REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-1051/2024-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CBP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku ABC odvjetniku iz [adresa], protiv tuženice ... [adresa] zastupan po punomoćniku ABC odvjetniku iz [adresa], radi isplate, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. listopada 2024., poslovni broj: P-10270/2023-44, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice ... [adresa] se odbija kao neosnovana, a žalba tužiteljice CBP djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. listopada 2024., poslovni broj: P-10270/2023-44:

a) potvrđuje pod točkom I. izreke;

b) preinačava pod točkom II. izreke tako da se nalaže tuženici ... [adresa] da tužiteljici CBP nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.015,47 eura (umjesto u iznosu od 3.067,88 eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2024. pa do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 63,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. I. Nalaže s tuženiku ..., [adresa],

[osobni identifikacijski broj] da tužiteljici CBP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 22.274,79 EUR / 67.829,40 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

12,17 EUR/91,73 kn od dana 4.2.2009. do isplate

26,99 EUR/203,33 kn od dana 11.3.2009. do isplate

33,68 EUR/253,75 kn od dana 11.3.2009. do isplate

15,23 EUR/114,74 kn od dana 6.5.2009. do isplate

18,76 EUR/141,32 kn od dana 13.5.2009. do isplate

11,65 EUR/87,81 kn od dana 16.2.2010. do isplate

35,34 EUR/266,24 kn od dana 17.2.2010. do isplate

29,90 EUR/225,31 kn od dana 3.5.2010. do isplate

62,06 EUR/467,56 kn od dana 1.6.2010. do isplate

55,95 EUR/421,56 kn od dana 11.6.2010. do isplate

67,83 EUR/511,06 kn od dana 10.8.2010. do isplate

170,70 EUR/1.286,16 kn od dana 24.8.2010. do isplate

149,52 EUR/1.126,59 kn od dana 19.10.2010. do isplate 214,22 EUR/1.614,05 kn od dana 26.11.2010. do isplate 191,87 EUR/1.445,64 kn od dana 21.1.2011. do isplate

155,91 EUR/1.174,73 kn od dana 8.2.2011. do isplate

231,77 EUR/1.746,30 kn od dana 14.3.2011. do isplate

328,28 EUR/2.473,42 kn od dana 14.3.2011. do isplate

259,95 EUR/1.958,56 kn od dana 14.3.2011. do isplate

286,24 EUR/2.156,66 kn od dana 2.5.2011. do isplate

255,72 EUR/1.926,73 kn od dana 2.5.2011. do isplate

261,28 EUR/1.968,59 kn od dana 13.12.2011. do isplate 390,42 EUR/2.941,65 kn od dana 13.12.2011. do isplate 403,00 EUR/3.036,44 kn od dana 13.12.2011. do isplate 510,91 EUR/3.849,42 kn od dana 13.12.2011. do isplate 455,48 EUR/3.431,82 kn od dana 13.12.2011. do isplate 394,80 EUR/2.974,65 kn od dana 13.12.2011. do isplate 388,30 EUR/2.925,62 kn od dana 13.12.2011. do isplate 383,62 EUR/2.890,41 kn od dana 13.12.2011. do isplate 412,56 EUR/3.108,46 kn od dana 31.12.2011. do isplate 437,79 EUR/3.298,55 kn od dana 28.2.2012. do isplate 441,17 EUR/3.324,03 kn od dana 24.4.2012. do isplate 423,72 EUR/3.192,52 kn od dana 17.5.2012. do isplate

435,50 EUR/3.281,31 kn od dana 18.6.2012. do isplate

443,57 EUR/3.342,06 kn od dana 18.6.2012. do isplate 430,00 EUR/3.239,86 kn od dana 13.7.2012. do isplate 433,57 EUR/3.266,74 kn od dana 9.10.2012. do isplate 423,40 EUR/3.190,11 kn od dana 15.10.2012. do isplate 401,73 EUR/3.026,86 kn od dana 24.10.2012. do isplate

425,16 EUR/3.203,37 kn od dana 16.1.2013. do isplate

436,40 EUR/3.288,09 kn od dana 21.2.2013. do isplate

428,21 EUR/3.226,37 kn od dana 11.3.2013. do isplate

384,02 EUR/2.893,40 kn od dana 18.3.2013. do isplate

421,56 EUR/3.176,27 kn od dana 7.6.2013. do isplate

424,84 EUR/3.200,99 kn od dana 9.7.2013. do isplate

410,13 EUR/3.090,12 kn od dana 2.10.2013. do isplate

364,36 EUR/2.745,28 kn od dana 20.8.2015. do isplate

363,20 EUR/2.736,52 kn od dana 20.8.2015. do isplate

374,44 EUR/2.821,20 kn od dana 20.8.2015. do isplate

392,46 EUR/2.957,00 kn od dana 20.8.2015. do isplate

417,42 EUR/3.145,06 kn od dana 20.8.2015. do isplate

404,54 EUR/3.048,04 kn od dana 20.8.2015. do isplate 413,66 EUR/3.116,75 kn od dana 20.8.2015. do isplate 424,00 EUR/3.194,66 kn od dana 20.8.2015. do isplate 430,43 EUR/3.243,04 kn od dana 20.8.2015. do isplate 444,01 EUR/3.345,43 kn od dana 20.8.2015. do isplate 439,57 EUR/3.311,92 kn od dana 20.8.2015. do isplate 424,53 EUR/3.198,62 kn od dana 20.8.2015. do isplate 419,71 EUR/3.162,30 kn od dana 20.8.2015. do isplate 421,89 EUR/3.178,71 kn od dana 20.8.2015. do isplate 438,95 EUR/3.307,29 kn od dana 20.8.2015. do isplate 453,32 EUR/3.415,57 kn od dana 20.8.2015. do isplate 450,34 EUR/3.393,11 kn od dana 20.8.2015. do isplate 2.183,02 EUR/16.447,94 kn od dana 20.8.2015. do isplate sve u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do dana 31.7.2015.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01.8.2015.g. do 31.12.2022.g. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023.g. do isplate se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. pa do isplate se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.067,88 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 23. listopada 2024. pa do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Rješenjem o ispravku suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Ispravlja se presuda poslovni broj P-10270/2023-44 od dana 23. listopada 2024. u: izreci presude, točka I., red treći na način da umjesto :"67.829,40 kn" ispravno treba pisati:"167.829,40 kn.

II. U ostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena."

3. Protiv presude tužiteljica i tuženica su pravovremeno podnijele žalbu.

4. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je izreka presude nerazumljiva obzirom da se nalaže isplata iznosa od 22.274,79 eura/67.829,40 kuna, pa iz navedenoga proizlazi da preračun nije iz kuna u eure izvršen sukladno fiksnom tečaju konverzije od 7,5340. Nadalje, ističe da prvostupanjski sud nije dao valjane razloge u odnosu na navode tuženice da je vještakov izračun zbog pogrešno postavljenog zadatka neispravno izrađen. Ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tzv. negativne tečajne razlike. Tvrdi da prvostupanjski sud nije iznio odlučne razloge zbog kojih je utvrdio tuženičinu nepoštenost. Mišljenja je da je prvostupanjski sud neosnovano utvrdio odredbu o valutnoj klauzuli ništetnom. Tuženica osporava i zaključak prvostupanjskog suda da nije osnovan njegov prigovor zastare, te da tužiteljica ima pravo na zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do konačne isplate obzirom da tužiteljica nije dokazala da je tuženica bila nepošten stjecatelj, pa da zatezne kamate sukladno odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) ne bi mogle teći prije podnošenja tužbe. Tuženica pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Mišljenja je da se u konkretnom slučaju Tarifa o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetniku ("Narodne novine" broj: 138/23 dalje: Tarifa) ne može primjenjivati na cjelokupne troškove parničnog postupka. Tvrdi da tužiteljici nije trebalo priznati niti trošak sudske pristojbe jer kao potrošač koji se poziva na utvrđenja iz kolektivne parnice nije niti dužna platiti sudsku pristojbu. Ističe da tužiteljici nije trebalo priznati niti trošak sastava podnesaka od 18. listopada 2021. i 29. svibnja 2024., a da ročište 13. ožujka 2021. nije uopće održano. Nadalje, mišljenja je da tužiteljici nije trebalo priznati niti trošak podneska od 2. rujna 2021., jer je navode iz toga podneska sama tužiteljica povukla, a smatra da joj ne pripada niti trošak sastava podneska od 13. ožujka 2021., jer je navedenim podneskom samo izvršena konverzija tužbenog zahtjeva. Predlaže da se presuda preinači u skladu sa navodima žalbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

5. Tužiteljica pobija odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u presudi (točka II. izreke). Mišljenja je da joj je trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 14. svibnja 2024., te daljnji trošak sudske pristojbe na presudu od 319,33 eura, dakle daljnji trošak od 1.082,81 euro. Nadalje, tužiteljica navodi da je u odluci o troškovima parničnog postupka počinjena greška prilikom matematičkog izračuna nespornih troškova. Predlaže da se odluka o troškovima preinači u skladu sa navodima žalbe. Traži trošak sastava žalbe.

6. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu tuženice protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba odbije, a prvostupanjska presuda potvrdi pod točkom I. izreke. Trošak sastava odgovora na žalbu ne traži.

7. Žalba tuženice nije osnovana, dok je žalba tužiteljice osnovana.

8. Suprotno tvrdnji iz žalbe tuženice, izreka presude u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari je razumljiva, jer se radilo samo o greški u pisanju koju je prvostupanjski sud ispravio rješenjem od 13. studenog 2024., tako da umjesto iznosa od 67.829,40 kuna treba pisati iznos od 167.829,40 kuna. Presuda u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i obrazloženje zbog čega je zaključeno da se o odredbama o valutnoj klauzuli nije pregovaralo, a obrazloženje nije u suprotnosti s provedenim dokazima.

9. Slijedom navedenog proizlazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. ZPP-a i iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

10. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.

11. Tuženica je u podnesku od 6. svibnja 2024. (list 431spisa) odustala od saslušanja zaposlenice CB na okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu s tužiteljicom.

12. Slijedom navedenoga prvostupanjski sud je opravdano poklonio vjeru iskazu tužiteljice i svjedoka EB i pravilno je utvrdio da je tužiteljici kredit u CHF prilikom sklapanja Ugovora o kreditu predstavljen kao najpovoljniji kredit i da joj zaposlenica tuženice nije ništa posebno pojašnjavala u vezi valute CHF.

13. Nadalje je temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ABC dipl. oec. utvrdio da potraživanje tužiteljice po osnovi više uplaćenog iznosa zbog valute u CHF iznosi 22.274,79 eura/167.829,40 kuna.

14. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je tražila isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, a na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, pri čemu prvostupanjski sud nije uzeo u obzir i nije umanjivao tzv. potplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

15. Obzirom da je tuženica samo općenito stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužiteljice temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, pri čemu nije postavila protutužbeni zahtjev, niti istaknula prigovor radi prebijanja, prvostupanjski sud nije bio ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužiteljice s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.

16. Slijedom navedenog, a kako tuženica nije osporavala matematičku točnost izračuna negativnih razlika koje je utvrdio knjigovodstveno financijski vještak u pisanom nalazu i mišljenu, prvostupanjski sud je opravdano prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan logičan i uvjerljiv.

17. Iz navedenoga proizlazi da su neosnovani navodi žalbe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

18. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se radi ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vrati tužiteljici preplaćeni iznos po osnovu stjecanja bez osnove od 22.274,79 eura s kamatom.

19. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda i to:

- da su parnične stranke 4. veljače 2005. sklopile Ugovor o [broj kredita] i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor na iznos od 217.500,00 CHF (članak 2. Ugovora;

- da je kredit u cijelosti otplaćen;

- da se radi o stambenom kreditu;

- da više uplaćeni iznos tužiteljičine obveze prema tuženici po osnovi stečenog bez osnove zbog valutne klauzule u CHF iznosi 22.274,79 eura;

- da je presuda Trgovačkog suda poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. vezano za valutnu klauzulu u CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a navedenom presudom odlučeno je da su povrijeđeni kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF.

20. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o djelomičnoj ništetnosti Ugovora i to u dijelu glede valutne klauzule .

21. Zaključak prvostupanjskog suda u skladu je sa zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudama poslovni broj: Rev-2221/18. od 3. rujna 2019., prema kojima iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčanih „proizvoda“ dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

22. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13 EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.

23. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i zbog ništetnosti ovih ugovornih odredbi, dosudio tužiteljici po osnovi stjecanja bez osnove iznos od 22.274,79 eura s kamatom, sukladno članku 1111. i članku 29. ZOO. Glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 1115. ZOO-a koji propisuje da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju tuženica je nepošteni stjecatelj, to zato što je tuženica utuženi iznos primila na temelju ništetne ugovorne odredbe, tj. bez valjane pravne osnove, pa se ista ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

24. Neosnovani su i žalbeni navodi, da obzirom da je Ugovor o kreditu isplaćen, tužiteljica nije mogla tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi tog Ugovora, jer je isti izvršen.

25. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi (članak 328. ZOO-a) pa se, suprotno žalbenim navodima, utvrđenje ništetnosti ugovora može tražiti i za ugovore koji su ispunjeni, kao što je ovdje slučaj.

26. U odnosu na prigovor zastare potrebno je ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/22-2), prema kojem kada je ništetnost pojedinih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa kako je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 28. svibnja 2020., to je evidentno da utužena tražbina za isplatu nije zastarjela obzirom da se radi o tražbini po osnovi stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina.

.

27. Kako je dakle prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo, prvostupanjska presuda je potvrđena pod točkom I. izreke, sve sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

28. Međutim, prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka žalba i tužiteljice je osnovana.

29. Naime, prvostupanjski sud je tužiteljici u izreci odluke o troškovima parničnog postupka dosudio troškove parničnog postupka u iznosu od 3.067,88 eura, a kada se zbroje pojedinačni troškovi postupka koji se tužiteljici dosuđuju u razlozima presude, proizlazi da prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.892,88 eura, pa je prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

30. Pravilno tuženica u žalbi navodi da tužiteljici nije trebalo priznati trošak sudskih pristojbi, jer ih imenovana prema članku 11. stavku 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ( "Narodne novine" broj 118/18, 51/ 23 dalje: ZSP) nije trebala plaćati.

31. Pravilno tuženica u žalbi navodi da troškovi sastava podneska od 18. listopada 2021. i 29. svibnja 2024. nisu pravilno odmjereni u nagradi od 1000 bodova, ali ovo su i troškovi koji uopće nisu bili potrebni za vođenje postupka, kao ni trošak za sastav podneska od 2. rujna 2021., jer je navode iz ovih podneska tužiteljica mogla iznijeti i na ročištima za glavnu raspravu koja su održavana.

32. Pravilno nadalje tuženica navodi da ročište 13. ožujka 2021. nije održano i da tužiteljici ne pripada niti trošak za to ročište.

33. Međutim, pravilno tužiteljica u žalbi navodi da joj je trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 14. svibnja 2024., prema Tbr. 9. točka 2. Tarife, u iznosu od 125 bodova.

34. Slijedom navedenog, prema članku 154. stavku 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a, tužiteljici treba priznati trošak sastava tužbe, prema Tbr. 7. točka 1. Tarife od 250 bodova, trošak sastav podnesaka od 26. kolovoza 2020. i 11. listopada 2021., prema Tbr. 8. točka 1. Tarife od 250 bodova za svako, sastav podneska od 13. svibnja 2024., prema Tbr. 8. točka 4. Tarife od 25 bodova, zastupanje po punomoćniku na ročištima održanim 13. siječnja 2021., 14. veljače 2022., 2. srpnja 2024. i 23. rujna 2024., prema Tbr. 9. točka 1. Tarife po 250 bodova za svako, te zastupanje po punomoćniku na ročištu održanom 14. svibnja 2024., prema Tbr. 9. točka 2. Tarife po 125 bodova, i to prema vrijednosti boda od 2,00 eura, prema Tbr. 54. Tarife , što iznosi 3.800,00 eura, te PDV u iznosu od 950,00 eura i trošak vještačenja u iznosu od 265,47 eura, što ukupno iznosi 5.015,47 eura.

35. Slijedom navedenoga preinačena je odluka o troškovima parničnog postupka, te je tuženici naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.015,47 eura sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 23. listopada 2024. , do isplate.

36. Obzirom da je tužiteljica djelomično uspjela sa žalbom na odluku o troškovima parničnog postupka prema vrijednosti predmeta spora za žalbu od 3.864,07 eura, tužiteljici su priznati troškovi sastava žalbe od 100,00 eura, prema Tbr. 10. točka 4. Tarife u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife, te PDV od 25,00 eura, prema Tbr. 48. Tarife, što razmjerno uspjehu postignutom sa žalbom od 50,40% iznosi 63,00 eura, pa joj je navedeni iznos dosuđen.

37. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspjela, sukladno članku 166. stavku 2. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak