Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-702/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici Tomislav Grahovac i Domagoj Grahovac, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grahovac i partneri d.o.o. iz Zagreba, Hebrangova 9, protiv 1. tužene UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i kao zakonske nasljednica iza pok. LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te 2. tuženog TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao zakonskog nasljednik iza pok. IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje zastupani po punomoćnici Milici Đurđević, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi 1. tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6236/2021-21 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6236/2021-21 od 29. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kojim je 1. tužena dužna isplatiti tužitelju ŠĐ iznos od 14.156,70 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počam od 3. travnja 2023. pa do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana dok se u ostalom dijelu u odnosu na dosuđenu zakonsku zateznu kamatu koja je tekla na iznos od 14.156,70 EUR počam od 23. lipnja 2005. pa do 2. travnja 2023. presuda preinačava i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za platež zakonske zatezne kamate koja je tekla na iznos od 14.156,70 EUR počam od 23. lipnja 2005. pa do 2. travnja 2023. kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Žalba tužiteljice u dijelu kojom pobija presudu pod točkom II izreke te u dijelu točke IV izreke kojim je odbijen zahtjev 2. tuženika za naknadu parničnog troška odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6236/2021-21 od 29. travnja 2024. pod točkom I izreke tužena je obvezana isplatiti tužitelju novčani iznos od 14.156,70 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počam od 23. lipnja 2005. pa do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi, sve to u roku od 15 dana. Pod točkom II izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva u odnosu na 2. tuženog TĐ u iznosu od 2.831,33 EUR kao neosnovan. Pod točkom III izreke 1. tužena je obvezana nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.211,38 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvostupanjskog presuđenja (29. travnja 2024.) pa do isplate, u roku od 15 dana. Pod točkom IV izreke odbijen je zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.498,75 EUR.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija 1. tužena u cijelosti. Žalbu ulaže zbog bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava. U žalbi navodi u bitnome da prvostupanjski sud nije cijenio od značaja činjenicu da je u tijeku parnični postupak u predmetu broj P-8012/2021 koji ima značaj prethodnog pitanja za rješavanje parnice. Ističe da se u postupku P- 8012/2021 postupak vodi radi raskida ugovora zbog neispunjenja, navodi kako je nakon sklapanja ugovora iz 2004. došlo do promijenjenih okolnosti jer je presudom prvostupanjskog suda od 5. ožujka 2008. utvrđena ništetnost punomoći na temelju koje je zaključen kupoprodajni ugovor iz 2004. Ističe da kupoprodajni govor nije mogla raskinuti sporazumno, da je ispunjenje obveze u roku bitan sastojak ugovora, da je razlog raskida ugovora moguć zbog promijenjenih okolnosti. Smatra da je sud trebao zaključiti kao je ugovor raskinut jer sama tužba u sebi sadrži izjavu o raskidu, a kod raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti temeljem odredbe iz članka 369. stavak 2. ZOO-a proizlazi kako se raskid ugovora ne može dati prostom izjavom, već se u slučaju postojanja pretpostavki za raskid može tražiti da se ugovor raskine, što i upućuje na potrebu podnošenja konstitutivne tužbe. Ističe da je upravo iz navedenih razloga tražila prekid postupka obzirom parnica u premetu P-8012/2021 predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak. Predlaže pobijanu odluku ukinuti i premet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za platež novčanog iznosa od 16.988,03 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. lipnja 2005., koji iznos tužitelj potražuje s osnova najamnine koju je prema navodima tužbe mogao ostvariti u vremenu od 29. svibnja 2004. pa do 26. lipnja 2005. (kao dana podnošenja tužbe) da su mu tuženici nekretninu – obiteljsku kuću u [adresa] na adresi [adresa] predali u posjed.

5. U predmetu nema spora da je između tužitelja i 1. tužene, te njenog prednika LĐ kao i prednice 2. tuženika MĐ dana **.**.2004. zaključen Kupoprodajni ugovor predmet kojeg je bila obiteljska kuća u [adresa] tada u [adresa] (sada [adresa]). Nema spora da je člankom 3. navedenog Ugovora određeno kako kupac stupa u posjed i vlasništvo navedene nekretnine sa danom 29. svibnja 2004.

5.1. Nadalje, neprijeporno je da je za trajanja postupka tužena IĐ preminula te je u njenu pravnu poziciju stupio zakonski nasljednik TĐ, a preminuo je i tuženik LĐ, tako da je u njegovu zakonsku poziciju stupila njegova nasljednica UĐ.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je jesu li 1. i 2. tuženici u obvezi ispuniti utuženu tražbinu. Prijeporno je nadalje je li odluka u predmetu koji se prvostupanjskim sudom vodi pod poslovnim brojem P-1812/2021 (radi raskida Kupoprodajnog ugovora od 31. ožujka 2004.) ima značaj prethodnog pitanja u ovoj parnici.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:

- da je Kupoprodajni ugovor od 31. ožujka 2004. zaključen između tužitelja, te tužene GĐ, HĐ i LĐ kao prodavatelja, s time da su prodavateljice UĐ i MĐ bile zastupane po punomoćniku ZĐ,

- da su tuženici ustali s tužbom radi poništenje kupoprodajnog ugovora od 31. ožujka 2004., te da su sa zahtjevom za poništenje kupoprodajnog ugovora kao i sa drugo postavljenim (eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom) radi utvrđenja ništetnosti kupoprodajnog ugovora pravomoćno odbijeni presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4942/04 (pravomoćna i ovršna 15. studenog 2011.),

- da su tuženici CĐ i LĐ podnijeli kaznenu prijavu protiv tužitelja ŠĐ, ŽĐ i treće osobe radi kaznenog djela prijevare iz članka 244. stavak 3. Kaznenog zakona koje je počinjeno na njihovu štetu, koja je odbačena rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-6555/04 od 23. veljače 2005.,

- da su tuženici preuzeli kazneno gonjenje, te je vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu u predmetu broj KO-838/05, a svi okrivljenici (uključivši i 2. okrivljenika ovdje tužitelja ŠĐ) pravomoćno su oslobođeni od optužbe da bi na štetu CĐ i LĐ počinili kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona a u vezi sa odredbom iz članka 38. istog Zakona,

- da se za trajanja ovog parničnog postupka tužitelj intabulirao u zemljišnoj knjizi kao vlasnik sporne nekretnine,

- da su svi tuženici (UĐ, HĐ i LĐ) podnijeli tužbu protiv tuženog ŠĐ radi utvrđenja da je raskinut ugovor o kupoprodaji od 31. ožujka 2004. (u predmetu broj P-5356/12 sada poslovnog broja P- 8012/2021),

- da je tužitelj protiv tuženika ustao s tužbom radi iseljenja koja je podnesena 16. srpnja 2004., te da se postupak još uvijek vodi u predmetu poslovnog broja Ps- 248/12,

- da su u predmetu P-10210/07 tuženici nakon zaključenja Kupoprodajnog ugovora ishodili prvostupanjsku presudu na temelju priznanja (29. siječnja 2008.) kojom je utvrđeno da je punomoć za zaključenje predmetnog ugovora ništetna (time da priznanje tužbenog zahtjeva u tom predmetu predstavlja nedopuštenu dispoziciju stranaka),

- da iz 1. tužiteljica bila nazočna zaključenju spornog ugovora te da je isti faktično odobrila,

- da prednica 2. tuženog VĐ, HĐ nije živjela u kući koja je bila predmet Kupoprodajnog ugovora od 31. ožujka 2004., dakle nije ju držala u posjedu, već je prebivala u [adresa] na adresi [adresa] zajedno sa njegovim ocem,

- da su u posjedu nekretnine – kuće u [adresa] bili UĐ i njezin prednik, brat LĐ,

- da je visina mjesečne najamnine u utuženom vremenskom periodu (od 29. svibnja 2004. do 27. travnja 2005.) iznosila 985,00 EUR,

- da je visina mjesečne najamnine od 984,72 EUR preračunata na "sadašnju" vrijednost odnosno vrijednosti u vrijeme izrade dopune nalaza vještaka dana 20.2.2023. iznosila 1.306,77 EUR mjesečno, a preračun je izvršen temeljem Indeksa cijena stambenih objekata koji su objavljenih od strane Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske,

8. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima 1. tuženice te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Neosnovano 1. tužena osporava pravilnost odluke tvrdnjom kako odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva u predmetu P-8012/21 predstavlja prethodno pitanje.

10. Naime, u predmetu P-8012/2021 (kako je to vidljivo iz stanja eSpis-a) donesena je nepravomoćna odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev za raskid ugovora. Obzirom na način kako je postavljen tužbeni zahtjev (konstitutivno) čak i u situaciji kada bi tužbeni zahtjev bio usvojen učinci raskida ugovora nastupili bi tek pravomoćnošću odluke kojom je ugovor raskinut. Drugim riječima ugovor bi bio na snazi od vremena njegovog zaključenja pa do pravomoćne odluke o raskidu ugovora, tako da i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda postoji obveza 1. tužene da podmiri utuženu tražbinu.

11. Prvostupanjski sud je pravilno obvezao 1. tuženu na platež novčanog iznosa od 14.156,70 EUR, pozivom na odredbu iz članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – u daljnje tekstu ZOVIDSP).

12. Iako tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje platež najamnine sadržajno se radi o zahtjevu za naknadu koristi koju su tuženici imali od posjedovanja tuđe stvari (a sud nije vezan pravnom osnovnom tužbenog zahtjeva).

13. Prema odredbi iz članka 164. ZOVIDSP-a pošteni posjednik tuđe stvari koji je nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koji je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni nadoknaditi ono što je pri tom oštećeno i uništeno (stavak 1.). Prema odredbi iz članak 165. istog propisa nepošten posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te nadoknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (stavak 1.). Prema odredbi iz članak 165. stavak 6. ZOVIDSP od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika; isto tako ravnaju se i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvariju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

14. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa treće sjednice Građanskog odjela od 14. studenog 2013. u situaciji kada je određena stvar u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika primjenjuju se upravo odredbe iz članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZOVIDSP prema kojim je odredbama samo nepošten posjednik dužan nadoknaditi koristi od uporabe tuđe stvari.

15. U situaciji kada je kupoprodajnim ugovorom od 31. ožujka 2004. i to člankom 3. određeno da će kupac stupiti u posjed nekretnine koja je predmet prodaje sa danom 29. svibnje 2004. kojom su mu prilikom prodavatelji trebali predati i ključeve kuće, pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je 2. tužena (kao i njezin prednik) nepoštena obzirom nekretninu nije predala u posjed kupcu već ju je nastavila koristiti bez valjane pravne osnove.

16. Obzirom na veličinu suvlasnog dijela 1. tužene od 5/6 dijela, prvostupanjski sud ju je pravilno obvezao na platež utužene tražbine u visini razmjernoj njenom suvlasničkom dijelu, obzirom je stanovanjem u kući ostvarila korist čija je visina utvrđena u visini najamnine koju bi morala podmirivati.

17. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti povodom žalbe 1. tužene na pravilnu primjenu materijalnoga prava ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno odredio početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđenu tražbinu, odnosno da je pogrešno dosudio kamatu počam od 23. lipnja 2005. (kao dana podnošenja tužbe).

18. Naime, prema stajalištu sudske prakse (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1786/88-2 od 22.2.1989.) …"Visina najamnine ne određuje se prema cijenama na dan presuđenja za čitav vremenski period. Prema načelu monetarnog nominalizma iz članka 394. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91. – u daljnjem tekstu ZOO) ta se cijena određuje u nominalnom iznosu kako bi dospijevala u čitavom utuženom vremenskom periodu".

19. Iz stanja spisa, proizlazi ponovno se ističe, da je dopunom nalaza građevinskog vještaka od 22.2.2023. de facto provedena revalorizacija iznosa mjesečne najamnine, odnosno da je utvrđeno da bi najamnina koja je u utuženom vremenskom periodu iznosila 984,72 EUR mjesečno preračunata na sadašnju vrijednost (dan izrade nalaza) iznosila 1.306,77 EUR.

20. Obzirom je visina mjesečne najamnine utvrđena prema cijeni na dan dopune nalaza vještaka (20.2.2023.), te je tužitelj tužbeni zahtjev postavio u skladu s nalazom vještaka 3. travnja 2023., po stajalištu ovog drugostupanjskog suda na dosuđeni novčani iznos (visinu najamnine zatraženu konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 3. travnja 2023.), počinje teći upravo od navedenog datuma.

21. Slijedom navedenog žalba tužiteljice je odbijena te odluka potvrđena u dijelu kojim je obvezana isplatiti tužitelju novčani iznos od 14.156,70 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počam od 3. travnja 2023. pa do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi.

22. U ostalom dijelu (koji se odnosi na početak tijeka zakonske zatezne kamate) na novčani iznos od 14.156,70 EUR od 26. lipnja 2005. pa do 2. travnja 2023. odluku je valjalo preinačiti i ovaj dio zahtjeva odbiti.

23. Slijedom iznesenog, te obzirom pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2.,4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti a povodom žalbe 1. tužene, na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. i 373. ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude.

24. Prvo tužena je presudu pobijala u cijelosti. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda žalba 1. tuženice u dijelu kojim pobija presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženog ŠĐ (točka II izreke prvostupanjske presude) kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev 2. tuženika za naknadu troškova postupka (točka IV izreke) nije dopuštena.

25. Naime, prema odredbi iz članka 358. stavak 3. ZPP-a žalba je nedopuštena uz ostalo kada ju je podnesla osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

26. Kako 1. tužena nema pravni interes pobijati presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev kao i zahtjev za naknadu troška odbijena u odnosu na 2. tuženika, to je ovaj sud na temelju odredbe iz članka 358. stavak 1. riješio kao u izreci.

27. Slijedom svega iznesenog presuđeno je i riješeno kao u izreci.

U Karlovcu 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Laptalo