REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-2961/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ani Čopor, odvjetnici iz Varaždina, Ulica kardinala Franje Kuharića 42, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupan po generalnim punomoćnicima Josipu Grošeti i Sofii Petković, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta d.o.o. iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 5, prema generalnoj punomoći Su-1400/19, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja Andree Aničić, odvjetnice i generalnog punomoćnika tuženika Sofie Petković, odvjetnice, dana 29. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 1., 7. i 9. Ugovora o kreditu broj: 029-50- 3752590 od 31. listopada 2006. sklopljenog između KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, solemniziranog 2. studenog 2006. po javnom bilježniku Dubravki Grladinović iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OU- 589/2006 i to odredba čl. 1. u dijelu u kojem je ugovorena valuta u CHF i prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, odredba čl. 7. u dijelu koji glasi: " u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važeći na dan dospijeća", zatim dio odredbe iz čl. 9. koji glasi: "Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom ..." te navedene ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 029-50-3752590 od 31. listopada 2006. sklopljenog između KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, solemniziranog 2. studenog 2006. po javnom bilježniku Dubravki Grladinović iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OU- 589/2006 i to odredba članka u dijelu koji glasi: "promjenjiva, u skladu s Odlukama o kamatnim stopama Kreditora" te navedene ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime više uplaćenih anuiteta po ugovoru o kreditu ukupan iznos od 2.763,00 eura (slovima: dvije tisuće sedamsto šezdeset tri eura ) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

-iznos od 0,75 eur teku od 22.09.2010.;

-iznos od 34,60 eur teku od 23.10.2010.;

-iznos od 29,96 eur teku od 23.10.2010.;

-iznos od 41,02 eur teku od 23.11.2010.;

-iznos od 55,02 eur teku od 25.12.2010.;

-iznos od 45,85 eur teku od 27.01.2011.;

-iznos od 49,68 eur teku od 25.02.2011.;

-iznos od 45,83 eur teku od 29.03.2011.;

-iznos od 47,07 eur teku od 28.04.2011.;

-iznos od 65,89 eur teku od 02.06.2011.;

-iznos od 68,18 eur teku od 01.07.2011.;

-iznos od 84,86 eur teku od 29.07.2011.;

-iznos od 77,41 eur teku od 01.09.2011.;

-iznos od 69,18 eur teku od 01.10.2011.;

-iznos od 70,68 eur teku od 01.11.2011.;

-iznos od 70,34 eur teku od 01.12.2011.;

-iznos od 74,88 eur teku od 31.12.2011.;

-iznos od 78,91 eur teku od 31.01.2012.;

-iznos od 79,75 eur teku od 29.02.2012.;

-iznos od 77,58 eur teku od 30.03.2012.;

-iznos od 79,66 eur teku od 01.05.2012.;

-iznos od 81,21 eur teku od 29.05.2012.;

-iznos od 79,59 eur teku od 30.06.2012.;

-iznos od 80,49 eur teku od 01.08.2012.;

-iznos od 79,37 eur teku od 01.09.2012.;

-iznos od 76,54 eur teku od 26.09.2012.;

-iznos od 80,36 eur teku od 30.10.2012.;

-iznos od 82,40 eur teku od 24.11.2012.;

-iznos od 81,63 eur teku od 28.12.2012.;

-iznos od 75,50 eur teku od 22.01.2013.;

-iznos od 81,44 eur teku od 28.02.2013.;

-iznos od 82,33 eur teku od 26.03.2013.;

-iznos od 80,56 eur teku od 23.04.2013.;

-iznos od 74,16 eur teku od 30.05.2013.;

-iznos od 74,40 eur teku od 28.06.2013.;

-iznos od 76,47 eur teku od 01.08.2013.;

-iznos od 79,58 eur teku od 31.08.2013.;

-iznos od 83,72 eur teku od 27.09.2013.;

-iznos od 82,23 eur teku od 29.10.2013.;

-iznos od 83,87 eur teku od 29.11.2013.;

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koji je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, nadoknaditi parnične troškove tužitelju DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.749,29 eura (slovima: tisuću sedamsto četrdeset devet eura i dvadeset devet centi) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 29. siječanja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koji je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku 15 dana.

V Odbija se zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj dana 23. svibnja 2022. tužitelj navodi da je dana 31. listopada 2006. kao korisnik kredit, sklopio Ugovor o kreditu broj: 029-50-3752590, sa tuženikom kao kreditorom, temeljem kojeg je tuženik korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 23.299,84 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, dok se korisnik kredita obvezao navedeni iznos vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Korisnik kredita se sukladno predmetnom ugovoru, obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti, uz redovne kamate koja je određena kao promjenjiva, a u trenutku ugovaranja iznosila je 5,20% godišnje.

2. Tuženik je tijekom oplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, umjesto prvotno ugovorene od 5,20% uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, koje je korisnik kredita otplatio, za razliku od onih sadržanih u početnom planu kredita, zbog čega je navedeni dio odredbe u članku 2. predmetnog Ugovora, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, ništetan. Naime, predmetna ugovorna odredba omogućila je tuženiku promjenu ugovorene kamate činiti ovisno isključivo o odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je time veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. S time u vezi je razvidna činjenica, kako u ugovoru o kreditu postoji ne samo jedan, nego čak dva promjenjiva elementa ( valutna klauzula vezan za švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa), koja samo po sebi ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama.

3. U tužbi i tužbenom zahtjevu određenom u podnesku zaprimljenom dana 22. svibnja 2024. tužitelj traži da se utvrdi ništetna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope ( čl. 2 predmetnog ugovora) te da se utvrde ništetne odredbe o valutnoj klauzuli ( čl. 1., čl. 7. i čl. 9. predmetnog ugovora) i zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 2.763,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i trošak postupka sa zakonskim sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (list 125-128 spisa).

4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare. Netočna je tvrdnja tužitelja da u pogledu kamatne stope iz Ugovora o kreditu nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koje bi utjecali na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, odnosno da činidba u tom smislu nije bila moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Naime, kriteriji o promjenama kamatne stope su utvrđeni u pravilnicima o obračunu kamata i naknadama tuženika koje predstavljaju Opće uvjete poslovanja u smislu odredbe čl. 295. Zakona o obveznim odnosima i kao takvi obvezuju ugovorne strane na isti način kao i same ugovorne odredbe. Promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja nego objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i zakonito dostupnim općim aktima. Kriteriji koji su utjecali na promjenu kamatne stope su slijedeći: kretanje tržišnih kamatnih stopa po kojima se banka zadužuje na domaćem međunarodnom tržištu; kriteriji premije rizika za hrvatsko financijsko tržište i kretanju tržišno ovisnog troška regulacije koji nastaje zbog utjecaja specifičnih propisa kao npr. obvezna pričuva, svoj položaj na tržištu imajući u vidu konkurenciju na hrvatskom bankarskom tržištu. Tužitelj je u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF te mu je u svakom slučaju moralo biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, budući da se radi u cijelosti o jasnoj odredbi. Tuženik ističe da je tužitelj mogao odabrati i druge valute ali je odabrao predmetni kredit jer je za njega bio najpovoljniji. Valutna klauzula je u ugovoru o kreditu ugovorena kao dvostrana klauzula koja ima učinak na način da prati kretanje CHF u odnosu na kunu u situacijama kada raste tečaj CHF, ali i u situacijama kada taj tečaj pada, slijedom čega se u konkretnom slučaju nikako ne može smatrati kako je ugovaranjem te klauzule prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. U konkretnom slučaju se uslijed više nepredvidivih faktora, na koje nije mogao utjecati tuženik i koji su bili neočekivani za mnogo veće gospodarske subjekte, dogodio rast CHF u odnosu na HRK, ali se moglo dogoditi i suprotno te bi u tom slučaju rata kredita bila umanjena. Također, osim što je tuženik tužitelju prije sklapanja ugovora, odnosno prije odluke tužitelja i odabira da zaključi predmetni ugovor o kreditu, dao sve informacije temeljem kojih je tužitelj mogao donijeti informiranu odluku, predmetni ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika. Solemnizacijom ugovora javni je bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da održava njihovu pravu volju. Zbog svega navedenog tuženik smatra da je tužitelju, ako je se promatra kao razumno dobro informiranu, pažljivu i opreznu osobu, predmetna ugovorna odredba bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Tužitelju je bilo jasno da isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF i mogao je shvatiti da mu visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja. U konkretnom slučaju, tužitelj i tuženik su pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati ugovor o kreditu. Tužitelj je tako mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR (list 35-46 spisa).

5. Među strankama je nesporno: da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen ugovor o kreditu dana 31. listopada 2006.

6. Među strankama je sporno: je li nastupila zastara, jesu li ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope te je došlo do preplate uslijed rasta valute CHF.

7. U tijeku postupka pročitana je dokumentaciju u spisu i to: Ugovor o kreditu broj: 029-50-3752590 od 31. listopada 2006. (list 10-17 spisa), otplatna tablica (list 18-20 spisa), otplatni plan (list 21-24 spisa), račun ovlaštenog koncesionara Automaksimir (list 26 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 27-32 spisa), zahtjev za kredit (list 47 spisa), promotivni uvjeti za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u razdoblju od 1. listopada 2006. do 31. prosinca 2006. u suradnji s ovlaštenim prodavateljima (list 48- 50 spisa), tržišni parametri za auto kredit s valutnom klauzulom (list 51 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Branke Lukačević-Gregić iz trgovačkog društva Terra Expert Consulting j.d.o.o. (list 109-120 spisa) i saslušan je tužitelj na raspravi dana 16. prosinca 2024. (list 154- 155 spisa).

8. Tuženik je na raspravi dana 12. prosinca 2023. odustao od saslušanja svjedoka ČK.

8. a) Odbijen je dokazani prijedlog tuženika o saslušanju svjedoka IK - javnog bilježnika jer se istim prijedlogom ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora o kreditu jer javni bilježnik nije mogao objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu navedeni u ugovoru o kreditu, a niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

9. Iz predmetnog ugovora o kreditu koji je sklopljen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita razvidno je da se kredit daje za kupnju vozila ( čl. 6. ugovora o kreditu - list 10 spisa). Iz iskaza tužitelja je razvidno da je kupio osobni automobil za osobne potrebe ( citat tužitelja: "Ovaj kredit sam podigao da bih kupio auto za svoje potrebe jer nisam imao vlastita sredstva"). Prema čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03) je propisano da je potrošač: svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U konkretnom slučaju tužitelj je kao korisnik kredita sklopio s bankom kao kreditorom ugovor za kupnju motornog vozila za osobne potrebe, a ne u komercijalne svrhe te je isti potrošač u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03 ).

10. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz ožujka 2019. je zauzet stav da odredbe čl. 502. a st. 1., čl. 502. b i čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje - ZPP-a) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na posebne postupke koje radi ostvarenja svojih prava na naknadu pokrenu potrošači.

11. Iz odredbi o potrošačkom kreditiranju, koje su sadržane u Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03, 46/07 i 79/07), bila je dužnost tuženika da potrošaču, ovdje tužitelju u pisanom obliku da sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja, kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potrošač donio informiranu odluku. Također, dužnost je tuženika bila da prije sklapanja ugovora tužitelju pruži odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućila da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i njegovoj financijskoj situaciji i pojasniti mu bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja. Svi ovi podaci su trebali biti sadržani u ugovoru o kreditu. Na ovako ponašanje u poslovnoj praksi tuženik je obvezan i samim načelima obveznog prava, a to su načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti.

12. Odredbom čl. 81. st. 1. t. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03, 46/07 i 79/07), propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je ista materija bila jednako regulirana i odredbama o Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 89/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) u čl. 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste. Ugovorne kamate u ugovoru o kreditu sadržajno su naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stopa ugovorene kamate kao takva mora biti određena, odnosno odrediva u smislu čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO-a). Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zloupotrebe prava. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je banka unaprijed pripremila ugovor i da sa tužiteljem nije pregovarala o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope. U konkretnom slučaju, ugovorene promjenjive kamatne stope bile su sastavni dio ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane banke, a o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo i tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja korisniku kredita nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, ovdje tužitelja kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca, ovdje tuženika kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zlouporabe prava.

13. Budući da je promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke tuženika (čl. 2. predmetnog ugovora od 31.10.2006.) bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na nju kojom odredbom je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju tužitelj nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama jedne ugovorne strane, ovdje tužitelja u odnosu na drugu ugovornu stranu, ovdje tuženika, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Odredba čl. 2. predmetnog ugovora o kreditu od 31.10.2006. je neodređena i neodrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, a takvu nejasnu odredbu je sastavio tuženik kao bankar i osoba od koje se traži povećana pažnja treba tumačiti u korist tužiteljice, koja nema bankarska znanja i ne razumije se u bankarske obračune, te je takva ugovorna odredba ništetna jer je protivna prisilnom propisu na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a te je odlučeno kao u točki II izreke presude.

14. Odredbom čl. 1., čl. 7. i 9. predmetnog ugovora je ugovoreno da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit uz valutnu klauzulu. Ugovaranje valutne klauzule je dopušteno čl. 22. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO-a), u dijelu zakona koji razrađuje načelo monetarnog nominalizma izraženo u čl. 21. koji određuje da je dužnik dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinca na koji obveza glasi. Odredbom čl. 81. st. 1. t. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03, 46/07 i 79/07) propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je ista materija bila jednako regulirana i odredbama Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 89/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) u čl. 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste. Iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. razvidno je da tuženik nije informirao potrošače, ovdje tužitelja kao korisnika kredita o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovara u svezi sklapanja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi. Valutna klauzula je zaštitna klauzula koja služi zaštiti vjerovnika od gubitka vrijednosti novca odnosno ugovara se da bi vjerovnik u trenutku povratka pozajmljenog iznosa dobio, pored ugovorenih kamata i jednaku vrijednost glavnice koju je inicijalno dao dužniku. Tijekom otplatnog razdoblja spornog ugovora došlo je aprecijacije švicarskog franka koji je porastao u odnosu na euro, a to se odrazilo na tečaj kune u odnosu na franak, iako je kuna u odnosu na euro ostala u istom odnosu. Banka kao trgovac u konkretnom pravnom poslu raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, međutim tužitelj kao potrošač nije imao mogućnost niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog proistekle.

15. Iz iskaza tužitelja je razvidno da tužitelj nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači klauzula kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarskog franka. Budući da je banka znala za rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatni način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestili potrošače, na način da svaki potrošač koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće, tuženik nije u odnosu na tužitelja kao potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno, u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Budući da se u predmetnom ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franak u čl. 1., čl. 7. i čl. 9. predmetnog ugovora, a tužitelj kao potrošač nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači klauzula kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarskog franka, stoga je odredba čl. 1., čl. 7. i čl. 9. predmetnog ugovora ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a te je odlučeno kao u točki I izreke presude.

16. Iz provedenog financijskog vještačenja po financijskom vještaku Branki Lukačević-Gregić iz trgovačkog društva Terra Expert Consulting j.d.o.o. je utvrđeno da nastala razlika uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK u razdoblju otplate kredita u CHF, a koja proizlazi iz razlike mjesečnih iznosa anuiteta obračunatih po promjenjivoj kamatnoj stopi i tečaju na dan dospijeća i iznosa obračunatih mjesečnih anuiteta po početnom ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju na dan korištenja (3.11.2006.) kredita, a sve umanjeno za preplaćene kamate ukupno iznosi 2.973,85 eura/22.406,48 kuna, a uvažavajući razliku nastalu uslijed smanjenja tečaja CHF u odnosu na HRK u razdoblju otplate kredita u iznosu 210,85 eura/1.588,63 kuna, iznosi 2.763,00 eura.

17. Prihvaćen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka Branke Lukačević-Gregić iz trgovačkog društva Terra Expert Consulting j.d.o.o. kao stručno i argumentirano. 18. Budući da je odredba kojom se glavnica kredita i mjesečni anuiteti vežu uz švicarski franak ( čl. 1., čl. 7. i čl. 9. ) proglašena ništetna na temelju čl. 322. ZOO- a. Potom u skladu s člankom 323. ZOO-a, je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno na temelju 1111. st. 1. ZOO-a po predmetnom ugovoru od 31. listopada 2006. zbog ništetne valutne klauzule, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te je stoga naloženo tužitelju da isplati tuženiku iznos od 2.763,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose od dospijeća do isplate i odlučeno je kao u točki III izreke ove presude.

19. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu valutne klauzule, okončan je spor za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača s kreditima u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Dakle, kako je tužba podnesena 23. svibnja 2022., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni rok zastare, uslijed čega se treba primijeniti čl. 225. ZOO-a, koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 14. lipnja 2018., dok je tužba podnesena 23. svibnja 2022. to je razvidno da je predmetna tužba podnesena u roku i da nije nastupila zastara pa je odbijen prigovor tuženika kao neosnovan.

20. Pravomoćna presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđeno nepošteno postupanje tuženika kod ugovaranja valutne klauzule izražene u švicarskom franku uz koju je vezana glavnica isključuje savjesnost tuženika kroz razdoblje otplate kredita. Obzirom da je čitanjem dokumentacije u spisu (prijepis knjigovodstvene kartice ) utvrđeno da je tužitelj podmirivao dospjele anuitete za cijelo vrijeme trajanja kreditnog odnosa na preplaćene iznose po osnovi valutne klauzule određen je početak tijeka zateznih kamata počevši od plaćanja mjesečnih anuiteta na temelju čl. 1115. ZOO-a.

21. Zakonske zatezne kamate od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine su određene u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. su određene po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 114/22), a od 30. prosinca 2023. do isplate na po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koji je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (Narodne novine, broj: 155/23).

22. Smanjenje tužbenog zahtjeva u podnesku zaprimljenog dana 22. svibnja 2024. je dispozicija tužitelja koja se ne smatra preinakom tužbe u smislu čl. 191. st. 3. ZPP-a pa ne treba pristanak tuženika. Smanjenje tužbenog zahtjeva jpo pravnoj prirodi ima značaj povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a, što znači da za dio koji je tužbeni zahtjev smanjen više ne postoji, a kako smanjenje tužbenog zahtjeva, nije bilo od utjecaja na visinu troškova za zastupanje stranaka po odvjetniku, stoga su troškovi određeni po konačno određenom tužbenom zahtjevu.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te vrijednosti tužbenog zahtjeva ( vps 2.763,00 eura ) i zatraženim troškovnicima.

24. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, sastavi podnesaka 26.7.2022. i 22.5.2024. - 200 bodova ( 2 x 100 bodova) i po Tbr. 8/1, sastav podneska 1.8.2024. - 50 bodova p Tbr. 8/3, zastupanje na raspravama 12.12.2023. i 16.12.2024. - 200 bodova (2 x 100 bodova) po Tbr. 9/1, ukupno 550 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura , te PDV-a 25% u iznosu 275,00 eura, ukupno 1.375,00 eura.

25. Tužitelju su priznati troškovi financijskog vještačenja u iznosu 331,80 eura i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 42,29 eura, ukupno 374,29 euras kao nužni i opravdani troškovi.

26. Parnični trošak tužitelja se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u iznosu 1.375,00 eura, troška financijskog vještačenja u iznosu 331,80 eura i troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu 42,49 eura, ukupno 1.749,29 eura, a koji je dosuđen tužitelju za parnični trošak.

27. Tužitelju nije suđen trošak za sudsku pristojbu za presudu jer je isti oslobođen plaćanje iste jer se radi o potrošačkom sporu na temelju čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 51/2023).

28. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.

29. Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadom troškova postupka u iznosu 1.250,00 eura jer tuženik nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 29. siječnja 2025. godine

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika