Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-1089/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PS,iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Sandri Pleskina odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-407/2023-15 od 21. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-407/2023-15 od 21. studenog 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu od 512,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-407/2023-15 od 21. studenog 2024. suđeno je:

„I.Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D., OIB: 53056966535, Magazinska 69, Zagreb, isplatiti tužiteljici PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.105,96 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate na iznose kako slijedi:

- iznos od 7,40 EUR od dana 24.12.2008. pa do isplate

- iznos od 9,59 EUR od dana 12.01.2009. pa do isplate

- iznos od 11,16 EUR od dana 08.06.2009. pa do isplate

- iznos od 8,85 EUR od dana 08.06.2009. pa do isplate

- iznos od 3,02 EUR od dana 03.07.2009. pa do isplate

- iznos od 9,91 EUR od dana 03.07.2009. pa do isplate

- iznos od 3,32 EUR od dana 03.07.2009. pa do isplate

- iznos od 6,96 EUR od dana 07.08.2009. pa do isplate

- iznos od 6,68 EUR od dana 07.08.2009. pa do isplate

- iznos od 0,61 EUR od dana 07.09.2009. pa do isplate

- iznos od 5,09 EUR od dana 07.09.2009. pa do isplate

- iznos od 3,09 EUR od dana 07.09.2009. pa do isplate

- iznos od 2,34 EUR od dana 06.10.2009. pa do isplate

- iznos od 0,24 EUR od dana 13.11.2009. pa do isplate

- iznos od 3,05 EUR od dana 13.11.2009. pa do isplate

- iznos od 3,78 EUR od dana 10.12.2009. pa do isplate

- iznos od 2,44 EUR od dana 10.12.2009. pa do isplate

- iznos od 4,30 EUR od dana 03.02.2010. pa do isplate

- iznos od 5,31 EUR od dana 03.02.2010. pa do isplate

- iznos od 0,25 EUR od dana 08.03.2010. pa do isplate

- iznos od 7,76 EUR od dana 08.03.2010. pa do isplate

- iznos od 5,33 EUR od dana 08.03.2010. pa do isplate

- iznos od 3,45 EUR od dana 08.04.2010. pa do isplate

- iznos od 0,75 EUR od dana 12.05.2010. pa do isplate

- iznos od 0,65 EUR od dana 12.05.2010. pa do isplate

- iznos od 11,40 EUR od dana 31.05.2010. pa do isplate

- iznos od 11,47 EUR od dana 31.05.2010. pa do isplate

- iznos od 11,52 EUR od dana 31.05.2010. pa do isplate

- iznos od 3,36 EUR od dana 12.07.2010. pa do isplate

- iznos od 0,74 EUR od dana 12.07.2010. pa do isplate

- iznos od 10,62 EUR od dana 15.07.2010. pa do isplate

- iznos od 2,88 EUR od dana 20.09.2010. pa do isplate

- iznos od 8,70 EUR od dana 20.09.2010. pa do isplate

- iznos od 2,89 EUR od dana 07.10.2010. pa do isplate

- iznos od 3,90 EUR od dana 30.12.2010. pa do isplate

- iznos od 0,70 EUR od dana 30.12.2010. pa do isplate

- iznos od 16,85 EUR od dana 18.01.2011. pa do isplate

- iznos od 8,87 EUR od dana 25.01.2011. pa do isplate

- iznos od 0,28 EUR od dana 25.01.2011. pa do isplate

- iznos od 22,52 EUR od dana 01.03.2011. pa do isplate

- iznos od 1,37 EUR od dana 04.04.2011. pa do isplate

- iznos od 27,88 EUR od dana 04.04.2011. pa do isplate

- iznos od 3,16 EUR od dana 05.05.2011. pa do isplate

- iznos od 24,81 EUR od dana 05.05.2011. pa do isplate

- iznos od 3,86 EUR od dana 19.05.2011. pa do isplate

- iznos od 22,71 EUR od dana 19.05.2011. pa do isplate

- iznos od 2,14 EUR od dana 05.07.2011. pa do isplate

- iznos od 28,99 EUR od dana 05.07.2011. pa do isplate

- iznos od 3,91 EUR od dana 30.08.2011. pa do isplate

- iznos od 39,59 EUR od dana 30.08.2011. pa do isplate

- iznos od 3,56 EUR od dana 29.09.2011. pa do isplate

- iznos od 33,61 EUR od dana 29.09.2011. pa do isplate

- iznos od 2,29 EUR od dana 24.10.2011. pa do isplate

- iznos od 38,44 EUR od dana 24.10.2011. pa do isplate

- iznos od 20,43 EUR od dana 24.10.2011. pa do isplate

- iznos od 14,77 EUR od dana 28.11.2011. pa do isplate

- iznos od 35,78 EUR od dana 28.11.2011. pa do isplate

- iznos od 1,55 EUR od dana 28.11.2011. pa do isplate

- iznos od 47,97 EUR od dana 23.12.2011. pa do isplate

- iznos od 14,38 EUR od dana 23.12.2011. pa do isplate

- iznos od 36,48 EUR od dana 25.01.2012. pa do isplate

- iznos od 33,73 EUR od dana 25.01.2012. pa do isplate

- iznos od 28,61 EUR od dana 16.02.2012. pa do isplate

- iznos od 44,26 EUR od dana 16.02.2012. pa do isplate

- iznos od 12,18 EUR od dana 14.03.2012. pa do isplate

- iznos od 49,98 EUR od dana 14.03.2012. pa do isplate

- iznos od 4,07 EUR od dana 14.03.2012. pa do isplate

- iznos od 45,23 EUR od dana 23.04.2012. pa do isplate

- iznos od 17,95 EUR od dana 23.04.2012. pa do isplate

- iznos od 30,85 EUR od dana 11.05.2012. pa do isplate

- iznos od 33,47 EUR od dana 11.05.2012. pa do isplate

- iznos od 18,40 EUR od dana 13.06.2012. pa do isplate

- iznos od 51,12 EUR od dana 13.06.2012. pa do isplate

- iznos od 3,44 EUR od dana 13.07.2012. pa do isplate

- iznos od 54,92 EUR od dana 13.07.2012. pa do isplate

- iznos od 10,38 EUR od dana 13.07.2012. pa do isplate

- iznos od 42,68 EUR od dana 08.08.2012. pa do isplate

- iznos od 25,39 EUR od dana 08.08.2012. pa do isplate

- iznos od 28,92 EUR od dana 10.09.2012. pa do isplate

- iznos od 39,58 EUR od dana 10.09.2012. pa do isplate

- iznos od 15,59 EUR od dana 05.10.2012. pa do isplate

- iznos od 52,36 EUR od dana 05.10.2012. pa do isplate

- iznos od 1,37 EUR od dana 05.11.2012. pa do isplate

- iznos od 7,42 EUR od dana 05.11.2012. pa do isplate

- iznos od 39,28 EUR od dana 15.11.2012. pa do isplate

- iznos od 7,41 EUR od dana 27.11.2012. pa do isplate

- iznos od 46,24 EUR od dana 27.11.2012. pa do isplate

- iznos od 6,79 EUR od dana 17.12.2012. pa do isplate

- iznos od 43,34 EUR od dana 17.12.2012. pa do isplate

- iznos od 7,34 EUR od dana 18.12.2012. pa do isplate

- iznos od 14,36 EUR od dana 18.12.2012. pa do isplate

- iznos od 11,69 EUR od dana 18.01.2013. pa do isplate

- iznos od 27,12 EUR od dana 28.01.2013. pa do isplate

- iznos od 28,94 EUR od dana 28.01.2013. pa do isplate

- iznos od 25,44 EUR od dana 07.02.2013. pa do isplate

- iznos od 53,54 EUR od dana 07.02.2013. pa do isplate

- iznos od 48,84 EUR od dana 07.02.2013. pa do isplate

- iznos od 15,59 EUR od dana 28.02.2013. pa do isplate

- iznos od 37,24 EUR od dana 12.03.2013. pa do isplate

- iznos od 1,23 EUR od dana 31.03.2013. pa do isplate

- iznos od 51,95 EUR od dana 06.04.2013. pa do isplate

- iznos od 12,18 EUR od dana 30.04.2013. pa do isplate

- iznos od 39,43 EUR od dana 20.05.2013. pa do isplate

- iznos od 10,01 EUR od dana 31.05.2013. pa do isplate

- iznos od 36,73 EUR od dana 10.06.2013. pa do isplate

- iznos od 12,80 EUR od dana 30.06.2013. pa do isplate

- iznos od 33,82 EUR od dana 04.07.2013. pa do isplate

- iznos od 13,25 EUR od dana 31.07.2013. pa do isplate

- iznos od 34,57 EUR od dana 02.08.2013. pa do isplate

- iznos od 1,26 EUR od dana 31.08.2013. pa do isplate

- iznos od 48,47 EUR od dana 09.09.2013. pa do isplate

- iznos od 1,25 EUR od dana 30.09.2013. pa do isplate

- iznos od 51,14 EUR od dana 09.10.2013. pa do isplate

- iznos od 51,02 EUR od dana 07.11.2013. pa do isplate

- iznos od 51,99 EUR od dana 16.12.2013. pa do isplate

- iznos od 53,09 EUR od dana 08.01.2014. pa do isplate

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II.

Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d.,OIB: 53056966535, Magazinska 69, Zagreb, naknaditi tužiteljici PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka isplatom iznosa od 1.547,52 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počem od 21. studenog 2024. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, podredno da istu ukine i predmet vrati na odlučivanje prvostupanjskom sudu, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 EUR uvećan za PDV 25 % u iznosu 62,50 EUR i sudske pristojbe u iznosu 200,00 EUR, što ukupno iznosi 512,50 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je na osnovi svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, a koje tuženik žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

6. Nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 191. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi. Naime, tužiteljica je nakon provedenog financijskog vještačenja smanjila tužbeni zahtjev tako da umjesto u tužbi zatraženih 2.600,00 EUR, u podnesku od 3. listopada 2024. traži isplatu iznosa od 2.105,96 EUR što se ne smatra preinakom tužbe u smislu odredbe članka 191. stavak 1. i 2. ZPP-a. Naime, odredbom članka 191. stavak 3. ZPP-a propisano je da tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev.

7. Nesporno je između parničnih stranaka da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor zaključili 11. prosinca 2006. Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu 17.444,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem na dan korištenja kredita, za kupnju automobila, koji Ugovor sadrži odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj švicarskog franka (u daljnjem tekstu CHF).

8. Sud prvog stupnja je na osnovi svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, a koje tuženik žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

9. Pravilno je sud prvog stupnja po pitanju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF u pobijanoj presudi odlučivao kao o prethodnom pitanju u smislu odredbe članka 12. ZPP-a i pozivom na odredbu članka 502.c ZPP-a, temeljem presude donijete u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14, Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., u kojem postupku je sudjelovao tuženik kao banka.

9.1. U odredbi članka 502.c ZPP-a riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda po kojima se pojedine fizičke i pravne osobe mogu pozvati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja.

9.2. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., pravomoćno je utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno člancima 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj 96/03 - dalje ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj 79/07., 125/07, 79/09 – dalje ZZP/07), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, prema stavku 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, te prema stavku 4. ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

10.1. Prema odredbi članka 85. ZZP/03 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako čitljive.

11. Sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarskog franka lako su uočljive, međutim iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužiteljica mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz tih odredbi, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača i stoga su ništave sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03. .

12. Presude donesene u kolektivnom sporu temelje se na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. ZZP/03 , članci 99. i 102. ZZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, proveden tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, "Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.

12.1. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača između ostalog regulirano je Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 78/12.) i Zakonom o zaštiti potrošača, (Narodne novine broj 19/22 i 59/23.) koji je na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

12.2. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

13. Slijedom iznijetoga žalbeni navodi o tome da nije riječ o ništetnim ugovornim odredbama, ne mogu se prihvatiti kao osnovani. Suprotno žalbenim navodima tuženika, na tuženiku je prema odredbi članka 81.stavak4. ZZP/03 teret dokaza da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo, a što tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao. Tuženik je na te okolnosti predložio saslušanje tužiteljice koji dokaz je proveden na ročištu 28.lipnja 2024., na pripremnom ročištu održanom 11. lipnja 2024. tuženik je odustao od saslušanja svjedoka zaposlenika, dok saslušanje javnog bilježnika nije relevantan dokaz jer javni bilježnik nije sudjelovao u predugovornoj fazi, a u tom pogledu postoji stabilno stajalište Ustavnog suda RH u odlukama U-III- 5475/2021, U-III- 4613/2021 i dr. Solemnizacija predmetnog ugovora o kreditu ne utječe na pravo tužiteljice da zahtijeva utvrđenje ništetnosti takvog pravnog posla, te sud prvog stupnja nije niti trebao ocjenjivati učinke solemniziranog ugovora o kreditu i Opće akte tuženika ,na što se tuženik poziva u žalbi.

13.1. Žalitelju valja navesti da je kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu da su i ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužiteljica kao potrošač sukladno članku 3. stavku 3. ZZP/03 nije imala utjecaja na njihov sadržaj, pa je tim odredbama tužiteljici nametnuta obveza suprotna načelu savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima iz članka 4. ZOO-a kao temeljnom načelu obveznog prava.

14. U situaciji utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik prema odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 25/11, 78/15 – dalje ZOO) dužan vratiti tužiteljici sve što je primio na temelju odredbe kojom je utvrđena ništetnost zajedno sa kamatom u smislu odredbe članka 1111. i 1115. ZOO-a koja ne ostavlja nikakve dvojbe o početku tijeka zateznih kamata.

14.1. Zahtjev tužiteljice za isplatu je restitucijski zahtjev kao posljedica utvrđenja da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF na temelju jednostrane odluke tuženika, ništetne. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj valutnoj klauzuli nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi, te je tuženik suprotno žalbenim navodima nesavjesni stjecatelj jer je do stjecanja došlo na temelju ugovornih odredba koje su po njemu sastavljene.

15. Visinu tužbenog zahtjeva po osnovi preplaćenih anuiteta sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate, pravilno je utvrđena iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. izraženo je stajalište da se u slučaju ništetnosti dijela ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranom odlukom banke, primjenjuje kamatna stopa u numerički određenoj visini u vrijeme ugovaranja sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatne stope.

16. Iznosi koje je tuženik dužan vratiti tužiteljici restitucijom, ne mogu se umanjivati onim što tužiteljica od tuženika nije dobila niti primila, te tuženik koji je u tipski ugovor unio nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, ne može tražiti isplatu korištenjem institucije stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO-a. Prema stajalištu Suda Europske unije u predmetu C-140/222 (SM, KM protiv M BANK, presuda od 7. prosinca 2023.) Direktivi 93/13 se protivi da se naknada koju potrošač traži temeljem povrata iznosa koje je platio u okviru izvršenja predmetnog ugovora umanji za protuvrijednost kuna na glavnicu koju bi kreditna institucija primila da je taj ugovor na snazi.

17. Neosnovano tuženik u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na prigovor zastare. Prilikom odlučivanja o prigovoru zastare tražbine, pravilno je sud prvog stupnja pozivom na odredbe članka 215. stavak 1. ZOO-a, članka 241. ZOO-a i članka 245. stavak 1. ZOO-a utvrdio da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 u kojem je presuda od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. od kada je zastara počela iznova teći, a kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 12. lipnja 2023. unutar petogodišnjeg roka zastare iz članka 225. ZOO-a, proizlazi da nisu zastarjele tražbine u utuženom razdoblju.

17.1. Odluka o odbijanju prigovora zastare utemeljena je na pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u zapisniku broj Su-33/2022 od 30. siječnja 2022., te po Sudu Europske unije u predmetima C-609/19; spojen predmetu C-776/19 i C- 782/19.Sudska praksa na koju se tuženik poziva u žalbi nije činjenično identična i stoga nije primjenjiva u ovom predmetu. Prema stajalištu Vrhovnog suda RH pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a i individualnih restitucijskih zahtjeva, a u individualnim parnicama radi isplate pokrenutim povodom pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi primjenjuje se opći petogodišnji rok zastare.

18. Prigovor žalitelja da tužiteljica nije dokazala da je Ugovor sklopila u svojstvu potrošača nego da je isti sklopljen u svrhu koja je namijenjena njezinoj poslovnoj djelatnosti ne mogu se prihvatiti jer je na tuženiku teret dokaza o tome da tužiteljica nema svojstvo potrošača, što, međutim, tuženik niti tvrdi niti dokazuje u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja.

19. Odluka o parničnom trošku pravilna je kako u pogledu osnove (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a) tako i u pogledu visine (Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne broj 138/23 )

20. Slijedom svega iznijetoga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u točci I izrijeke.

21. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, nema pravo na naknadu žalbenog troška, te je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 512,50 EUR kao neosnovan i odlučeno kao u točci II izrijeke.

U Karlovcu 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec