REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

POVRV-1993/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREPČANKA-POSLOVNI OBJEKTI d.d., [adresa], OIB: 38911589285, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Jakirčević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matijević, Jakirčević i Malkoč d.o.o. iz Zagreba, Zavrtnica 28, protiv tuženika MAGURO d.o.o., [adresa], OIB: 75560023090, kojeg zastupa punomoćnik Davor Stanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić i Radelić, j.t.d. iz Zagreba, Gradišćanska 34, radi isplate iznosa od 22.594,88 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. prosinca 2024. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, s danom objave 29. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-26/2021 kojeg je dana 24. kolovoza 2021. godine donio javni bilježnik Pero Džankić iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 269G u dijelu kojem je nalaženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 22.594,88 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1.100,25 EUR-a od dana 12.07.2020.

- na iznos od 2.578,31 EUR-a od dana 12.07.2020.

- na iznos od 2.578,31 EUR-a od dana 14.08.2020.

- na iznos od 1.100,25 EUR-a od dana 14.08.2020.

- na iznos od 1.100,25 EUR-a od dana 12.09.2020.

- na iznos od 2.578,31 EUR-a od dana 12.09.2020.

- na iznos od 2.578,31 EUR-a od dana 12.10.2020.

- na iznos od 1.100,25 EUR-a od dana 12.10.2020.

- na iznos od 1.362,02 EUR-a od dana 13.11.2020.

- na iznos od 2.578,31 EUR-a od dana 13.11.2020.

- na iznos od 2.578,31 EUR-a od dana 12.12.2020.

- na iznos od 1.362,02 EUR-a od dana 12.12.2020.

pa do 31. prosinca 2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. g. do 29. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 647,42 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24. kolovoza 2021. godine do 31. prosinca 2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. g. do 29. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-26/2021 kojeg je dana 24. kolovoza 2021. godine donio javni bilježnik Pero Džankić iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 269G u dijelu kojem je nalaženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 8,30 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24. kolovoza 2021. godine do 31. prosinca 2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. g. do 29. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.752,35 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 29. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 937,50 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 29. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.785,62 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 29. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Pero Džankić iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 269G donio je dana 24. kolovoza 2021. godine rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-26/2021 kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 170.241,16 kn /22.594,88 EUR-a[1] s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućom na pojedine iznose glavnice, a kako je to navedeno u ovršnom prijedlogu tužitelja pa do namirenja tužitelja, te mu nadoknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.940,51 kn/ 655,72 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. kolovoza 2021.g. pa do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor kojim je osporio prethodno citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti pa je ovosudnim rješenjem poslovni broj: POVRV-1993/2021 od 27. listopada 2021. godine navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru protiv prethodno citiranog rješenja o ovrsi osporava osnov i visinu utuženog potraživanja tužitelja, ističe i prigovor nedostatke aktivne legitimacije tužitelja, budući da tužitelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio niti jednu ispravu iz koje bi proizlazila njegova ovlast za zastupanje u ovoj pravnoj stvari, te osporava naznačene površine poslovnih prostora koje su navedene u utuženim računima, s obzirom da je on korisnik poslovnih prostora površine 290,80 m (ne 387,67 m2) i 165,51 m2 ( ne 190,60 m2), kao što to proizlazi iz rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, kao i rješenja Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za gornju Savu, kao i da iz utuženih računa nije jasno temeljem čega se tuženiku obračunavaju energetski troškovi, budući da je odlukom suvlasnika zgrade određeno da se tuženiku za vrijeme radnog vremena neće isporučivati energenti, tako da je tuženik morao osigurati vlastite izvore grijanja i hlađenja.

4. U daljnjem tijeku postupku podneskom 23. studenoga 2021.g. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja ovrsi u bitnome navodeći da je tužitelj izabran za upravitelja zgrade poslovni toranj [adresa], Međuvlasničkim ugovorom kojeg su 18. prosinca 1997.g. sklopili suvlasnici predmetne zgrade čiji suvlasnički dijelovi čine većinu svih suvlasničkih dijelova; (dalje: Međuvlasnički ugovor), pa stoga odluke koje proizlaze iz tog ugovora obvezuju i one suvlasnike koji ga nisu potpisali, te da je sa suvlasnicima predmetne zgrade sklopio 29. srpnja 1998.g. Ugovor o upravljanju i održavanju Poslovnog tornja "Zagrepčanka" broj 1328/98.; (dalje: Ugovor o upravljanju), pa da je tužitelj kao upravitelj predmetne zgrade sukladno navedenim ugovorima i odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZVDSP), ovlašten zastupati suvlasnike predmetne zgrade u postupcima pred sudom koji se tiču upravljanja predmetnom zgradom, a time i u postupcima radi naplate zajedničke pričuve i troškova održavanja predmetne zgrade, stoga da je isti nedvojbeno aktivno legitimiran u predmetnom postupku, dok je tuženik kao suvlasnik predmetne nekretnine dužan podmirivati troškove održavanja zgrade, dakle, troškove po osnovi zajedničke pričuve i energetske troškove, s čime da je i tuženik upoznat, te da tužitelj u ovom postupku potražuje iznos od 170.241,16 kn /22.594,88 EUR-a na temelju nepodmirenih računa za zajedničku pričuvu i energetske troškove za razdoblje od srpnja 2020.g. do prosinca 2020. godine. U odnosu na prigovor tuženika vezano za površine poslovnih prostora u predmetnoj zgradi koji su u njegovom vlasništvu, tužitelj navodi da su površine tih poslovnih prostora preuzete iz zemljišnih knjiga, a da su izvaci iz zemljišne knjige javne isprave, te da je tuženik vlasnik poslovnog prostora površine 281,82 m2 (E-512), poslovnog prostora površine 105,85 m2 (E-513), poslovnog prostora površine 190,60 m2 (E-514), skladišta površine 29,04 m2 (E-266), garažnog mjesta površine 11,65 m2 (E-134) i garažnog mjesta površine 11,65 m2 (E- 135), upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i da je površina poslovnih prostora koja se navodi u zemljišnim knjigama upisana u svim ugovorima koji su bili pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na tim poslovnim prostorima pa tako i u ugovorima o kupoprodaji koje je tuženik sklopio sa svojim knjižnim prednicima društvom Metropolis Plan d.o.o. i PČ, te da su upravo prijave navedenih tuženikovih knjižnih prednika u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, koji je vođen kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod (posljednjim) poslovnim brojem Z-39530/17, bile temelj za upis navedenih površina u zemljišnu knjigu i da isti nisu imali nikakvih prigovora na tako utvrđenu površinu njihovih poslovnih prostora, a bili su zastupani i po punomoćniku odvjetniku, pri čemu ističe da je i direktor društva Metropolis Plan d.o.o., BČ, ujedno jedini član društva i direktor tuženika. Nadalje, tužitelj navodi da se sukladno odredbi čl. 6. Međuvlasničkog ugovora pričuva obračunava prema površini utvrđenoj zemljišnoknjižnim izvatkom, te da je i u konkretnom slučaju postupljeno na takav način, dok se rješenja o plaćanju naknade za uređenje voda i komunalne naknade ne smatraju mjerodavnima za utvrđenje površine tuženikovih nekretnina, a niti da je iz istih jasno kako je ta površina utvrđena, ali da je sigurno da tuženik nije obavijestio tijela nadležna za obračun tih naknada o točnoj površini predmetnih poslovnih prostora, iako je to bio dužan učiniti, pa da je stoga pričuva za svaki prostor u vlasništvu tuženika utvrđena množenjem ugovorene pričuve po m2 površine prostora s tom površinom i korektivnim koeficijentom, koji za poslovne prostore iznosi 1,00, za skladišni prostor 0,6, a za garažni prostor 0,4 (čl. 6. Međuvlasničkog ugovora). Vezano za obračun utuženih iznosa zajedničke pričuve i obračun utuženih energetskih troškova, tužitelj ističe da se isti fakturiraju na temelju usvojenog Programa rada za 2020. godinu od 20. studenoga 2019.g., uz napomenu kako su suvlasnici s većinom suvlasničkih udjela ugovorili mjesečnu zajedničku pričuvu za 2020. godinu u iznosu od 32.11 kn/m2, odnosno utvrdili mjesečnu cijenu energetskih troškova za 2020. u iznosi 13,57 kn/m2 (bez PDV-a) ili 16,96 kn/m2 sa PDV-om, pa budući da mjesečni utuženi iznosi s naslova sredstava zajedničke pričuve predstavljaju umnožak površine posebnih dijelova nekretnine u vlasništvu tuženika i visine ugovorene pričuve po m2 uz primjenu korekcionih koeficijenta, a koji koeficijenti su utvrđeni odredbom članka 6. Međuvlasničkog ugovora, to stoga visina mjesečne pričuve za predmetne poslovne prostore u ukupnoj površini od 387,67 m2 (281,82 + 105,85) x 32,11 kn x 1,00 iznosi 12.448,08 kn, za poslovni prostor površine 190,60 m2 x 32,11 kn x 1,00) iznosi 6.120,17 kn, za skladišni prostor površine 29,00 m2 x 32,11 kn x 0,6 iznosi 558,83 kn, te za garažna mjesta (23,30 m2 x 32,11 kn x 0,4) iznosi 299,17 kn, a koji iznosi su istovjetni utuženim iznosima. Ujedno, tužitelj navodi kako mjesečni utuženi iznosi s naslova energetskih troškova predstavljaju umnožak površine posebnih dijelova nekretnine u vlasništvu tuženika i visine utvrđenih iznosa energetskih troškova po m2 uz primjenu korekcionih koeficijenta, a koji koeficijenti su utvrđeni odredbom članka 6. Međuvlasničkog ugovora, pa tako visina mjesečnih energetskih troškova za predmetne poslovne prostore ukupne površine 387,67 m2 (281,82 +105,85) x 13,57 kn x 1,00) iznosi 5.260,68 kn, za poslovni prostor površine 190,60 m2 x 13,57 kn x 1,00 iznosi 2.586,44 kn, za skladišni prostor površine 29,00 m2 x 13,57 kn x 0,6 iznosi 236,06 kn, te za garažna mjesta površine 23,30 m2 x 13,57 x kn 0,4 iznosi 126,52 kn, a koji iznosi su istovjetni utuženim iznosima. Također , tužitelj ističe da je u razdoblju od 01. svibnja do 01. listopada svake godine tuženiku odobreno umanjenje iznosa energetskih troškova za 30%, sukladno zahtjevu njegova knjižnog prednika Metropolis Plan d.o.o. od 09. ožujka 2012.g., budući da se tuženik u tom razdoblju izvan radnog vremena poslovnog tornja, utvrđenog kućnim redom, te vikendom, u svom ugostiteljskom objektu u predmetnim poslovnim prostorima koristi vlastitim sustavom hlađenja, odvojenim od sustava hlađenja cijele nekretnine, te da je slijedom navedenog, visina mjesečnih energetskih troškova u razdoblju od 01. svibnja do 01. listopada za predmetne poslovne prostore (387,67 (281,82 + 105,85) x 13,57 x 0,30 x1,00) iznosi 3.682,86 kuna (račun 230415/20-POSL1-1, račun 230474/20- POSL1-1, račun 230533/20-POSL1-1 i račun 230596/20-POSL1-1), umjesto 5.260,68 kn koliko energetski troškovi iznose u ostatku kalendarske godine.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik je naveo da su poslovni prostori koji su označeni kao etaže E-512 i E-513 nekada bili jedan poslovni prostor, a danas da se radi o dva razdvojena poslovna prostora, kao i da je tuženik predmetne poslovne prostore renovirao, a iz čega da se zaključuje da je nakon izrade diobenog elaborata u 1997. došlo do građevinskih preinaka koje su utjecale na smanjenje neto korisne površine predmetnih poslovnih prostora pa da je potrebno provesti građevinsko vještačenje kako bi se utvrdila njihova točna površina, te je osporio Programa rada za 2020. godinu, budući da uz zapisnik suvlasnika sa skupštine od 19. prosinca 2019. nisu dostavljeni popisi suvlasnika koji su navodno glasali za te odluke, tako da nije jasno da li su u njima opisana povećanja naknada ikada stupila na snagu.

6. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom dokumentaciju koja prileži spisu i to: preslike utuženih računa tužitelja (list 6. – 29. spisa), presliku rješenja o komunalnoj naknadi Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 12. siječnja 2021.g. (list 39. – 40. spisa), rješenja o naknadi za uređenje voda Hrvatskih voda od 12. siječnja 2021.g. (list 41. – 42. spisa), presliku Međuvlasničkog ugovora od 18. prosinca 1997.g. s prilozima (list 67. – 92. spisa), presliku Ugovora o upravljanju i održavanju poslovnog tornja Zagrepčanka broj 1328/98 od 29. srpnja 1998.g. (list 93. – 99. spisa), dostavljenu sudsku praksu (list 100. – 114., 294. – 310., 907. – 911., 979. – 1002., 1339. – 1366., 1368. – 1392., 1394. – 1425., 1427. - 1443., 1446. – 1489. spisa), presliku dopisa tužitelja (opomena pred ovrhu) od 24. lipnja 2021.g. upućen tuženiku (list 115. – 116. spisa), neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL ZAGREB za zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] (list 117. – 134. spisa), presliku Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljen 10. srpnja 2018. između Metropolis Plan d.o.o. kao prodavatelja i tuženika kao kupca (list 135. – 142. spisa), presliku Ugovora kupoprodaji nekretnina sklopljen 29. studenog 2019. između PČ kao prodavatelja i tuženika kao kupca (list 143. – 147. spisa), presliku Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljen 8. studenog 2010. između Astra – Agrimex d.o.o. kao prodavatelja i Metropolis Plan d.o.o. kao kupca (list 148. – 150. spisa), presliku rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Z-39530/17 od 31. svibnja 2017. (list 151. – 264. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za Metropolis Plan d.o.o. (list 265. – 271. spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 272. – 274. spisa), presliku zapisnika sa skupštine suvlasnika poslovnog tornja P **.**.2019. (list 275. – 284. spisa), presliku prijedloga programa rada za 2020. godinu (list 285. – 292. spisa), presliku dopisa društva Metropolis Plan d.o.o. od 27. veljače 2012. upućen tužitelju (list 293. spisa), presliku izvješća stečajnog upravitelja stečajnog dužnika Kapital d.o.o. u stečaju o tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase od 8. siječnja 2016. (list 315. - 320. spisa), presliku izvješća stečajnog upravitelja stečajnog dužnika Kapital d.o.o. u stečaju o tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase od 14. travnja 2016. (list 321. – 324. spisa), presliku podneska PČ iz pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. Broj. Z-74295/08 (list 325. – 326. spisa), presliku Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora sklopljen između Mura kao kupca i Građevnog poduzeća Vranica kao prodavatelja (list 327. – 331. i 922. – 926. spisa), presliku odluke skupštine vlasnika posebnih dijelova poslovnog prostora u poslovnom tornju " [adresa] " od 18. prosinca 1997. (list 350. spisa), presliku zapisnika sa skupštine suvlasnika poslovnog tornja [adresa] od 06. travnja 1998. (list 351. – 352. spisa), presliku vansudske nagodbe od 27. studenoga 2017. (list 353. – 359. spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL ZAGREB za zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] (list 360. – 906. spisa), presliku potvrde Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, zaštitu čovjekova okoliša i graditeljstvo, Šestog područnog odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo – Trešnjevka od 11. ožujka 1998. (list 912. spisa), izvadci iz Diobenog elaborata koji se odnose na poslovni prostor tužitelja u prizemlju zgrade površine 190,60 m2 (list 913. – 917. spisa), presliku Kupoprodajnog ugovor sklopljenog 4. lipnja 2011. između Mura d.d. kao prodavatelja i Kapital d.o.o. kao kupca (list 918. – 921. spisa), presliku Aneksa kupoprodajnog ugovora sklopljenog između Mura kao kupca i Građevnog poduzeća Vranica kao prodavatelja (list 927. – 929. spisa), dopis Mura d.d. od 3. studenog 1997. (list 930. spisa), presliku podneska PČ iz pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka Općinskog građanskog suda u zagrebu, Z-74295/08 (list 931. – 933. spisa), presliku rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: ST-1060/14 od 10. travnja 2015. (list 934. – 937. spisa), presliku oglasa za prikupljanje pisanih ponuda za kupnju nekretnina u vanknjižnom vlasništvu i Kapital d.o.o. u stečaju (list 938. – 944. spisa), presliku popisa nazočnih suvlasnika poslovnog tornja [adresa] na sjednici skupštine suvlasnika održanoj 19. prosinca 2019. po postotku vlasništva (list 945. – 946. spisa), presliku zapisnika sa skupštine suvlasnika poslovnog tornja [adresa] od 11. veljače 2021. s prilozima preslikama punomoći za potpisivanje predmetnog zapisnika (list 947. – 973. spisa), pregled otvorenih stavki tužitelja od 26. rujna 2022. (list 974. – 975. spisa), neslužbeni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 976. – 978. spisa), preslike računa HEP – Toplinarstva d.o.o., HEP – Operatora distribucijskog sustava d.o.o., Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Čistoća, Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., E- ON Energija d.o.o., RWE Energija d.o.o. ispostavljeni na tužitelja (list 1024. – 1313. spisa), financijske kartice i promet konta tužitelja (list 1314. – 1325. spisa), presliku dopisa tužitelja od 26. siječnja 2022. (list 1326. spisa), dopis Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Trešnjevka Klasa: 410-01/23-01/59, Ur. broj: 513-07-01-10-23- 2 od 09. veljače 2023. (list 1332. – 1333. spisa).

7. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenjem dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika, te za provođenjem građevinskog vještačenja na okolnost stvarne korisne neto površine poslovnih prostora u nespornom vlasništvu tuženika, kao i dokazne prijedloge tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka VČ i AČ i za saslušanjem tužitelja, a sve kao nesvrsishodne i protivne načelu ekonomičnosti postupka, budući da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja kao upravitelja zgrade Poslovni toranj Zagrepčanka u [adresa] za isplatu sredstava zajedničke pričuve i troškova električne energije, toplinske energije, vodoopskrbe i odvodnje, i odvoza komunalnog otpada, a koji se plaćaju zajednički za cijeli Poslovni toranj Zagrepčanka; dalje: tzv. energetskih troškova, od tuženika kao suvlasnika nekretnine i to zgrade [adresa] u [adresa], dakle za isplatu zakonske obveze tuženika sukladno 89. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14; dalje: ZVDSP), a posebice imajući u vidu da tuženik niti ne spori svoju pasivnu legitimaciju, niti da isti nije podmirio utuženi iznos, već isti spori osnov i visinu potraživanja tužitelja, navodeći da isti nije potpisao Međuvlasnički ugovor kojeg su 18. prosinca 1997.g. sklopili suvlasnici predmetne nekretnine pa da ga stoga odluke koje proizlaze iz tog ugovora ne obvezuju, te osporavajući naznačene površine poslovnih prostora koje su navedene u utuženim računima, ističući da površine upisane u zemljišnim knjigama ne odražavaju pravo stanje, a koji navodi tuženika su, po mišljenju ovog suda pravno irelevantni za rješavanje merituma, vezano za zakonsku obvezu tužitelja kao upravitelja zgrade za pokretanje sudskog postupka u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju (čl. 378. st. 4. i 5. ZVDSP-a), pa stoga provođenje predloženih dokaznih prijedloga tuženika i tužitelja, ne bi bilo od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari a kako će to još sve i nastavno biti obrazloženo. Ujedno, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, na okolnost visine potraživanja tužitelja, također kao protivan načelu ekonomičnosti postupka, obzirom da se visina potraživanja tužitelja može utvrditi jednostavnom matematičkom operacijom temeljem materijalne dokumentacije priložene u spisu (Međuvlasnički ugovor, izvadak iz zemljišnih knjiga za premetnu nekretninu, te Odluci suvlasnika zgrade Poslovni toranj Zagrepčanka u [adresa] programu rada za 2020. godinu), te za koju izračun, nije potrebno posebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, pa stoga nije bilo potrebe za provođenjem navedenog vještačenja, a koji dokazni prijedlog bi samo prouzročio dodatne troškove, koji po mišljenju ovog suda, nisu potrebni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

8. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/9.2, 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka.

9. Naime, predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 22.594,88 EUR-a od tuženika kao suvlasnika nekretnine Poslovni toranj Zagrepčanka, [adresa], odnosno kao vlasnika etažnog vlasništva i to poslovnog prostora površine 281,82 m2 (E-512), poslovnog prostora površine 105,85 m2 (E-513), poslovnog prostora površine 190,60 m2 (E-514), skladišta površine 29,04 m2 (E-266), garažnog mjesta površine 11,65 m2 (E-134) i garažnog mjesta površine 11,65 m2 (E- 135), s kojim je neodvojivo povezan suvlasnički dio nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] 17565, i to k. č. [katastarska čestica], u naravi poslovnog tornja [adresa] na adresi [adresa], na ime doprinosa za sredstva zajedničke pričuve i energetskih troškova (troškova električne energije, toplinske energije, vodoopskrbe i odvodnje, i odvoza komunalnog otpada, a koji se plaćaju zajednički za cijeli [adresa]) i to za razdoblje od srpnja 2020.g. do prosinca 2020. godine.

10. Između stranaka su sporni aktivna legitimacija, te osnov i visina tužbenoga zahtjeva, dok između stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika i da tuženik nije podmirio utuženo potraživanje tužitelja.

11. Prvenstveno, glede istaknutog prigovora aktivne legitimacije, ovaj sud ističe da je predmetni prigovor tuženika neosnovan.

12. Uvidom u presliku Međuvlasničkog ugovora od 18. prosinca 1997.g. s prilozima (list 67. – 92. spisa); dalje Međuvlasnički ugovor, ovaj sud je utvrdio da su Međuvlasnički ugovor o upravljanju i korištenju nekretnine u [adresa] sklopljen dana 18. prosinca 1997.g. sukladno odredbi čl. 375. st. 3. ZVDSP-a, većinom suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice posebnih dijelova nekretnine, te da je čl. 4., 5. i 6. Međuvlasničkog ugovora za predmetnu nekretninu utvrđeno da se godišnjim programom održavanja utvrđuju sredstva potrebna za pokriće troškova upravljanja i održavanja poslovnog tornja (sredstva zajedničke pričuve), a koji program donosi skupština suvlasnika odlukom koja se donosi natpolovičnom većinom glasova suvlasničkih dijelova, te da naknada koju mjesečno plaćaju vlasnici za pokriće zajedničkih rashoda poslovnog tornja iznosi za poslovni prostor 100%, za skladišni prostor 60%, te za garažni prostor 40%, dok je čl. 8. i 9. Međuvlasničkog ugovora određeno da će suvlasnici predmetne nekretnine, sredstva zajedničke pričuve plaćati mjesečno do 10.tog- u mjesecu za tekući mjesec i ukoliko ne izvrše uplatu u roku dospijeća da su dužni platiti zakonske zatezne kamate, kao i da se eventualni višak prihoda od uplaćenih sredstava od strane suvlasnika prenosi u slijedeću godinu, kao akontacija za istu namjenu.

13. Uvidom u presliku Ugovora o upravljanju i održavanju poslovnog tornja Zagrepčanka broj 1328/98 od 29. srpnja 1998.g. (list 93. – 99. spisa), ovaj sud utvrdio da su dana 29. srpnja 1998.g., suvlasnici Poslovni toranj Zagrepčanka u [adresa], zastupani po predsjedniku povjerenstva poslovnog tornja [adresa] IČ sa ZAGREPČANKA-POSLOVNI OBJEKTI d.d., [adresa], kao upraviteljem Poslovnog toranja Zagrepčanka u [adresa], sklopili ugovor o upravljanju i održavanju [adresa] u [adresa], te da je čl. 2. istog Ugovora društvo tužitelja kao upravitelj [adresa] u [adresa] ovlašteno pokretati sudske postupke radi naplate sredstava zajedničke pričuve bez ikakvog daljnjeg odobrenja suvlasnika predmetne nekretnine, kao i da je čl. 1. istog Ugovora, utvrđeno da ukupni troškovi održavanja i upravljanja predmetnom nekretninom koje suvlasnici uplaćuju mjesečno temeljem prijedloga upravitelja i odluke povjerenstva se dijele na troškove redovnog održavanja (troškovi električne energije, grijanja, hlađenja vode, čistoće), tzv. energetske troškove i zajedničku pričuvu.

14. Temeljem odredbe čl. 93. st. 2. ZVDSP-a, u upravljanju nekretninom, upravitelj je ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

15. Slijedom navedenog, a budući da je ovaj sud utvrdio da su suvlasnici Poslovnog toranja Zagrepčanka u [adresa], Ugovorom o upravljanju i održavanju poslovnog tornja Zagrepčanka broj 1328/98 od 29. srpnja 1998.g. ovlastili društvo ZAGREPČANKA-POSLOVNI OBJEKTI d.d., Zagreb, kao upravitelja predmetne nekretnine zgrade da isti pokreće sudske postupke radi naplate sredstava zajedničke pričuve bez ikakvog daljnjeg odobrenja suvlasnika predmetne zgrade, to je neosnovan prigovor tuženika aktivne legitimacije upravitelja ZAGREPČANKA- POSLOVNI OBJEKTI d.d., [adresa] za pokretanje ovog postupka, budući da je upravitelj zgrade ZAGREPČANKA-POSLOVNI OBJEKTI d.d., [adresa] ovlašten ex lege, a u konkretnom slučaju i sklopljenim Ugovora o upravljanju i održavanju poslovnog tornja Zagrepčanka broj 1328/98 od 29. srpnja 1998.g., pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju.

16. Nadalje, uvidom u neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL ZAGREB za zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] (list 117. – 134. spisa), te Međuvlasnički ugovor s privicima (list 67. – 92. spisa), a koji Međuvlasnički ugovor sukladno odredbi čl. 375. st. 4. ZVDSP-a ima učinak i prema suvlasnicima koji to pravo steknu i nakon sklapanja istog, sud je utvrdio da je ugovoreno da su suvlasnički udjeli suvlasnika utvrđeni Diobenim elaboratom iz 1997. godine, izrađenim od strane Tehnoinženjering, Zagreb, koji čini privitak predmetnog Međuvlasničkog ugovora, a koji Diobenim elaboratom je potvrđen potvrdom Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, zaštitu čovjekova okoliša i graditeljstvo, Šestog područnog odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo – Trešnjevka od 11. ožujka 1998. (list 912. spisa), te temeljem kojeg elaborata je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z- 39530/17 od 31. svibnja 2017.g. (list 151. – 264. spisa), izvršeno etažiranje predmetne nekretnine, ovaj sud je utvrdio da je za utvrđenje omjera podjele troškova pričuve i tzv. energetskih troškova predmetne zgrade, bitna površina na temelju koje je utvrđena veličina suvlasničkog dijela tuženika, a to je prema Međuvlasničkom ugovoru upravo površina prema kojoj je tužitelj izradio obračun utuženih troškova, što je razvidno iz utuženih računa tužitelja (list 6. – 29. spisa), te koja površina je upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, za tuženika kao suvlasnika nekretnine Poslovni toranj Zagrepčanka, [adresa], odnosno kao vlasnika etažnog vlasništva i to poslovnog prostora površine 281,82 m2 (E-512), poslovnog prostora površine 105,85 m2 (E-513), poslovnog prostora površine 190,60 m2 (E-514), skladišta površine 29,04 m2 (E-266), garažnog mjesta površine 11,65 m2 (E-134) i garažnog mjesta površine 11,65 m2 (E-135), s kojim je neodvojivo povezan suvlasnički dio nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] 17565, i to k. č. [katastarska čestica], u naravi poslovnog tornja [adresa] na adresi [adresa]. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je za obračun troškova pričuve i tzv. energetskih troškova predmetne nekretnine koje je tuženik kao suvlasnik iste, dužan plaćati (čl. 89. ZVDSP-a), bitna upravo upisana površina u zemljišnoj knjizi posebnih dijelova nekretnine koje je tuženik nesporno vlasnik, a s kojima je neodvojivo povezan suvlasnički dio tuženika Poslovnog tornja Zagrepčanka, te su stoga navodi tuženika da je nakon izrade Diobenog elaborata iz 1997. godine došlo do građevinskih preinaka koje su utjecale na smanjenje neto korisne površine predmetnih poslovnih prostora kao i da je stoga potrebno provesti građevinsko vještačenje kako bi se utvrdila njihova točna površina, pravno irelevantni, te je sud iz navedenih razloga i odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika, te za provođenjem građevinskog vještačenja na navedenu okolnost, kao nesvrsishodne i protivne načelu ekonomičnosti postupka.

17. Vezano za visinu tužbenog zahtjeva, uvidom u presliku zapisnika sa skupštine suvlasnika poslovnog tornja [adresa] od 19. prosinca 2019. (list 275. – 284. spisa), presliku prijedloga programa rada za 2020. godinu (list 285. – 292. spisa), presliku popisa nazočnih suvlasnika poslovnog tornja P na sjednici skupštine suvlasnika održanoj 19. prosinca 2019. po postotku vlasništva (list 945. – 946. spisa) i presliku zapisnika sa skupštine suvlasnika poslovnog tornja P **.**.2021. s prilozima preslikama punomoći za potpisivanje predmetnog zapisnika (list 947. – 973. spisa), ovaj sud je utvrdio da su sukladno čl. 4., 5. i 6. Međuvlasničkog ugovora suvlasnici poslovnog tornja [adresa] na sjednici skupštine suvlasnika održanoj 19. prosinca 2019. natpolovičnom većinom donijeli odluku kojom su usvojili predloženi program rada za 2020. godinu, te time odredili mjesečnu zajedničku pričuvu za 2020. godinu u iznosu od 32,11 kn/m2, odnosno utvrdili mjesečnu cijenu energetskih troškova za 2020. godinu u iznosu od 13,57 kn/m2 (bez PDV-a) ili 16,96 kn/m2 sa PDV-om, a koji zapisnik sjednice skupštine suvlasnika od 19. prosinca 2019. je verificiran odlukom 86,28% suvlasničkih dijelova poslovnog tornja [adresa] na sjednici skupštine suvlasnika poslovnog tornja [adresa] održanoj 11. veljače 2021. godine. Ujedno, uvidom u presliku dopisa društva Metropolis Plan d.o.o. od 27. veljače 2012. upućen tužitelju (list 293. spisa), sud je utvrdio da je točan navod tuženika da je u razdoblju od 01. svibnja do 01. listopada svake godine, tuženiku odobreno umanjenje iznosa energetskih troškova za 30% za poslovni prostor površine 281,82 m2 (E-512) i poslovni prostor površine 105,85 m2 (E- 513), sukladno zahtjevu njegova knjižnog prednika Metropolis Plan d.o.o. od 09. ožujka 2012.g., budući da se tuženik u tom razdoblju izvan radnog vremena poslovnog tornja, utvrđenog kućnim redom, te vikendom, u svom ugostiteljskom objektu u predmetnim poslovnim prostorima koristi vlastitim sustavom hlađenja, odvojenim od sustava hlađenja cijele nekretnine.

18. Dakle, slijedom svega navedenog, te uvidom u preslike utuženih računa tužitelja (list 6. – 29. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj ispravno sukladno odredbama Međuvlasničkog ugovora i programu rada za 2020. godinu, tuženiku kao suvlasniku predmetne nekretnine obračunao mjesečni iznos zajedničke pričuve za 2020. godinu sukladno upisanoj površini posebnih dijelova nekretnine koje je tuženik nesporno vlasnik, a s kojima je neodvojivo povezano suvlasnički dio tuženika Poslovnog tornja Zagrepčanka, i to u ukupnom iznosu od 19.426,25 kn/ 2.578,31 EUR-a (za poslovne prostore u ukupnoj površini od 387,67 m2 (281,82 + 105,85) x 32,11 kn x 1,00, kao korekcioni koeficijent za poslovni prostor, iznos od 12.448,08 kn, za poslovni prostor površine 190,60 m2 x 32,11 kn x 1,00, kao korekcioni koeficijent za poslovni prostor, iznos od 6.120,17 kn, za skladišni prostor površine 29,00 m2 x 32,11 kn x 0,6, kao korekcioni koeficijent za skladišni prostor, iznos od 558,83 kn, te za garažna mjesta površine 23,30 m2 x 32,11 kn x 0,4, kao korekcioni koeficijent za garažni prostor, iznos od 299,17 kn), kao i da je tužitelj sukladno odredbama Međuvlasničkog ugovora i programa rada za 2020. godinu, tuženiku kao suvlasniku predmetne nekretnine ispravno obračunao visinu mjesečnih energetskih troškova za 2020. godinu sukladno upisanoj površini posebnih dijelova nekretnine koje je tuženik nesporno vlasnik, a s kojima je neodvojivo povezano suvlasnički dio tuženika Poslovnog tornja Zagrepčanka, i to u ukupnom iznosu od 10.262,13 kn/ 1.362,02 EUR-a (za poslovne prostore ukupne površine 387,67 m2 (281,82 +105,85) x 13,57 kn x 1,00 iznos od 5.260,68 kn, za poslovni prostor površine 190,60 m2 x 13,57 kn x 1,00 iznos od 2.586,44 kn, za skladišni prostor površine 29,00 m2 x 13,57 kn x 0,6 iznos od 236,06 kn, te za garažna mjesta površine 23,30 m2 x 13,57 x kn 0,4 iznos od 126,52 kn), s time da je tužitelj utužene račune za energetske troškove za mjesec srpanj, kolovoz, rujan i listopada 2020. godine umanjio za 30% i to za poslovni prostor površine 281,82 m2 i za poslovni prostor površine 105,85 m2, u skladu s odobrenim umanjenjem iznosa energetskih troškova tuženiku u razdoblju od 01. svibnja do 01. listopada 2020. godine, tako da mjesečni iznos energetskih troškova u navedenom razdoblju ukupno iznosi 8.289,85 kn/ 1.100,25 EUR-a, (za poslovne prostore ukupne površine 387,67 (281,82 + 105,85) x 13,57 x 0,30 x 1,00 iznos od 3.682,86 kuna (račun 230415/20- POSL1-1, račun 230474/20-POSL1-1, račun 230533/20-POSL1-1 i račun 230596/20- POSL1-1), umjesto prethodno navedenog iznosa od 5.260,68 kn na ime energetskih troškova za preostali dio kalendarske godine.

19. Ujedno, sud ističe da je uvidom u dopis Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Trešnjevka Klasa: 410-01/23-01/59, Ur. broj: 513-07-01-10-23-2 od 09. veljače 2023. (list 1332. – 1333. spisa), ovaj sud je utvrdio da je tuženik po utuženim računima tužitelja i to po računu broj 230474/20-POSL1-1 od dana 03. kolovoza 2020.g. u iznosu od 1.100,25 EUR-a za energetske troškove za mjesec kolovoz 2020. godine, po računu broj 230596/20-POSL1-1 od dana 01. listopada 2020.g. u iznosu od 1.100,25 EUR-a za energetske troškove za mjesec listopad 2020. godine, te po računu broj 230714/20-POSL1-1 od dana 01. prosinca 2020.g. u iznosu od 1.362,02 EUR-a za energetske troškove za mjesec prosinac 2020. godine, iskoristio pravo na odbitak pretporeza.

20. Odredba čl. 221.b st. 1. ZPP-a propisuje da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže suprotno. Dakle, budući da je je ovaj sud utvrdio da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima tužitelja za energetske troškove za mjesece kolovoz, listopad i prosinac 2020, godine, to se stoga smatra da tražbina tužitelja po prethodno navedenim utuženim računima tužitelja postoji, pa slijedom navedenog, glede navoda tuženika kojim isti spori osnov i visinu potraživanja tužitelja iz prethodno navedenih utuženih računa tužitelja, kao i prestanka navedenog potraživanja tužitelja, teret dokaza leži na tuženiku.

21. Nadalje, tuženik je pravna osoba i kao sudionik u obveznom odnosu u izvršenju obaveza treba postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika) u smislu odredbe članka 10. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18; dalje: ZOO). U konkretnom slučaju, to znači da je tuženik odmah nakon što je zaprimio prethodno navedene utužene račune, isti je, ukoliko je predmetne račune smatrao neosnovanim, trebao tužitelju bez odgađanja reklamirati iste, a ne kako je tuženik učinio, prijaviti navedene račune Poreznoj upravi i iskoristiti blagodat odbijanja pretporeza po istima. Naime, postupanje tuženika kojim je isti prijavio predmetne račune tužitelja i iskoristio blagodat odbijanja pretporeza po istima, umjesto da, ukoliko je sporne račun smatrao neosnovanima, da vrati predmetne račune tužitelju, uz prigovore na isti, a da bi potom u ovom postupku sporio osnov i visinu predmetnih računa tužitelja, ovaj sud je ocijenio kao postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja kojeg su sudionici u obveznim odnosima dužni pridržavati se u ostvarivanju prava i obveza iz istih odnosa (čl. 4. ZOO-a).

22. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da između stranaka nije niti sporna pasivna legitimacija tuženika i da tuženik nije podmirio utuženo potraživanje tužitelja, sud je utvrdio da je tuženik kao suvlasnik nekretnine [adresa], dužan isplatiti utuženi iznos od 22.594,88 EUR-a, na ime doprinosa za sredstva zajedničke pričuve i energetskih troškova (troškova električne energije, toplinske energije, vodoopskrbe i odvodnje, i odvoza komunalnog otpada, a koji se plaćaju zajednički za cijeli [adresa]) i to za razdoblje od srpnja 2020.g. do prosinca 2020. godine, pa je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao osnovan i temeljem odredbi čl. 89. i 90. ZVDSP-a, te odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

23. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom i to do 31. prosinca 2022.g. po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g., po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), te od 30. prosinca 2023.g. do isplate po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), kao i odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, već o zakonskoj obvezi tuženika kao suvlasnika.

24. U odnosu na ovršni trošak, tužitelj ima pravo na naknadu troška i to: za sastav prijedloga za ovrhu sukladno Tbr. 11. t. 1., a u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., i 103/14., 118/14. i 107/15; dalje: OT), u iznosu od 2.500,00 kn uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 42. OT-e) u iznosu od 625,00 kn, što sveukupno iznosi 3.125,00 kn, na ime javnobilježničke nagrade u iznosu od 1.402,41 kn s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 350,60 kn, što sveukupno iznosi 1.753,01 kn, a sukladno odredbi čl. 5. i 9. Pravilnika o nagradama i naknadama troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21.), dok tužitelj neosnovano potražuje iznos od 62,50 kn na ime ovršnog troška. Naime, ovršni trošak u iznosu 62,50 kn, a koji iznos se po specifikaciji tužitelja odnosi na javnobilježnički trošak u iznosu od 50,00 kn, uključujući i PDV od 25% u iznosu od 12,50 kn, nije osnovan, obzirom da tužitelj nije dokazao da su ti troškovi za njega stvarno nastali (čl. 151. st. 1. ZPP-a), niti iznos (visinu) tih troškova. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

25. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom i to do 31. prosinca 2022.g. po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g., po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), te od 30. prosinca 2023.g. do isplate po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), kao i odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a imajući u vidu da se ne radi o obvezi proizišloj iz iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

26. Odluka o troškovima postupka iz toč. III., IV. i V. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 22.594,88 EUR-a i to: za sastav prijedloga za izdavanje prethodne mjere od dana od 23. studenoga 2021.g. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 11. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, za sastav podneska od 30. prosinca 2022.g. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR- a, za sastav podneska od 02. siječnja 2023.g. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 20. siječnja 2023.g. u iznosu od 250,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 2. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 62,50 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 312,50 EUR-a, za sastav podneska od 07. srpnja 2023.g. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, za sastav podneska od 15. siječnja 2024.g. u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 4. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 31,25 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 156,25 EUR-a, za sastav podneska od 21. veljače 2024.g. u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 4. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 31,25 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 156,25 EUR-a, za sastav podneska od 20. ožujka 2024.g. u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 4. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 31,25 EUR- a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 156,25 EUR-a, za sastav podneska od 10. travnja 2024.g. u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 4. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 31,25 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 156,25 EUR-a, za sastav podneska od 24. srpnja 2024.g. u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 4. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 31,25 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 156,25 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 17. prosinca 2024.g. u iznosu od 500,00 EUR- a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT- e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, te za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 3. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao osnovan zatraženi trošak sudske pristojbe na prijedlog za određivanjem prethodne mjere u iznosu od 68,10 EUR-a, sukladno Tar. br. 1. t. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje: Uredba) a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZOSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZOSP-a, trošak sudske pristojbe na rješenje o određivanju prethodne mjere u iznosu od 68,10 EUR-a, sukladno Tar. br. 2. t. 5. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZOSP-a, te odredbe čl. 7. st. 1. ZOSP-a, te trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 272,40 EUR-a sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZOSP-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 4.752,35 EUR-a.

27. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22; dalje: ZID ZPP), u vezi odredbe čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

28. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno je kao u toč. III. izreke ove presude.

29. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak sastava podneska od 23. studenoga 2021.g. u iznosu od 625,00 EUR-a, a koji iznos uključuje i PDV po stopi od 25%, budući da je trošak sastava istog podnesak već priznat tužitelju, obzirom da je istim podneskom tužitelj podnio i prijedlog za izdavanje prethodne mjere od dana od 23. studenoga 2021.g., a sastav kojeg prijedloga je tužitelju u cijelosti priznat u zatraženom iznosu od 625,00 EUR-a, koji iznos uključuje i PDV po stopi od 25%, pa stoga za tužitelja nije nastao poseban dodatni trošak sastava istog podneska sukladno čl. 151. st . 1. ZPP-a, te trošak pristupa ročištu dana 20. siječnja 2023.g., budući da se radi o ročištu iz Tbr. 9. t. 2. OT-e. Dakle, tužitelju nije priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 937,50 EUR-a, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

30. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. V. izreke ove presude.

31. Novčani iznosi navedeni u ovoj presudi iskazani su i u valuti EUR i HRK, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

U Zagrebu 29. siječnja 2025. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.