Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: Pr-908/2021-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: PO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kovačić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika: Građenje Bajo d.o.o. Batinjani (Općina Đulovac), Batinjani 180, 43500 Daruvar, OIB: 04773847519, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Pranjić, odvjetnik u Poreču, radi naknade štete, održane javne glavne rasprave zaključene dana 04. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Kovačića, zakonskog zastupnika tuženika EO i punomoćnika tuženika Ive Pranjića, temeljem čl.335. i čl.338.st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. – dalje: ZPP), dana 29. siječnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati novčani iznos od 27.624,00 (dvadesetsedamtisućašestodvadesetčetiri) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23.11.2023. godine pa do konačne isplate s time što zatezne kamate teku do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se odbija s razlikom zatraženog iznosa od 7.963,37 eura kao neosnovanom, te se odbija sa zahtjevom za tijek zatezne kama od dana 29.08.2021.godine kao neosnovanom.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana na ime izgubljene zarade isplati novčani iznos 10.320,48 (desettisućatristodvadeset eura i četrdesetosam centi) eura neto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na

- iznos od 860,04 eura teče od 16.1.2021.godine pa do konačne isplate;

- iznos od 860,04 eura teče od 16.2.2021.godine pa do konačne isplate;

- iznos od 860,04 eura teče od 16.3.2021.godine pa do konačne isplate.

- iznos od 860,04 eura teče od 16.4.2021.godine pa do konačne isplate;

- iznos od 860,04 eura teče od 16.5.2021.godine pa do konačne isplate;

- iznos od 860,04 eura teče od 16.6.2021.godine pa do konačne isplate.

- iznos od 860,04 eura teče od 16.7.2021.godine pa do konačne isplate;

- iznos od 860,04 eura teče od 16.8.2021.godine pa do konačne isplate;

- iznos od 860,04 eura teče od 16.9.2021.godine pa do konačne isplate.

- iznos od 860,04 eura teče od 16.10.2021.godine pa do konačne isplate;

- iznos od 860,04 eura teče od 16.11.2021.godine pa do konačne isplate;

- iznos od 860,04 eura teče od 16.12.2021.godine pa do konačne isplate, s time što zatezne kamate teku do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se odbija s razlikom zatraženog iznosa od 6.284,14 eura kao neosnovanom.

III Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, solidarno naknaditi tužiteljima POI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i FO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 4.099,45 (četiritisućedevedesetdevet eura i četrdesetpet centi) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 29. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 23.11.2021. godine podnio tužbu protiv tuženika kojom traži da mu tuženica isplati novčani iznos od 39.816,84 eura po osnovi neimovinske štete, te iznos od 16.604,62 eura po osnovi izgubljene zarade, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

Tužitelj navodi da je je kao građevinski radnik radio kod tuženika kao poslodavca, s radom je započeo dana 07.09.2020.godine, da nije nikada primio od tuženika pismeni ugovor o radu, niti mu je izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu i nije mu dostavio primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

Tužitelj navodi da je počevši od 07.09.2020.godine radio i uredno ispunjavao svoje obveze, da mu je ugovorena plaća iznosila 30,00 kuna na sat, a radio je 9 sati dnevno, što znači da je dnevnica bila 270,00 kuna, a neto mjesečna plaća 6.480,00 kuna, dok je bruto plaća trebala biti 8.949,04 kune.

Tužitelj navodi da je radio kod tuženika sve dok nije pretrpio strašnu ozljedu na radu dana 05.12.2020.godine, kada je na tužitelja na radnom mjestu (gradilište u Funtani) pao zid.

Tužitelj navodi da tada nije imao kacigu na glavi jer mu tuženik nije zaštitnu kacigu ni osigurao, niti mu je osigurao tečaj zaštite na radu, kao niti bilo koje drugo zaštitno sredstvo, odnosno nije osposobio tužitelja kao radnika za siguran rad. Tužitelj dalje navodi da su mu u štetnom događaju ustanovljene sljedeće teške ozljede:

- traumatsko subduralno krvarenje;

- pregled i promatranje zbog drugih razloga;

- drugo kirurško praćenje i zbrinjavanje;

- epiduralno krvarenje;

- prijelom baze lubanje;

- difuzna ozljeda mozga;

- prijelom jagodične kosti i kosti gornje čeljusti;

- višestruki prijelomi lubanje i kosti lica;

- poremećaji elektrolita i ravnoteže tekućine,

- koma, nespecificirana;

- respiracijska insuficijencija;

- otvorena rana vlasišta.

Tužitelj dalje navodi kako je odmah operiran, da je pao je u komu i desetak dana bio u komi, te je Općoj bolnici Pula boravio na Odjelu za intenzivno liječenje od 05.12.2020.g. do 13.12.2020.godine, kada je premješten na odjel ORL, gdje je boravio do 21.12.2020.godine, kada je otpušten iz OB Pula, prije svega jer nije imao zdravstveno osiguranje, pa je prevezen u Kosovo, gdje je nastavio liječenje. Tužitelj navodi da zbog zadobivenih ozljeda i posljedica iz istih ne radi i da ne može ništa raditi jer nije sposoban za rad, niti je sposoban za samostalan život, te su ozljede glave i mozga je ostavile ozbiljne i teške posljedice, jer tužitelj ne pamti, ima problema sa sjećanjem, zaboravlja sve. ne može spavati, ne može brinuti za djecu niti za suprugu, supruga tužitelja ne može ostaviti ništa tužitelju na zadatak, čak niti pripaziti na ručak, a kamoli da pazi na djecu, tužitelj ima strah od izlaska iz kuće i općenito strah od komunikacije jer je nesposoban za istu.

Tužitelj navodi da je zbog štetnog događaja trpio dosta dugo bolove jakog karaktera, zatim u periodu nakon toga je trpio bolove sekundarno jakog, a potom i bolove slabog karaktera za sve vrijeme trajanja liječenja, a koje osjeća i danas, te je trpio i niz nelagodnosti tijekom liječenja, previjanja, šivanje rana, odstranjivanje šavova, što se sve treba valorizirati u okviru naknade za fizičke boli. Tužitelj navodi da je pretrpio strah i to smrtni strah u trenutku nesreće, ali koji je trajao i tijekom liječenja, potom je za sve vrijeme liječenja trpio strah i zebnju zbog zadobivenih ozljeda i trajnog naruženja, te brige oko ishoda liječenja. Tužitelj navodi da trpi i trpjeti će do kraja svoga života naruženje, odnosno duševne boli zbog naruženja jer ima veliki defekt - rupu u glavi. Naime, uslijed prijeloma lubanje, liječnici su istu zakrpali kako su mogli plastičnom operacijom, međutim, svakom oku je vidljiva rupa u glavi, vrlo uočljivo trećima, zbog kojih tužitelj ima veliki osjećaj srama i nelagode.

Tužitelj je mlada osoba, ima 46 godina, pa je to naruženje jakog stupnja utoliko gore i teže, s dalekosežnijim posljedicama, jer se ogleda i u psihičkoj sferi, a ima i ožiljke po glavi.

Tužitelj dalje navodi da trpi smanjenje životne aktivnosti u visini 100 %, jer je nesposoban za samostalni život odnosno život tužitelja više nije i ne može biti isti, jer je zbog posljedica opisane nesreće trajno promijenjen.

Zbog svega navedenog tužitelj trpi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti te smatra da mu s tog osnova pripada pravična novčana naknadu u ukupnom novčanom iznosu od 300.000,00 kuna.

Nadalje, tužitelj navodi da trpi i imovinsku štetu zbog izgubljene zarade. S obzirom da isti nije imao zdravstveno osiguranje u RH, odnosno nije bio ni prijavljen na mirovinsko i zdravstveno osiguranje propustom tuženika kao poslodavca, isti ne prima od nikoga naknadu za bolovanje. U isto je vrijeme tužitelj apsolutno nesposoban za bilo kakav rad. Nadalje, obzirom na sve navedeno u uvodu ove tužbe, vrijedi presumpcija da je tužitelj u stalnom radnom odnosu kod tuženika. Nadalje, s obzirom da se je ozljeda dogodila na radu i u svezi s radom, tuženik je dužan platiti punu nadoknadu plaće tuženiku, a to je 6.480,00 kuna neto mjesečno, odnosno 10.425,63 kune bruto. To ukupno iznosi za period od 01.12.2020.g. pa do 30.11.2021. godine 12 mjeseci x 10.425,63 kune = 125.107,56 kuna, pa tužitelj na ime naknade imovinske štete ovom tužbom potražuje izgubljenu zaradu u ukupnom iznosu od 125.107,56 kuna bruto.

Tužitelj se prije ove tužbe obratio tuženiku sa izvansudskim zahtjevom za mirno rješenje spora, ali su se pismena vratila, slijedom čega tužitelj predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženika se na odgovor na tužbu očitovao na ročištu glavne rasprave održanom dana 04. prosinca 2024. na način da smatra kako je do nezgode i ozljede tužitelja došlo uslijed izvanrednog i neotklonjivog događaja koji se nije mogao izbjeći odnosno da je posrijedi bila viša sila jer je kritičnog dana bio iznimno jak vjetar uslijed čega je došlo do rušenja zida a što je rezultiralo nezgodom i štetnim posljedicama odnosno ozljedama tužitelja kao djelatnika kod poslodavca. Tuženik nadalje tvrdi da je tužitelj na licu mjesta mogao koristiti sredstva zaštite na radu odnosno zaštitnu kacigu za glavu, te je time i sam doprinio težini ozljede pa bi u najmanju ruku postojala i podijeljena odgovornost za sve posljedice ozljede, te zbog iznesenih razloga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave u spisu kako slijedi: vještački nalaz i mišljenje prof.dr.sc. Darka Ledića, dr.med., neurokirurg - stalni sudski vještak, od 21. svibnja 2023. (stranica 86-89), nalaz i mišljenje prof.dr.sc. Margite Belušić, dr. med., specijalistice maksilofacijalne kirurgije, stalni sudski vještak medicinske struke iz područja maksilofacijalne kirurgije od 31. svibnja 2023. (stranica 91-96), zajednički nalaz i mišljenje prof.dr.sc. Darka Ledića, dr.med., neurokirurg - stalni sudski vještak i prof.dr.sc. Margite Belušić, dr. med., specijalistice maksilofacijalne kirurgije, stalni sudski vještak medicinske struke iz područja maksilofacijalne kirurgije od 31. svibnja 2023. (stranica 98-99), preslik spisa Državnog inspektorata KLASA: 116-03/24-01/56 (stranica 169-263), rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: St-254/2024-3 od 11.10.2024. (stranica 300-302), te je izvršen uvid u preslik spisa Općinskog držanog odvjetništva u Pazinu broj: KR-DO-530/2020 (u spisu).

4. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoka DO, saslušao tužitelja uz tumača za albanski jezik, te saslušao zakonskog zastupnika tuženika EO.

5. U dokaznom postupku sud je proveo uviđaj vidljive ozljede na glavi tužitelja, te je neposrednim opažanjem sud uočio da su na tužiteljevoj glavi vidljivi tragovi zadobivene ozljede, da na mjestu gdje su ozljede bile jače tužitelju više ne raste kosa, te da mjesto ozljede predstavlja naruženje prema nekoj uobičajenoj spoznaji.

6. Tužitelj je tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga saslušanja svjedoka LO budući da je isti nedostupan jer se nalazi u inozemstvu na nepoznatoj adresi.

7. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev specificirao u podnesku od 31.10.2023. godine (stranica 112-114) na način da s osnove naknade neimovinske štete potražuje novčani iznos od 39.816,84 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, te s osnove izgubljene zarade potražuje novčani iznos od 16.604,62 eura, sa zakonskom zateznom kamatom.

9. Predmet postupka je novčano potraživanje tužitelja, kao radnika, prema tuženiku, kao poslodavcu, s osnova naknade štete koju je pretrpio na radu u ukupnom iznosu od 56.421,46 eura.

10. Odgovornost poslodavca za štetu na radu i u vezi s radom prosuđuje se kroz čl.25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018 – dalje: ZZR), koji predstavlja poseban (lex specialis) propis u kojem je propisano da ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (st.1.), te da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (st.2.), a tek a tek podredno, zbog primjene načela lex specialis derogat legi generali, primjenjivati će se odredbe članka 1067. ZOO-a kao opći propis.

11. Između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj radio za tuženika, te da nije imao zaključen ugovor o radu, kao niti da je bio prijavljen na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a što nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka DO, te iz iskaza parničnih stranaka.

Svjedok DO u svojem iskazu navodi kako tuženik nije prijavio tužitelja tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja jer tužitelja nije prijašnja firma odjavila.

Tužitelj u svojem iskazu navodi kako mu poslodavac nije dao ugovor o radu, niti ga je upoznao s time da li je prijavljen tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, dok je zakonski zastupnik tuženika u svojem iskazu potvrdio kako s tužiteljem nije imao zaključen ugovor o radu, te ga je u 3 navrata pokušao prijaviti tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja međutim isti nije bio odjavljen u firmi u kojoj je prethodno radio, pa ga se stoga nije moglo prijaviti.

12. Međutim, u pravu je tužitelj kada se poziva na čl.14.st.4. Zakona o radu kojim je propisano da ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, slijedom čega sud nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme.

13. Iako tužitelj tvrdi da je s radom kod tuženika započeo dana 07.09.2020.godine isti je sukladno čl.219. stavku 1. ZPP-a bio dužan iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a sukladno članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, što konkretno znači da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a u konkretnom slučaju to je tužitelj koji nije dokazao svoju tvrdnju o danu početka rada kod tuženika.

14. Iz iskaza parničnih stranaka, te svjedoka proizlazi zaključak kako je tužitelj započeo s radom kod tuženika točno neutvrđenog dana između mjeseca srpnja ili kolovoza 2020. godine, te početka listopada 2020.

15. Između parničnih stranaka nije sporno da tužitelj nije prošao tečaj zaštite na radu iz razloga jer nije bio prijavljen, a taj tečaj mogu proći samo prijavljeni radnici, kako to proizlazi iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika.

16. Nadalje iz iskaza svjedoka DO, te iz iskaza parničnih stranaka sud nedvojbeno utvrđuje kako je u vrijeme štetnog događaja, dana 05.12.2020. godine, tužitelj po nalogu tuženika obavljao građevinske poslove na visini.

Zakonski zastupnik tuženika je u svojem iskazu potvrdio kako se gradilište na kojem je tužitelj kritičnog dana radio, sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja odnosno ukupno 3 etaže, te navodi kako je tužitelj nastradao u subotu, a dan prije, u petak, na tom objektu su njegovi radnici zidali zid na trećoj etaži, kiša je padala cijelu noć i cijelo prije podne idućeg dana, te je kiša prestala negdje oko marende, te navodi da je tog kritičnog dana na tom gradilištu ostavio LO, DO i tužitelja, koji su trebali završiti skidanje oplata s druge etaže.

Svjedok DO navodi kako su se kritičnog dana na predmetnom gradilištu penjali preko vanjskih drvenih ljestvi do podesta s kojega se ulazilo u kuću budući da stepenište još nije bilo dovršeno, da se po ljestvama se prvo penjao MO, za njim je išao svjedok, a tužitelj je išao zadnji iza njih dvojice, i tek što je ušao preko podesta u kuću čuo je pad i kada se okrenuo tužitelja kako je pao i ležao na podestu, a na tužitelja je palo jedan metar ozidanih blok cigli, a koje su bile ozidane prethodnog dana, jedan kat poviše od njih.

Tužitelj u svojem iskazu navodi kako se tog događaja jako slabo sjeća, zna da je bila subota, da su nakon marende nastavili s radom na gradilištu, i sjeća se da se u jednom trenutku rukama uhvatio za zid, na zidu je bio betonski talijanski blok, i dok se držao za taj blok pao je zajedno s tim blokom s visine od nekih 4,5-5 metara, te kako je neposredno prije pada bio na ploči u sagnutom položaju.

17. Dovodeći izvedene dokaze u međusobnu povezanost sud utvrđuje kako je tužitelj građevinske poslove obavljao na visini tj. na drugoj etaži visine između 4-4,5 metara, na podestu do kojeg vode drvene ljestve, te da je te poslove vršio po nalogu poslodavca tj. zakonskog zastupnika JO, te da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem zakonske presumpcije iz čl.14.st.4. Zakona o radu.

18. Ljestve i podest, po kojima su se penjao tužitelj sami za sebe ne predstavljaju opasnu stvar, međutim, obavljanje građevinskih poslova na način da se koriste ljestve i podest, predstavlja opasnu djelatnost, jer se radi o radu na visini.

19. Stoga u slučaju kad sredstva za rad sama po sebi nisu opasna stvar, ali je djelatnost koja se njima obavlja opasna djelatnost, jer se u konkretnom slučaju radi o radu na visini, za štetu koju je pretrpio radnik obavljajući tu djelatnost odgovara osoba koja je poduzetnik te djelatnosti odnosno osoba koja se njome bavi po objektivnom načelu u smislu čl.1064. ZOO-a, dok pristanak radnika na obavljanje opasne djelatnosti nije okolnost koja bi otklonila ili umanjila objektivnu odgovornost odgovorne osobe.

20. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako je zid od cigli, koji je pao na tužitelja, bio ozidan prethodnog dana, kako to navodi svjedok DO, dok iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je predmetni zid ozidan u uvjetima kiše i lošeg vremena.

Svjedok DO u svojem iskazu tvrdi kako je na dan kritičnog događaja bila kiša i jaki vjetar, ali da je to trajalo do marende, a nakon marende da je bio jak vjetar, te dalje navodi kako su on, tužitelj i MO nastavili s radnom na visini nakon marende iako je svjedok htio da prekinu s radom.

21. Uslijed pada dijela zida na tužitelja istome je nastala šteta u vidu povreda prava osobnosti kao oblika neimovinske štete kao i imovinska šteta zbog izgubljene zarade, a što je utvrđeno iz iskaza tužitelja, kao i iz provedenih medicinskih vještačenja.

22. Nadalje, sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju postoji uzročna veza između štetne radnje i nastale štete.

Iz iskaza svjedoka DO, iskaza tužitelja i iskaza zakonskog zastupnika tuženika sud utvrđuje kako uzrok pada tužitelja s podesta nije neki uzrok koji bi bio vezan uz tužitelja odnosno do pada nije došlo nekom radnjom tužitelja koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, unatoč provedenoj zaštiti na radu, već je do pada došlo iz razloga što se na tužitelja srušio dio zida koji je bio ozidan prethodnog dana u lošim vremenskim uvjetima kako to proizlazi iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika JO koji je naveo kako su dan prije u petak, na tom objektu njegovi radnici zidali zid na trećoj etaži, te da je kiša padala cijelu noć i cijelo prije podne idućeg dana, što dovodi do logičnog pitanja kvalitete izvedenih radova pod takvim vremenskim uvjetima.

23. Sud stoga zaključuje kako postoji uzročna veza između procesa rada koji se odvijao dan prije nastanka štetnog događaja i na sam dan nastanka štetnog događaja, kao i ozljeda koje je tužitelj zadobio, pa stoga postoji odgovornost poslodavca za štetu nastalu radniku.

24. Tuženik je u svezi s jakim vjetrom istaknuo prigovor da je šteta nastala zbog više sile jer je kritičnog dana bio iznimno jak vjetar uslijed čega je došlo do rušenja zida, međutim isti prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.

Kao prvo, tuženik nije dokazao da bi do pada zida došlo upravo zbog jakog vjetra, a isti je sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a bio dužan iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji takve svoje tvrdnje, a sukladno članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, što konkretno znači da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a u konkretnom slučaju to je tuženik koji nije dokazao svoju tvrdnju da je šteta nastala zbog više sile odnosno zbog udara jakog vjetra koji je doveo do rušenja dijela zida koji je pao na tužitelja.

Prema stajalištu ovog suda pad zida odnosno dijela zida sa zgrade uslijed naleta vjetra ne predstavlja višu silu odnosno uzrok koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći i otkloniti, jer je sudu logično i notorno da se zgrade i zidovi zidaju na način kako bi odoljeli vanjskim utjecajima, pa tako i udarcima jakog vjetra.

U slučaju odgovornosti po objektivnom kriteriju tuženik, kao poslodavac, mora dokazati razloge za oslobođenje od odgovornosti, a što tuženik nije uspio. Stoga sud temeljem pravila o teretu dokazivanja odbija tuženikov prigovor da je šteta nastala zbog više sile.

25. Međutim, tuženik je istaknuo i prigovor doprinosa tužitelja štetnom događaja iz razloga jer isti nije prilikom obavljanja rada koristio zaštitnu kacigu za glavu, a koji prigovor sud ocjenjuje osnovanim.

Tuženik tvrdi da njegovi radnici imaju osiguranu zaštitnu opremu u jednoj maloj kućici odnosno kontejneru koji se nalazio na gradilištu gdje se desio štetni događaj, te kako on osobno radnicima izdaje nalog da moraju koristiti zaštitnu opremu. Iz iskaza svjedoka DO sud je utvrdio kako su kritičnog dana na gradilištu smo imali svu zaštitnu opremu, i kacigu i cipele, ali da ništa nisu taj dan koristili jer su samo hitjeli počistiti panele.

Iz iskaza svjedoka sud utvrđuje kako je tuženik, kao poslodavac, opskrbio radnike, pa tako i tužitelja, zaštitnom kacigom, koji tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja nije imao na glavi, a nezgoda se dogodila padom s visine od 4-4,5 metara, pri čemu je tužitelj, osim ostalih ozljeda, zadobio i ozljedu glave, sud ocjenjuje kako u takvoj situaciji postoji doprinos radnika nastanku štete u smislu čl.1067.st.3. ZOO-a kojim je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

Točno je da tužitelj nije bio obučen za siguran rad, no to ga ne sprečava da ipak koristi zaštitna sredstva prilikom rada odnosno zaštitnu kacigu, zbog kojeg nekorištenja je i pretrpio tešku tjelesnu ozljedu.

26. Uvidom i čitanjem vještačkog nalaza i mišljenja prof.dr.sc. Darka Ledića, dr.med., neurokirurga, od 21. svibnja 2023. (stranica 86-89) vještak je utvrdio da je tužitelj zadobio vrlo teške udružene ozljede skalpa, kostiju glavi i mozga, koje su u akutnim stadijima izravno ugrožavale njegov život, te iza njih zaostaju i značajne posljedice u domeni kogitivnih funkcija i opće životne i radne sposobnosti, te je tužitelj trpio tjelesne boli jakog intenziteta u trajanju od 8 dana, srednjeg intenziteta oko 20 dana, te lakog intenziteta do postizanja trajnog stanja ukupno 60 dana, tužitelj je tijekom bolničkog liječenja, kao i kućnog liječenja trpio strah jakog intenziteta 4-5 dana, srednjeg intenziteta oko 25 dana, te lakog intenziteta oko 5 mjeseci, da su mu opće i životne aktivnosti smanjene 32-33%, dok je njegova sposobnost za rad kao fizičkog radnika i za bilo kakav intelektualni rad 100% smanjena, tužitelj je zadobio izrazito vidljivo nagrđenje srednjeg stupnja, tuđa pomoć i njega mu je bila potrebna privih 45 dana po izlasku iz bolnice po 4 sata dnevno, kao i pojačana ishrana uz dodatak vitamina u trajanju od oko 45 dana.

27. Uvidom i čitanjem vještačkog nalaza i mišljenja prof.dr.sc. Margite Belušić, dr. med., specijalistice maksilofacijalne kirurgije, od 31. svibnja 2023. (stranica 91-96) vještak je utvrdio da je tužitelj pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 8-10 dana, bolove srednje intenziteta u trajanju od oko 3 tjedan, te slabijeg intenziteta u trajanju oko 2,5-3 mjeseca, povremeno još i traju do dana, zatim je pretrpio strah jakog intenziteta oko 1-2 sata, srednjeg intenziteta oko 20 dana, te slabog intenziteta oko mjesec dana, tužitelj je pretrpio naruženje srednjeg stupnja koje je dosta vidljivo, tužitelj je pretrpio ukupno smanjenje životnih aktivnosti zbog povreda maksilofacijalne regije oko 25%, dok mu zbog tih povreda nije bila potrebna tuđa pomoć i njega, niti posebna vrsta prehrane.

28. Uvidom i čitanjem zajedničkog nalaza i mišljenja prof.dr.sc. Darka Ledića, dr.med., neurokirurga i prof.dr.sc. Margite Belušić, dr. med., specijalistice maksilofacijalne kirurgije, od 31. svibnja 2023. (stranica 98-99) vještaci su donijeli zajedničko usuglašeno mišljenje o doživljenim vidovima štete vezne uz štetni događaj te su utvrdili da je tužitelj trpio tjelesne boli jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana, te bolove slabijeg intenziteta u trajanju od oko 3 mjeseca , a povremeno i danas, zatim da je pretrpio strah jakog intenziteta u trajanju od 4-5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 25 dana, te slabog intenziteta u trajanju od 5 mjeseci, zatim je zadobio nagrđenje srednjeg stupnja, zatim su mu opće životne aktivnosti smanjene između 47-50%, tuđa pomoć i njega mu je bila potrebna 45 dana po 4 sata dnevno, pojačana isprava 45 dana, te je tužiteljevo liječenje završilo 2 godine nakon traume glave.

29. Tužitelj je u svojem podnesku od 31.10.2023. godine (stranica 112-114) naveo kako prihvaća utvrđena vještaka, te nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje, dok se tuženik na nalaz i mišljenje nije očitovao.

30. Sud je pročitane pisane nalaze i mišljenja vještaka prof.dr.sc. Darka Ledića, dr.med., neurokirurga i prof.dr.sc. Margite Belušić, dr. med., specijalistice maksilofacijalne kirurgije, u cijelosti prihvatio kao stručna i vjerodostojna, te su nalazom i mišljenjem vještaci obuhvatili i dali odgovor na sva postavljena pitanja vezano uz zadobivene ozljede tužitelja i posljedice koje je na njega ostavio štetni događaj.

31. Vezano uz potraživanje po osnovi izgubljene zarade, budući da je plaća tužitelju isplaćivana u gotovini, te ne postoji nikakva pisana isprave temeljem koje bi se mogla utvrditi visina isplaćene plaće, sud je temeljem iskaza tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika jer između stranaka nije sporno da je tužitelj ostvarivao plaću u visini od 30,00-31,00 kuna na sat, a tuženik je tužitelju plaću isplaćivao u gotovini, a ne na račun, jer da nije mogao vršiti isplatu na ručnu jer tužitelj nije bio prijavljen. 32. Nadalje, iz iskaza svjedoka DO sud utvrđuje radno vrijeme u kojemu je tužitelj radio odnosno 9 sati radnim danom, subotama od 7-14 sati, a nedjelje su bile slobodne.

33. Prema obračunu tužitelja isti na ime naknade imovinske štete ovom tužbom potražuje izgubljenu zaradu u ukupnom iznosu od 125.107,56 kuna / 16.604,62 eura, bruto od 01.12.2020. godine pa do 30.11.2021. godine, pri čemu tužitelj polazi od dnevnice od 30,00 kuna po satu, što za 9 sati rada dnevno iznosi 270,00 kuna, a što za 24 radna dana u mjesecu (nedjelje neradne) iznosi 6.480,00 kuna neto mjesečno odnosno 10.425,63 kuna bruto, što za 12 mjeseci x 10.425,63 kuna bruto = 125.107,56 kuna.

34. Sud je visinu naknade štete po osnovi izgubljene zarade odredio slobodnom ocjenom na temelju ovlaštenja iz čl.223. ZPP-a, jer tužitelj nije predložio dokaze kojima bi sud stekao mogućnost utvrditi izgubljenu zaradu, a niti o isplatama postoje ikakve isprave obzirom da mu je plaća isplaćivana u gotovini, radi čega je sud računajući satnicu u visini od 30,00 kuna, za 9 odrađenih sati utvrdio visinu dnevnice u iznos od 270,00 kuna, za 24 dana u mjesecu utvrdio iznos od 6.480,00 kuna / 860,04 eura po osnovi izgubljene zarade mjesečno, odnosno u neto, a ne u bruto iznosu.

35. To iz razloga jer polazeći od odredbe čl.90.st.7. Zakona o radu propisuje da se plaća u smislu Zakona o radu smatra plaćom u bruto iznosu koji se sastoji od iznosa za isplatu radniku i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima, odredbu čl. 92. ZR-a prema kojoj plaća, isplaćuje radniku na njegov transakcijski račun, a javna davanja iz plaće i na plaću uplaćuju se na propisane uplatne račune na način i u rokovima u skladu s propisima o porezima i doprinosima, te da se plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, odredbu čl. 24. st. 1. Zakona o porezu na dohodak koja propisuje da se kod dohotka od nesamostalnog rada predujam poreza obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka ili plaće, odnosno mirovine ili sam porezni obveznik, prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, proizlazi da plaća koju poslodavac isplaćuje radniku, što podrazumijeva i dodatak na plaću, obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate, slijedom čega sud zaključuje kako obveza uplate poreza na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće – op.suda) takva obveza poslodavca nije dospjela.

36. Nadalje, radi se o javnim davanjima koja po zakonu niti ne pripadaju radniku, slijedom čega isti nije niti ovlašten tražiti isplatu bruto iznosa, kao niti zateznu kamatu na bruto iznos jer tužitelj, kao vjerovnik, ima pravo na potraživanje po osnovi zatezne kamate na neku novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela, a kao što je prethodno navedeno ovdje to nije slučaj, jer predmetna zatezna kamata nije ni dospjela, odnosno tuženik, kao poslodavac, nije ni došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze.

37. Točno je da je u čl.433.a st.1. ZPP-a propisano da kad radnik utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, da ih je dužan utužiti u tom iznosu, međutim u konkretnom slučaju ne radi se o potraživanju po osnovi radnog odnosa, već po osnovi naknade štete, tako da se u ovom slučaju ne primjenjuje navedena zakonska odredba.

38. Sud ne prihvaća kao osnovane tuženikove tvrde da s tužiteljem nije mogao sklopiti ugovor o radu, niti ga prijaviti tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, niti na tečaj zaštite na radu iz razloga jer isti nije bio odjavljen kod drugog poslodavca. Naime iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi kako je isti bio svjestan te okolnosti kada je započeo koristiti rad tužitelja, slijedom čega je na sebe preuzeo i rizik mogućih posljedica zbog nemogućnosti prijave tužitelja, odnosno isti je mogao izbjeći te posljedice na način da nije trebao koristiti rad tužitelja.

39. Nakon provedenog dokaznog postupka sud nalazi nedvojbeno utvrđenim sljedeće okolnosti:

- tužitelj započeo s radom kod tuženika točno neutvrđenog dana između mjeseca srpnja ili kolovoza 2020. godine, te početka listopada 2020.;

- da tuženik, kao poslodavac, prije početka rada nije sklopio s tužiteljem, kao radnikom, ugovor o radu u pisanom obliku ili niti mu je izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu;

- da se smatra da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme sukladno zakonskoj presumpciji iz čl.14.st.4. Zakona o radu;

- da tužitelj nije prošao tečaj zaštite na radu;

- da je u vrijeme štetnog događaja, dana 05.12.2020. godine, tužitelj po nalogu tuženika obavljao građevinske poslove na visini, tj. na drugoj etaži visine između 4-4,5 metara, na podestu do kojeg vode drvene ljestve, što se smatra opasnom djelatnosti u smislu čl.1063 i čl.1064. ZOO-a;

- da je u vrijeme štetnog događaja, dana 05.12.2020. godine na gradilištu bila osigurana sva zaštitnu oprema, i kaciga i cipele, ali da tužitelj taj dan nije koristio zaštitnu opremu;

- da se štetni događaj dogodio na način da je za vrijeme rada na tužitelja pao dio zida od cigli s gornje etaže;

- da je u štetnom događaju tužitelj zadobio vrlo teške udružene ozljede skalpa, kostiju glavi i mozga, koje su u akutnim stadijima izravno ugrožavale njegov život, te iza njih zaostaju i značajne posljedice;

- da je tužitelj kod tuženika ostvarivao zaradu u visini od 30,00 kuna po satu, da je radio 9 sati dnevno, da mu za 9 odrađenih sati dnevno pripada dnevnica u visini od 270,00 kuna, da je za 24 dana u mjesecu ostvarivao neto zaradu od 6.480,00 kuna;

- da postoji uzročna veza između procesa rada koji se odvijao dan prije nastanka štetnog događaja i na sam dan nastanka štetnog događaja, kao i ozljeda koje je tužitelj zadobio, pa stoga postoji odgovornost poslodavca za štetu nastalu radniku;

- da nije osnovan tuženikov prigovor da je šteta nastala zbog više sile tj. zbog jakog vjetra;

- da je osnovan tuženikov prigovor doprinosa tužitelja štetnom događaja iz razloga jer isti nije prilikom obavljanja rada koristio zaštitnu kacigu za glavu;

- da tuženik nije dokazao druge okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost u smislu čl. 25.st.2. Zakona o zaštiti na radu i čl.1067. ZOO-a.

40. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju tužitelj dokazao da je do štetenog događaja došlo dok je bio u random odnosu kod tuženika, tijekom radnog vremena tužitelja, na radnom prostoru tuženika prilikom obavljanja radnih zadataka na visini što se smatra opasnom djelatnošću, dok s druge strane tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost za štetu odnosno da bi do štete tužitelju došlo zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

41. Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018 – dalje: ZZR), u čl.25.st.1. propisuje da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest, koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

42. Zakon o radu (Narodne novine 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 – dalje: ZOR) u čl.111.st.1. propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

43. ZOR u čl.8.st.4. predviđa supsidijarnu primjenu općih propisa obveznog prava u slučaju ako određeno pitanje nije riješeno propisima radnog prava, tako da se na opseg popravljanja imovinske i neimovinske štete primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima.

44. ZOR u čl.92.st.4. propisuje da plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.

45. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018 – dalje: ZOO) u čl.19.st.1. i st.2. propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, te da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

46. ZOO u čl.1095.st.1. propisuje da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

47. ZOO u čl1092.st.1. propisuje da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

48. ZOO u čl.1100.st.1. propisuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

49. ZOO u čl.1106. propisuje da odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženju naknade koje vrijede za imovinsku štetu na odgovarajući se način primjenjuju i na neimovinsku štetu.

50. Slijedom svega naprijed navedeno, sud nedvojbeno zaključuje da postoji odgovornost tuženika, kao poslodavca, za štetu na radu koju je pretrpio tužitelj, kao radnik, kao i da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti - prava na duševno i tjelesno zdravlje prema članku 19. stavak 1. i 2. ZOO-a i članku 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a kao i pravo na naknadu imovinske štete po osnovi izgubljene zarade iz članka 1095. stavak 1. ZOO-a, ali uz umanjenje naknade temeljem čl.1092.st.1. i čl.1106. ZOO-a obzirom na doprinos oštećenika vlastitoj šteti.

51. Prema stajalištu ovog suda pitanje visine odštete za naknadu neimovinske štete ovise o okolnostima svakog slučaja i jedinstvenim i samo za oštećene važećim okolnostima koje utječu na visinu novčane satisfakcije.

52. Isto tako, sud je pri određivanju visine odštete rukovodio Orjentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, od 29. studenoga 2002., s izmjenama od 05. ožujka i 15. lipnja 2020. godine.

53. Sud je temeljem čl.19.st.1. i st.2., čl.1101., čl.1106. i čl1092.st.1. ZOO-a tužitelju dosudio visinu pravične novčane naknade neimovinske štete u iznosu od 31.853,47 eura, budući da ocjenjuje kako je ista primjerena nastalim ozljedama i posljedicama.

Uzimajući u obzir trajanje i jačinu pretrpljenih bolova i ozljeda sud smatra da tužitelju pripada kao pravična novčana naknada od 2.330,00 eura, te mu je navedeni iznos priznat na ime naknade neimovinske štete s te osnove. Nadalje, uzimajući u obzir trajanje i jačinu pretrpljenog straha sud smatra da tužitelju pripada kao pravična novčana naknada od 5.980,00 eura, te mu je navedeni iznos priznat na ime naknade neimovinske štete s te osnove. Nadalje, uzimajući u obzir da je tužitelj pretrpio naruženje srednjeg stupnja, koje je uvijek vidljivo jer se nalazi na predjelu glave sud smatra da tužitelju pripada kao pravična novčana naknada od 4.380,00 eura, te mu je navedeni iznos priznat na ime naknade neimovinske štete s te osnove.

Nadalje, uzimajući u obzir da je tužitelj osoba relativno mlađe životne dobi (50 godina) u kojoj dobi bi još mogao raditi, te da je obavljao fizičke poslove koje zbog posljedice štetnog događaja više neće moći obavljati, te kako su mu opće životne aktivnosti smanjene između 47-50%, sud smatra da tužitelju pripada kao pravična novčana naknada od 21.840,00 eura, te mu je navedeni iznos priznat na ime naknade neimovinske štete s te osnove.

54. Slijedom naprijed navedenog tužitelju je na ime naknade neimovinske štete priznat iznos od ukupno 34.530,00 eura.

Sud ocjenjuje da je visina pravične novčane naknade neimovinske štete u skladu i s Orijentacijskim kriterijima, dok je sud odbio tužitelja s razlikom zatraženog iznosa od 5.286,84 eura kao neosnovanom.

Međutim, budući da je tužitelj sam doprinjeo nastaloj šteti u visini od 20% od utvrđenog iznosa od 34.530,00 eura, što bi iznosilo umanjenje za 6.906 eura, sud je tužitelju konačno utvrdio i dosudio iznos pravične novčane naknade neimovinske štete u visini od slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

55. Nadalje, sud je temeljem čl.1095.st.1. ZOO-a tužitelju dosudio naknadu imovinske štete po osnovi izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 10.320,48 eura neto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki mjesečni iznos izgubljene zarade od 860,04 eura od dana dospjelosti plaće sukladno čl.92.st.4. ZOR-a odnosno od petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, dok je sud odbio tužitelja s razlikom zatraženog iznosa od 6.284,14 eura kao neosnovanom iz razloga navedenih pod točkom 34. – 37. ovog obrazloženja.

56. Tužitelj zahtijeva i zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos pravične novčane naknade neimovinske štete od dana podnošenja izvansudskog zahtjeva za naknadu štete 29.08.2021. godine (stranica 21-22).

Sukladno čl.1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Iz stanja spisa sud utvrđuje kako je tužitelj putem svojeg punomoćnika sastavio navedeni izvansudski zahtjev radi naknade štete, međutim u spisu nema dokaza da je isti zahtjev upućen i zaprimljen od strane tuženika, niti da je vraćen kao neuručen, a sukladno čl.219.st.1. ZPP-a bio dužan priložiti dokaze na kojima temelji takve svoje tvrdnje, a sukladno članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, slijedom čega sud zaključuje kako tužitelj nije dokazao da je izvansudski zahtjev za naknadu štete podnio tuženiku, pa mu niti ne pripada kamata na dosuđeni iznos pravične novčane naknade od dana podnošenja zahtjeva, već od dana podnošenja tužbe 23.11.2023. godine sukladno čl.1103. ZOO-a, te je stog odlučeno kao pod toč. I izreke ove presude.

57. Tužitelj ju u ovoj parnici djelomično uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, te su mu troškovi određeni sukladno čl.154.st.2. ZPP-a.

58. Tužitelj je obzirom na istaknuti tužbeni zahtjev od ukupno 56.421,46 eura, te dosuđeni tužbeni zahtjev od 37.944,48 eura uspio u ovoj parnici u omjeru od 67%, dok je tuženik uspio u omjeru od 33%.

59. Razlika uspjeha u sporu utvrđuje se u omjeru od 34%.

60. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u Tbr. 54. propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, te je u Tbr.7.st.1. propisano da za naznačenu vrijednost predmeta spora od 56.421,46 eura odvjetniku pripada nagrada u visini od 500 bodova, kao i da na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25% po Tbr.46 Tarife.

61. Imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u ovoj parnici 56.421,46 eura, tužitelju se utvrđuju pojedinačni troškovi kako slijedi:

- za sastav izvansudskog zahtjeva u visini od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.32.st.1. I Tbr.7.toč.1. Tarife;

- za sastav tužbe u visini od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.7.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 25.03.2022. u visini od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za sastav obrazloženog podneska od 31.10.2023. u iznosu od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 19.02.2024. u visini od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za sastav obrazloženog podneska od 09.04.2024. u iznosu od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 15.04.2024. u visini od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 10.09.2024. (pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja) u visini od 50 bodova što iznosi 100,00 eura po Tbr.9. toč.5. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 04.12.2024. u visini od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- PDV na obavljene radnje od 25% u ukupnom iznosu od 2.025 eura po Tbr.46. Tarife;

- trošak provedenog medicinskog vještačenja u stvarno utrošenom iznosu od 663,60 eura jer sud ocjenjuje da je taj trošak bio potreban za vođenje postupka s obzirom da je navedenim dokaznim sredstvom tužitelj uspio dokazati visinu tužbenog zahtjeva, a koja je osporavana od strane tuženika;

- trošak sudskog tumača za albanski jezik u stvarno utrošenom iznosu od 47,28 eura;

- naknada financijskoj agenciji radi provedbe privremene mjere u izsnou od 265,00 eura;

- za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 610,67 eura po Tar.br.1.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021),

- za sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 610,67 eura po Tar.br.2.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023).

62. Tužitelju se sveukupno po osnovi troškova parničnog postupka utvrđuje iznos od 12.057,22 eura, te mu pripada naknada dijela ukupnog troška koji odgovara postotku razlike uspjeha u sporu od 34% što iznosi 4.099,45 eura.

63. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

64. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

65. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tuženik dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie 29. siječnja 2025.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju, po punomoćniku,

2. Tuženiku, po punomoćniku.