Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-120/2024-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja TZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II-tužiteljice ŽZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i III-tužitelja BZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje po punomoći zastupa Zvonimir Matić odvjetnik u Zagrebu, Ulica Jurja Križanića 15, protiv tuženice Opće bolnice Pula-Ospedale Generale di Pola, OIB 16089706543, Pula, Santoriova ulica – Via Santorio Santorio 24A, koju po punomoći zastupa Edi Slivar, odvjetnik u Puli, Agronautska 43, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Generali osiguranja d. d., OIB 10840749604, Zagreb, Slavonska avenija 1B, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj Pn-803/2019-119 od 31. siječnja 2024., u sjednici održanoj dana 29. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se žalbe tuženice i tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj Pn-803/2019-119 od 31. siječnja 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u končanoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici, u roku od 15 dana, isplatiti prvo tužitelju TZ na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 45.294,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 9. siječnja 2019. do isplate (točka I. izreke) dok je odbijen preostali dio zahtjeva na ime neimovinske štete u iznosu od 28.101,39 eura sa zateznom kamatom (točka II. izreke), na ime rente za tuđu pomoć i njegu mjesečni iznos od 120,00 eura počev od 1. siječnja 2017. pa ubuduće svaki mjesec 10-og u mjesecu za tekući mjesec tako da dospjele iznose plati odmah, a ubuduće do 10-og u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog novčanog iznosa do isplate (točka III. izreke), na ime naknade izgubljene zarade od listopada 2108. do svibnja 2023. iznos od 98.636,31 eura sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od dospijeća do isplate pobliže navedeni u izreci (točka IV. izreke). Presudom su odbijeni tužbeni zahtjevi drugo tužiteljice ŽZ i treće tužitelja JZ radi isplate iznosa od po 2.500,00 eura na ime naknade neimovinske štete sa zateznom kamatom od 9. siječnja 2019. do isplate (točka V. i VI. izreke). Ujedno, naloženo je tuženici isplatiti prvo tužitelju parnični trošak od 31.257,93 eura s zateznim kamatama od 31. siječnja 2024. do isplate, dok je odbijen kao neosnovan preostali zahtjev za naknadu parničnog troška od 10.192,50 eura (točka VII. i VIII. Izreke), kao i zahtjevi drugo i treće tužitelja za naknadu parničnog troška (točka IX. I X. izreke), te naloženo drugo tužiteljici ŽZ naknaditi tuženici parnični trošak od 2.882,72 eura, kao i prvo tužitelju u iznosu od 2.882,72 eura (točka XI. I XII. izreke).

2. Navedenu presudu, u dosuđujućem dijelu, žalbom pobija tuženica zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno, predlaže preinačiti pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti. Zahtijeva troškove sastava žalbe i sudske pristojbe žalbe u ukupnom iznosu od 4.035,00 eura.

3. Prvostupanjsku presudu, u dijelu pod točkom V., VI., IX., X., XI. i XII. izreke, žalbom pobijaju i tužitelji zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, bez prijedloga drugostupanjske odluke.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe su osnovane.

6. Osnovano tuženica pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev prvo tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći i njege i troškova trajnih potreba za tuđom pomoći i njegom, imovinske štete na ime izgubljene zarade kao razlike između iznosa koji je dobivao ostvarivanjem prava iz mirovinskog osiguranja i plaće koju je ostvarivao u radnom odnosu u razdoblju od listopada 2018. do svibnja 2023., utemeljen na tvrdnji da je šteta proizišla iz niza propusta koju su liječnici tuženice učinili u njegovom liječenju prijeloma gornjeg dijela desne bedrene kosti (subtrohanterni prijelom) i prijeloma stiloidnog nastavka desne palčane kosti, te zahtjevi drugo tužiteljice i treće tužitelja radi neimovinske štete na ime privremenog teškog invaliditeta bliske osobe - supruga i oca.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje:

- da tužitelj 26. siječnja 2014. zadobio navedenu tešku tjelesnu ozljedu pri padu s visine od oko 5 metara, zbog čega se bolnički liječio kod tuženice u četiri navrata od 26. siječnja 2014. do 10. veljače 2014. kada je prijelom desne bedrene kosti liječen osteosintezom dugim intramedularnim gamma čavlom a prijelom palčane kosti imobilizacijom, od 15. ožujka do 1. travnja 2014. i od 9. travnja do 7. svibnja 2024. zbog p ostoperativne infekcije bedrene kosti, te od 19. svibnja 2014. do 28. lipnja 2024. zbog infekcije bedrene kosti tijekom koje je 26. lipnja 2014. odstranjen osteosintetski materijal kada je nakon njegovog odstranjenja iz medularnog kanala navro gnojni sadržaj koji je bio prisutan i u ležištu vijka za vrat femura,

- da je vađanje ostesintetskog materijala učinjeno tek 26. lipnja 2014. neovisno od toga što je 13. svibnja 2014. učinjena Rtg slika na temelju koje je ortoped tuženice zbog trajne fistulacije preporučio odstranjenje ostesintetskog materijala odmah,

- da je tužitelj nakon 28. lipnja 2014. liječenje nastavio u dvjema bolnicama u Zagrebu tijekom kojeg je operiran u još pet navrata, a liječenje završeno 19. lipnja 2017.,

- da je prema nalazu i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. ABC spec.kirurg-subspec.traumatolog p ostoperativna infekcija bedrene kosti uobičajena komplikacija pri operativnom saniranju takve vrste teške tjelesne ozljede,

- da su djelatnici tuženice tijekom liječenja učinili dva propusta od kojih se prvi ogleda u tome što je nakon prve incizije od 18. ožujka 2014. kada je dobiven hemoragično- purulentan (krvavo-gnojni) sadržaj, antibiotik davan u prekratkom periodu, samo 10 dana, a nužno je bilo davanje antibiotika 6 tjedana, bez obzira što iz brisa nije izolirana bakterija, kao i time što 13. svibnja 2014. nakon formiranja kronične fistule nisu odmah pristupili vađenju osteosintetskog materijala (kako je to preporučio ortoped), a nakon što infekcija nije sanirana u dva navrata tijekom ponovnog liječenja od 19. svibnja 2014. učinjenim incizijama i ispiranjem mjesta infekcije i empirijskim davanjem antibiotika (uzročnik infekcije nije izoliran iz uzetih briseva i uzoraka tkiva), osteosintetski materijal izvađen je tek 26. lipnja 2014., dakle s 43 dana zakašnjenja, slijedom čega su predmetna dva propusta smanjila mogućnost izlječenja infekta, što ima djelomičnog utjecaja na zaostale trajne posljedice i duljinu liječenja,

- da je prijelom desne bedrene kosti zarastao uz skraćenje noge od 4 cm i vanjsku rotaciju noge od 15 stupnjeva, s zaostalom kroničnom upalom bedrene kosti s povremenom gnojnom sekrecijom na fistulu (kronični osteomijelitis), razvila se posttraumatska artroza desnog kuka koja zahtjeva ugradnju umjetnog kuka, ali se od operacije odustalo zbog velike mogućnosti nastanka infekcije oko proteze, izražena je umjerena slabost noge zbog hipotrofije mišića, kronični bolovi u kuku, natkoljenici i koljenu kod opterećenja noge, ne može dulje hodati, nositi veći teret, ne može trčati, čučanj može izvoditi samo djelomično, a zbog poremećene biomehanike (uslijed skraćenja noge) ima i povremene bolove u kuku, što je sve uzrokom smanjenja životne aktivnosti od ukupno 53% iz kirurško-traumatološko- psihijatrijske domene,

- da zaostale trajne posljedice, prema nalazu i mišljenju vještaka, imaju tri uzroka od kojih inicijalni predstavlja teški prijelom desne bedrene kosti zadobiven pri padu s visine od oko 5m, postoperativna infekcija kosti kao komplikacije liječenja, a treći uzrok predstavljaju dva naprijed navedena propusta djelatnika tuženice, jednako kao što su i sve ostale posljedice koje predstavljaju činjeničnu osnovu tužbe za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, imovinske za troškove tuđe pomoći i njege i troškove trajne tuđe pomoći i njege, gubitak radne sposobnosti za obavljanje ranijih poslova (nkv zidara), uzrokovane s navedene tri okolnosti (prijelom uslijed pada, infekcija i navedena dva propusta djelatnika tuženice),

- da nije moguće (prema nalazu i mišljenju vještaka kirurško-traumatološke struke) egzaktno, znanstvenim metoda utvrditi u kojem su omjeru i preciznom postotku pogreške u liječenju uzrokovale zaostale trajne posljedice koje predstavljaju osnovu za naknadu štetu u ovom postupku,

- da je, prema nalazu i mišljenju vještaka medicine rada, pad prvo tužitelja i uslijed njega predmetni prijelom doveo do njegovog gubitka radne sposobnosti, a da je do istoga potom dovelo i dugotrajno, odnosno neadekvatno liječenje, zbog čega su pogreške u liječenju, i prema nalazu navedenog vještaka, samo djelomično i u određenoj mjeri dovele do invalidskog umirovljenja tužitelja i gubitka radne sposobnosti za obavljanje poslova zidara u utuženom razdoblju,

- da je na upit tuženice - da li bi prvo tužitelj u slučaju završetka savršenog liječenja (dakle, bez pogreške djelatnika tuženice) bio sposoban za rad na poslovima zidara, navedeni vještak iznosi mišljenja - da ukoliko bi prijelom uredno zacijelio, što znači bez razvoja skraćenja noge, bez smanjenja jačine muskulature bedra i uz uredne funkcije susjednih zglobova kuka i koljena, mogao bi nastaviti obavljati svoj posao koji je obavljao prije štetnog događaja.

- da je tužitelji u smislu čl. 6. Zakona o zaštiti prava pacijenata (Narodne novine broj 169/04, 37/08), nakon potpune obavijesti, dao valjan i potpun pristanak na medicinske postupke i zahvate učinjene kod tuženice.

9. Prvostupanjski sud, prihvaćajući kao vjerodostojne nalaze i mišljenja vještaka, polazeći od utvrđenja da se u ovom postupku radi o šteti koja je uzrokovana konkurencijom tri uzročnika, a da stručnim znanjem nije moguće utvrditi u kojem točno omjeru je svaki od uzroka doveo do nastanka štete, te da se ni na koji način ne može utvrditi u kojem omjeru je šteta nastala uslijed greške djelatnika tuženice, zaključuje da je tuženica obvezna u cijelosti naknaditi tužiteljima nastalu štetu slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev u naprijed navedenom dijelu u cijelosti prema tuženici, jer da je prvo tužitelj, kao pacijent tuženice, imao pravo na liječenje prema svim pravilima struke pri tome pozivajući se na odredbu čl. 124. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne Novine", broj 150/08., 155/09., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 154/11., 12/12., 35/12., 70/12., 144/12., 82/13., 158/13., 22/14. i 154/14.), prethodno ocjenjujući da je bilo potpuno neprihvatljivo tuženicu djelomično osloboditi od odgovornosti kada se ne može utvrditi u kojem omjeru je koji od tri uzroka doveo do zdravstvenog stanja u kojem se nalazi prvo tužitelj.

11. Međutim, u naprijed opisanim okolnostima, prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa, ispušta iz vida da kad u obzir kao uzrok štete dolazi veći broj okolnosti ili radnji štetnika, kao uzrok valja uzeti onu radnju koja je štetnoj posljedici najbliža i za određenu štetnu posljedicu tipična, odnosno onaj uzrok koji po redovnom tijeku stvari rezultira određenom posljedicom. Naime, da bi postojala odgovornost tuženice za utuženu štetu moraju biti kumulativno ispunjene opće pretpostavke te odgovornosti: subjekt obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja, protupravnost štetne radnje te pravno relevantna uzročna veza između štetne radnje i štete. Kod ocjene uzročne veze između štetne radnje i štete u obzir se uzima samo pravno relevantni uzrok, a to je onaj štetni događaj ili radnja čijem redovnom učinku odgovara konkretna šteta, tako da se kao pravno relevantni uzrok štete uzima samo ona čijem redovitom toku stvari odgovara konkretna štetna posljedica, odnosno koji je tipičan za nastanak određene štetne posljedice, odnosno onaj događaj uz koji se redovito prema znanstvenim spoznajama i iskustvu može očekivati nastupanje štetne posljedice. Drugim riječima, od mogućih uzroka koji su doveli do štetne posljedice mjerodavan je samo adekvatni uzrok. tj. onaj koji po redovitom tijeku stvari rezultira određenom posljedicom.

12. Slijedom toga, a kako to tuženica osnovano ukazuje u žalbi, na nejasnom i nerazjašnjenom nalazu i mišljenju vještaka (o tri uzročnika štete i nemogućnosti utvrđivanja omjera koji se tiče odgovornosti tuženice) prvostupanjski sud nije mogao temeljiti zaključke o isključivoj odgovornosti tuženice, čime je ostvaren po tuženici istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nastavno čemu se ne može za sada ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava, zbog čega je osnovane žalbe stranaka valjalo uvažiti, ukinuti prvostupanjsku presudu te temeljem odredbe čl. 370. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke rješenja. Jednako tako, povodom žalbi, ukinuta je i prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, budući da je zbog ukidanja prvostupanjske presude i vraćanja predmeta na ponovno suđenje, neizvjestan konačan uspjeh stranaka u postupku

13. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka, ponovnim saslušanjem vještaka na nedvojben način utvrditi koja je štetna radnja utuženim štetnim posljedicama tipična i najbliža u smislu naprijed istaknutog u točki 11., očitovati se i na prigovore tuženika da li su sve utvrđene štetne posljedice koje su predmet ovog spora isključivo posljedica štetne radnje tuženika (propusta u liječenju do 28. lipnja 2014.), odnosno da li i nakon toga sve do završetka liječenja 19. lipnja 2017. u drugim bolničkim ustanovama u kojima je prvo tužitelju učinjeno još pet operativnih zahvata, postoji neprekinuta i u kontinuitetu uzročna veza između tuženikove štetne radnje i štete, te otkloniti nejasnoće i o duljini davanja antibiotika u kraćem razdoblju od potrebnog, jer tuženica i u žalbi ističe da je došlo do pogrešnog navođenja vremenske linije događaja, te se očitovati na okolnost da je davanje antibiotika bilo zaustavljeno na 10 dana iz razloga medicinskih indikacija za takvu procjenu. Ukoliko navedene nejasnoće neće biti otklonjene ni na taj način, prvostupanjski sud odlučit će o prijedlogu tuženice, kojeg ističe u žalbi jednako kao i u podnesku od 12. listopada 2023. (list 558-562 spisa) za provođenje novog vještačenja po drugom sudskom vještaku medicinske struke (čl. 261. st. 2. ZPP), dok u razlozima presude prvostupanjski sud se nije očitovao o navedenom prijedlogu tuženice. Pored toga, u odnosu na žalbene prigovore tuženice kojima osporava valjanost sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme između tužitelja i njegovog poslodavca tijekom tužiteljevog liječenja, upućuje se da je sud vezan pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 14. rujna 2018., u smislu čl. 12. ZPP, kako u granicama pravomoćnosti rješenja tako i za činjenična utvrđenja u toj odluci koja su odlučna za sadržaj rješenja, pa dakle i glede okolnosti da je tužitelj bio u radnom odnosu kod svog poslodavca na temelju predmetnog ugovora o radu trajanje kojeg ugovora, kao i ranije sklopljenih na određeno vrijeme, mu je priznato u staž osiguranja, kao i da je na strani tužitelja utvrđena djelomična nesposobnost za rad na poslovima koje je ranije obavljao (zidara), dok je tužitelj i dalje sposoban raditi poslove u okviru svog obrazovanja (lakši fizički poslovi, bez vremenske prisile s čestom promjenom položaja tijela). Nakon što provede i ocijeni navedene dokaze, primjenom čl. 8. ZPP, prvostupanjski sud će novom, valjanom i zakonitom odlukom odlučiti o tužbenim zahtjevima

14. Odluka iz točke II. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Šibeniku 29. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić