Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-920/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Alenke Laptalo kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Stokrp kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku MF, dipl. iur., protiv tuženika GRAWE Hrvatska d.d., OIB: 28406115764, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Mladenu Golojuhu, odvjetniku u Zagrebu, po generalnoj punomoći Su-1512/20, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2307/2023-8 od 13. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2023., poslovni broj P-2307/2023-8.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 2.533,29 EUR / 19.087,07 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. 70/19., 80/22., 114/22. - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu 2.533,29 EUR / 19.087,07 kn nastao isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja LF u razdoblju od 1. lipnja 2021. do 31. prosinca 2022. koji je stradao u prometnoj nesreći, zbog kojih je nastala profesionalna nesposobnost za rad. Prometnu nesreću je skrivio osiguranik tuženika.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a ocijenjeno je i da je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom prava zakonito odlučio kao u izreci.

6. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajno upućuje tužitelj, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

7. Prvostupanjski sud je donio pobijanu odluku s obrazloženjem da se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe članka 27. stavak 1., 2., 3. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. - dalje: ZOOP) kao propisa koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen (izvršene isplate invalidskih mirovina).

7.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj svom osiguraniku LF u razdoblju od 1. lipnja 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine isplaćivao invalidsku mirovinu, s time da ozljede koje je osiguranik tužitelja LF zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći, zbog kojih je došlo do profesionalne nesposobnosti za rad, a time i invalidske mirovine, ne predstavljaju ozljedu na radu, to dakle niti ne postoji stvarna šteta koju tužitelj trpi isplatom te invalidske mirovine jer se sukladno odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a stvarna šteta utvrđuje kao razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na rad. Iz navedenog razloga sud je odbio kao neosnovan, nepotreban prijedlog za provođenjem dokaza financijskim vještačenjem.

8. Prema ocjeni ovoga suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 27. ZOOP, koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".

9. I prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

10. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari / motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe / štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen člankom 8. stavak 1. ZOOP, koji glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."

11. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje / obračunava premija osiguranja.

12. Tako prema članku 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

13. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020. i Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.

14. Posljedično navedenom pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci utvrdio da je tužitelj svom osiguranika LF u spornom razdoblju isplaćivao invalidsku mirovinu, s time da zadobivene ozljede istog u predmetnoj nezgodi ne predstavljaju ozljedu na radu, to je po ocjeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji stvarna šteta koju tužitelj trpi isplatom te invalidske mirovine, jer se sukladno članku 27. stavka 3. ZOOP stvarna šteta utvrđuje kao razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, radi čega je od strane prvostupanjskog suda pravilno utvrđen kao nepotreban prijedlog za provođenjem dokaza financijskim vještačenjem.

15. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Karlovcu 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Laptalo