REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-64/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-51/2023-3 od 12. travnja 2024., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3056/2019- 27 od 24. veljače 2023., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje se rješenje o troškovima postupka sadržano u točki I. presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R- 51/2023-3 od 12. travnja 2024. te rješava:
Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 265,44 Eura u roku od 15 dana s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnične troškove povodom revizije od 187,50 Eura u roku od 15 dana.
III. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja u odnosu na pitanje:
„Jesu li odredbe članka 44. stavka 1. točke 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08., 89/12., 104/13. i 112/17, dalje: KU/13), članka 38. stavka 1. točke 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17, dalje: KU/17) i članka 90. stavaka 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127717 i 98/19) mjerodavne, u slučaju kada kod tužene nije na snazi preraspodjela radnog vremena niti o preraspodjeli postoji kakav akt, da se svaki sati prekovremenog rada ostvaren u tekućem mjesecu prenose i obračunavaju u osnovnu plaću u sljedećem mjesecu?“
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda drugoga stupnja preinačeno je rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi suda prvoga stupnja na način da je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-3014/2024-2 od 12. studenoga 2024., dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
"Ima li tužitelj, pri donošenju odluke o trošku, u situaciji kada tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti, zbog čega su provedena vještačenja – koje troškove je predujmio tužitelj, pravo na priznanje (dosudu) tih troškova vještačenja (i pristupa sudskog vještaka) u cijelosti, bez obzira što je s tužbenim zahtjevom uspio samo djelomično?"
3. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojega je podnošenje revizije dopušteno. Predlaže preinačiti pobijanu odluku uz naknadu troška za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i revizije.
4. Tužitelj podnosi reviziju i zbog pravnog pitanja u odnosu na koje mu nije bilo dopušteno podnošenje revizije, a koje je navedeno u točki III. izreke ovoga rješenja.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je u odnosu na dopušteno postavljeno pitanje osnovana, dok je u odnosu na drugo pitanje nedopuštena.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7.1. Kako je tužitelj reviziju podnio i zbog pitanja zbog kojeg mu podnošenje iste nije bilo dopušteno, tako je istu u odnosu na to pitanje valjalo odbaciti kao nedopuštenu na temelju čl. 391. st. 1. ZPP-a (točka III. izreke).
8. Prema sadržaju pravnog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije spornom proizlazi odluka o troškovima postupka u odnosu na plaćeni predujam za provođenje financijskog vještačenja i pristupa vještaka na ročište.
9. Drugostupanjski sud pri odlučivanju o troškovima postupka uzima u obzir djelomičan uspjeh stranaka u postupku u približno jednakim dijelovima, pa time i troškove vještačenja te odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
10. Nije sporno da je tužitelj tijekom postupka platio predujam za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna (265,44 Eura). Međutim, iz spisa ne proizlazi, a niti to tužitelj dokazuje da bi platio troškove pristupa vještaka na ročište jer vještak na ročištu nije niti saslušan.
11. Tužitelj postavljenim pravnim pitanjem sadržajno problematizira pobijanu odluku kojom mu prilikom odlučivanja o naknadi parničnih troškova nisu priznati troškovi plaćenog predujma za provedeno vještačenje u cijelosti.
12. Za odgovor na postavljeno pravno pitanje valja polaziti od odredbe čl. 153. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Nadalje, valja polaziti i od odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.
13. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
Troškovi vještačenja predstavljaju nužne i svrsishodne troškove za vođenje parnice radi utvrđivanja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva. Ove troškove prethodno snosi tužitelj (čl. 153. st. 1. ZPP). Stoga, kada u sporu tužitelj sa svojim zahtjevom uspije barem djelomično, kako mu je tuženik dao povoda za tužbu (zbog čega su ovi troškovi i nastali), dužan mu je troškove vještačenja naknaditi u cijelosti.
Ovim odgovorom reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda i odluka broj Rev 229/2022 od 1.veljače 2024., Rev 994/2021-2 od 14. rujna 2021., Rev 473/2023-2 od 6. lipnja 2023. i dr.
14. Kako se pobijana odluka temelji na pravnom shvaćanju koje nije u skladu sa pravnim shvaćanjem iznijetim u odgovoru na postavljeno pravno pitanje, pobijana drugostupanjska odluka je preinačena, prihvaćena je žalba tužitelja i naloženo je tuženiku da tužitelju na ima parničnih troškova koji se odnose na plaćen predujam za provođenje financijskog vještačenja isplati iznos od 265,44 Eura. O zakonskim kamatama odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 114/2022., 156/2022.). Stoga je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.
15. O troškovima povodom revizije odlučeno je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a. Trošak tužitelja je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novineˮ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OT) i to za sastav prijedloga za dopuštenje revizije 37,5 bodova i revizije 37,5 bodova (Tbr. 7. toč.1. u vezi Tbr. 10. toč. 5. Tarife) što ukupno i uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 187,50 Eura. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
