onog na kojem je utemeljena drugostupanjska odluka. Osim toga, revident se poziva na odluke revizijskog suda, primjerice odluku broj Rev 868/2004 od 10. studenoga 2004. u kojoj je revizijski sud ocijenio da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su tužitelju dosudili trošak medicinskog vještačenja razmjerno uspjehu u sporu u situaciji kad je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva te je medicinsko vještačenje bilo nužno provesti, pa tužitelj ima pravo na cijeli trošak vještačenja neovisno o uspjehu u sporu. Revident se poziva i na odluke broj Rev 1687/2009-2 od 8. travnja 2010. i broj Rev 842/2010-2 od 29. rujna 2010. u kojima je zauzeto pravno shvaćanje da je pri parcijalnom uspjehu stranaka u postupku, u smislu čl. 154. st. 2. ZPP, potrebno prilikom određivanja troškova postupka izraze "djelomični uspjeh" i "razmjerni dio troškova" ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva, pa je stoga nakon utvrđivanja visine opravdanog parničnog troška tužitelja i tuženika pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP potrebno izvršiti prijeboj tih troškova, time da troškove liječničkog vještačenja tužitelju treba priznati u cijelosti.

10. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Prema st. 2. istog članka ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

10.1. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP sud će Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Prema čl. 164. st. 1. ZPP o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Prema st. 2. istog članka stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

11. Slijedom toga, odgovor na prvo pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije jest da u slučaju kada stranka, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, uspije u postupku u omjeru od 88,64%, ne može se zaključiti da je uspjeh stranka u sporu podjednak i odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak izuzev troška vještačenja.

11.1. Nadalje, u slučaju kad drugostupanjski sud djelomično prihvati žalbu tuženika i odbije tužbeni zahtjev za isplatu 5.890,38 kuna (11,36% od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva), dok u preostalom dijelu potvrdi prvostupanjsku odluku kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen, nije pravilna odluka suda kojom dosuđuje tuženiku trošak žalbe u cijelosti (izuzev troška vještačenja) jer naknada troška žalbenog postupka žalitelju pripada razmjerno njegovom uspjehu u tom postupku.

11.2. U odnosu na treće pitanje za koje je dopuštena revizija, treba navesti da je riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana drugostupanjska odluka odudara ustaljenog pravnog shvaćanja ovog suda (zauzetog primjerice u odlukama broj Rev 868/2004-2 od 10. studenoga 2004., broj Rev-x 785/10-4 od 1. lipnja 2011., Rev 291/2015-2 od 2. listopada 2018., broj Rev-994/2021-2 od 14. rujna 2021., Rev 660/2021 od 14. rujna 2021., broj Rev 204/2023-2 od 14. ožujka 2023., broj Rev 1008/2022-2 24. listopada 2023. i Rev 311/2022-3 od 19. ožujka 2024.), prema kojem se u slučaju kad tužitelj djelomično uspije u sporu, u kojem je tuženik osporavao osnovu i/ili visinu tužbenog zahtjeva, pa je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju troškovi vještačenja priznaju u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa odnosno omjer uspjeha u sporu.

12. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja, drugostupanjski sud prilikom djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude, odlučujući o troškovima postupka, nije uzeo u obzir uspjeh stranaka prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, nije odlučio primjenom pravnog shvaćanja revizijskog suda glede troška vještačenja u slučaju djelomičnog uspjeha u sporu, te je propustio ocijeniti koje su od parničnih radnji za koje je tužitelj određeno postavio zahtjev za naknadu parničnog troška, bile potrebne za vođenje ove parnice, pa nema uvjeta za preinaku odluke o trošku. Stoga je ovaj sud, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku odluku u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka i predmet je vraćen sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

13. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 2., ZPP u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP, te uvažavajući gore navedeno pravno shvaćanje revizijskog suda, ponovno odlučiti o troškovima postupka.

14. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina