REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7229/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Margan, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kreditu br. 00122 sklopljen između parničnih stranaka 19. veljače 2007. te solemniziranog 21. veljače 2007. u dijelu odredaba kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak kao i u dijelu kojim je ugovoreno da je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.326,90 eura kao i zatezne kamate:

- na iznos od 2,95 eura od 17.03.2007. pa do isplate,

- na iznos od 1,48 eura od 16.04.2007. pa do isplate,

- na iznos od 4,20 eura od 17.10.2007. pa do isplate,

- na iznos od 4,21 eura od 17.11.2007. pa do isplate,

- na iznos od 4,26 eura od 17.12.2007. pa do isplate,

- na iznos od 4,28 eura od 21.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 4,28 eura od 20.02.2008. pa do isplate,

- na iznos od 8,33 eura od 17.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 8,12 eura od 28.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 4,28 eura od 27.05.2008. pa do isplate,

- na iznos od 4,29 eura od 26.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 4,30 eura od 25.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 4,24 eura od 18.08.2008. pa do isplate,

- na iznos od 4,25 eura od 29.09.2008. pa do isplate,

- na iznos od 5,95 eura od 24.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 14,30 eura od 17.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 11,87 eura od 17.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 21,20 eura od 19.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 23,62 eura od 20.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 24,72 eura od 26.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 21,96 eura od 17.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 20,55 eura od 17.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 18,08 eura od 17.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,14 eura od 20.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,42 eura od 25.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 18,50 eura od 23.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 17,27 eura od 26.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 17,20 eura od 30.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 17,39 eura od 20.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 20,31 eura od 20.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 22,20 eura od 18.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 22,37 eura od 17.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 28,31 eura od 26.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 25,70 eura od 02.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 28,22 eura od 28.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 37,79 eura od 10.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 34,46 eura od 06.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 45,26 eura od 08.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 40,49 eura od 03.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 36,62 eura od 17.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 48,04 eura od 01.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 58,83 eura od 17.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 51,28 eura od 31.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 54,18 eura od 13.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 47,05 eura od 27.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 51,21 euro od 27.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 66,49 eura od 18.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 66,61 euro od 25.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 89,94 eura od 12.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 95,34 eura od 17.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 66,18 eura od 21.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 68,60 eura od 13.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 67,43 eura od 12.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 70,40 eura od 20.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 73,80 eura od 06.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 72,89 eura od 19.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 71,31 eura od 17.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 71,93 eura od 01.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 73,59 eura od 24.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 72,32 eura od 23.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 72,64 eura od 19.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 70,65 eura od 08.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 69,26 eura od 08.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 71,71 euro od 27.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 70,35 eura od 28.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 72,16 eura od 19.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 68,03 eura od 26.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 69,81 euro od 19.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 71,05 eura od 20.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 69,86 eura od 19.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 65,97 eura od 12.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 63,98 eura od 13.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 66,67 eura od 17.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 68,21 eura od 17.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 65,00 eura od 25.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 69,20 eura od 10.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 70,49 eura od 23.01.2014. pa do isplate,

- na iznos od 70,43 eura od 05.02.2014. pa do isplate,

- na iznos od 72,98 eura od 17.02 2014. pa do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 1. siječnja 2008. određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 1. kolovoza 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.559,44 eura sa zateznim kamatama od 29. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 14. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu 19. veljače 2007. Ističe da je namjena kredita bila financiranje troškova kupnje automobila te da mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.575,39 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank d.d. za CHF na dan plaćanja. Nadalje navodi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se nalazi u uvjetima ugovora o kreditu u točki 9.1., a da nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene redovne kamate. Ističe da se radi o standardnom tipiziranom ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj. U pogledu kamatne stope ističe da visina iste ovisi isključivo o odluci banke bez da su pritom precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu. Ističe da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna. Nadalje navodi da su ništetne i odredbe kojima se isplata kredita i anuiteta veže za valutu CHF. Navedeno stoga što tuženik nije informirao tužitelja o karakteristikama i specifičnostima valute CHF i mogućim pojavama tijekom otplate kredita koje mogu uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima o obvezama ugovornih strana. Ističe da tužitelj nije bio informiran niti na jedan od bitnih rizika koje sa sobom nosi ugovaranje s valutnom klauzulom u CHF. Poziva se i na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Tužbenim zahtjevom iz tužbe predlaže da sud utvrdi ništetnim predmetni ugovor o kreditu u dijelu odredaba kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak kao i u dijelu kojim je ugovoreno da je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva. Nadalje, tužitelj u tužbi traži da se naloži tuženiku predati tužitelju dokumentaciju i to pregled prometa za klijenta, specifikaciju uplata, pregled svih promjena kamatne stope, otplatni plan te podatak o isplati kredita. Ujedno, sukladno čl. 186. b st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) stavlja zahtjev za isplatu čiju će visinu urediti nakon što tuženik dostavi naprijed navedenu dokumentaciju i nakon što sud izvede financijsko vještačenje. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

1.2. U podnesku od 12. svibnja 2021. (list 36-40 spisa) tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način da traži isplatu 6.636,14 eura sa zateznim kamatama od 20. veljače 2007. do isplate.

1.3. U podnesku od 3. siječnja 2024. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način da traži isplatu iznosa od 3.326,90 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže opisane u tom podnesku (na najstariji iznos od 2,95 eura od 17. ožujka 2007. do isplate).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare te osporava osnov tužbenog zahtjeva. Ističe da se, vezano uz značenje valutne klauzule u valuti CHF, radilo o javno dostupnoj i općepoznatoj informaciji koja je bila objavljivana godinama prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Tuženik se na ročištu održanom 14. siječnja 2025. usprotivio preinaci tužbe iz podneska od 3. siječnja 2024. U odnosu na to treba odgovoriti da tužitelj nije preinačio tužbu u podnesku od 3. siječnja 2024. u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP). Navedeno stoga što je u tom podnesku tužbeni zahtjev samo smanjen u odnosu na ranije istaknuti.

4. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, financijskim vještačenjem i saslušanjem tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Čitanjem ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja kao fizičke osobe i tuženika 19. veljače 2007., solemniziranog 21. veljače 2007. (list 13-17 spisa), utvrđeno je da je istim tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 19.575,39 CHF prema prodajnom tečaju za devize RBA d.d. na dan plaćanja (toč. II). Predmetnim ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati realna godišnja kamatna stopa od 6,88% godišnje (toč. III). Toč. 6.2. Uvjeta ugovora o kreditu propisano je da je kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjiva sukladno toč. 9.1. U toč. 9.1. Uvjeta ugovora propisano je da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi kao i promjene uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit. Namjena kredita je kupnja vozila.

6. Sporno je je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.

7. Iz odredbe čl. III. ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena godišnja stopa ugovorne kamate od 5,80% odnosno realna godišnja kamatna stopa od 6,88%, koja je promjenjiva prema toč. 6.2. Uvjeta ugovora sukladno toč. 9.1 tih ugovornih uvjeta. Toč. 5. Uvjeta o kreditu propisano je da se novčane obveze, ako su izražene u CHF, ispunjavanju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja.

8. Na ovaj spor se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP- a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd -2379/21 od 1. lipnja 2021.). Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO).

9. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužitelja na ročištu 30. listopada 2023. (list 133 spisa). Tužitelj je iskazao da je trebao novi i veći automobil za privatne potrebe jer su mu djeca porasla. Iskazao je da su mu u auto kući rekli da kredit može riješiti tamo, da mu je gospodin N objasnio da poslovno surađuje s tuženikom, da se nudi kredit u valuti CHF, da je to jedina mogućnost kreditiranja preko njega i da se radi o povoljnom kreditu koji je siguran. Iskazao je da mu nitko nije objasnio o kojim parametrima ovisi promjena tečaja za valutu CHF i promjena kamatne stope te da mu je predan gotov i potpisan ugovor i s takvim ugovorom su N i on otišli na solemnizaciju kod javnog bilježnika u Makarsku. Iskazao je i da mu nitko nije objasnio rizike vezane uz sklapanje ugovora u valuti CHF te da nije mogao pregovarati o uvjetima ugovora s obzirom da mu je dan već gotov ugovor o kreditu. Naveo je da mu je bilo jasno da pojedini anuitet može rasti, ali da nije mislio niti je bio spreman da će anuitet rasti u tolikoj mjeri koliko je rastao. Također je iskazao da vozilo nije koristio u svrhu obavljanja svog posla menadžera u sportskom centru nego da se radi o privatnom vozilu.

10. Tuženik je u postupku predlagao izvođenje dokaza saslušanjem LI i JI, ali je od izvođenja tih dokaza odustao na ročištima 7. studenog 2022. i 5. ožujka 2024.

11. Sud nije posebno cijenio pisanu izjavu LI kao izjavu svjedoka (list 129-131 spisa) jer takva mogućnost nije predviđena odredbama ZPP-a.

12.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao životan, uvjerljiv i logičan. Tuženik niti jednim dokazom nije doveo u sumnju istinitost njegovog iskaza.

12.2. Na temelju iskaza tužitelja sud nalazi utvrđenim da tužitelj nije upozoren na porast tečaja valute CHF, da se nije posebno pregovaralo u pogledu odredaba koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu, da tužitelju nitko nije objasnio o kojim parametrima ovisi promjena tečaja za valutu CHF i promjena kamatne stope. Također je utvrđeno da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj.

13.1. Stoga je zaključak ovog suda da tužitelj kao prosječni potrošač, koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja, nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iako je tužitelj bio upoznat sa značenjem pojma valutne klauzule te mu je bilo jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bio upoznat s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.

13.2. Po ocjeni ovog suda nije odlučna činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužitelj nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze.

14. Dakle, sud utvrđuje da tužitelju pri sklapanju ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njezine financijske obveze.

15. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da nije dobio nikakva posebna objašnjenja u pogledu načina promjene kamatne stope. Po ocjeni ovog suda odredba Uvjeta ugovora iz koje proizlazi da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi kao i promjene uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak te da pod tim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit (toč. 9.1.), suviše je općenita. Kao takva ne nudi egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. Prema tome, prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

16. S obzirom da je ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF radi kupovine auta tužitelju kao fizičkoj osobi te da iz iskaza tužitelja proizlazi da je automobil kupio za privatne potrebe, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

17. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO-a ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 87. st. 2. ZZP-a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO-a.

18. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, odnosno ako na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl.

5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

19. Nadalje, prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

20. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su ista bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok su sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP- a, nepoštene ugovorne odredbe, ništetne. Stoga je odlučeno kao u toč. I izreke.

21. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama za koje je sud utvrdio da su ništetne. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita.

22. U pogledu istaknutog prigovora zastare treba reći da se prema čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao. 23.1. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje od 10. travnja 2024. (list 141-154 spisa) sud nalazi utvrđenim da razlika mjesečnih uplata koja je nastala zbog rasta tečaja u odnosu na onaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi ukupno 2.934,75 eura (stupac 9 tablice na listu 151-153 spisa), a zbog promjene kamatne stope 392,15 eura (stupac 8 tablice na listu 151-153 spisa), odnosno sveukupno 3.326,90 eura. Pojedini iznosi i datumi plaćanja pobliže navedeni stupcu 3 tablice na listu 151-153 spisa.

23.2. . Nadalje, na temelju tog nalaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelj zbog pada tečaja u odnosu na onaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita platio ukupno 35,30 eura manje. Pojedini iznosi i datumi plaćanja navedeni su u stupcima 12 i 3 tablice na listu 151-153 spisa.

24. Stranke nisu prigovarale izračunu vještakinje. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještakinje kao jasno, stručno i obrazloženo.

25. Po mišljenju ovog suda, sud ne može uzeti u obzir i iznose koje je tužitelj platio po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme isplate kredita. Naime, tuženik nije istaknuo nikakav prigovor u tom pravcu, nije podnio protutužbu s odgovarajućim protutužbenim zahtjevom niti je istaknuo prigovor radi prijeboja. Nije moguće primijeniti niti građanskopravni prijeboj jer tuženik osporava postojanje tražbine tužitelja u cijelosti, a prijeboj ex lege nije predviđen pozitivnim zakonskim propisima.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod toč. II izreke (i to osnovi rasta kamatne stope i po osnovi rasta tečaja).

27. Tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana kada je tuženik stekao bez osnove utužene iznose. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetna odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate. Stoga je o tijeku zateznih kamata, a unutar granica postavljenog tužbenog zahtjeva, na dosuđene iznose odlučeno kao u toč. II izreke.

28. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 153/04), a za razdoblje nakon toga na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

29. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora (3.326,90 eura) te priloženom troškovniku.

30. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 12.05.2021., 02.05.2022. i 03.01.2025. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1) te trošak pristupa na ročišta 07.11.2022., 30.10.2023., 05.03.2024. i 14.01.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 800 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 2.000,00 eura. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 79,72 eura te na presudu u daljnjem iznosu od 79,72 eura, kao i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura. Navedeno sveukupno iznosi 2.559,44 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

31. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 03.11.2022., 13.03.2024., 06.05.2024. i 13.01.2025. jer nisu bili potrebni radi vođenja parnice u smislu čl. 155. ZPP.

32. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna) kunske iznose preračunao u eure.

U Zagrebu 29. siječnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.