Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-103/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V.G., protiv protivnika osiguranja PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-911/2024-2 od 8. studenog 2024., 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba protivnika osiguranja PD, kao neosnovana i potvrđuje rješenje o osiguranju Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr- 911/2024-2 od 8. studenog 2024., izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I. izreke, na temelju rješenja o osiguranju Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-719/2014 od 11. kolovoza 2014., a koje rješenje je postalo ovršno 4. rujna 2014., radi naplate novčane tražbine predlagateljice osiguranja u iznosu od 2.723,47 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 11. kolovoza 2014. do isplate, određeno je osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagateljice osiguranja na nekretninama u (su)vlasništvu protivnika osiguranja (pobliže navedenim u prijedlogu za osiguranje od 6. studenog 2024.) te je istim rješenjem predlagateljici osiguranja dosuđen i trošak postupka u iznosu od 200,00 eura (točka II. izreke).
2. Protiv navedenog rješenja žali se protivnik osiguranja ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a koji se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20,114/22 i 6/24, dalje: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda.
3. U odgovoru na žalbu predlagateljica osiguranja je osporila žalbene navode protivnika osiguranja, predlažući žalbu odbiti.
4. Žalba protivnika osiguranja nije osnovana.
5. Prilikom ispitivanja predmetnog rješenja i postupka koji mu je prethodio, nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a.
6. Također, pobijanim rješenjem nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a. Suprotno žalbenim navodima protivnika osiguranja, nije ostvaren niti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a na koji žalitelj žalbenim navodima sadržajno ukazuje, jer nije protekao rok u kojem se može tražiti predmetno osiguranje. Naime, taj žalbeni razlog odnosi se na situacije u kojima je zakonom propisan prekluzivni rok za pokretanje ovrhe, kao što je ovrha rješenja kojom se po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje ili ovrha radi vraćanja zaposlenika na rad, a za ovrhu tražbine iz rješenja o osiguranju (kao što je to u konkretnom slučaju), nije propisan nikakav rok za pokretanje ovrhe (osiguranja), protekom kojega bi ovrhovoditelj izgubio pravo na ovrhu (osiguranje).
7. Konačno, u pobijanom dijelu rješenja nije došlo niti do pogrešne primjene materijalnog prava jer je istim određeno osiguranje sukladno podnesenom prijedlogu za osiguranje i u okviru sadržaja navedene ovršne isprave.
8. Predmet ovog postupka je prijedlog predlagateljice osiguranja od 6. studenog 2024. za određivanje osiguranja dospjele novčane tražbine predlagateljice osiguranja u ukupnom iznosu od 2.723,47 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te troškovima postupka, prisilnim zasnivanjem založnog prava na (su)vlasničkom dijelu nekretnina protivnika osiguranja.
9. Iz sadržaja prijedloga za osiguranje i priloga koji su dostavljeni uz prijedlog, jasno proizlazi da je predlagateljica osiguranja predložila donošenje rješenja o osiguranju na temelju pravomoćne i ovršne sudske odluke i to rješenja o osiguranju Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-719/2014 od 11. kolovoza 2014., a koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 4. rujna 2014. (list 13-17 spisa), radi naplate novčane tražbine predlagateljice osiguranja u iznosu od 2.723,47 eura, koja ovršna isprava se odnosi na protivnika osiguranja, izvorno kao poreznog obveznika (na temelju ovršnog rješenja ministarstva - uprave, ureda Z., Ispostava V.G., ..., ... od 6. travnja 2013.), kojim se protivniku osiguranja, između ostalog, nalaže naknaditi predlagateljici osiguranja trošak postupka osiguranja u iznosu od 20.520,00 kuna, što u protuvrijednosti u sada važećoj valuti euro, iznosi 2.723,47 eura, koje rješenje u konkretnom slučaju predstavlja ovršnu sudsku odluku sukladno odredbama čl. 23. i čl. 25. OZ-a.
10. Protivnik osiguranja žalbenim navodima ne spori postojanje ovršne isprave, već se poziva na zastaru za podnošenje prijedloga za osiguranje, ističući da do njegovog podnošenja predlagateljica osiguranja nije poduzela niti jednu radnju u svrhu ispunjena tražbine.
11. Izneseni žalbeni navodi žalitelja su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava, jer su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama suvlasništvo protivnika osiguranja, a koje pretpostavke su propisane odredbom čl. 296. OZ-a, kojom je određeno da se na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelja osiguranja, ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja.
12. Naime, učinak uknjižbe i zabilježbe uređen je odredom čl. 298. OZ-a, koja propisuje da uknjižba založnoga prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju takav učinak da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla (st. 1.). Prema čl. 298. st. 2. OZ-a, u slučaju iz stavka 1. toga članka ovrha na nekretnini odredit će se protiv osobe koja je upisana kao vlasnik, i to na temelju ovršne isprave na temelju koje je u zemljišnu knjigu upisano založno pravo i zabilježba ovršivosti te izvatka iz zemljišne knjige iz kojega proizlazi da je ta osoba upisana kao vlasnik nakon upisa založnoga prava i zabilježbe ovršivosti.
13. U konkretnom slučaju predlagateljica osiguranja raspolaže ovršnom ispravom kojom je utvrđena njezina novčana tražbina prema protivniku osiguranja, a koja sadrži i potvrdu ovršnosti, što žalitelj žalbenim navodima niti ne spori.
14. Isto tako, uvidom u izvatke iz zemljišne knjige (list 15-44 spisa), slijedi da je protivnik osiguranja (su)vlasnik svih nekretnina na kojima je predloženo zasnivanje založnog prava, što po žalbi žalitelja također nije sporno.
15. Predmetno ovršno rješenje o osiguranju sadrži sve što ovršna isprava sukladno čl. 29. st.1 OZ-a treba sadržavati da bi bila podobna za ovrhu. U njoj su naznačeni, kako vjerovnik i dužnik, tako i vrsta i opseg obveze, kao i vrijeme ispunjenja obveze, odnosno dospijeće tražbine, dok za ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijanog rješenja nisu pravno odlučni žalbeni navodi protivnika osiguranja kojima prigovara da predlagateljica osiguranja u prijedlogu za osiguranje nije određeno naznačila da se novčana tražbina odnosi na troškove postupka dosuđene premetnim rješenjem o osiguranju u iznosu od 20.520,00 kuna, imajući u vidu da se radi o valuti koja više nije važeća, a njezina protuvrijednost u sada vžećoj valuti upravo predstavlja iznos tražbine koja je predmetom osiguranja (2.723,47 eura), s time da niti žalbeni navodi protivnika osiguranja kojima ukazuje na to da je predlagateljica osiguranja u prijedlogu za ovrhu navodila da se rješenje o osiguranju ima smatrati ovršnom ispravom u skladu s odredbama Općeg poreznog zakona, s obzirom na sve naprijed obrazloženo, ne predstavljaju okolnost koja bi dovela u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
16. U odnosu na žalbene navode kojima žalitelj prigovara zastari tražbine duga, valja navesti da isti sadržajno predstavljaju tzv. opozicijski prigovor u okviru žalbenih razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, o kojima ovaj sud nije ovlašten odlučivati, budući se radi o žalbenim razlozima o kojima sukladno čl. 52. OZ-a, odlučuje prvostupanjski sud. Temeljem navedenog, valjalo je o žalbi žalitelja odlučivati izvan navedenih žalbenih razloga (čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a), u odnosu na koje će sud prvog stupnja u nastavku postupka uputiti žalitelja na parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim iz navedenih razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.
17. Slijedom svega obrazloženog, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo u skladu s odredbom čl. 296., 297. i 298. OZ-a, pa kako je prvostupanjski sud predmetno osiguranje na nekretninama u (su)vlasništvu protivnika osiguranja odredio na temelju ovršne isprave kojom je utvrđena predmetna novčana tražbina, kako nije utvrđeno niti postojanje žalbenih razloga na koje temeljem odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu protivnika osiguranja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o osiguranju te odlučiti kao u izreci (izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona).
17. Žalitelj u žalbi određeno ne navodi žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja, pa imajući u vidu da ovaj sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka.
U Zagrebu 29. siječnja 2025.
Sutkinja:
Roberta Pandža
