REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-55/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Jedinstvo Krapina d.o.o., Krapina, Mihaljekov Jarek 33, OIB 98656691838, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB 39901919995, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju SJ, diplomirana pravnica, drugotuženika HŽ Cargo d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB 08720210702, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju RJ, diplomirana pravnica i trećetuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB 80572192786, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju EJ, diplomirani pravnik, radi isplate, odlučujući povodom revizija tužitelja, prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2520/2023-2 od 25. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1539/2021 od 15. svibnja 2023, u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.

P r e s u d i o  i  r i j e š i o  je:

I. Odbija se revizija tužitelja.

II. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 2520/2023-2 od 25. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1539/2021 od 15. svibnja 2023. u odnosu na prvotuženika.

III. Odbijaju se revizije drugotuženika i trećetuženika.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na revizije.

Obrazloženje:

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„Usvaja se tužbeni zahtjev

I. Nalaže se l-tuženiku HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, Zagreb, OIB: 39901919995, ll-tuženiku HŽ CARGO d.o.o., Heinzelova 51, Zagreb, OIB: 08720210702 i III-tuženiku HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Strojarska cesta, Zagreb, OIB: 80572192786, isplatiti tužitelju JEDINSTVO KRAPINA d.o.o., Mihaljekov Jarek 33, Krapina, OIB: 98656691838 iznos od 1.695.902.52 eur1/12.777.777,50[1] kuna zajedno sa ugovornom kamatom koju Zagrebačka banka d.d. obračunava na kratkoročne kredite na iznos od

- 258.875.84 eur[1] /1.950.500,00 kuna tekućom od 7. travnja 2006. do 4. siječnja 2009.

- 1.437.026.61 eur[1] /10.827.277,50 kuna tekućom od 9. lipnja 2006. do 4. siječnja 2009., a od 5. siječnja 2009. zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sve do isplate po stopi od 17% godišnje do 30. lipnja 2011., od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 15% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje uvećanjem ekskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženicima isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka, u iznosu od 186.541.64 eur/1.405.497,99 kn u roku od 8 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 40.355,77 eur[1] /304.060,55 kn.“.

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„Odbijaju se kao neosnovane žalbe prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1539/2021 od 15. svibnja 2023. u točki I. izreke u dijelu kojom se tuženicima nalaže isplatiti tužitelju iznos od 1.695.902.52 EUR / 12.777.777,50 kn zajedno s ugovornom kamatom koju Zagrebačka banka d.d. obračunava na kratkoročne kredite na iznos od

- 258.875.84 EUR / 1.950.500,00 kn tekućom od 7. travnja 2006. do 4. siječnja 2009.,

- 1.437.026.61 EUR / 10.827.277,50 kn tekućom od 9. lipnja 2006. do 4. siječnja 2009.,

a od 5. siječnja 2009. zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011., od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od osam dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1539/2021 od 15. svibnja 2023. u točki I. izreke u dijelu kojom se tuženicima nalaže isplatiti tužitelju zatezne kamate na navedene iznose u razdoblju od 5. siječnja 2009. do isplate po stopi višoj od stope zateznih kamata u navedenoj točki I. izreke drugostupanjske presude i u tom dijelu odbija kao neosnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na podnesene žalbe tuženika u iznosu od 20.046,84 EUR.“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja stranke podnose reviziju koja im je dozvoljena rješenjem ovog suda Revd-1416/2024 od 11. rujna 2024. i to:

-tužitelju zbog pitanja:

„Je li počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, obzirom da u obrazloženju drugostupanjske presude nisu navedeni razlozi na temelju kojih je utvrđeno da nije riječ o trgovačkom ugovoru, kao i da nije navedena odredba materijalnog prava koja potkrepljuje takav stav suda već se to samo konstatira?“.

- prvotuženiku zbog pitanja:

„Proizvodi li ukidna odluka višeg suda pravne učinke i na stranku koja nije izjavila pravni lijek, zbog čega je u odnosu na nju odluka postala pravomoćna?“.

- drugotuženiku zbog pitanja:

„Može li se u obrazloženju kondemnatorne presude kojom se nalaže isplata temeljem raskinutog predugovora, utvrditi da pojedina nekretnina predstavlja javno dobro u općoj uporabi – željezničku infrastrukturu, usprkos činjenici da se upravitelj željezničke infrastrukture tijekom postupka višekratno očitovao da predmetna nekretnina nije javno dobro u općoj uporabi?“.

- trećetuženiku zbog pitanja:

„-Je li oznaka zemljišta, željeznica i zgrada (konačište), dovoljan uvjet da bi se iste nekretnine ex lege smatrale javnim dobrom – željezničkom infrastukturom?“.

4. Tužitelj je odgovorio na revizije sva tri tuženika.

5. U ovoj fazi postupka, jer se pitanje činjeničnih utvrđenja ne može dovoditi u pitanje slijedi da je 19. prosinca 2009. raskinut Predugovor o kupoprodaji nekretnine broj P- 60/06 od 9. lipnja 2006. sklopljen između pravnog prednika tuženika, društva HŽ Hrvatske željeznice d.o.o., a nakon stupanja na snagu Zakona o podjeli trgovačkog društva HŽ-hrvatske željeznice d.o.o. s jedne strane kao prodavatelja i tužitelja s druge strane kao kupca, a tužitelj je izvršio uplatu na račun Hrvatskih željeznica d.o.o jamčevine u iznosu od 1.950.550,00 kn, 7. travnja 2006. kao i ostatak kupovnine u iznosu od 10.827.277,50 kn. Nekretnine koje su bile predmet Predugovora u zemljišnim knjigama u vrijeme sklapanja Predugovora bile su upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist Željezničkog transportnog poduzeća iz Zagreba a takvo zemljišnoknjižno stanje nije izmijenjeno niti nakon raskida Predugovora.

6. Tužitelj potražuje od tuženih ono što je isplatio na temelju predugovora koji je raskinut.

7. Ovaj sud sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19,80/22, 114/22 ,155/23 - dalje: ZPP) ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8.1. Glede pitanja kojeg postavlja tužitelj i zbog kojeg mu je dopušteno podnijeti reviziju u biti oponira stavu suda drugog stupnja glede visine stope zatezne kamate kada se vraća isplaćeno po ugovoru koji je raskinut.

8.2. U tom smislu, i glede tog dijela tražbine tužitelja sud drugog stupnja zauzima pravno shvaćanje kako slijedi:

„O zahtjevu za isplatu zateznih kamata nakon raskida ugovora nepravilno je odlučio primjenom stope zateznih kamata koje se primjenjuju u trgovačkim ugovorima s obzirom na to da Predugovor o kupoprodaji nekretnina nije trgovački ugovor i u slučaju raskida strana koja zahtijeva vraćanje ne može zahtijevati isplata zateznih kamata po stopi kao u trgovačkim ugovorima.“.

8.3. Takav stav suda drugog stupnja nije opterećen bitnom povredom postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je sud ranije etablirao činjenice da je predugovor raskinut, da je na temelju predugovora tužitelj isplatio predniku tuženika utuženi iznos, pa kada je jasno da predugovora više nema, jer je došlo do raskida ugovora, vračanje isplaćenog vrši se po pravilima stjecanja bez osnove (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) pa time nema niti primjene pravila o visini kamatne stope za tražbine iz trgovačkih ugovora ( čl. 26. st. 2. ZOO-a) jer ugovora više niti nema.

8.4. Time je i odgovoreno na pitanje tužitelja zbog kojeg je revizija dopuštena.

8.5. Zbog svega gore navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 5. odlučiti kao pod I. izreke.

9.1. Iz stanja spisa slijedi da je u ovom predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom broj Revt-656/2017-2 od 27. travnja 2021. prihvatio revizije drugotuženika HŽ Cargo d.o.o., treće tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i tužitelja, te je u odnosu na navedene tuženike ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 3355/2014-1 od 5. srpnja 2017. i presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1490/2009 od 17. siječnja 2014. u točkama I. i III. izreke, ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1490/2009 od 26. veljače 2014. i u tom dijelu je vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9.2. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je donio presudu broj P-1539/2021 od 15. svibnja 2023. kojom je odlučio i u odnosu na tuženika HŽ Infrastukturu d.o.o. Drugostupanjski sud je, odgovarajući na žalbeni razlog presuđene stvari, prvotuženika HŽ Infrastukture d.o.o., u obrazloženju pobijane odluke naveo da je revizijski sud ukinuo ranije odluke u cijelosti pa da prvostupanjska presuda nije mogla steći svojstvo pravomoćnosti.

9.3. Međutim, po ocjeni ovog suda navedeni zaključak drugostupanjskog suda proturječi sadržaju izreke rješenja Vrhovnog suda broj Revt-656/2017-2 od 27. travnja 2021. u kojoj je jasno naznačeno da se nižestupanjske odluke ukidaju u odnosu na tuženike navedene u izreci te odluke, tuženika HŽ Cargo d.o.o. i tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Pritom je važno navesti da prvotuženik HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb nije niti podnosila reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-3355/2014-1 od 5. srpnja 2017.

9.4. Iz izreke ranije presude suda prvog stupnja slijedi da su tuženici obvezni isplatiti tužitelju utuženi iznos no presudom nije utvrđeno niti određeno bi odgovarali kao solidarni dužnici.

9.5. Kako solidarnost dužnika nije utvrđena izrekom presude, protiv koje jedan od tuženika nije podnio reviziju to nije bilo mjesta glede tog tuženika ponovo donositi presudu jer je ranija presuda stekla svojstvo pravomoćnosti glede tog tuženika jer nije niti bilo mjesta ponovo odlučivati o opstojanosti njegove obveze spram tužitelja.

9.6. Dakle kada je sud ponovo odlučivao o stvari o kojoj je pravomoćno odlučeno. 9.7. Time je odgovoreno na pitanje zbog kojeg je drugotuženiku dopušteno podnošenje revizije.

9.8. Zbog svega gore navedenog kako su sudovi nižeg stupnja dijelom odlučili o stvari o kojoj je pravomoćno odlučeno u odnosu na prvotuženog to je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP-a pa je u tom dijelu primjenom odredbe čl. 391. st. 6. odlučeno kao pod II. Izreke.

10.1. Drugotuženik i trećetuženik pitanjima zbog kojih im je dopušteno podnošenje revizije (zbog razvoja prava kroz sudsku praksu) u biti osporavaju utvrđene suda drugog stupnja kojim je utvrđeno da su nekretnine javno dobro u općoj upotrebi.

10.2. Glede toga sud drugog stupnja utvrđuje da iz rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž Zk-3567/18 od 18. listopada 2019. sasvim jasno slijedi da se prijedlog prvotuženika za uknjižbu prava vlasništva spornih nekretnina odbija jer sporne nekretnine imaju status javnog dobra u općoj uporabi i u vlasništvu su Republike Hrvatske.

10.3. Naime, kako to pravilno ocjenjuje sud drugog stupnja a na temelju utvrđene činjenice da su nekretnine javno dobro te su stoga rješenjima zemljišnoknjižnih sudova odbijeni prijedlozi za uknjižbu prava vlasništva nekretnina koje su predmet Predugovora iz razloga jer su nekretnine bile na upravljanju željezničkih poduzeća, a radi se o željezničkoj infrastrukturi, od stupanja na snagu Zakona o željeznici („Narodne novine“, broj 123/03, 194/03, 30/04, 153/05, 79/07, 120/08, 75/09 i 94/13) javno dobro su u općoj uporabi prema odredbi čl. 15. Zakona.

10.4. Prema tome, one ne mogu biti predmet stvarno pravnog raspolaganja. Kako je propisano i kasnijim Zakonom o željeznici („Narodne novine“, broj 94/13, 148/13, 73/17 i 32/19) željeznička infrastruktura ne može se otuđiti iz vlasništva Republike niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava osim u slučajevima propisanim zakonom. Status javnog dobra prema ovom zakonu može biti oduzet na prijedlog tijela nadležnog za upravljanje državnom imovinom uz suglasnost Ministarstva, a odluku o tome donosi Vlada Republike Hrvatske, što u ovom postupku nije utvrđeno.

10.5. Imajući u vidu ovakva činjenična utvrđenja sudova nižeg stupnja, odgovor na pitanja drugotuženika i trećetuženika glasi:

- Parnični sud sporne i odlučne činjenice utvrđuje na temelju svih vrsta dokaza koji mu stoje na raspolaganju , na temelju svog slobodnog uvjerenja (čl. 8. ZPP-a) pri čemu su stranke slobodne iznositi sve argumente kojima potkrepljuju svoje tvrdnje (čl. 5. ZPP-a) no iznošenje tvrdnji stranaka ne obvezuje sud ako iz dokaza koje je sud ocijenio na temelju slobodnog uvjerenja suda proizlazi drugačije nego što to stranka iznosi tijekom parnice.

-Kako ne postoji formalna ocjena dokaza sud sporne i odlučne činjenice može utvrditi na temelju bilo kojeg dokaza kojeg po svom slobodnom uvjerenju smatra vjerodostojnim .

Time je odgovoreno i na ova pitanja.

Pri tome valja napomenuti da su sudovi status javnog dobra utvrdili na temelju gore citiranog rješenja zemljišnoknjižnog suda, a ne na temelju podataka iz opisa nekretnine iz lista A spisu priloženog zk. izvatka za nekretnine koje su bile predmet raskinutog predugovora.

10.6. Zbog svih gore navedenih razloga valjalo je odbiti revizije drugotuženika i trećetuženika i odlučiti kao ad III. izreke na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a.

11. Makar s obzirom na pitanja zbog kojih je revizija dopušteno ovaj sud ne bavi se pitanjem pasivne legitimacije tuženika, vodeći računa o sadržaju odredbe čl. 7. Zakona o podjeli trgovačkog društva HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. („Narodne novine“, broj 153/05 - dalje: Zakon o podjeli),prema kojoj odredbi danom upisa u Sudski registar trgovačkih društava slijednica Hrvatskih željeznica (30. kolovoz 2006.) brisat će se iz Sudskog registra upis trgovačkog društva HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o.

Trgovačka društva iz čl. 1. st. 1. ovoga Zakona pravni su sljednici trgovačkog društva HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o. u odnosu na preuzetu imovinu, prava i obveze, osim obveza iz čl. 42. st. 3. Zakona o željeznici (st. 2.).

Obveze iz čl. 42. st. 3. Zakona o željeznici su krediti koje je preuzela Republika Hrvatska.

12. Dakle, kako su pravni sljednici sva tri tuženika, prema trećima oni svi odgovaraju i nikakav njihov međusobni dogovor ne može isključiti odgovornost bilo kojeg od njih, već jedino može služiti za rješavanje njihovih međusobnih odnosa glede obveza koje su ispunili trećim osobama - vjerovnicima svog prednika, što je u ovom slučaju tužitelj.

13. Osim toga glede obveza prema trećima pravnih slijednika HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o. ne može doći do primjene odredba čl. 550.n st. 4. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 152/11- pročišćeni tekst, 111/12, 69/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22 i 18/23 - dalje: ZTD) jer se ta odredba odnosi na potraživanja (prava) trećih osoba koja su postojala na udjelima u društvu koje se dijeli nastavljaju se na udjelima u novim društvima za koje su ovi zamijenjeni i na dodatnim isplatama u novcu, ako je takvih bilo, a u konkretnom slučaju nekretnine koje su bile predmet predugovora nisu udjeli u trgovačkim društvu jer poslovni udio u trgovačkom društvu predstavlja skup članskih prava i obveza koji se stječe unošenjem temeljnog uloga u društvo. Njegova vrijednost može se izražavati kao nominalna, stvarna ili tržišna, pri čemu nominalna vrijednost odgovara iznosu temeljnog uloga. Ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, poslovni udio se određuje prema veličini preuzetog temeljnog kapitala.( čl. 409. st. 1. ZTD-a).

14. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 155. i 166. ZPP-a jer troškovi sastava odgovora na revizije tuženika nije bio potreban trošak u ovoj fazi postupka.

15. Zbog svih gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević