Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-127/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja, kao suca izvjestitelja i sutkinje Vinke Vračnčić, kao članice vijeće, u pravnoj stvari tužiteljice KN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Irena Krstić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa Branko Bulat, odvjetnik iz odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2272/2020-64 od 25. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2272/2020-64 od 25. svibnja 2023.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2272/2020-64 od 25. svibnja 2023. odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, isplatiti tužitelju KN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.122,94 EUR (61.202,27 kn) sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,01 EUR (0,05 kn) tekućom od 03.04.2007.g. do plateža,

- na iznos od 0,01 EUR (0,04 kn) tekućom od 03.05.2007.g. do plateža,

- na iznos od 0,01 EUR (0,04 kn) tekućom od 02.06.2007.g. do plateža,

- na iznos od 0,01 EUR (0,04 kn) tekućom od 02.07.2007.g. do plateža,

- na iznos od 0,01 EUR (0,04 kn) tekućom od 07.08.2007.g. do plateža,

- na iznos od 0,01 EUR (0,04 kn) tekućom od 07.09.2007.g. do plateža,

- na iznos od 23,74 EUR (178,89 kn) tekućom od 02.10.2007.g. do plateža,

- na iznos od 23,70 EUR (178,54 kn) tekućom od 03.11.2007.g. do plateža,

- na iznos od 23,99 EUR (180,79 kn) tekućom od 04.12.2007.g. do plateža,

- na iznos od 23,87 EUR (179,85 kn) tekućom od 03.01.2008.g. do plateža,

- na iznos od 24,30 EUR (183,12 kn) tekućom od 02.02.2008.g. do plateža,

- na iznos od 24,54 EUR (184,92 kn) tekućom od 01.03.2008.g. do plateža,

- na iznos od 69,32 EUR (522,27 kn) tekućom od 01.04.2008.g. do plateža,

- na iznos od 67,61 EUR (509,41 kn) tekućom od 01.05.2008.g. do plateža,

- na iznos od 66,94 EUR (504,33 kn) tekućom od 03.06.2008.g. do plateža,

- na iznos od 67,77 EUR (510,59 kn) tekućom od 01.07.2008.g. do plateža,

- na iznos od 66,55 EUR (501,39 kn) tekućom od 01.08.2008.g. do plateža,

- na iznos od 66,61 EUR (501,85 kn) tekućom od 02.09.2008.g. do plateža,

- na iznos od 67,33 EUR (507,30 kn) tekućom od 02.10.2008.g. do plateža,

- na iznos od 72,81 EUR (548,61 kn) tekućom od 01.11.2008.g. do plateža,

- na iznos od 69,14 EUR (520,93 kn) tekućom od 03.12.2008.g. do plateža,

- na iznos od 101,02 EUR (761,10 kn) tekućom od 01.01.2009.g. do plateža,

- na iznos od 102,00 EUR (768,49 kn) tekućom od 03.02.2009.g. do plateža,

- na iznos od 102,44 EUR (771,84 kn) tekućom od 03.03.2009.g. do plateža,

- na iznos od 101,22 EUR (762,62 kn) tekućom od 01.04.2009.g. do plateža,

- na iznos od 101,45 EUR (764,38 kn) tekućom od 01.05.2009.g. do plateža,

- na iznos od 99,58 EUR (750,30 kn) tekućom od 02.06.2009.g. do plateža,

- na iznos od 98,20 EUR (739,92 kn) tekućom od 01.07.2009.g. do plateža,

- na iznos od 98,57 EUR (742,68 kn) tekućom od 01.08.2009.g. do plateža,

- na iznos od 99,30 EUR (748,15 kn) tekućom od 01.09.2009.g. do plateža,

- na iznos od 99,23 EUR (747,67 kn) tekućom od 01.10.2009.g. do plateža,

- na iznos od 98,50 EUR (742,14 kn) tekućom od 03.11.2009.g. do plateža,

- na iznos od 99,88 EUR (752,52 kn) tekućom od 01.12.2009.g. do plateža,

- na iznos od 100,98 EUR (760,84 kn) tekućom od 01.01.2010.g. do plateža,

- na iznos od 102,55 EUR (772,67 kn) tekućom od 02.02.2010.g. do plateža,

- na iznos od 102,19 EUR (769,95 kn) tekućom od 02.03.2010.g. do plateža,

- na iznos od 104,32 EUR (786,01 kn) tekućom od 01.04.2010.g. do plateža,

- na iznos od 103,92 EUR (782,96 kn) tekućom od 01.05.2010.g. do plateža,

- na iznos od 104,71 EUR (788,90 kn) tekućom od 01.06.2010.g. do plateža,

- na iznos od 111,52 EUR (840,28 kn) tekućom od 01.07.2010.g. do plateža,

- na iznos od 110,12 EUR (829,70 kn) tekućom od 03.08.2010.g. do plateža,

- na iznos od 114,41 EUR (862,02 kn) tekućom od 01.09.2010.g. do plateža,

- na iznos od 112,93 EUR (850,86 kn) tekućom od 01.10.2010.g. do plateža,

- na iznos od 110,54 EUR (832,90 kn) tekućom od 03.11.2010.g. do plateža,

- na iznos od 115,57 EUR (870,79 kn) tekućom od 01.12.2010.g. do plateža,

- na iznos od 102,44 EUR (771,86 kn) tekućom od 01.01.2011.g. do plateža,

- na iznos od 98,64 EUR (743,19 kn) tekućom od 01.02.2011.g. do plateža,

- na iznos od 100,10 EUR (754,22 kn) tekućom od 01.03.2011.g. do plateža,

- na iznos od 98,40 EUR (741,42 kn) tekućom od 01.04.2011.g. do plateža,

- na iznos od 98,71 EUR (743,75 kn) tekućom od 01.05.2011.g. do plateža,

- na iznos od 105,90 EUR (797,93 kn) tekućom od 01.06.2011.g. do plateža,

- na iznos od 106,60 EUR (803,21 kn) tekućom od 01.07.2011.g. do plateža,

- na iznos od 112,61 EUR (848,48 kn) tekućom od 02.08.2011.g. do plateža,

- na iznos od 109,53 EUR (825,22 kn) tekućom od 01.09.2011.g. do plateža,

- na iznos od 106,15 EUR (799,77 kn) tekućom od 01.10.2011.g. do plateža,

- na iznos od 67,12 EUR (505,74 kn) tekućom od 01.11.2011.g. do plateža, - na iznos od 66,96 EUR (504,50 kn) tekućom od 01.12.2011.g. do plateža,

- na iznos od 67,98 EUR (512,20 kn) tekućom od 01.01.2012.g. do plateža,

- na iznos od 68,87 EUR (518,92 kn) tekućom od 01.02.2012.g. do plateža,

- na iznos od 68,99 EUR (519,82 kn) tekućom od 01.03.2012.g. do plateža,

- na iznos od 68,37 EUR (515,17 kn) tekućom od 01.04.2012.g. do plateža,

- na iznos od 68,79 EUR (518,31 kn) tekućom od 01.05.2012.g. do plateža,

- na iznos od 69,08 EUR (520,45 kn) tekućom od 01.06.2012.g. do plateža,

- na iznos od 68,60 EUR (516,84 kn) tekućom od 01.07.2012.g. do plateža,

- na iznos od 68,72 EUR (517,79 kn) tekućom od 01.08.2012.g. do plateža,

- na iznos od 68,36 EUR (515,08 kn) tekućom od 01.09.2012.g. do plateža,

- na iznos od 67,60 EUR (509,32 kn) tekućom od 02.10.2012.g. do plateža,

- na iznos od 68,43 EUR (515,55 kn) tekućom od 01.11.2012.g. do plateža,

- na iznos od 68,82 EUR (518,55 kn) tekućom od 01.12.2012.g. do plateža,

- na iznos od 68,53 EUR (516,37 kn) tekućom od 01.01.2013.g. do plateža,

- na iznos od 66,97 EUR (504,60 kn) tekućom od 01.02.2013.g. do plateža,

- na iznos od 68,30 EUR (514,60 kn) tekućom od 01.03.2013.g. do plateža,

- na iznos od 68,41 EUR (515,47 kn) tekućom od 03.04.2013.g. do plateža,

- na iznos od 67,89 EUR (511,55 kn) tekućom od 01.05.2013.g. do plateža,

- na iznos od 66,28 EUR (499,37 kn) tekućom od 01.06.2013.g. do plateža,

- na iznos od 66,24 EUR (499,06 kn) tekućom od 02.07.2013.g. do plateža,

- na iznos od 66,63 EUR (502,05 kn) tekućom od 01.08.2013.g. do plateža,

- na iznos od 67,27 EUR (506,85 kn) tekućom od 01.09.2013.g. do plateža,

- na iznos od 68,15 EUR (513,49 kn) tekućom od 01.10.2013.g. do plateža,

- na iznos od 67,70 EUR (510,06 kn) tekućom od 01.11.2013.g. do plateža,

- na iznos od 68,02 EUR (512,49 kn) tekućom od 01.12.2013.g. do plateža,

- na iznos od 68,38 EUR (515,24 kn) tekućom od 01.01.2014.g. do plateža,

- na iznos od 1.994,96 EUR (15.031,05 kn) tekućom od 30.09.2014.g. do plateža i to od 03.04.2007. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.579,72 EUR (19.436,90 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena tekućom od 25. svibnja 2023. do plateža, sve to u roku od 15 dana."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), a pobija i odluku o troškovima postupka. Ističe da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da su izreka i obrazloženje proturječni. Ističe da je u odnosu na povišeni iznos tužbenog zahtjeva po osnovi promjenjive kamatne stope nastupila zastara potraživanja, budući da je isti podnesen nakon 13. lipnja 2019. Smatra da prvostupanjski sud nije vezan za utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu "Potrošač", te da je sud bio dužan u ovom konkretnom postupku utvrditi odlučne činjenice vezane za utvrđivanje ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu. Ističe da je prvostupanjski sud neosnovano utvrdio da je općenito ništetna odredba kojom se ugovara promjenjiva kamatna stopa te da tužitelj nije dokazao da su ispunjenje pretpostavke ništetnosti. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o zastari i o vraćanju stečenog bez osnove. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi članak 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točak 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnost između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa s naslova preplaćenih anuiteta nastalih zbog promjene kamatne stope, a vezano za ništetnost odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj 016-1562/2005.

9. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 1. kolovoza 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 016-1562/2005 temeljem kojeg je tuženik tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 178.200,00 CHF prema srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu, a u svrhu kupnje stana.

10. Sporno je bilo u prvostupanjskom postupku, a i sada po žalbi da li je navedena odredba ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nepoštena odredba i slijedom toga ništetna, kao i visina tužbenog zahtjeva koja predstavlja razliku u obračunu anuiteta dok kojeg je došlo radi primjene takve odredbe ugovora.

11. Utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

12. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda iz stanja spisa proizlazi da sporna odredba članka 2. točka 1. Ugovora o kreditu niti odluka o kamatnim stopama važećim u vrijeme sklapanja ugovora ne sadrži podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način tuženik izračunava kamatnu stopu, pa samim time ni jasne podatke o tome pod kojim uvjetima se ta kamatna stopa mijenja. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da stoga tužitelj na temelju tako neodređenih uvjeta promjene kamatnih stopa nije mogao usporediti uvjete primjene kamatne stope tuženika s uvjetima primjene kamatne stope drugih banaka niti je mogao pratiti uvjete promjene kamatne stope pa time niti ocijeniti opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku njihova povišenja. Ranije spomenuta odredba Ugovora o kreditu niti odluka o kamatnim stopama važeća u vrijeme sklapanja ugovora ne sadrže jasne uvjete promjene ugovorene primjenjive kamatne stope, a koje bi bile razumljive potrošaču. Pravilno nadalje zaključuje prvostupanjski sud da unošenjem u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, točnije ugovorene odredbe prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odlukama banke tuženik je mogao postupiti kako je htio tj. savjesno ili nesavjesno te je isto suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u predmetnom Ugovoru o kreditu bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali koliko je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok oni ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Navedena utvrđenja proizlaze i iz iskaza tužiteljice i svjedoka MN, koji je kao suprug tužiteljice odlazio u banku radi sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i iz čijih iskaza proizlazi da im je predmetni kredit samo prezentiran samo kao najpovoljniji, pri čemu nisu upoznati sa značenjem i posljedicama ugovaranja promjenjive kamatne stope.

13. Dalje je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina kamatne stope i da tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na promjenjivu kamatnu stopu, a koje su bile sastavni dio standardnog ugovora, o čemu banka nije na transparentan način informirala tužiteljicu, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je tužiteljica preplatila kredit s osnove promjene kamatnih stopa u iznosu od 8.122,94 EUR (61.202,27 kn).

14. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredba konkretnog ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, koje je pitanje i sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje ZZP/14), odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22. – dalje ZZP/22), te članka 202.c ZPP-a.

15. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

16. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

17. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da su ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj pa da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.

18. Kako, nema dokaza da je tužitelj bio na odgovarajući način obaviješten o sadržaju i učincima osporenih ugovorenih odredbi na određivanje njegove novčane obveze, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač o njima mogao pojedinačno pregovarati ukazuju se neodlučnim za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten, ni utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o (ne)sklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda RH broj: U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023., točka 21.7.).

19. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, da tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a sve sukladno odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje ZOO). Učinak ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koji bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka do konačne otplate primjenjivala početna ugovorena kamatna stopa od 5,7% godišnje, a sve sukladno članku 1111. ZOO-a.

20. Vezano uz prigovor zastare valja naglasiti da prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzeto na sjednici građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve spojeve u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO- a.

21. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 28. siječnja 2016., tražbina tužiteljice u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 13. lipnja 2014. pa do podnošenja tužbe 28. siječnja 2016. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužiteljice, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovanima.

22. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva savjesnost kreditne institucije.

23. Neosnovan je i žalbeni navod da je u odnosu na povišeni iznos tužbenog zahtjeva po osnovi promjenjive kamatne stope nastupila zastara. Naime, VSRH je to pitanje riješio na 2. sjednici Građanskog odjela (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. gdje je pod brojem Su-IV-123/2024-5 zauzeto pravno shvaćanje da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

24. Odluka o parničnom trošku zakonita je i pravilna kako u osnovi tako i u visini (članak 154. i članak 155. stavak 1. ZPP-a), sukladno važećoj Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

25. Kako prvostupanjskom odlukom, kao ni postupkom koji joj je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

26. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Karlovcu 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec