Poslovni broj: Povrv-110/2024-14

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mirni Santini, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LUBUKOM JURDANI d.o.o. Jurdani 50b, Jurdani, OIB: 77671806963, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Stanić i partneri iz Rijeke,protiv tuženika TEH-CONTROL d.o.o. Rijeka, Kvaternikova 22, OIB:50446667709, zastupanog po punomoćniku Alenu Biliću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Josipa Govića u Cresu, Ovrv-17278/2023 od 29. listopada 2023. godine, te se nalaže tuženiku, TEH-CONTROL d. o. o., Kvaternikova 22, 51000 Rijeka, OIB: 50446667709, da tužitelju LIBUKOM JURDANI d.o.o., Jurdani 50/b, 51213 Jurdani, OIB: 77671806963, naknadi novčanu tražbinu u iznosu glavnice od 311,85 EUR sa zateznim kamatama u visini određenoj čl .29. Zakona o obveznim odnosima koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate i to:

i to:

- na iznos od 14,85 EUR od 12.11.2021.g. do isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od 13.12.2021.g. do isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od 13.01.2022.g. do isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od 13.02.2022.g. do isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od 13.03.2022.g. do isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od 13.04.2022.g. do isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od 13.05.2022.g. do isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od 14.06.2022.g. do isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od 13.07.2022.g. do isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od 13.08.2022.g. do isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od 13.09.2022.g. do isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od 13.10.2022.g. do isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od 13.11.2022.g. do isplate

- na iznos od 14,85 EUR od 13.12.2022.g. do isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od 13.01.2023.g. do isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od 14.02.2023.g. do isplate

- na iznos od 14,85 EUR od 14.03.2023.g. do isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od 13.04.2023.g. do isplate

- na iznos od 14,85 EUR od 13.05.2023.g. do isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od 13.06.2023.g. do isplate

- na iznos od 14,85 EUR od 13.07.2022.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 256,71 euro sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je kao ovrhovoditelj dana 29.09.2023.g. podnio ovršni prijedlog protiv tuženika (prije ovršenika) radi naplate dospjelih iznosa na ime usluge prikupljanja i odvoza otpada za poslovni prostor u sklopu objekt veletržnice izgrađene u radnoj zoni R- 2 ,Šmogori u Matuljima. Dana 29.10.2023. g. pod posl. br. Ovrv-17278/2023 Javni bilježnik je donio Rješenje o ovrsi protiv kojeg rješenja je ovršenik uložio prigovor pa je sud rješenjem od 15. veljače 2024. stavio van snage rješenje o ovrsi i postupak je prenesen u ovu parnicu.

2. U svom prigovoru, sada odgovoru na tužbu tuženik osporava plaćanje utuženog potraživanja. Ističe prigovor zastare. Navodi da je na utužene račune uložio prigovor i da nije dobio odgovor od tužitelja. Stoga da tužitelj ne može pokretati ovaj postupak dok nije okončan postupak po podnesenim prigovorima i reklamacijama. Navodi da nije u obvezi platiti utuženo potraživanje jer sa vlasnikom zakupljenog prostora u kojem se nalazi je zaključio ugovor prema kojem nije preuzeo obvezu plaćanja navedene usluge. Navodi da nema zaključen ugovor s tužiteljem po kome bi bio u obvezi platiti utuženo potraživanje. Niti je zakupodavac iz ugovora o zakupu obavijestio tužitelja da je obvezu plaćanja komunalne usluge prenio na tuženika. Tužitelju je te troškove dužan plaćati vlasnik prostora. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3.Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka ustrajao kod tužbe i svog zahtjeva te osporio navode tuženika. Naveo je da je tuženik stvarni korisnik poslovnog prostora i tržnice izgrađene u radnoj zoni R-2 Šmogori u Matuljima, te da ima u naravi ured površine 14 m 2 koji se nalazi na adresi potrošnje a za koje su izdani utuženi računi. Poziva se na zakonsku odredbu koja određuje da je korisnik javne usluge i stvarni korisnik nekretnine i načelo komunalnog gospodarenja da "onečišćivač plaća ". Stoga navodi da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku kao stvarni korisnik nekretnine i korisnik javne usluge koji je dužan plaćati komunalne usluge. Utuženi računi da se odnose na komunalne usluge obvezne minimalne javne usluge od mjeseca listopada 2021. g. do lipnja 2023. g. a koja se usluga naplaćuje od korisnika javnih usluga neovisno o količini predanih predanog otpada. Regionalna veletržnica Rijeka- Matulji d.d. da je tužitelja obavijestila da je tuženik zakupnik poslovnog prostora a onda i korisnik javne usluge prikupljanja otpada te je tužitelju dostavila ugovor o zakupu poslovnog prostora s tuženikom kao zakupnikom. Tuženik da je od 01.10.2017. g. korisnik poslovnog prostora te kao takav naveden kao korisnik javne usluge u poslovnim knjigama tužitelja. Osporava navode tuženika da ne bi odgovarao ne njegove reklamacije i prigovore.

4. Tuženik u daljnjem tijeku postupka navodi da je odlukom Općine Matulji propisano da korisnik usluge na području njezinog davanja može biti korisnik (posjednik ) cijele nekretnine ili njezinog posebnog dijela; ukoliko je vlasnik nekretnine ili njezinog posebnog dijela ugovorom prenio na korisnika (posjednika ) cijele nekretnine ili njezinog posebnog dijela obvezu plaćanja javne usluge i o tome obavijestio davatelja usluge . Iz toga da jasno proizlazi da je korisnik obveznik samo ukoliko je vlasnik na njega ugovorom prenio obvezu plaćanja javne usluge i o tome obavijestio davatelja usluge. S obzirom da ugovorom o zakupu vlasnik Regionalna veletržnica Rijeka Matulji d.d. nije na tuženika prenijela obvezu plaćanja predmetnog javnog davanja onda je jasno da ne postoji obveza tuženika prema tužitelju za utuženi period. Aneksom ugovora o zakupu koji je stupio na snagu 01.06.2024. vidljivo je da je zakupodavac Regionalna Veletržnica Rijeka Matulji d.d. prenijela na tuženika obvezu plaćanja javne usluge od 01.06.2024. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu te saslušao svjedoke JO, DO i ŠO. Druge dokaze stranke nisu predlagale. Ovdje treba reći da iako stranke nisu izričito tražile provođenje glavne rasprave takav zahtjev posredno proizlazi iz podneska tužitelja od 15.03.2024.g. budući je tužitelj predložio saslušanje svjedoka koji su i saslušani na glavnoj raspravi. Neosnovano tuženik prigovara da tužitelj nije postupio po uputi iz rješenja suda od 15 veljače 2024. g. a vezano za dostavu podneska i dokaza. Ovo stoga što je tužitelj rješenje suda od 15.02.2024. g. primio 01.03.2024. g. te poslao podnesak 15.03.2024. g. što znači da je u roku određenom točkom V spomenutog rješenja.

6. Zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Tužitelj ovom tužbom tereti tuženika za neplaćene račune koji se odnose na komunalne usluge i to obvezne minimalne javne usluge za razdoblje od mjeseca listopada 2021. g. do lipnja 2023. g. a koja usluga se naplaćuje od korisnika javnih usluga neovisno o količini otpada. Radi se o mjesečnim iznosima od po 14,85 eura odnosno ukupno 311,85 eura. Prednje navedeno sud utvrđuje uvidom u preslike izdanih računa u utuženom razdoblju.

8. Nije sporno da tuženik nije platio utuženo potraživanje.

9. Tužitelj je aktivno legitimiran za naplatu utuženih računa što je vidljivo i iz Ugovora o pružanju usluga objedinjene naplate sklopljenog između Komunalac d.o.o. Jurdani i Liburnijske vode d.o.o. Ičići kao naručitelja usluge i Libukom Jurdani d.o.o. kao davatelja usluge od 04.01.2016. Tužitelj je ovlašten vršiti usluge prisilne naplate potraživanja za navedena trgovačka društva koja ona imaju prema trećim osobama a za usluge koje su im ta društva pružila. U tom smislu je ovlašten i na pokretanje sudskih postupaka kako to slijedi iz člana 11. navedenog Ugovora.

10. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare jer se na predmetnu tražbinu primjenjuje trogodišnji zastarni rok prema odredbi čl.226. ZOO-a kojom je utvrđeno da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Najstarija utužena tražbina dospjela je i 12.11.2021.g. a tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu 29. rujna 2023. g. pa je jasno da zastara nije nastupila.

11. Sud je utvrdio da je tuženik stvarni korisnik nekretnine -poslovnog prostora u sklopu objekta Veletržnice izgrađene u radnoj zoni R-2 Šmogori u Matuljima, u naravi ured površine 14 m2 koji se nalazi na adresi potrošnje za koju su izdani utuženi računi. Prednje navedeno proizlazi iz Ugovora o zakupu između Regionalne Veletržnice Rijeka- Matulji d.d. kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika koji je sklopljen za period 1.10.2017. g. do 30.09.2022. g. Među strankama je sporno da li je tuženik u obvezi platiti utuženo potraživanje budući isto osporava navodeći da ugovorom o zakupu nije prenesena obveza plaćanja komunalnih usluga na njega kao zakupnika.

12. Iz iskaza svjedoka JO člana uprave Regionalne veletržnice Rijeka Matulji d.d. slijedi da svi zakupci poslovnih prostora plaćaju odvoz otpada prema tužitelju posebno svatko za sebe te da svi imaju svoje spremnike. Tuženik da nema svoj spremnik jer je naveo da ne proizvodi nikakvo smeće budući je mali ured međutim ispostavljaju mu se računi. Tužitelj da je u sporu osim tuženika sa još jednim zakupcem koji ima isti stav kao i ovdje tuženik. Naveo je da tužitelj ima proceduru obavijestiti korisnika da dođe preuzeti spremnik te da izabere spremnik koji odgovara pa slijedi da tuženik nije preuzeo spremnik. Ovaj svjedok je naveo da ne postoji niti jedan slučaj da Regionalna Veletržnica kao vlasnik prostora plaća smeće koje proizvede zakupac. Ujedno je potvrdio da ranije nije bilo detaljno regulirano ugovorima o zakupu prijenos obveze plaćanja odvoza otpada na zakupca ali kada su spomenuta 2 zakupca odbili plaćati račune odlučeno je da se to detaljno definira. Vlasnik prostora regionalna tržnica svakako nije obavijestila tužitelja da će oni kao vlasnik plaćati smeće umjesto zakupca.

13. Svjedok DO, zaposlenik tužitelja iskazao je da tuženik nema spremnik jer ga odbija preuzeti te koristi spremnik Veletržnice Rijeka-Matulji. Koliko je njemu poznato tuženik ne plaća ni račune za odvoz otpada za koje je redovito mjesečno terećen. Navodi da tuženik odbija preuzeti spremnik jer smatra da tu uslugu treba plaćati vlasnik poslovnog prostora a ne on. Postoji još jedan zakupac koji se ponaša kao tuženik a današnje stanje da je takvo da je tuženik počeo plaćati odvoz komunalnog otpada.

14. Svjedok ŠO -rukovoditelj financija kod tužitelja navela je da račune za odvoz otpada direktno dostavljaju tuženiku što je bio slučaj i u utuženom razdoblju. Svim zakupcima Regionalne veletržnice računi su dostavljeni na ime zakupaca. Istaknula je da su poslali izjave zakupcima koje zapravo označavaju ugovor; tuženik da nije potpisao tu izjavu ali bez obzira na to poslani su mu računi. Tuženiku da se naplaćuje samo fiksni dio a ne i varijabilni što znači da tuženik negdje protupravno zbrinjava otpad.

15. Osnov potraživanja tužitelja temelji se na Zakonu o gospodarenju otpadom ( NN-84/21 i dr. ) te odredbama Odluke Općine Matulji o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluge povezane s tom javnom uslugom od 30.01.2018. g. ( SN PGŽ broj. 2/18 i dr. ) te Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada općinskog vijeća Općine Matulji ( SN PGŽ 2/22 i dr. ).

16. Uvidom u Ugovor u zakupu zaključen 01.10.2017 g. između Regionalne veletržnice Rijeka- Matulji d.d. kao vlasnika poslovnog prostora i tuženika kao zakupca i to u članak 4. istog utvrđeno je da se zakupnik obvezao plaćati zakupninu mjesečno kao i potrošenu električnu energiju te da nema spomena o troškovima odvoza/zbrinjavanja otpada. Člankom 4 Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluge povezane s tom javnom uslugom Općina Matulji određeno je da se korisnikom javne usluge prikupljanja biorazgradivog i miješanog komunalnog otpada kao i usluga koje su povezane s tom javnom uslugom smatra vlasnik cijele nekretnine ili njezinog posebnog dijela uz čije korištenje nastaje potreba prikupljanja biorazgradivog i miješanog otpada s tim što korisnik usluge može biti posjednik cijele nekretnine ili njezinog posebnog dijela ukoliko je vlasnik nekretnine ili njezinog posebnog dijela ugovorom prenio na korisnika obvezu plaćanja javne usluge i o tome obavijestio davatelja usluge. Stoga je u ovom postupku činjenično ostalo sporno da li je vlasnik nekretnine prenio na korisnika obvezu plaćanja javne usluge na neki drugi način (a ne pisanim ugovorom ) te da li je o tome obavijestio davatelja usluge. Nesporno je da tuženik tužitelju nije dostavio izjavu o načinu korištenja javne usluge niti je preuzeo spremnike za prikupljanje komunalnog otpada. Prema stajalištu ovog suda naprijed navedena činjenica da tuženik nije dostavio izjavu o načinu korištenja javne usluge niti je preuzeo spremnike za prikupljanje komunalnog otpada ne oslobađa istog obveze plaćanja utuženog potraživanja posebno imajući u vidu činjenicu da tužitelj traži isplatu minimalne i javne usluge -dakle fiksne troškove. Ova usluga se naplaćuje od korisnika javnih usluga neovisno o količini predanog otpada. Osim toga nije propisana obveza tužitelja da provjerava da li je tuženik kao zakupac u utuženom razdoblju imao smeća ili nije. Ovo stoga što zakupac sam preuzima spremnik one zapremnine koliko smatra da mu je potrebno s obzirom na način obavljanja svoje djelatnosti. Nesporno je među strankama a sud je isto utvrdio uvidom u priloženu prepisku između stranaka da je tuženik prigovarao dostavljenim računima i tražio da se storniraju što je tužitelj odbio.

17. Odredba člana 70. Zakona o gospodarenju otpadom (NN-84/2021 ) u stavku 1. propisuje da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge pored vlasnika nekretnine odnosno korisnika na kojeg je vlasnik prenio obvezu plaćanja ugovorom i "stvarni korisnik nekretnine ". Kako je nesporno da je tuženik stvarni korisnik nekretnine za koju su izdani utuženi računi onda je jasno da je on obveznik plaćanja te javne usluge upravo pozivom no naprijed citiranu odredbu člana 70 . ZGO-a. S obzirom na činjenicu da je tužitelj račune ispostavio tuženiku slijedi da je tuženik upoznat sa tim da se tereti njega za navedene komunalne usluge a ne vlasnika prostora Regionalne veletržnice Rijeka Matulji d.d. Osim toga svjedok JO potvrdio je da vlasnik poslovnih prostora Regionalna veletržnica ne plaća odvoz otpada tužitelju za niti jednog zakupca na navedenom području . Tuženik se ne može osloboditi svoje obveze plaćanje utuženog potraživanja pozivom na činjenicu da vlasnik poslovnog prostora nije pismenim ugovorom prenio svoju obvezu plaćanja odvoza otpada na njega i odbijanjem zaduživanja i preuzimanja spremnika za zbrinjavanje otpada. Tuženik je bio upoznat sa činjenicom da je kao korisnik prostora u obvezi platiti komunalne usluge kao što je to propisano citiranom zakonskom odredbom ZGO-a, upoznat je sa činjenicom da gotovo svi zakupci Regionalne veletržnice osim njih dvoje sami plaćaju račune za odvoz otpada. Što se tiče činjenice da je je naknadno sklopljen Aneks ugovora o zakupu između tuženika kao zakupca i Regionalne veletržnice Rijeka Matulji d.d. kao zakupodavca kojim aneksom je izričito predviđena obveza zakupca za plaćanje usluge prikupljanja i odvoza komunalnog otpada ovdje tužitelju ističe se da to nije od značaja za predmetni postupak. Kao što je i pojasnio član uprave Regionalne veletržnice Rijeka Matulji d.d. JO to je učinjeno upravo zbog toga da bi se spriječili sudski postupci a vezano za dva zakupca koji odbijaju platiti odvoz otpada jer smatraju da je to obveza Veletržnice kao vlasnika prostora. No sud je stajališta da je to obveza tuženika koja proizlazi iz direktne zakonske odredbe čl. 70. Zakona o gospodarenju otpadom. To što je vlasnik poslovnog prostora propustio u Ugovor o zakupu unijeti obvezu zakupca za plaćanjem predmetne komunalne usluge ( za utuženo razdoblje ) ne oslobađa tuženika kao stvarnog korisnika poslovnog prostora te svoje obveze propisane zakonom.

18. Što se tiče visine utuženog potraživanja ista je razvidna iz priloženih računa i iz cjenika kojeg je tužitelj priložio u spis. Obvezna minimalna javna usluga predstavlja naknadu koju korisnici usluga plaćaju neovisno o količini predanog otpada i sukladno cjeniku koji je priložen.

19. Slijedom navedenog trebalo je platni nalog održati na snazi i dosuditi i kamate sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja.

20. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 15.03.2023. u visini od 25 bodova, zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištu 19.11.2024 u visini od 25 bodova a na ročištu 16.09.2024. u visini od 12,5 bodova ( Tbr.9/2 jer se na ovom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi ) što sa PDV-om i sudskom pristojbom na presudu od 13,27 eura te troškom iz ovrhe u iznosu od 87,19 eura ukupno iznosi 256,71 euro. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška je odbijen. Ovo stoga što mu nisu priznati troškovi zastupanja na svim ročištima po Tbr.9/1 iz već iznesenih razloga. Na dosuđeni trošak određena je kamata od 29.01.2025. g. kao dana presuđenja na čitav trošak jer je podnošenjem prigovora ovršni postupak prenesen u parnični a rješenje o ovrsi stavljeno van snage.

U Rijeci, 29. siječnja 2025.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka. Presuda ili rješenje u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovog Zakona osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toke 3. ovog Zakona. Žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje iznimno po službenoj dužnosti obrazloženim rješenjem odredi drugačije.

D N A :

1. Tužitelju po pun. uz rješenje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura 2. Tuženiku po pun.

U Rijeci, 29.01.2025. g.