Poslovni broj: P-2994/2024-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužiteljice DŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika HEP-Toplinarstvo d.o.o. (OIB: 15907062900), Zagreb, Miševečka 15a, kojega zastupaju punomoćnici Petar Petrić i Ana- Marija Kajić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Petrić & Kajić d.o.o., Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika ĆŽ, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovrvt-5355/02 određena rješenjem o ovrsi od 7. svibnja 2002.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je u ovršnom postupku koji se vodi pred ovim sudom pod br. Ovrvt-5355/02 upućena na pokretanje parnice radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom. U konkretnom slučaju rješenje o ovrsi pod naznačenim poslovnim postalo je pravomoćno i ovršno 15.10.2003., a kako se ovdje primjenjuje desetogodišnji zastarni rok, to je tražbina tuženika u međuvremenu zastarjela. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će se naznačena ovrha proglasiti nedopuštenom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da u konkretnom slučaju zastara nije nastupila budući da se na tražbinu tuženika primjenjuje jednogodišnji zastarni rok, a tuženik je pravovremeno podnio prijedlog za ovrhu čime je tijek zastare prekinut, dok u navedenom ovršnom postupku tuženik poduzima radnje radi prisilnog ostvarenja te tražbine. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u ovosudni spis Ovrvt- 5355/22.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Uvidom u ovosudni spis br. Ovrvt-5355/02 utvrđeno je da je povodom prijedloga ovdje tuženika od 29.4.2002. rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 7.5.2002. pod tim poslovnim brojem naloženo ovdje tužiteljici kao ovršenici platiti tuženiku kao ovrhovoditelju iznos od tadašnjih 2.843,03 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka, a podredno je određena i ovrha radi naplate naznačenih iznosa i to na pokretninama te plaći- mirovini tužiteljice. Predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postalo je pravomoćno i ovršno 15.10.2003.

7. Daljnjim uvidom u gore citirani spis utvrđeno je da je ovdje tuženik podneskom od 12.11.2004. obavijestio sud da je ovdje tužiteljica podmirila dio duga u iznosu od tadašnjih 663,84 kn, kao i da je rješenjem od 19.7.2018. koje je postalo pravomoćno 12.9.2018. obustavljena ovrha na plaći odnosno mirovini ovdje tužiteljice (zbog nemogućnosti provedbe takve ovrhe uslijed toga što tužiteljica od 2009. nije prijavljena na mirovinsko osiguranje), dok je rješenjem od 26.2.2020. obustavljena i ovrha na pokretninama tužiteljice (ovdje tuženik nije pravovremeno podmirio troškove postupka o kojima ovisi provedba te ovrhe). Nije sporno i da je ovdje tužiteljica 9.3.2020. podnijela žalbu-prigovor nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi u kojem je istakla prigovor zastare, a povodom kojega je rješenjem ovoga suda od 26.5.2022. upućena na pokretanje parnice radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom, a iz razloga predviđenog odredbom čl. 46. st. 1. toč. 11. ovdje primjenjivog Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. br. 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 67/08. - dalje: OZ).

8. Dakle, između stranaka u ovom postupku svakako je ostalo sporno postojanje razloga (nastupanje zastare) predviđenog gornjom odredbom OZ-a, te ovisno o tome da li su ispunjene pretpostavke za proglašenje takve ovrhe nedopuštenom.

9. Prema odredbi čl. 378. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, zastarijeva za jednu godinu između ostaloga potraživanje naknade za isporučenu toplinsku energiju (što je slučaj u ovom postupku). Odredbom čl. 379. st. 1. ZOO-a propisano je da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, dok je odredbom čl. 369. ZOO-a propisano da kad zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su potraživanja kamata, plodova, troškova, ugovorne kazne. Nadalje, prema odredbi čl. 388. ZOO-a zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja, a sukladno odredbi čl. 392. ZOO-a nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Prema odredbi čl. 389. st. 1. ZOO-a prekid zastarijevanja izvršen podizanjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, dok se prema odredbi st. 2. istoga članka isto tako smatra da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen, ili odbijen, ili ako isposlovana ili poduzeta mjera izvršenja ili osiguranja bude poništena.

10. Primjenjujući citirane odredbe u konkretnom slučaju, prema nalazu ovoga suda činjenica vođenja predmetne ovrhe nije dovela do prekida zastarijevanja potraživanja ovdje tuženika Naime, naznačena ovrha je obustavljena i to kao posljedica nemogućnosti provođenja takvog postupka između ostaloga i zbog tuženikovog propuštanja poduzimanja određenih procesnih radnji koje su bile nužne za provedbu ovrhe (pokretnine), što po nalazu ovoga suda upravo predstavlja situaciju u kojoj se primjenjuje odredba čl. 389. st. 2. ZOO-a, slijedom čega se ne može smatrati da je došlo do prekida zastare.

11. Prema odredbi čl. 361. st. 1. ZOO-a zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Budući da je potraživanje ovdje tuženika prethodno dospijevalo u razdoblju od 2001. - 2002., odnosno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postalo je pravomoćno i ovršno 15.10.2003., to proizlazi da je u međuvremenu svakako protekao jednogodišnji (pa čak i desetogodišnji rok zastare), uslijed čega je nastupila zastara potraživanja tuženika te posljedično tome prestalo i njegovo pravo zahtijevati ispunjenje tog potraživanja (čl. 360. st. 1. ZOO-a).

12. Slijedom tog utvrđenja o nastupu zastare tražbine tuženika (žalbeni razlog iz čl. 46. st. 1. toč. 11. OZ-a), ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 7.5.2002. br. Ovrvt-5355/02 ukazuje se nedopuštenom pa je odgovarajućom primjenom odredaba čl. 51. i čl. 53. st. 3. OZ-a, odlučeno kao pod toč. I. izreke presude.

13. Kako je tuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu, to je odgovarajućom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova kao neosnovan.

U Zagrebu 29. siječnja 2025.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud u roku od 15 dana od dana dostave presude putem ovog suda.

DNA:

1. tužiteljici

2. tuženiku po pun.