Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 83 P-10842/2021-34

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nicole Kwiatkowski odvjetnici iz u Zagrebu protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik ZR i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 11. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Vedrana Miličevića odvjetnika i zamjenika punomoćnika ĆR, odvjetničkog vježbenika, dana 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e:

I./ Odbija se u tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.117,55 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

-33,77 EUR od 31.02.2011.

-813,62 EUR od 31.02.2011.

P o s

b r

. 8 3 P -

1 0 8

4 2 /

2021-34

prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 181,72 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

-7,64 EUR od 31.02.2011.

-112,96 EUR od 31.02.2011.

s time da zakonska zatezna kamata od dospijeća do 31. srpnja 2015. teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 01.siječnja 2023. pa do 29.prosinca 2023. po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II./ Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom od 193,29 EUR (preko iznosa od 1.299,27 EUR do iznosa iz tužbe od 1.492,56 EUR), a u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tužitelju JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 parnični trošak od 1.250,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 15. 3. 2006. tužitelj je s Privrednom bankom Zagreb d.d. sklopio Ugovor o kreditu broj 9011083699, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u svrhu kupnje motornog vozila, u iznosu od 16.640,79 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste

P o s

b r

. 8 3 P -

1 0 8

4 2 /

2021-34

Banke važeće na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom u članku 4. određena je kamatna stopa 5,50% godišnje, promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana. Tužitelj napominje da je protiv Privredne banke Zagreb d.d. kao tuženika vodio parnični postupak radi isplate iznosa stečenih bez osnova u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, kao i u odnosu na tečajne razlike vezane uz valutu CHF. Taj se postupak kod Naslova vodio pod posl. brojem P-2265/2018 i u njemu je donijeta prvostupanjska presuda kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, a dijelom je taj tužbeni zahtjev odbijen iz razloga koji se u nastavku navode. Naime, zbog neuredne otplate kredita spomenuti je ugovor o kreditu otkazan 4. veljače2011., da bi Croatia osiguranje d.d. dana 22. veljače 2011. isplatila Privrednoj banci Zagreb d.d. cjelokupni iznos koji je banka potraživala vezano uz taj (otkazani) ugovor o kreditu. Tužitelj je potom Croatia osiguranju d.d. temeljem regresnog potraživanja isplatio cjelokupni taj iznos od 57.564,26 kuna. U tome iznosu zapravo su bile uključene i preplate s osnova promjenjive kamatne stope i tečajne razlike. Tužitelj je sve navedene preplaćene iznose utužio u odnosu na Privrednu banku Zagreb d.d., no prvostupanjski je sud u presudi zauzeo stav da je za sve preplaćene iznose nakon 4. veljače 2011. promašena pasivna legitimacija u odnosu na Privrednu banku Zagreb d.d., drugim riječima da je tužitelj za te iznose trebao tužiti Croatia osiguranje d.d. Ovakav stav prvostupanjskog suda potvrdio je i drugostupanjski sud, Županijski sud u Rijeci, u Presudi posl. broj Gž-778/20 od 17. lipnja 2020. povodom žalbi tužitelja i tuženika. Time je prvostupanjska presuda u predmetu P-2265/2018 postala pravomoćna. Dakle, pravomoćno je utvrđeno kako za sve iznose plaćene nakon otkaza naprijed spomenutog ugovora o kreditu (4. veljače 2011.) tužitelj nema osnova tužiti Privrednu banku Zagreb d.d., nego da jedino može tužiti Croatia osiguranje d.d., a naravno, tada i Croatia osiguranje d.d. ima pravo tužiti Privrednu banku Zagreb d.d. za isti taj preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope i tečajne razlike. Presudom Naslova u predmetu P-2265/2018 zapravo je u cijelosti udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja u dijelu koji se tiče utvrđenja ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu broj 9011083699 od 15. ožujka 2006. (radi se o odredbama koje se tiču mogućnosti jednostrane promjene promjenjive kamatne stope od strane banke, kao i odredbama koje se tiču ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u valuti CHF zbog propusta banke da se tužitelja kao potrošača informira na način da je u stanju donijeti razboritu i informiranu odluku). Stoga tužitelj smatra kako su sve odlučne činjenice nesporno utvrđene i da u ovome postupku nije potrebno ponovno raspravljati o pitanju citiranih spornih odredbi ugovora o kreditu, kao niti provoditi personalne dokaze. Jednako tako, u postupku P-2265/2018 provedeno je i financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darku Prpiću, stoga su nesporno utvrđeni i iznosi koje je tužitelj preplatio s osnova promjenjive kamatne stope i tečajne razlike (ovdje se zapravo radi o onim iznosima u odnosu na koje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u predmetu P-2265/2018). Stoga tužitelj smatra da nije potrebno niti ponovno provoditi financijsko vještačenje u ovome postupku, nego kao relevantno prihvatiti financijsko vještačenje iz postupka P- 2265/2018.Stoga se predlaže ovome spisu priklopiti spis Naslova P-2265/2018. S obzirom na to da je tužitelj Presudom Naslova P-2265/2018, potvrđenom Presudom Županijskog suda u Rijeci Gž-778/20, zapravo upućen da sve iznose koje je s osnova promjenjive kamatne stope i tečajne razlike isplatio nakon 4. veljače 2011. potražuje od Croatia osiguranja d.d. (koja te iste iznose ima pravo potraživati od Privredne banke Zagreb d.d.), kao i s obzirom na to da je naprijed spomenutim odlukama nesporno utvrđeno da tužitelj ima pravo potraživati iznose preplaćene nakon 4. veljače 2011. a da je pritom samo bilo potrebno tužbu podnijeti protiv drugog tuženika, to tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli od

P o s

b r

. 8 3 P -

1 0 8

4 2 /

2021-34

1.117,55 EUR, te iznosa od 181,72 EUR po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća pojedinih iznosa do isplate, kao i trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja. Tuženik temeljem odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku prigovara previsoko određenoj vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio u iznosu od kn 11.245,71. Naime, iz tužbe proizlazi da tužitelj od tuženika potražuje iznos od kn 9.800,63. Stoga tuženik zbog svih okolnosti iz čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku, a naročito zbog prava na naknadu troškova postupka, prigovara postavljenoj vrijednosti predmeta te predlaže naslovnom sudu da vrijednost predmeta spora utvrdi u visini od kn 9.800,63. Tuženik ističe da su u cijelosti neosnovani i promašeni navodi tužitelja da bi za ovaj postupak kao i eventualno potraživanje tužitelja prema tuženiku bio uopće relevantan postupak koji se vodio između tužitelja i PZB-a kao i da bi uopće bila relevantna pravna utvrđenja sudova u tom postupku. Potraživanje koje je tuženik naplatio od tužitelja temelji se na sasvim drugom pravnom odnosu za razliku od onog pravnog odnosa koji je postojao između tužitelja i PBZ-a. Naime, PBZ je tužitelju zbog neurednog ispunjavanja obveza po kreditu 2011. godine otkazao ugovor o kreditu. Nakon otkaza tog ugovora o kreditu, PBZ se obratio tuženiku kao osiguratelju te je tuženik ispunio tužiteljevu obvezu prema PBZ-u, čime je između tužitelja i tuženika nastao poseban odnos subrogacije na temelju zakona. Odredbama članka 90. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) propisano je: (1) U slučaju ispunjenja tuđe obveze svaki ispunitelj može ugovoriti s vjerovnikom prije ispunjenja ili pri ispunjenju, da ispunjena tražbina prijeđe na njega sa svima ili samo s nekim sporednim pravima. … (3) U ovim slučajevima subrogacija ispunitelja u prava vjerovnika nastaje ispunjenjem. Uvažavajući dikciju i smisao prethodne odredbe, proizlazi da je tuženik ispunio obvezu tužitelja prema Banci (tuđu obvezu) te da je subrogacija tuženika kao ispunitelja u prava vjerovnika (Banke) nastala samim ispunjenjem te obveze. Sukladno navedenome, ukazuje se da nije PBZ prenio ugovor o kreditu na tuženika, već su prava iz tog ugovora prešla na tuženika u trenutku kad je isti podmirio PBZ-u štetu, a sve temeljem odredbe čl. 90. ZOO-a i Ugovora o osiguranju potraživanja kojim su PBZ i tuženik ugovorili prijelaz tražbine. Ovo osobito pokazuje i okolnost da je tuženik prema tužitelju imao potraživanje u kunskoj protuvrijednosti, dakle u točno određenom iznosu koji je tuženik i podmirio PBZ-u. Osim toga, ukazuje se i na odredbu čl. 161. ZOO-a, a kojom odredbom je propisano da obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba te da je vjerovnik dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju. Dakle, tuženik je ispunio obvezu tužitelja te je između tuženika i tužitelja nastao sasvim novi odnos, koji je neovisan o odnosu tužitelja i PBZ-a. pravo zbog gore navedenih razloga i činjenice da je tuženik ispunitelj obveze tužitelja, to se ističe da tužitelj ne može od tuženika potraživati bilo kakve iznose. Naime, činjenica da su sudovi u postupku koji se vodio pod posl.br. P-2265/2018 (ako je to uopće tako, jer tužitelj uz tužbu ne dostavlja odluke iz tog postupka) odbili tužbeni zahtjev tužitelja za navodno preplaćene iznose koji su plaćeni nakon otkaza kredita, ne dovodi do toga da bi se imalo a priori smatrati da je ovdje-tuženik pasivno legitimiran. Tužitelj je mogao u tom postupku iskoristiti druge pravne lijekove te zahtijevati preispitivanje tih odluka, međutim iz historijata tužbe ne proizlazi da je tužitelj tako što napravio. Dakle, jedino bi PBZ bio pasivno legitimiran u odnosu na tužitelja, jer iznosi koje tužitelj potražuje proizlaze iz njegovog ugovornog odnosa s PBZ-om, a koji ugovorni odnos nije od utjecaja na poseban odnos

P o s

b r

. 8 3 P -

1 0 8

4 2 /

2021-34

subrogacije između tužitelja i tuženika. Pored toga, a vezano za nemogućnost primjene kolektivnog postupka na odnos između tuženika i tužitelja, ističe se da tuženik nije bio stranka kolektivnog postupka te se ukazuje i na odredbu čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007), a kojom odredbom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, radi se o postupcima u kojima tužitelji kao potrošači vode postupke radi naknade štete protiv onih trgovaca za koje je utvrđeno da su povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, a što tuženik zasigurno nije, niti je tuženik svojim postupanje prouzrokovao kakvu štetu tužitelju. Tuženik ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja u zastari. Odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Nadalje, odredbom čl. 215. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti petogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio. Ovdje se posebno ukazuje da, sve i da tužitelj iz bilo kojeg razloga ima pravo potraživati utužene iznose od tuženika (a što se iz gore navedenih razloga osporava u cijelosti), potraživanje tužitelja prema tuženiku se ne može promatrati kao restitucijski zahtjev proizašao iz ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu (koji nije prenesen na tuženika), već jedino kao zahtjev radi stjecanja bez osnove u odnosu na koji zahtjev zastara počinje teći odmah idući dan od plaćanja. Obzirom da tužitelj tužbom potražuje isplatu navodno preplaćenih iznosa za razdoblje od 2011. g. pa do 2013. g. te cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena 31.12.2021. g. ističe se da je prošlo više od pet godina od plaćanja koja je tužitelj vršio pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Tuženik opreza radi ističe da čak i u slučaju kada bi sud ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, tužitelj bi imao pravo potraživati kamate tek od dana podnošenja tužbenog zahtjeva, a ne od dospijeća svakog pojedinog iznosa. Naime, odredbom članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Naime, sud bi trebao uzeti u obzir da tuženik nije bio stranka kolektivnog postupka, niti je zaključio ugovor s tužiteljem te ni na koji način nije mogao utjecati na međusobni odnos između tužitelja i PBZ-a. Slijedom navedenog, razvidno je da ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se stoga treba smatrati savjesnim stjecateljem. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbaci tužbu tužitelja podredno odbije tužbene zahtjeve kao neosnovane te naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku Naloga za doznaku (list 6 spisa), presliku Obavijesti o dugu od 21.04.2011. (list 7 spisa), presliku stanja duga na dan 08.09.2011. (list 9 spisa), presliku presude Županijskog suda ud Rijeci, Gž- 778/20 od 17.06.2020. (list 22-32 spisa), presliku presude ovog suda P-2265/18 od 22.11.2019. (list 33-40 spisa), te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Petri Blašković (list 55-61 spisa) te pisanom dopunom vještva (list 99-105 spisa).

P o s

b r

. 8 3 P -

1 0 8

4 2 /

2021-34

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj s Privrednom bankom Zagreb d.d. sklopio Ugovor o kreditu broj 9011083699, temeljem kojeg je kreditor odobrio i isplatio tužitelju kredit u svrhu kupnje motornog vozila, u iznosu od 16.640,79 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, da je predmetnim ugovorom u članku 4. određena je kamatna stopa 5,50% godišnje, promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana.

5. Također je nesporno da je tužitelj protiv Privredne banke Zagreb d.d. kao tuženika vodio parnični postupak radi isplate iznosa stečenih bez osnova u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, kao i u odnosu na tečajne razlike vezane uz valutu CHF. pod posl. brojem P-2265/2018 u kojem je donijeta prvostupanjska presuda u koju je sud izvršio uvid, a koja je potvrđena presudom Županijskog suda ud Rijeci, Gž-778/20 od 17.06.2020. u kojuj e ovaj sud također izvršio uvid.

6. Iz iste presude proizlazi kako je usvojen tužbeno zahtjev kojim se utvrđuje se da je ništetna odredba 1. Ugovora o kreditu broj 9011083699 od 15.ožujka 2006. sklopljenog između tužitelja JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535 u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi:

7. "1. Iznos kredita / Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.640,79 CHF (slovima: šesnaesttisućašestočetrdeset CHF i sedamdesetdevet C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“, nalaže tuženici Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.584,66 kn sa zateznom kamatom tekućom na piojedine iznose do isplate, utvrđuje ništetan dio odredbe 4. Ugovora o kreditu broj 9011083699 od 15. ožujka 2006. sklopljenog između tužitelja JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535 koja glasi: "4 Kamata na kredit /po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana.", nalaže tuženici Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.040,30 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose do isplate, odbija dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 9.800,54 kn s pripadajućom zateznom kamatom, za razdoblje od 28.04.2009. do 31.01.2011. te nalaže tuženici Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535 naknaditi tužitelju JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 2.044,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2019. do isplate.

8. Među strankama je nesporno, a i iz iste presude proizlazi kako je zbog neuredne otplate kredita spomenuti je ugovor o kreditu otkazan 4. veljače 2011., 9. Također se navodi kako temeljem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je

P o s

b r

. 8 3 P -

1 0 8

4 2 /

2021-34

nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

10. Nadalje se na navodi kako s obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, to se ukazalo izlišnim izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba, međutim, da je sud u prethodno opisanom relevantnom dijelu prihvatio iskaz tužitelja, te utvrdio da se o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo odnosno da tužitelju nisu bili jasno biti predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope i valutne klauzule kako bi na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje iz ugovora mogu proizaći. U obrazloženju iste presude stoji da je tužbeni je zahtjev djelomično odbijen za iznos 9.800,54 kn te 1.445,08 kn s pripadajućim zateznim kamatama (stavak V. izreke), jer navedeni iznos tuženica nije primila od strane tužitelja, već joj je isti isplaćeni od strane Croatia osiguranja d.d. nakon otkaza spornog ugovora o kreditu, dakle, ne radi se o prijelazu imovine tužitelja u imovinu tuženice i stoga tužitelj nije aktivno legitimiran, a tuženica nije pasivno legitimirana za taj dio zahtjeva.

11. Među strankama ovog postupka nesporno je da je tuženik dana 22. veljače 2011. isplatio Privrednoj banci Zagreb d.d. cjelokupni iznos koji je banka potraživala vezano uz taj (otkazani) ugovor o kreditu, a što proizlazi iz naloga za doznaku u koji je ovaj sud izvršio uvid, a da je potom tužitelj tuženiku temeljem regresnog potraživanja isplatio cjelokupni taj iznos od 57.564,26 kuna, u kojem su bile uključene i preplate s osnova promjenjive kamatne stope i tečajne razlike.

12. Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li tužitelj prema tuženiku može izjaviti sve one prigovore koje su mogle izjaviti Privrednoj banci Zagreb, i to da je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i kamatnu stopu, odnosno ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenih iznosa po osnovi tako utvrđenih ništetnih odredbi od tuženika čime je sporna pasivna legitimacija tuženika, da li je sud u ovom postupku vezan utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te da li je nastupila zastara zastara potraživanja.

13. Tužitelj tvrdi da sukladno odredbi čl. 84. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 - u nastavku ZOO) tuženik kao primatelj tražbine iz predmetnog Ugovora o kreditu ima točno onakve obaveze kakve je imao kreditor, Privredna banka Zagreb d.d., te da može prema tuženiku isticati sve prigovore koje je mogao isticati prema kreditoru Privrednoj banci d.d. Zagreb.

14. Kao što je već naprijed kao nesporno navedeno, PBZ je tužitelju zbog neurednog ispunjavanja obveza po kreditu otkazao ugovor o kreditu, te je tuženik kao osiguratelju ispunio tužiteljevu obvezu prema PBZ-u, pa je prema stavu ovog suda između tužitelja i tuženika nastao poseban odnos subrogacije na temelju zakona.

15. Odredbama članka 90. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) propisano je: (1) U slučaju ispunjenja tuđe obveze svaki ispunitelj može ugovoriti s vjerovnikom prije ispunjenja ili pri ispunjenju, da ispunjena tražbina prijeđe na njega sa svima ili samo s nekim sporednim pravima. … (3) U ovim slučajevima subrogacija ispunitelja u prava vjerovnika nastaje ispunjenjem.

16. Uvažavajući dikciju i smisao prethodne odredbe, proizlazi da je tuženik ispunio obvezu tužitelja prema Banci (tuđu obvezu) te da je subrogacija tuženika kao ispunitelja u prava vjerovnika (Banke) nastala samim ispunjenjem te obveze. Sukladno navedenome, ukazuje se da nije PBZ prenio ugovor o kreditu na tuženika, već su prava iz tog ugovora prešla na tuženika u trenutku kad je isti podmirio PBZ-u štetu, a sve

P o s

b r

. 8 3 P -

1 0 8

4 2 /

2021-34

temeljem odredbe čl. 90. ZOO-a i Ugovora o osiguranju potraživanja kojim su PBZ i tuženik ugovorili prijelaz tražbine. Znači, radi se o ugovornoj subrogaciji iz čl. 90. st. 2. i 3. ZOO-a. U takvom slučaju tužitelj ne može prema tuženiku isticati one prigovore koje je mogao prema Privrednoj banci Zagreb d.d.

17. Sukladno čl. 161. ZOO-a, obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba te da je vjerovnik dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju.

18. Dakle ispunjenjem obveze tužitelja, između tuženika i tužitelja nastao sasvim novi odnos, koji je neovisan o odnosu tužitelja i PBZ-a, upravo zbog gore navedenih razloga i činjenice da je tuženik ispunitelj obveze tužitelja, to tužitelj ne može od tuženika potraživati bilo kakve iznose.

19. Nadalje, tuženik nije bio stranka "kolektivnog postupka", a i odredba čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007), kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. A Croatia osiguranje d.d. nije imala svojstvo tuženika odnosno stranke. Naime, tuženik Croatia osiguranje d.d. svojim postupanjem tj. namirenjem tražbine PBZ-u 14.04.2011. godine, nakon što je otkazan Ugovor o kreditu jer su bili ispunjeni svi uvjeti za primjenu čl. 9. Ugovora o kreditu tj. o otkazu Ugovora o kreditu, nije prouzrokovao štetu tužitelju.

20. Sud smatra da se subrogacija tuženika u prava banke u odnosu prema tužitelju treba promatrati s aspekta instituta jamstva, jer je tuženik prema Ugovoru o osiguranju tražbine zaključenim s bankom jamčio ispuniti obvezu tužitelja ako ovaj to ne učini o dospijeću.

21. U konkretnom slučaju tuženik i Privredna banka Zagreb d.d. imali su zaključen Ugovor o osiguranju potraživanja . S obzirom da tužitelj kao korisnik kredita nije uredno ispunjavao svoje ugovorne obveze iz Ugovora o kreditu PBZ Zagreb je raskinula predmetni Ugovor o kreditu, slijedom čega je cjelokupni iznos kredita dospio na naplatu. Zbog toga je nastupio osigurani slučaj na temelju kojeg je tuženik isplatio PBZ-u odštetu u iznosu od cjelokupnog dospjelog iznosa kredita. Stoga je, u trenutku isplate na tuženika kao osiguratelja temeljem odredbe čl. 90. ZOO-a prešla cjelokupna preostala dospjela tražbina osiguranika – PBZ sa svim sporednim pravima tj. i svim instrumentima osiguranja. Dakle, u konkretnom slučaju došlo je do subrogacije, pa zato tužitelj ne može prema tuženiku isticati iste prigovore koje bi mogao isticati prema banci PBZ. Tuženik je na temelju ugovorne subrogacije dobio pravo regresa prema tužitelju. Isto tako u pravu je tuženik kada navodi da u postupku P-2265/2018 (u kojem su sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja za preplaćene iznose koji su plaćeni nakon otkaza kredita, ne dovodi do toga da bi se imalo a priori smatrati da je ovdje-tuženik pasivno legitimiran, jer ovaj sud iz prethodnog obrazloženja jasno izvodi zaključak kako to nije tako.

22. Također osnovan je i prigovor zastare potraživanja jer prema stavu ovog suda potraživanje tužitelja prema tuženiku se ne može promatrati kao restitucijski zahtjev proizašao iz ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu (koji nije prenesen na tuženika), već jedino kao zahtjev radi stjecanja bez osnove u odnosu na koji zahtjev zastara počinje teći odmah idući dan od plaćanja, a sukladno čl. 225. ZOO-a. Obzirom da tužitelj tužbom potražuje isplatu navodno preplaćenih iznosa za razdoblje od 2011. g. pa do 2013. g. te cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena 31.12.2021. g. razvidno je da je prošlo više od pet godina od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa bi potraživanje tužitelja slučaju da je sud isto utvrdio osnovanim, bilo u zastari.

P o s

b r

. 8 3 P -

1 0 8

4 2 /

2021-34

23. Radi sve navedenog, osnovan je prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji, iz kojeg razloga bez obrazlaganja ostalih dokaza je valjalo tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti, kako onaj iz podneska od 04.06.2024. od 1.299,27 EUR, tako i u odnosu na zahtjev iz tužbe u razlici pod 193,29 EUR i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I i II.

24. Budući da je u sporu tuženik uspio u cijelosti to je tužitelj u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi tuženiku cjelokupni parnični trošak i to: za sastav odgovora na tužbu 200,00 EUR, za sastav podneska od 28.11.2023. 200,00 EUR, te za pristup na ročište 17.05.2022., 07.10.2022., 11.11.2024. 200,00 EUR za svako ročište, ukupno 1.000,00 EUR uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 250,00 EUR kn, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15).

25. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema zahtjevu iz podneska od 04.06.2024. tužbe u iznosu 1.299,27 EUR.

26. Tužitelju je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR, dok je tužitelj zbog gubitka spora odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I. i III. U Zagrebu 29. siječnja 2024.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte