Poslovni broj: Usž-4464/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SĐ, S, SĐ, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Korljan & Partneri d.o.o., Zadar, Obala kneza Branimira 27/1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br.1, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Splitu o troškovima spora, poslovni broj: Us I-1671/21-27 od 20. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Poništava se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 1671/21-27 od 20. rujna 2024.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.488,90 (šest tisuća četiristo osamdeset i osam eura i devedeset centi) na ime naknade troškova upravnog spora u roku od 30 dana od dana dostave ovog rješenja.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplati tužitelju iznos od 5.238,90 eura na ime naknade troškova upravnog spora.

2. Tuženik podnosi žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda smatrajući da su nepravilno određeni troškovi spora. Osporava dosuđeni trošak tužitelju za pristup na dva ročišta (21. rujna 2021. i 24. siječnja 2024.) te za sastav podneska od 10. veljače 2023., smatrajući da na ročištima i u podnesku nije navedeno ništa novo odnosno ništa što bi bilo od utjecaja na rješavanje spora. Nadalje ističe da nije mjerodavna Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.; u daljnjem tekstu: Tarifa/23.) koju je sud primijenio s obzirom na to da su predmetne radnje tužitelja (osim jedne) nastale prije stupanja na snagu Tarife/23. Poziva se na presudu ovoga Suda, poslovni broj: Usž-1240/2023 od 5. srpnja 2023. Predlaže da Sud usvoji njegovu žalbu, poništi pobijano rješenje prvostupanjskog suda te odbije tužiteljev zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje na ročištima i za sastav podneska uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; u daljnjem tekstu: Tarifa/12.).

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda smatrajući da ima pravo na naknadu troškova sastava obrazloženih podnesaka od 23. rujna 2021. i od 19. listopada 2023. te troška vještačenja, koji umjesto dosuđenog iznosa od 238,90 eura, iznosi 265,45 eura. Nadalje smatra da njegov opunomoćenik ima pravo na nagradu za izbivanje iz ureda radi pristupa na ročište 21. rujna 2021. te naknadu troška prijevoza osobnim automobilom na to ročište, u ukupnom iznosu od 400,72 eura. Smatra da mu je trebalo dosuditi naknadu troškova spora u ukupnom iznosu od 8.166,17 eura. Traži i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.

4. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj ističe da su se na ročištu održanom 21. rujna 2021. tužitelj i tuženik upustili u raspravljanje, čime tužitelju pripada pravo na punu naknadu sukladno Tbr. 27. točki 2. u vezi s Tbr. 9. Tarife/23. Navodi da je takav stav izražen i u zaključku sa sjednice Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 20. svibnja 2010. Nadalje, na ročištu održanom 24. siječnja 2024., u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, pristupilo se izvođenju dokaza saslušanjem stalnog sudskog vještaka, pa tužitelju pripada pravo na punu naknadu. Smatra da mu je opravdano priznat trošak sastava podneska od 10. veljače 2023. jer se njime očitovao na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, a što je u konkretnom postupku bilo nužno za vođenje upravnog spora. Tbr. 8 Tarife/23. predviđa nagradu za sastavljanje podnesaka u kojima se očituje na nalaze i mišljenja vještaka. Neosnovanima smatra navode tuženika o tome koja je tarifa mjerodavna u konkretnom slučaju. Mišljenja je da je sud pravilno primijenio tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijanog rješenja. Predlaže odbiti žalbu tuženika i tužitelju priznati trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da su presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1671/21-21 od 1. veljače 2024., potvrđenom presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-4463/24-2 od 29. siječnja 2025., poništena rješenja javnopravnih tijela te je tužitelju priznato pravo koje je tražio.

8. Tužitelj je u tom upravnom sporu zatražio naknadu troškova spora za sastav tužbe, pristup na dva ročišta i za sastav podnesaka od 23. rujna 2021., 10. veljače 2023. i 19. listopada 2023. s PDV-om, troškove izbivanja iz ureda radi pristupa na ročište 21. rujna 2021., troškove prijevoza osobnim automobilom na raspravu, sudske pristojbe i troškove sudskog vještačenja, u ukupnom iznosu od 8.131,87 eura.

9. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u upravnom sporu, prvostupanjski sud je naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove spora za sastav tužbe, pristup na dva ročišta i za sastav obrazloženog podneska od 10. veljače 2023. te troškove vještačenja, u ukupnom iznosu od 5.238,90 eura, dok o preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troškova spora sud nije odlučio.

10. O zahtjevu stranaka sud odlučuje izrekom presude ili rješenja, i to ne samo u dijelu u kojemu usvaja zahtjev stranke, već i u dijelu u kojemu zahtjev ne nalazi osnovanim. Stoga je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud bio dužan izrekom osporenog rješenja odlučiti o zahtjevu za naknadu troškova spora u cijelosti, a ne samo u onom dijelu u kojemu je zahtjev ocijenio osnovanim. Dakle, ako je smatrao da nema osnove za priznanje zatraženog dijela troška, kao što proizlazi iz obrazloženja osporenog rješenja, taj je dio zahtjeva trebao odbiti, a što je propustio učiniti.

11. Valja naglasiti da odredba članka 60. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS) propisuje da izreka sadržava odluku suda. Sukladno navedenom, obvezujuća je izreka sudske odluke, a ne obrazloženje. Izreka presude/rješenja mora sadržavati odluku o prihvaćanju ili odbijanju zahtjeva koji se odnose na glavno ili sporedno potraživanje jer samo izreka može steći svojstvo pravomoćnosti.

12. S obzirom na navedeni propust prvostupanjskog suda, ovaj je Sud poništio osporeno rješenje i sam odlučio o troškovima predmetnog spora.

13. Ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda glede opravdanosti i visine troškova spora osim stava o neopravdanosti troška sastava podneska tužitelja od 19. listopada 2023.

14. Prema Tarifi/23. (Tbr. 52. stavak 3.), kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle, u konkretnom je slučaju mjerodavna Tarifa/23.

15. Na prvom ročištu, održanom 21. rujna 2021., tužitelj je iznio svoje viđenje predmetne stvari i predložio provođenje sudskog vještačenja. Ročište od 24. siječnja 2024. održano je nakon provedenog sudskog vještačenja, na kojem je saslušan sudski vještak koji je izradio nalaz i mišljenje. Na tom je ročištu zaključena rasprava.

16. Glede podneska tužitelja od 10. veljače 2023. valja reći da je riječ o podnesku kojim se tužitelj očitovao o nalazu i mišljenju sudskog vještaka i specificirao troškove spora, pa Sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da je riječ o opravdanom trošku. Sud prihvaća i stav prvostupanjskog suda o neopravdanom trošku sastava podneska od 23. rujna 2021. Riječ je o podnesku kojim se tužitelj očitovao o tuženikovu odgovoru na tužbu koji je dostavljen tužitelju 16. srpnja 2021. Bitno je naglasiti da je taj podnesak tužitelj dostavio sudu nakon ročišta od 21. rujna 2021. na koje je pristupio tužiteljev opunomoćenik, a koji je imao mogućnost na ročištu iznijeti navode iznesene u tom podnesku, a što je tužiteljev opunomoćenik propustio učiniti.

17. Podneskom od 19. listopada 2023. tužitelj se iscrpno očitovao o tuženikovu očitovanju o nalazu i mišljenju sudskog vještaka, slijedom čega ovaj Sud, za razliku od prvostupanjskog suda, smatra opravdanim trošak sastava tog podneska.

18. U odnosu na tužiteljevu tvrdnju o pogrešno dosuđenom iznosu na ime troškova vještačenja valja reći da će razlika između dosuđenog iznosa i iznosa predujma za vještačenje kojeg je uplatio tužitelj biti vraćena tužitelju.

19. Glede ostalih zatraženih, a nedosuđenih, troškova tužitelja Sud u cijelosti prihvaća stav prvostupanjskog suda.

20. Slijedom iznesenoga, valjalo je na temelju članka 74. stavka 2. i članka 79. stavaka 1. i 4., u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje i odlučiti o troškovima spora (točke I., II. i III. izreke ovog rješenja).

21. Imajući na umu činjenicu da je tužitelj u ovom žalbenom postupku uspio u manjem dijelu (samo u odnosu na jedan podnesak) te da njegov odgovor na žalbu tuženika nije utjecao na ishod ovog žalbenog postupka, Sud je na temelju članka 79. stavaka 1. i 4. ZUS-a odlučio kao u točki IV. izreke.

U Zagrebu 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković