Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-509/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Podružnica Rijeka, Riva 8, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-226/18 od 15. siječnja 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe stranaka djelomično se uvažavaju, a djelomično odbijaju kao neosnovane te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-226/18 od 15. siječnja 2024.:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici plati iznos od 33.622,35 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 22.536,88 EUR od 24. kolovoza 2018.

- na iznos od 5.895,28 EUR od 15. siječnja 2024.

- na iznos od 183,39 EUR od 17. listopada 2017.

- na iznos od 229,39 EUR od 17. listopada 2017.

- na iznos od 90,31 EUR od 10. travnja 2018.

- na iznos od 143,34 EUR od 19. lipnja 2018.

- na iznos od 111,91 EUR od 26. veljače 2019.

- na iznos od 677,01 EUR od 15. rujna 2018.

- na iznos od 3.754,84 EUR od 15. listopada 2019., sve do potpune isplate te u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici na iznos od 744,36 EUR plati zatezne kamate od 28. listopada 2019. do isplate

- preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici plati iznos od 16.895,66 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose šteta na način da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija

- preinačuje u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za plaćanje zateznih kamata na iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu od 2.859,51 EUR u razdoblju od 17. listopada 2017. do 14. siječnja 2024. na način da se tuženiku nalaže da tužiteljici plati zatezne kamate na iznos od 2.859,51 EUR (dvije tisuće osamsto pedeset devet eura i pedeset jedan cent) koje teku od 17. listopada 2017. do 14. siječnja 2024. i to po stopi koja se od 17. listopada 2017. do 31. prosinca 2022. obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do 14. siječnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana

- preinačuje u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za plaćanje zateznih kamata na iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu od 3.035,77 EUR u razdoblju od 11. studenog 2020. do 14. siječnja 2024. na način da se tuženiku nalaže da tužiteljici plati zatezne kamate na iznos od 3.035,77 EUR (tri tisuće trideset pet eura i sedamdeset sedam centi) koje teku od 11. studenog 2020. do 14. siječnja 2024. i to po stopi koja se od 11. studenog 2020. do 31. prosinca 2022. obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do 14. siječnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana

- potvrđuje u cijelom preostalom dijelu točke III. izreke kojim je odbijen preostali dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva

- preinačuje u točki II. izreke na način da se tuženiku nalaže da tužiteljici, pored dosuđenog joj parničnog troška u iznosu od 12.768,58 EUR sa zateznim kamatama, plati i daljnji parnični trošak u iznosu od 3.083,87 EUR (tri tisuće osamdeset tri eura i osamdeset sedam centi) sa zateznim kamatama koje teku od 29. siječnja 2025. do plaćanja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbijaju se tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 418,68 EUR i tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 2.114,17 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 50.518,01 eur (pedesettisućapetstoosamnaesteuraijedancent) sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 34.122,73 eur od dana 24. kolovoza 2018.g. do isplate

- na iznos od 7.440,77 eur od dana 15. siječnja 2024.g. do isplate

- na iznos od 229,24 eur od dana 17. listopada 2017.g. do isplate

- na iznos od 286,74 eur od dana 17. listopada 2017.g. do isplate

- na iznos od 112,89 eur od dana 10. travnja 2018.g. do isplate

- na iznos od 179,18 eur od dana 19. lipnja 2018.g. do isplate

- na iznos od 139,89 eur od dana 26. veljače 2019.g. do isplate

- na iznos od 2.568,67 eur od dana 15. rujna 2018.g. do isplate

- na iznos od 4.693,54 eur od dana 15.10.2019.g. do isplate

- na iznos od 744,36 eur od dana 28. listopada 2019.g. do isplate

po stopi koja se do 31.12.2022.g. obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.768,58 eur (dvanaesttisućasedamstošezdesetosameura ipedesetosamcenti) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 15. siječnja 2024.g. do isplate po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadom parničnog troška odbija.

III U preostalom dijelu za iznos od 6.010,65 eur (do zatraženog iznosa od 56.528,66 eura) sa zatraženim zateznim kamatama tužbeni zahtjev se odbija.»

1.1. Prvostupanjski sud je u sklopu presude donio rješenje kojim se dopušta preinaka tužbenog zahtijeva.

2. Protiv presude žale se obje stranke.

2. Protiv dijela točke II. izreke presude i u cijelosti točke III. izreke presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači.

2.2. Protiv točke I. i II. izreke presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći koja se je dogodila 8. siječnja 2016. u Rijeci na raskrižju Ulice Slavka Cindrića s odvojkom za izlaz iz autobusnog terminala „Delta“ kada je na tužiteljicu koja je prelazila odvojak za izlaz s autobusnog terminala naletio autobus gradskog prijevoza KD Auto-trolej d.o.o. te nije sporno da je autobus bio osiguran kod tuženika.

6.1. U toj prometnoj nesreći je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede te u ovom predmetu od tuženika potražuje naknadu pretrpljene štete.

6.2. U dokaznom postupku je provedeno vještačenje po prometnom vještaku na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja te je na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka prvostupanjski sud utvrdio da je nalet autobusa ostvaren udarom prednje lijeve strane autobusa u lijevu bočnu stranu tijela tužiteljice pri brzini kretanja autobusa od oko 7 km/h. Prije naleta autobus je pri brzini od oko 9 km/h bio kočen i nije bio zaustavljen i ponovno pokrenut prije naleta. Tužiteljica je stupila u ravninu kolnika kojim se je kretao autobus vremenski prije naleta za oko 3,2 sekunde, a u tom trenutku autobus je bio udaljen od mjesta naleta za oko 7,8 metara. Od silaska tužiteljice s nogostupa na kolnik odvojka za izlazak autobusa se je tužiteljica do mjesta naleta kretala u vremenu od oko 5,8 sekundi, a u trenutku silaska je autobus bio udaljen od mjesta naleta za oko 14 metara pa je postojala mogućnost pravovremenog međusobnog uočavanja tužiteljice i vozača autobusa. Vozač autobusa je pravovremenom reakcijom i kočenjem autobusa imao mogućnost izbjegavanja naleta na tužiteljicu, a do naleta također ne bi došlo uz uvjet da se je tužiteljica, koja je prelazila kolnik izvan obližnjeg pješačkog prijelaza, uputila prema pješačkom prijelazu ili da je propustila autobus. Također je utvrđeno da se je na putu kretanja autobusa nalazio znak „stop“ te da bi nesreća bila izbjegnuta da je vozač zaustavio autobus prije tog znaka, a što nije učinio. Nadalje, na temelju iskaza svjedokinja KR i DR je prvostupanjski sud utvrdio da se je tužiteljica kretala bržim hodom.

6.3. Ocjenjujući da li je tužiteljica u smislu članaka 1092. i 1106. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; dalje: ZOO) doprinijela vlastitoj šteti, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica prelazila kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza koji se je nalazio vrlo blizu mjesta gdje je ona prelazila kolnik te da je propustila uočiti nailazak autobusa i odustati od prijelaza kolnika pa je na taj način doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 25 %.

6.4. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je tužiteljičin doprinos procijenjen u preniskom omjeru i smatra da taj omjer iznosi 50 %.

6.5. Tužiteljica se je svojim kretanjem izvan obilježenog pješačkog prijelaza kretala protivno odredbi članka 129. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15.; dalje: ZSPC) kojim je propisano da se je na cesti koja ima obilježene pješačke prijelaze ili posebno izgrađene prijelaze, odnosno prolaze za pješake, pješak dužan pri prelaženju ceste kretati tim prijelazima, odnosno prolazima ako oni nisu od njega udaljeni više od 50 m u naselju, odnosno 100 m izvan naselja. Stavkom 1. istog članka je propisano da je pješak dužan preko kolnika i biciklističke staze ili trake prelaziti pažljivo i najkraćim putem, nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da to može učiniti na siguran način. Tužiteljica je propustila uvjeriti se da kolnik može prijeći na siguran način. Kako bi predmetna nesreća bila izbjegnuta bilo da je tužiteljica otišla do obilježenog pješačkog prijelaza i kolnik prešla po njemu ili da se je uvjerila da kolnik može prijeći na siguran način, pri čemu bi uočila nailazak autobusa i imala mogućnost odustanka od prijelaza, ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 40 % pri čemu je uzeto u obzir da je autobus opasna stvar.

6.6. Na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila udarce po cijelom tijelu, prvenstveno po glavi i leđima, da je zadobila tešku ozljedu mozga, krvarenje u malom mozgu, kontuziju mozga, te prijelom svoda i baze lubanje. Radi se o teškim tjelesnim ozljedama. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana. Bolove srednjeg intenziteta trpjela je 45 dana. Nakon toga tužiteljica trpi bolove slabijeg intenziteta još tijekom 3 mjeseca. Prema mišljenju vještaka tužiteljica je trpjela primarni strah jačeg intenziteta nekoliko sekundi tj. za vrijeme samog incidenta, srednjeg par minuta, a slabijeg nekoliko sati (3-4). Nakon tog perioda nastupa sekundarni strah u vidu brige za ozdravljanjem. Sekundarni strah jačeg intenziteta traje 30 dana, srednjeg intenziteta oko 6 mjeseci, dok sekundarni strah slabijeg intenziteta kod tužiteljice traje oko 2 godine. Nadalje, tužiteljica trpi povremene bolove, desnostranu hemiparezu, glavobolje te ima vrtoglavice i trajne dvoslike uz gubitak pamćenja i opću usporenost i zaboravljivost te potpuni gubitak njuha i okusa koje su direktna posljedica teške ozljede malog i velikog mozga (kontuzije s krvarenjem u mozgu). Radi se o trajnim i doživotnim posljedicama pa s obzirom na sve navedeno i na trenutni klinički nalaz kod tužiteljice, vještak je mišljenja da sveukupno smanjenje opće životne aktivnosti kod tužiteljice iznosi oko 60%, a to utvrđuje i prvostupanjski sud.

6.7. Tuženik u žalbi osporava utvrđenje da je kod tužiteljice nastupilo smanjenje općih životnih aktivnosti u omjeru od 60 % pozivajući se na nalaz fizijatra iz kojeg proizlazi da je tužiteljica u hodu diskretno, dakle vrlo blago, nestabilna, da ekstremitete održava u antigravitacijskom položaju, da iz nalaza fizijatra proizlazi da je aktivne kretnje uredno izvodi u svim segmentima, da je samostalna u aktivnostima svakodnevnog života, da iz nalaza oftamologa proizlazi da dvoslike ima samo pri pogledu u desno, a iz nalaza neurokirurga proizlazi da joj se parcijalno oporavlja osjet okusa. Tuženik je također u spis dostavio izvješće privatnog detektiva koji je u tri navrata utvrdio da je tužiteljica od svoje kuće pješice otišla u trgovinu gdje je obavila kupnju, a potom se vratila kući. Liječnički vještak je, saslušan usmeno na ročištu glavne rasprave od 11. studenog 2020., naveo da je tužiteljica zadobila aksonalnu ozljedu mozga pa je posljedično došlo do smanjenja njezinog intelektualnog nivoa koji je direktna posljedica fizičke ozljede mozga. Zbog toga je sav njezin intelektualni način života kompletno promijenjen, ne dozvoljava joj da uđe u bilo kakve napornije radnje ili napore koji su danas potrebni za održavanje normalnog prosječnog života. Gledajući tužiteljicu izvana ne vidi se nikakvih promjena. Međutim, to je i za očekivati jer je u pitanju ozljeda mozga i to dijela koji čini centralni nervni sistem i koji zapovijeda svim mentalnim, fizičkim i emocionalnim radnjama i potrebama. Tužiteljicu je zadesilo značajno zakidanje svih vidova života i zbog toga se njezin život svodi na osnovne funkcije koje obavlja i koje jedino može obavljati. Svako jače naprezanje i potreba za većim naporima je neizvediva jer njezin mozak to ne može podnijeti. Kada laici vide tužiteljicu ne može im biti dovoljno jasno o čemu se radi jer njezin vanjski izgled ne dokazuje njezinu unutrašnjost. Tek nakon objektivnog pregleda i neurološkog statusa te uvida u intelektualni nivo se može zaključiti o čemu se kod tužiteljice radi. Vještak naglašava da su sve posljedice koje tužiteljica ima nakon zadobivene ozljede mozga trajne i sa mogućnošću pogoršanja, a njezini odlasci kod liječnika na kontrole te dodatna snimanja i uzimanje lijekova spadaju samo u kontrolne preglede koji su potrebni da bi se na vrijeme uvidjelo da li dolazi do pogoršanja njezinog zdravlja. Što se tiče izvješća privatnog detektiva vještak navodi da tužiteljica izvana dobro izgleda u smislu da joj fizički ništa ne fali, ali njezin problem je nastao zbog teškog oštećenja mozga i posljedično tome je zakinuta za sve sfere koje potiču iz centralnog nervnog sistema kao intelekt, emocije i drugo. Vještak navodi da je potrebno i korisno da tužiteljica obavlja osnovne funkcije jer je to „fitness“ za mozak i to je jedini način da ona ostane što dulje sa stanjem intelekta u kakvom je sad jer bi inače brže propadala. Obzirom na njezino trenutno stanje ona više neće moći raditi ozbiljne odgovorne poslove. Budući da je liječnički vještak svoju procjenu postotka smanjenja tužiteljičinih životnih aktivnosti u najvećem dijelu vezao za smanjenje njezinih intelektualnih kapaciteta, a ne za fizička oštećenja, ovaj sud na temelju izloženog nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da su tužiteljičine životne aktivnosti trajno smanjene u omjeru od 60 %.

6.8. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da tužiteljica trajno ima potrebu za tuđom pomoći, da ima izgubljenu zaradu i da je imala troškove liječenja te je stoga tužiteljici dosuđena ukupna naknada neimovinske i imovinske štete u iznosu od 50.518,01 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose štete.

7. Tuženik se žali navodeći da je tužiteljici dosuđena previsoka novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Već je gore rečeno što je prvostupanjski sud utvrdio u vezi neimovinske štete (fizički bolovi, strah i duševni bolovi zbog smanjenja životnih aktivnosti) te je prvostupanjski sud procijenio da bi tužiteljici pripala pravična novčana naknada za tu neimovinsku štetu u iznosu od 80.000,00 eura. Ovaj sud nalazi da je tu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Imajući u vidu intenzitet i duljinu trajanja fizičkih bolova i straha te postotak smanjenja životnih aktivnosti, ovaj sud nalazi da bi tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 63.000,00 eura. Obzirom na tužiteljičin doprinos od 40 %, pripada joj pravična novčana naknada u iznosu od 37.800,00 eura. Nije sporno da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku isplatio ukupni iznos od 15.263,12 eura pa bi tužiteljici pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 22.536,88 eura.

7.1. Liječnički vještak je, očitujući se o tužiteljičinoj potrebi za tuđom pomoći, u svom mišljenju naveo da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u razdoblju od 1,5 mjeseci po četiri sata na dan, zatim 6 mjeseci po tri sata na dan i nakon toga kontinuirano po jedan sat na dan. Tuženik se žali navodeći da prvostupanjski sud nije obrazložio za koliko sati pružanja tuđe pomoći je tužiteljici dosudio naknadu štete. Prvostupanjski sud to doista nije obrazložio već je samo naveo da bi tužiteljici obzirom na nalaz i mišljenje vještaka pripadao iznos od 78.750,00 kuna, odnosno 10.451,92 eura. Tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev po toj osnovi konačno postavila na ročištu od 11. studenog 2020. zatraživši dosudu iznosa od 76.345,00 kuna. Od 8. siječnja 2016. pa do ročišta od 11. studenog 2020. je prošlo 1763 dana. Od toga treba oduzeti 225 dana kada je po mišljenju vještaka tužiteljici trebala tuđa pomoć više od jednog sata dnevno (45 dana, 4 sata dnevno ili ukupno 180 sati i 180 dana 3 sata dnevno ili ukupno 540 sati) pa je tužiteljici u tom razdoblju trebala tuđa pomoć 720 sati, a za preostalih 1538 dana joj je trebala tuđa pomoć 1 sat dnevno, dakle ukupno 1538 sati pa se dobije da je tužiteljici tuđa pomoć bila potrebna ukupno 2258 sati što pomnoženo sa cijenom sata od 35,00 kuna, a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, daje iznos od 79.030,00 kuna od čega tužiteljici pripada 60 % ili iznos od 47.418,00 kuna. Nije sporno da je tuženik po toj osnovi tužiteljici isplatio iznos od 3.000,00 kuna pa bi tužiteljici pripadao iznos od 44.418,00 kuna ili 5.895,28 eura.

7.2. Tuženik se nadalje žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu tužiteljičine izgubljene zarade. Ta visina je utvrđena knjigovodstvenim vještačenjem na način da je vještak utvrdio visinu izgubljene zarade koju je nakon toga umanjio za nesporno plaćeni iznos u mirnom postupku i naveo koliko tužiteljica gubi zaradu, da bi prvostupanjski sud taj iznos umanjio za tužiteljičin doprinos štetnom događaju. Tuženik pravilno navodi da takav obračun nije pravilan te da je visinu izgubljene zarade trebalo najprije umanjiti za tužiteljičin doprinos i tek tada od dobivenog iznosa odbiti iznose koje je tuženik nesporno platio po toj osnovi. Vještak je utvrdio da je tužiteljica u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. kolovoza 2018. izgubila zaradu u iznosu od 51.759,78 kuna. Tužiteljici pripada 60 % ili iznos od 31.055,86 kuna što treba umanjiti za nesporno plaćenih 25.954,94 kuna te se dobije iznos od 5.100,92 kune ili 677,01 eura. Nadalje je vještak utvrdio da je tužiteljica u razdoblju od 1. rujna 2018. do 30. rujna 2019. izgubila zaradu u iznosu od 47.151,39 kuna. Tužiteljici pripada 60 % ili iznos od 28.290,83 kune ili 3.754,84 eura. Taj iznos se ne umanjuje jer tuženik za to razdoblje nije ništa platio u mirnom postupku. Tužiteljica je, dakle, izgubila zaradu u ukupnom iznosu od 4.431,85 eura i u tom iznosu joj pripada naknada te štete.

7.3. Tuženik se nadalje žali zbog toga što je prvostupanjski sud prilikom dosuđenja naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja propustio umanjiti za nesporno izvršenu isplatu koju je izvršio tuženik. Taj žalbeni razlog nije osnovan jer je prvostupanjski sud prilikom dosuđenja te štete od utvrđenog iznosa štete uvažio iznose koje je tuženik nesporno isplatio (6.317,45 kuna i 1.800,00 kuna, ukupno 8.117,45 kuna) kako je to obrazloženo u točkama 38.1. i 38.2. prvostupanjske presude. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljica po toj osnovi trpi ukupnu štetu u iznosu od:

- 305,66 eura, a tužiteljici dosuđuje 75 % ili iznos od 229,24 eura. Obzirom da utvrđeni doprinos tužiteljice iznosi 40 %, tužiteljici pripada 183,39 eura

- 382,32 eura, a tužiteljici dosuđuje 75 % ili iznos od 286,74 eura. Obzirom da utvrđeni doprinos tužiteljice iznosi 40 %, tužiteljici pripada 229,39 eura

- 150,52 eura, a tužiteljici dosuđuje 75 % ili iznos od 112,89 eura. Obzirom da utvrđeni doprinos tužiteljice iznosi 40 %, tužiteljici pripada 90,31 eura

- 238,91 eura, a tužiteljici dosuđuje 75 % ili iznos od 179,18 eura. Obzirom da utvrđeni doprinos tužiteljice iznosi 40 %, tužiteljici pripada 143,34 eura

- 186,52 eura, a tužiteljici dosuđuje 75 % ili iznos od 139,89 eura. Obzirom da utvrđeni doprinos tužiteljice iznosi 40 %, tužiteljici pripada 111,91 eura.

7.4. Tuženik se nadalje žali zbog toga što je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio procesne kamate na uglavničenu zateznu kamatu. Tuženik je u tijeku postupka tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 70.000,00 kuna te na ime naknade štete zbog tuđe pomoći iznos od 3.000,00 kuna. Tužiteljica je po tim osnovama smanjila svoj zahtjev za plaćene iznose, ali je uglavničila zatezne kamate na te iznose u razdoblju od dospijeća pa do plaćanja te je zatražila dosudu procesnih kamata na tako uglavničene iznose, a što joj je prvostupanjski sud i dosudio. Zatezne kamate su akcesorna tražbina, osamostaljuju se nakon prestanka glavne tražbine i tek tada postaju samostalna tražbina na koju je u skladu s člankom 31. stavak 2. ZOO-a moguće zahtijevati zatezne kamate od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Kako su dijelovi tužiteljičinih tražbina po osnovi neimovinske štete i po osnovi imovinske štete zbog tuđe pomoći prestali jer ih je tuženik djelomično podmirio, zatezne kamate na plaćene iznose po tim osnovama su se osamostalile i stoga na njih u skladu s člankom 31. stavak 1. ZOO-a teku zatezne kamate pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tužiteljici, na inače nesporni iznos uglavničenih zateznih kamata od 744,36 eura, dosudio procesne kamate.

7.5. Tuženik se nadalje žali zbog toga što je prvostupanjski sud prilikom dosuđenja naknade troška parničnog postupka sve tužiteljičine radnje obračunao po vrijednosti boda od 2,00 eura, dakle i za one radnje koje su poduzete u vrijeme kada je vrijednost boda bila niža. Međutim, obzirom da je u Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka te obzirom da je prvostupanjski sud odluku o trošku postupka donio 15. siječnja 2024., dakle u vrijeme kada je u Tbr. 54. Tarife bilo propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je sve tužiteljičine radnje obračunao po vrijednosti boda od 2,00 eura.

8. Tužiteljica se žali protiv utvrđenja prvostupanjskog suda da je doprinijela nastanku štete u omjeru od 25 %. Već je gore, razmatrajući tuženikovu žalbu, obrazloženo da je prvostupanjski sud u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo i da doprinos tužiteljice iznosi 40 % pa stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.

8.1. Tužiteljica se nadalje žali zbog toga što joj je prvostupanjski sud na iznos naknade štete po osnovi tuđe pomoći dosudio zatezne kamate od dana presuđenja. Taj žalbeni razlog je osnovan. Tužiteljica je 17. listopada 2017. podnijela tuženiku pisani zahtjev za naknadu štete kojim je zatražila i naknadu po osnovi tuđe pomoći i njege. Stoga tužiteljici za sate tuđe pomoći i njege do 17. listopada 2017. pripadaju zatezne kamate od toga dana u skladu s člankom 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.). Za sate tuđe pomoći nakon tog datuma, obzirom da je tužiteljici kontinuirano potrebna tuđa pomoć, pripadaju joj zatezne kamate od 11. studenog 2020. kao dana kada je zatražila naknadu štete za sate tuđe pomoći i njege nastale nakon 17. listopada 2017. Tužiteljici je do 17. listopada 2017. bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 1169 sati što pomnoženo s cijenom sata od 35,00 kuna daje iznos od 40.915,00 kuna. Taj iznos treba umanjiti za doprinos tužiteljice od 40 % te se dobije iznos od 24.545,00 kuna. Tužiteljici je tuženik po toj osnovi platio iznos od 3.000,00 kuna zbog čega tužiteljici za navedeno razdoblje pripada iznos od 21.545,00 kuna ili 2.859,51 eura. Slijedom izloženog proizlazi da tužiteljici na iznos od 2.859,51 eura pripadaju zatezne kamate od 17. listopada 2017., a na preostali iznos od 3.035,77 eura joj pripadaju zatezne kamate od 11. studenog 2020.

8.2. Što se tiče dijela tužiteljičine žalbe kojim osporava odluku prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška, treba reći da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici pa odluku o naknadi parničnog troška treba donijeti primjenom članka 154. stavak 2. ZPP- a.

8.3. Sumirajući gore navedeno, tužiteljici na ime naknade neimovinske štete pripada:

- na ime neimovinske štete iznos od 22.536,88 eura sa zateznim kamatama od 24. kolovoza 2018. kao dana završetka liječenja

- na ime imovinske štete za tuđu pomoć iznos od 5.895,28 eura sa zateznim kamatama na iznos od 2.859,51 eura od 17. siječnja 2018., a na iznos od 3.035,77 eura sa zateznim kamatama od 11. studenog 2020.

- na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 4.431,85 eura sa zateznim kamatama na iznos od 677,01 eura od 15. rujna 2018., a na iznos od 3.754,84 eura od 15. listopada 2019.

- na ime imovinske štete zbog troškova liječenja iznos od 758,34 eura sa zateznim kamatama na iznos od 183,39 eura od 17. listopada 2017., na iznos od 229,39 eura od 17. listopada 2017., na iznos od 90,31 eura od 10. travnja 2018., na iznos od 143,34 eura od 19. lipnja 2018. i na iznos od 111,91 eura od 26. veljače 2019.

- na ime uglavničenih zateznih kamata iznos od 744,36 eura na koji teku procesne kamate.

8.4. Zbog obrazloženih razloga prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu točke I. izreke u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici plati iznos od 33.622,35 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 22.536,88 eura od 24. kolovoza 2018., na iznos od 5.895,28 eura od 15. siječnja 2024., na iznos od 183,39 eura od 17. listopada 2017. na iznos od 229,39 eura od 17. listopada 2017., na iznos od 90,31 eura od 10. travnja 2018., na iznos od 143,34 eura od 19. lipnja 2018., na iznos od 111,91 eura od 26. veljače 2019., na iznos od 677,01 eura od 15. rujna 2018., na iznos od 3.754,84 eura od 15. listopada 2019., te procesne kamate na iznos od 744,36 eura. Prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu točke I. izreke u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici plati iznos od 17.614,73 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose štete na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen, preinačena je u dijelu točke III. izreke u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva za plaćanje zateznih kamata na iznos od 2.859,51 eura u razdoblju od 17. listopada 2017. do 14. siječnja 2024. na način da se tuženiku nalaže da tužiteljici plati zatezne kamate na iznos od 2.859,51 eura od 17. listopada 2017. do 14. siječnja 2024. i preinačena je u dijelu točke III. izreke u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva za plaćanje zateznih kamata na iznos od 3.035,77 eura od 11. studenog 2020. do 14. siječnja 2024. na način da se tuženiku nalaže da tužiteljici plati zatezne kamate na iznos od 3.035,77 eura u razdoblju od 11. studenog 2020. do 14. siječnja 2024, dok je potvrđena u cijelom preostalom dijelu točke III. izreke.

9. Tužiteljica je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tražila dosudu naknade ukupne štete u iznosu od 56.528,66 eura, a konačno joj je dosuđen iznos 33.622,35 eura. Ona je u smislu članka 154. stavak 2. ZPP-a uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva u omjeru od 100 %, a s visinom je uspjela u omjeru od 59,47 % pa njezin uspjeh u parnici iznosi 79,73 %. Kada se od tog postotka odbije postotak uspjeha tuženika u parnici od 20,27 % dobije se ukupni uspjeh tužiteljice u parnici od 59,46 % pa joj primjenom navedene zakonske odredbe u tom postotku pripada i naknada zatraženog parničnog troška.

9.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužiteljici za sastave podnesaka i zastupanja na ročištima pripada naknada u ukupnom iznosu od 18.400,00 eura što s PDV-om iznosi 23.000,00 eura od čega tužiteljici pripada 59,46 % ili iznos od 13.675,80 eura. Tom iznosu treba pribrojiti troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 849,43 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 euro pa se dobije iznos od 15.852,45 eura koliko je tužiteljici i dosuđeno.

9.2. Obje stranke su sa svojim žalbama uspjele samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nije nastao posebni trošak pa im stoga odgovarajućom primjenom članka 154. ZPP-a ne pripada trošak drugostupanjskog postupka zbog čega su njihovi zahtjevi za naknadu tog troška odbijeni.

Koprivnica, 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić