Poslovni broj: Usž-1276/2023-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Lidije Rostaš članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, u upravnom sporu tužiteljica 1. EG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa Dubravko Luetić, odvjetnik iz Zagreba, Trpimirova 31, protiv tuženika Povjerenstva za reklamaciju potrošača, Konavoskog komunalnog društva d.o.o., OIB: 58055672227, Čilipi, Bistroće 70, kojeg zastupa Dario Obradović, odvjetnik iz Dubrovnika, Dr. Ante Starčevića 24, odlučujući o žalbi protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 UsI-2479/2021-9 od 16. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Poništava se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 UsI- 2479/2021-9 od 16. siječnja 2023. i predmet vraća na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem točkom I. izreke odbačena je tužba tužiteljica, jer je podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora, a točkom II. izreke rješenja navedeno je na će se o troškovima spora odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljice su podnijele žalbu u kojoj ističu da je odlukom Povjerenstva za reklamacije potrošača Konavoskog komunalnog društva d.o.o., Čilipi od 21. lipnja 2021. odbijena reklamacija tužiteljica i potvrđena prvostupanjska odluka društva naslovljena kao odgovor na prigovor stručne službe društva od 26. listopada 2020. U uputi o pravnom lijeku osporene odluke navedeno je da se protiv iste može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom u roku od 30 dana od dana primitka odluke, te slijedom čega su tužiteljice u roku podnijele tužbu.

Iznose kronologiju postupka, te ističu da su dana 31. srpnja 2020. kao većinske suvlasnice u 23616/34560 idealnog dijela i zakonske posjednice nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], uputile zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka na koji su zaprimile odgovor u obliku dopisa iz kojeg proizlazi da je za izvedbu vodovodnog priključka potrebna suglasnost svih suvlasnika predmetne nekretnine upisanim u zemljišnim knjigama.

Sukladno zaprimljenom odgovoru, tužiteljice su dana 7. kolovoza 2020. Konavoskom komunalnom društvu d.o.o. uputile dopis u kojem je zatraženo očitovanje o mjerodavnim zakonskim i podzakonskim propisima na temelju kojih se navedena suglasnost svih suvlasnika traži, te je istaknuto nejednako postupanje navedenog društva u odnosu na druge većinske suvlasnike i posjednike nekretnine na području Općine Konavle, koji su zatražili i dobili izvedbu vodovodnog priključka. Također su od tuženika zatražile da o predmetnom zahtjevu odlučuje u obliku upravnog akta, jer o istome nije moguće mjerodavno odlučiti u formi dopisa. Dana 27. kolovoza 2020. zaprimile su dopis Konavoskog komunalnog društva d.o.o. od 19. kolovoza 2020., iz kojeg proizlazi da na predmetnoj nekretnini već postoji vodovodni priključak, te da se u konkretnom slučaju u tehničkom smislu radi o razdvajanju vodovodnih instalacija i ugradnji novog vodomjera, pa je stoga potrebno pribaviti suglasnost svih suvlasnika. Na navedeni odgovor tuženika tužiteljice su Državnom inspektoratu izjavile prigovor radi zaštite svojih prava, odnosno pravnih interesa sukladno članku 157. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), kojim je propisano da ako korisnik javnih usluga smatra da su postupanje pružatelja javnih usluga povrijeđena njegova prava ili pravni interes može izjaviti prigovor radi zaštite svojih prava, odnosno pravnih interesa tijelu nadležnom za provedbu nadzora nad obavljanjem tih javnih usluga. Nadalje, sukladno aktu Državnog inspektorata, Sektora tržišne inspekcije, Područnog ureda Split, Ispostava Dubrovnik od 23. rujna 2020., kojem su tužiteljice upućene da je potrebno iscrpiti postupke propisane člankom 10. i 25. a) Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP). Tužiteljice su dana 13. listopada 2020. podnijele prigovor potrošača iz članka 10. navedenog Zakona, a po odbijanju navedenog prigovora i reklamaciju potrošača iz članka 25. a) citiranog Zakona od 4. studenog 2020., koja je odbijena odlukom Povjerenstva za reklamacije potrošača tuženika od 24. studenog 2020.

Slijedom navedenog, dana 17. prosinca 2020. tužiteljice su Državnom inspektoratu nakon postupanja sukladno uputi navedenog tijela ponovno uputile zahtjev za postupanje po prigovoru. Rješenjem Državnog inspektorata od 24. svibnja 2020. prigovor potrošača, ovdje tužiteljica, djelomično je prihvaćen, jer Povjerenstvo za zaštitu potrošača tuženika o prigovoru tužiteljica nije odlučilo upravnim aktom, slijedom čega je donijeta odluka Povjerenstva za reklamacije potrošača tuženika od 21. lipnja 2021., kojom je odbijena reklamacija tužiteljica i potvrđena prvostupanjska odluka društva naslovljena kao odgovor na prigovor stručne službe društva od 26. listopada 2022.

Ponovno se ističe da je u uputi o pravnom lijeku osporene odluke navedeno da se protiv iste može pokrenuti upravni spor.

Slijedom svega navedenog, tužiteljice su u cijelosti postupile po uputama svih nadležnih tijela i u potpunosti iscrpile sva pravna sredstva predviđena propisima Republike Hrvatske. Stoga smatraju da je pogrešno pravno stajalište prvostupanjskog suda da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmetom upravnog spora, jer je nakon svih iscrpljenih pravnih sredstava i uzimajući u obzir uputu Državnom inspektorata tuženiku da je obvezan o zahtjevu tužiteljica odlučiti upravnim aktom, te uzimajući u obzir uputu o pravnom lijeku koja je navedena u samoj osporavanoj odluci, jasno je da tužiteljice ne raspolažu drugim pravnim sredstvima koja se mogu koristiti za pobijanje sporne odluke.

Uzimajući u obzir cjelokupno činjenično i pravno stanje u ovom predmetu, pravno stajalište da predmetna stvar ne može biti predmetom upravnog spora u suprotnosti je s propisom koji se u konkretnom slučaju primjenjuju na zaštitu potrošača. Također ističu da se primjenom navedenog stajališta, tužiteljicama se uskraćuje pravo na pristup sudu zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, te prava na učinkovito pravo sredstvo zajamčeno člankom 13. Konvencije. Predlažu da Visoki upravni sud otkloni navedene nedostatke i riješi ovu upravnu stvar.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravnom tijelu odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek.

6. Člankom 2. stavkom 2. ZUS-a propisano je da se javnopravnim tijelom u smislu ovog Zakona, smatra tijelo državne uprave i druga državna tijela, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu – pružatelj javnih usluga.

7. U konkretnom slučaju radi se o aktu vezanom za zaštitu potrošača koje je donijelo javnopravno tijelo pružatelj javnih usluga, te se ne prihvaća stav prvostupanjskog suda da se ne radi o upravnom aktu, odnosno da se radi o stvari koja ne može biti predmet upravnog spora. Upravo suprotno, radi se o upravnom aktu javnopravnog tijela koji može biti predmet upravnog spora. Stoga ovaj Sud ocjenjuje da je žalba tužiteljica osnovana, te poništava rješenje prvostupanjskog suda i vraća predmet na ponovni postupak, s time da upućuje sud da je dužan o tužbi tužiteljica meritorno odlučiti.

8. Pozivanje prvostupanjskog suda na rješenja ovoga Suda je bespredmetno, jer se ne radi o istim pravnim situacijama. Naime, prvostupanjski sud se poziva na rješenje, poslovni broj: Usž-761/15-2 od 15. srpnja 2015., koje uopće ne postoji, već postoji presuda, broj: Usž-768/15 od 12. ožujka 2015., kojom je odbijena žalba i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu, broj: UsIsav-331/14 od 12. ožujka 2015., kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojom je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, kojim rješenjem je odbijena žalba koju je tužitelj izjavio protiv rješenja Hrvatskih voda od 3. travnja 2014., kojim je zamijenjeno rješenje o obračunu vodnog doprinosa tužitelju za stambenu zgradu. Rješenjem, broj: Usž- 2048/18-3 od 6. veljače 2019. na koje rješenje se prvostupanjski sud poziva odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI- 238/16-3 od 12. veljače 2018., kojim je odbačena tužba tužiteljice podnesena protiv odluke tuženika o produljenju važenja konačne liste prvenstva za kupnju stana iz programa POS na lokaciji Split.

9. Dakle, prvostupanjski sud se poziva na navodnu praksu Visokog upravnog suda koja uopće nema veza sa konkretnom pravnom situacijom.

10. S obzirom na sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan