Zakon.hr

Poslovni broj: P-8027/2019-46

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnici Koraljki Tomašić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupana po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, istoga dana,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetni i bez pravnog učinka dijelovi odredaba čl. 1., čl. 2. i čl. 6. po Ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila broj Ugovora: 3206916620, broj kreditne partije: 7103197007, sklopljenog dana 26.06.2006.g. između tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, tužiteljice KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, kojima je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa i valuta u CHF prema kojoj su glavnica i kamate ugovoreni kao kunska protuvrijednost švicarskog franka, a koji dijelovi odredaba čl. 1., čl. 2. i čl. 6., glase:

- Članak 1.: «Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom.»,

- Članak 2.: Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 22.371,10 CHF (slovima: dvadesetdvijetisućetristosedamdesetjedan švicarski franak i deset rapena) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluka o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 3,99% godišnje (slovima: tricijelihdevedesetdevet posto), sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. U slučaju dospjele, a nepodmirene tražbine koja proizlazi iz ovog Ugovora, Korisnik kredita obvezuje se platiti kamatu po dospijeću u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, koja je promjenjiva, odnosno zakonsku zateznu kamatu ukoliko ista bude viša»,

- Članak 6.: Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 306,69 CHF (slovima: tristopet švicarskih franaka i šezdesetdevet rapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka , te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.»

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužiteljici KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 795,96 EUR na ime jednostrano promjenjive kamatne stope s zakonskim zateznim kamatama tekućim od:

iznos od 4,60 EUR od 16.11.2007.g. pa do isplate,

iznos od. 4,52 EUR od 16.12.2007.g. pa do isplate,

iznos od 4,66 EUR od 16.01.2008.g. pa do isplate,

iznos od 4,63 EUR od 16.02.2008.g. pa do isplate,

iznos od 7,03 EUR od 16.03.2008.g. pa do isplate,

iznos od 6,99 EUR od 16.04.2008.g. pa do isplate,

iznos od 6,77 EUR od 16.05.2008.g. pa do isplate,

iznos od 6,85 EUR od 16.06.2008.g. pa do isplate,

iznos od 6,78 EUR od 16.07.2008.g. pa do isplate,

iznos od 6,77 EUR od 16.08.2008.g. pa do isplate,

iznos od 6,77 EUR od 16.09.2008.g. pa do isplate,

iznos od 7,03 EUR od 16.10.2008.g. pa do isplate,

iznos od 7,19 EUR od 16.11.2008.g. pa do isplate,

iznos od 6,96 EUR od 16.12.2008.g. pa do isplate,

iznos od 7,57 EUR od 16.01.2009.g. pa do isplate,

iznos od 7,57 EUR od 16.02.2009.g. pa do isplate,

iznos od 7,37 EUR od 16.03.2009.g.. pa do isplate,

iznos od. 7,42 EUR od 16.04.2009.g. pa do isplate,

iznos od 7,42 EUR od 16.05.2009.g. pa do isplate,

iznos od 7,34 EUR od 16.06.2009.g. pa do isplate,

iznos od 7,36 EUR od 16.07.2009.g. pa do isplate,

iznos od 11,27 EUR od 16.08.2009.g. pa do isplate,

iznos od 11,40 EUR od 16.09.2009.g. pa do isplate,

iznos od 11,25 EUR od 16.10.2009.g. pa do isplate,

iznos od 11,35 EUR od 16.11.2009.g. pa do isplate,

iznos od 11,33 EUR od 16.12.2009.g. pa do isplate,

iznos od 11,58 EUR od 16.01.2010.g. pa do isplate,

iznos od 11,75 EUR od 16.02.2010.g. pa do isplate,

iznos od 11,94 EUR od 28.03.2010.g. pa do isplate,

iznos od 11,90 EUR od 22.04.2010.g. pa do isplate,

iznos od 12,17 EUR od 16.05.2010.g. pa do isplate,

iznos od 12,59 EUR od 23.07.2010.g. pa do isplate,

iznos od 12,89 EUR od 02.10.2010.g. pa do isplate,

iznos od 13,44 EUR od 11.03.2011.g. pa do isplate,

iznos od 13,59 EUR od 17.03.2011.g. pa do isplate,

iznos od 13,74 EUR od 11.05.2011.g. pa do isplate,

iznos od 14,17 EUR od 28.05.2011.g. pa do isplate,

iznos od 14,32 EUR od 03.06.2011.g. pa do isplate,

iznos od 15,09 EUR od 16.07.2011.g. pa do isplate,

iznos od 15,89 EUR od 16.08.2011.g. pa do isplate,

iznos od 14,61 EUR od 20.09.2011.g. pa do isplate,

iznos od 14,27 EUR od 11.11.2011.g. pa do isplate,

iznos od 14,29 EUR od 16.12.2011.g. pa do isplate,

iznos od 14,70 EUR od 20.01.2012.g. pa do isplate,

iznos od 14,75 EUR od 22.02.2012.g. pa do isplate,

iznos od 14,68 EUR od 22.03.2012.g. pa do isplate,

iznos od 14,71 EUR od 03.05.2012.g. pa do isplate,

iznos od 14,69 EUR od 16.05.2012.g. pa do isplate,

iznos od 14,66 EUR od 12.07.2012.g. pa do isplate,

iznos od 14,63 EUR od 02.09.2012.g. pa do isplate,

iznos od 14,47 EUR od 06.10.2012.g. pa do isplate,

iznos od 14,66 EUR od 01.11.2012.g. pa do isplate,

iznos od 14,75 EUR od 27.11.2012.g. pa do isplate,

iznos od 14,67 EUR od 28.12.2012.g. pa do isplate,

iznos od 14,38 EUR od 26.01.2013.g. pa do isplate,

iznos od 14,50 EUR od 26.02.2013.g. pa do isplate,

iznos od 14,72 EUR od 20.04.2013.g. pa do isplate,

iznos od 14,20 EUR od 01.06.2013.g. pa do isplate,

iznos od 14,37 EUR od 27.06.2013.g. pa do isplate,

iznos od 14,15 EUR od 11.07.2013.g. pa do isplate,

iznos od 14,62 EUR od 30.08.2013.g. pa do isplate,

s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužiteljici KH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 2.359,34 EUR temeljem promjene tečaja CHF-a s zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:

iznos od 0,33 EUR od 02.09.2006.g. pa do isplate,

iznos od 2,78 EUR od 27.09.2006.g. pa do isplate,

iznos od 0,55 EUR od 16.10.2006.g. pa do isplate,

iznos od 3,22 EUR od 16.11.2008.g. pa do isplate,

iznos od 13,37 EUR od 16.01.2009. pa do isplate,

iznos od 13,53 EUR od 16.02.2009.g. pa do isplate,

iznos od 8,12 EUR od 16.03.2009.g. pa do isplate,

iznos od 9,36 EUR od 16.04.2009.g. pa do isplate,

iznos od 9,61 EUR od 16.05.2009.g. pa do isplate,

iznos od 7,47 EUR od 16.06.2009.g. pa do isplate,

iznos od 7,84 EUR od 16.07.2009.g. pa do isplate,

iznos od 6,06 EUR od 16.08.2009.g. pa do isplate,

iznos od 8,33 EUR od 16.09.2009.g. pa do isplate,

iznos od 5,81 EUR od 16.10.2009.g. pa do isplate,

iznos od 7,44 EUR od 16.11.2009.g. pa do isplate,

iznos od 7,18 EUR od 16.12.2009.g. pa do isplate,

iznos od 11,57 EUR od 16.01.2010.g. pa do isplate,

iznos od 14,40 EUR od 16.02.2010.g. pa do isplate,

iznos od 17,74 EUR od 28.03.2010.g. pa do isplate,

iznos od 17,01 EUR od 22.04.2010.g. pa do isplate,

iznos od 21,73 EUR od 16.05.2010.g. pa do isplate,

iznos od 28,98 EUR od 23.07.2010.g. pa do isplate,

iznos od 34,15 EUR od 02.10.2010.g. pa do isplate,

iznos od 43,59 EUR od 11.03.2011.g. pa do isplate,

iznos od 46,24 EUR od 17.03.2011.g. pa do isplate,

iznos od 48,68 EUR od 11.05.2011.g. pa do isplate,

iznos od 56,21 EUR od 28.05.2011.g. pa do isplate,

iznos od 58,86 EUR od 03.06.2011.g. pa do isplate,

iznos od 72,05 EUR od 16.07.2011.g. pa do isplate,

iznos od 85,80 EUR od 16.08.2011.g. pa do isplate

iznos od 63,74 EUR od 20.09.2011.g. pa do isplate,

iznos od 57,95 EUR od 11.11.2011.g. pa do isplate,

iznos od 58,29 EUR od 16.12.2011.g. pa do isplate,

iznos od 65,29 EUR od 20.01.2012.g. pa do isplate,

iznos od 66,10 EUR od 22.02.2012.g. pa do isplate,

iznos od 64,91 EUR od 22.03.2012.g. pa do isplate,

iznos od 65,46 EUR od 03.05.2012.g. pa do isplate,

iznos od 65,15 EUR od 16.05.2012.g. pa do isplate,

iznos od 64,63 EUR od 12.07.2012.g. pa do isplate

iznos od 64,12 EUR od 02.09.2012.g. pa do isplate,

iznos od 61,29 EUR od 06.10.2012.g. pa do isplate,

iznos od 64,67 EUR od 01.11.2012.g. pa do isplate,

iznos od 66,20 EUR od 27.11.2012.g. pa do isplate,

iznos od 64,84 EUR od 28.12.2012.g. pa do isplate,

iznos od 59,75 EUR od 26.01.2013.g. pa do isplate,

iznos od 61,83 EUR od 26.02.2013.g. pa do isplate,

iznos od 65,68 EUR od 20.04.2013.g. pa do isplate,

iznos od 56,75 EUR od 01.06.2013.g. pa do isplate,

iznos od 59,63 EUR od 27.06.2013.g. pa do isplate,

iznos od 55,87 EUR od 11.07.2013.g. pa do isplate,

iznos od 60,88 EUR od 30.08.2013.g. pa do isplate,

IV. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 naknaditi tužiteljici KH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 3.239,99 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.01.2025.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj: 3206916620, broj kreditne partije: 7103197007 od 26.06.2006.g., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio kredit u iznosu od 22.371,10 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke – CHF-a na dan isplate kredita. Rok otplate kredita je 7 godina odnosno 84 anuiteta, a kamatna stopa iznosi 3,99 % godišnje. Predmetni kredit je otplaćen.

U predmetnom Ugovoru u člancima 1. i 2. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužiteljica mogla biti obaviještena i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogla utjecati ili pregovarati s tuženikom, pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužiteljice.

Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. i pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. u toč. I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013.g. kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Tužiteljica se poziva na presudu suda EU C-118/2017 od 14.03.2019., prema kojoj presudi tužiteljica ima pravo na potpunu restituciju i uspostavu prava na povrat koristi s ciljem da se uspostavi takva pravna situacija kao da nepoštene odredbe nisu niti postojale.

Stoga tužiteljica tužbenim zahtjevom koji je uređen podneskom od 13.02.2024.g. potražuje razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početne ugovorene kamatne stope u visini glavnice od 795,96 €, kao i razliku tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, a u visini glavnice od 2.359,34 € koliko iznosi stvarna preplata po osnovi tečajnih razlika.

U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit od CHF 22.371,10 u iznosu kunske protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita s rokom otplate 7 godina.

Nije sporno niti da je Ugovorom o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 3,99% godišnje i da je ista promjenjiva. Nije sporno ni da su odredbama Ugovora o kreditu glavnica kao i kamate vezane za valutnu klauzulu, odnosno da se tečaj izračunava prema srednjem tečaju HNB za švicarski franak.

Tuženik osporava da bi ovaj Ugovor o kreditu bio potrošački Ugovor jer tužitelj nije dokazao da je potrošač, a što je osnovna pretpostavka kako bi se mogao pozivati na utvrđenja iz Kolektivnih sporova na koje se poziva.

Tuženik osporava da je valutna klauzula kao ugovorna odredba ništetna. Poziva se na odredbu čl. 84. ZZP/03 koja odredba propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

10.

U prilog svom shvaćanju poziva se na presudu VSRH Revt-249/14 od 09.04.2015.g. i na presudu Suda Europske unije u predmetu C-186/16 od 20.09.2017.g. Tuženik drži da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u predmetnim ugovorima o kreditu bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva i stoga ista ne može biti podvrgnuta testu poštenja.

11.

Tuženik drži da se procjena razumljivosti, uočljivosti i jasnoće pojedine odredbe Ugovora ima ocjenjivati od slučaja do slučaja pa je tako u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu tužitelj raspolagao s dovoljno informacija da može procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba o valutnoj klauzuli mogla imati za njegove financijske obveze.

12.

Predmetni Ugovori o kreditu su solemnizirani kod Javnog bilježnika pa je stoga Javni bilježnik dužan po Zakonu prije solemnizacije rastumačiti tuženiku ugovorne odredbe.

13.

Nadalje tuženik ističe prigovor zastare tražbine za sve iznose koji su dospjeli do 13.06.2019.g.

14.

Tuženik ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije uz navod da iz prometa po kreditu pod nazivom "Naziv platitelja" proizlazi da je pojedine anuitete plaćala osoba koja nije tužitelj pa u slučaju da tužiteljica ne dokaže da je ista platila te iznose, tuženik pozivom na shvaćanje Ustavnog suda RH izraženo u odluci broj U-III-3176/2007 od 06.05.2010.g. predlaže da sud odbije tužiteljicu s onim iznosima koje ona nije platila jer je osnovni postulat instituta stjecanja bez osnova da stjecatelj ne može biti obvezan vratiti ono što je bez osnove stekao bilo kome, već samo onome od kojega je nešto bez osnove stekao.

15.

Stoga tuženik predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

16.

U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila (list 6-9 spisa), ponuda Autokuće Baotić za kupnju automobila (list 10 spisa), punomoć Zagrebačke banke za sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu za svog službenika, solemnizacija Ugovora (list 11-12 spisa), prijepis otplatnog plana kredita (list 13-15 spisa), prijepis uplata po kreditu (list 15-17 spisa), pročitana je sudska praksa (list 18-75 spisa), pročitani su Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. (list 155-158 spisa), Opći uvjeti promjene kamatnih stopa (list 159-161 spisa), nadalje stranke su kako tužiteljica, tako i tuženik priložile sudsku praksu i različite odluke Županijskih sudova, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. (list 292-299 spisa), te se vještak pisano očitovao na primjedbe tužiteljice (list 315-321 spisa).

17.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan. 18.

U ovom predmetu tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu kojoj stupnjevitoj tužbi se tuženik protivio navodeći da tužiteljica nije dokazala da se obratila tuženiku prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari te da bi joj tuženik odbio dati dokumentaciju.

19.

Dana 20. listopada 2020. sud je donio rješenje kojim je naložio tuženiku temeljem čl. 186.b. st. 3. ZPP-a da dostavi podatke potrebne za utvrđenje visine tražbine tužitelja s osnova preplate po Ugovoru o kreditu. Na ovo rješenje tuženik je izjavio žalbu o kojoj je odlučio Županijski sud u Zagrebu tako što je uvažio žalbu tuženika i ukinuo rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu i vratio sudu na ponovni postupak da se ispita jesu li se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 186.b. st. 3. ZPP-a.

20.

Sud je u daljnjem tijeku postupka tužiteljicu pozvao na uređenje i postavljanje tužbenog zahtjeva te je tužiteljica postavila svoj tužbeni zahtjev. Sud je potom izveo dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđivanja visine tražbine, te je tužiteljica nakon provedenog financijskog vještačenja bila u mogućnosti postaviti tužbeni zahtjev o kojem je sud u konačnici i odlučio.

21.

Među strankama je neprijeporno da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenjala jednostranom odlukom banke, nije sporno da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na početni tečaj koji je postojao u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu. Kredit je otplaćen dana 28.09.2013. zadnjom uplatom anuiteta.

22.

Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, prijeporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine unatoč pravnom shvaćanju VRSH u presudi Rev-2245/17 od 20.03.2018.g., te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužiteljicu jer tužiteljica nije bila stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe.

23.

Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi. Prijeporno je i je li tužiteljica potrošač, te je prijeporno je li tužiteljica izvršila sve uplate po kreditu, te je li slijedom toga aktivno legitimirana na traženje svih uplaćenih iznosa po predmetnom kreditu.

24.

Tvrdnja tuženika da tužiteljica nije potrošač jer da to nije dokazala je neosnovana iz razloga što je teret dokaza upravo na tuženiku da tužiteljica nije bila u konkretnom ugovornom odnosu Ugovora o kreditu Potrošač već da je bila trgovac.

25.

O ovome je zauzeo i stav VSRH u odluci Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.g. u kojoj je upravo navedeno da je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru. U toj odluci je navedeno "Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru."

26.

Uvidom u Ugovor o kreditu sud je utvrdio da je tužiteljica kao potrošač sklopila Ugovor za kupnju osobnog automobila u Autokući Baotić, a radilo se o automobilu za osobne potrebe.

27.

U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.

28.

Tužiteljica se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. 29.

Zaključak o razlozima ništetnosti jednostrano promjenjivih kamata nalazi se na 62 stranici navedene presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. "U svakom slučaju, s obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koriste predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženici nisu odredili referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja ugovora koji sadrže tu odredbu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banke su kao savjesni gospodarstvenici, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni ovog suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, neuvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja…."

30.

Presuda i rješenje VTSRH potvrđeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod brojem Revt-249/14 od 09. travnja 2015.godine.

31.

Jednostrano promjenjiva kamatna stopa je utvrđena nepoštenom i ništetnom presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 od 04.07.2013., u presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.06.2014., presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 09.04.2015., te presudom Ustavnog suda RH oznake U-III-2521/2015 od 13.12.2016.g. Time je jednostrano promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom po svim instancama sudova Republike Hrvatske.

32.

Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g.

33.

Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

34.

Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno. 35.

Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz Općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.

36.

Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

37.

U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

38.

Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

39.

ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

40.

Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

41.

Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. 42.

Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

43.

Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.

44.

Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

45.

S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

46.

Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

47.

Time je sud utvrdio da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, radi čega je sud utvrdio da su ništetni i bez pravnog učinka dijelovi odredaba Ugovora čl. 1., čl. 2. i čl. 6. kojim je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa i valuta u CHF-u prema kojoj su glavnice i kamate ugovoreni kao kunska protuvrijednost švicarskog franka i odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

48.

Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužiteljica je naime kreditirana u kunama i sam kredit joj je isplaćen u kunama. U Ugovoru se u čl. 2. navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužiteljica i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su kunama kao i svi popratni troškovi koje je tužiteljica snosila u vezi predmetnog kredita, a uostalom tuženik je procjenu kreditne sposobnosti tužiteljice vršio u kunama, jer tužiteljica prima plaću u kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u hrvatskim kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koja je dao tužiteljici (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.

49.

Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužiteljici. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužiteljici istovremeno povrat plasmana od strane tužiteljice indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužiteljicu nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.

50.

Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužiteljice uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužiteljica plaćala znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njezina mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužiteljici se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

51.

Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.

52.

Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. - 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

53.

Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužitelja prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko, a ta jednostrana promjenjiva kamatna stopa je ugovorena u čl. 2. Ugovora o kreditu.

54.

Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila povezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.

55.

Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tuženik je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužiteljice, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/ 03 i čl. 96. st. 1. ZZP/ 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužiteljica plaćala anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih. 56.

Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.

57.

Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

58.

Stoga tužiteljica sve da joj je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. 59.

Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 K i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

60.

Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od 20.03.2018.g. jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

61.

Kako je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. postala pravomoćna dana 13.06.2014. donošenjem presude VTS-a Pž- 7129/13, počeo je toga dana teći zastarni rok od 5 godina, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 12. lipnja 2019.g. to nije nastupila zastara tražbine tužiteljice. 62.

Isto tako sud nije saslušavao stranke, sudionike kreditnog odnosa budući o tome postoji jasna odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.g. u kojoj je navedeno da odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o parničnom postupku propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502a st. 1. ZPP-a. S obzirom da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu odnosi i na tuženika nema potrebe ponovo provoditi dokazni postupak jer bi suprotno i drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača.

63.

Nije osnovan istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice za traženje preplata temeljem Ugovora o kreditu jer je pregledom specifikacija uplata sud sa sigurnošću utvrdio da je sve anuitete platila i otplatila upravo tužiteljica KH jer nije naznačena niti jedna druga osoba koja bi izvršila plaćanja po predmetnom Ugovoru o kreditu što je sve razvidno na listovima 15-18 spisa.

64.

Time je sud sa sigurnošću utvrdio da je tužiteljica sama podmirila sve uplate po predmetnom kreditu, slijedom čega je aktivno legitimirana i tražiti povrat svih preplata. 65.

Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva tužiteljice provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo CENTAR ZA FINANCIJSKA VJEŠTAČENJA d.o.o., te se vještak dopunski očitovao na primjedbe tužiteljice.

66.

Iz nalaza i mišljenja vještaka CENTRA ZA FINANCIJSKA VJEŠTAČENJA d.o.o. proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopljen dana 26.06.2006., da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 3,99% godišnje, da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 84 mjeseca. U tijeku otplate kredita kamatna stopa se mijenjala od početne od 3,99% godišnje do 6,34% godišnje do kraja otplate kredita. Vještakinja je izvršila izračun na način tako da je utvrdila koliko je tužiteljica preplatila kredit te koliko je manje platila zbog činjenice što je u nekim razdobljima tečaj CHF-a bio niži od početnog tečaja. Na nalaz i mišljenje vještakinje tužiteljica je prigovorila da nije bilo osnova da vještakinja sama umanjuje njezinu tražbinu sa niže plaćenim anuitetima. 67.

U dopunskom očitovanju vještakinja je izvršila ponovan izračun te je utvrdila ukupan iznos preplata s osnova pozitivnih razlika u odnosu na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu u svoti od 795,96 € te ukupan iznos na ime pozitivnih razlika koji su preplaćeni zbog rasta tečaja u svoti od 2.359,34 €.

68.

Na nalaz i mišljenje vještaka i na dopunsko očitovanje vještaka nakon dopunskog mišljenja više nije bilo pitanja, niti primjedaba osim što je tuženik prigovorio da je potrebno uzeti u obzir i negativne razlike.

69.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i nepristrano, na temelju kompletne dokumentacije u spisu i provedenih izračuna i primjene relevantnih kamatnih stopa.

70.

U odnosu na negativne razlike tuženik je naveo da je sud dužan uzeti u obzir i negativne razlike, odnosno iznose koje je tužitelj manje platio zbog nižeg tečaja i niže kamatne stope.

71.

U odnosu na tzv. negativne razlike ovaj sud ukazuje da je riječ o potraživanju koje tužitelj nije utužio, a tuženik ih nije postavio u formalnom obliku (u formi protutužbenog zahtjeva ili prigovora radi prijeboja).

72.

Sud u parničnom postupku sukladno načelu dispozicije odlučuje u granicama zahtjeva čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) 25/13, 89/14, 70/19, i 80/22; dalje u tekstu ZPP). Predmetno načelo znači da sud u parničnom postupku ima ovlaštenje odlučivati samo o onome što su stranke obuhvatile svojim zahtjevima, a suprotno postupanje (ako sud presudom prekorači tužbeni zahtjev) dovodi do bitne povrede postupka u smislu čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a.

73.

Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu preplata za one mjesece gdje je platio više, pa stoga tužitelj ima pravo tražiti ono što je preplatio i ima pravo postaviti tužbeni zahtjev o kojem će sud odlučiti, pa slijedom toga sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva i ne može, niti smije dosuditi stranci više od onoga što je zatražila.

74.

U ovom postupku je sporno da li sud po službenoj dužnosti treba uzeti u obzir i ona potraživanja (tzv. negativna) koja tužitelj nije utužio, a tuženik je na njih ukazao bez isticanja protutužbenog zahtjeva ili prigovora prijeboja. Ovaj prvostupanjski sud drži da bi se uzimanjem u obzir iznose koje niti jedna od stranaka nije utužila, po službenoj dužnosti, postupilo suprotno načelu dispozicije, suprotno činjenici da sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka, te bi prekoračio tužbeni zahtjev što dovodi do bitne povrede postupka. Još važnije, takvim postupanjem u sklopu kojeg bi sud djelovao po službenoj dužnosti (u korist banci odnosno van okvira zaštite potrošača) bi u bitnom bilo narušeno pravo tužitelja kao potrošača na raspravljanje i korištenje pravnih sredstava. 75.

Ovo stoga jer stranke u odnosu na sva potraživanja i postavljene zahtjeve moraju imati mogućnost očitovanja i ulaganja prigovora, poput prigovora zastare.

76.

Stoga u situaciji u kojoj tužitelj nije tužbenim zahtjevom obuhvatio potraživanje tzv. negativnih razlika, a niti ih je tuženik obuhvatio prigovorom radi prijeboja ili protutužbenim zahtjevom, da je ovaj sud takve iznose obuhvatio izrekom tada ne bi samo sudio preko tužbenog zahtjeva već bi tužitelju uskratio mogućnost da istakne prigovor, poput prigovora zastare koji bi mogao utjecati na osnovanost potraživanja. 77.

Ovo posljednje iz razloga jer se na banku i njezino potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina pa nije moguće primijeniti tijek rokova zastare koji vrijede za potrošače sukladno činjenici pokretanja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga bi se zastarni rok na potraživanje "negativnih razlika" računa od dana kada je tuženik postavio formalni zahtjev, a tekao bi za svaki mjesec od trenutka dospijeća i kraja mjeseca u kojem je takvo potraživanje postojalo.

78.

Kako se na tuženika tj. banku ne primjenjuju zastarni rokovi koji proizlaze iz kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, (jer se isti odnose isključivo na potrošače), to proizlazi da bi potraživanja "negativne razlike" bila obuhvaćena zastarom pod uvjetom da su istaknuta u obliku prigovora radi prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, a stoga jer su nastala u periodu unazad više od 5 godina.

79.

Stoga tuženiku ne pripadaju nikakve tzv. negativne razlike.

80.

Konačno valja navesti da je u presudi ovoga suda poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. prošireno vijeće u sastavu od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske u činjenično pravnoj situaciji podudarnom su ovopredmetnom, izrazio pravno shvaćanje:

„Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niže od tečaja CHF na dan isplate. Slijedom navedenog, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:

„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi nišetetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK- CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita“.

81.

Ovakvo isto shvaćanje VSRH izrazio je u odlukama Rev-677/23, Rev -254/24. 82.

Radi toga sud je tužiteljici na ime preplate s osnova jednostrano promjenjive kamatne stope dosudio zatraženi iznos 795,96 €, a na ime preplate temeljem valute iznos od 2.359,34 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a koja propisuje da sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve ništetne odredbe nije bilo. 83.

Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano mu naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

84.

Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik je nedvojbeno nepošten od samog trenutka naplate, jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetne odredbe i ta ista odredba je nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tuženik je neosnovano naplatio novčani iznos. 85.

Slijedom toga, odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

86.

Nadalje sud je tužiteljici dosudio i preplate koje su dospjele 2006. g. jer je njezin zahtjev cjeloviti restitucijski zahtjevi i za taj zahtjev je zastara prekinuta pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača a ta tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača je podnesena pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 i koja tužba je podnesena dana 04.04.2012.g. pa se prema tome prekid zastarijevanja računa od 04.04.2012., ali ne u odnosu na pojedinačne iznose već u odnosu na cjeloviti restitucijski zahtjev. 87.

Osim toga odredbom čl. 323. ZOO-a, propisana je posljedica ništetnosti pa je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a banka je primila preplatu i u 2006. godini.

88.

Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i po Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a uvećano za 5 postotnih poena i na odredbi čl. 29. st. 8. ZOO-a.

89.

Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

90.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, troška zastupanja na 6 ročišta (02.03.2020., 05.10.2020., 19.10.2021., 06.06.2022., 17.10.2024. i 29.01.2025.), svako po 100 bodova, troška sastava 2 podneska (27.01.2023. i 05.12.2023.), svako po 25 bodova, troška sastava 4 podneska (27.10.2021., 01.06.2022., 04.06.2023. i 26.02.2024.), svako po 100 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 8/3, Tbr 9/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

91.

Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 1150 bodova / 2.300,00 €.

92.

Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 575,00 €, te troška predujma za financijsko vještačenje u iznosima od 265,45 €, 33,18 € i 66,36 €, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.239,99 €.

93.

Sud nije odlučivao o zatraženom trošku sudske pristojbe na tužbu i presudu iz razloga što pristojba na tužbu nije ni plaćena, a i zbog toga što je dana 20.05.2023 stupio na snagu novi Zakon o sudskim pristojbama (" Narodne novine" 118/18 i 51/23) koji izričito propisuje u čl. 11. st. 1. toč. 20., da su Potrošači ex lege oslobođeni troška sudskih pristojbi u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, radi čega tužitelj nije u obvezi plaćati sudske pristojbe. 94.

Sud je tužiteljici dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. 95.

Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I.- IV. izreke.

U Zagrebu, dana 29. siječnja 2025. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun tužitelja

- pun tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte