REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4809/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice, i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KRKA- INŽENJERING d.o.o. u stečaju, OIB 33708054502, Šibenik, Stjepana Radića 42, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Lušić, odvjetnik iz Šibenika, Stjepana Radića 77a, protiv tuženika OPĆINA PRIMOŠTEN, OIB 16878804200, Primošten, Ulica Sv. Josipa 7, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Matas, odvjetnik iz Šibenika, Put Gimnazije 55, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za ponavljanje postupka pravomoćno završenog presudom ovog suda poslovni broj Pž-2609/2021-6 od 10. svibnja 2022. donesenom povodom tužiteljeve žalbe protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-109/15 od 29. veljače 2016., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se ponavljanje postupka u ovom predmetu i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2609/2021-6 od 10. svibnja 2022. u točki II. izreke.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-109/15 od 29. veljače 2016. u dijelu točke 1. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 417.297,38 kn sa zateznim kamatama od 1. listopada 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i dijelu točke 2. izreke kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 40.625,00 kn.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-109/15 od 29. veljače 2016. u dijelu točke 2. izreke i sudi:

Odbija se, kao neosnovan, tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.875,00 kn.

III. Odbija se, kao neosnovan, tuženikov zahtjev za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu 8.750,00 kn.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, presudom poslovni broj P-109/15 od 29. veljače 2016. odbio je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 420.717,86 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. studenog 2008. do isplate, na ime izvršenih radova na području Bilo, te zahtjev za isplatu iznosa od 68.744,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. studenog 2008. do isplate, na ime izvršenih radova na području Šarićevi – Doca (Aurora). Točkom 2. izreke presude sud je naložio tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 48.500,00 kn.

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je predmet spora isplata naknade za radove izvedene na gradilištu predjela Bilo i Šarićevi – Doca (Aurora). Sud navodi da je nesporno kako je tužitelj temeljem Ugovora broj 15/2007 od 11. prosinca 2007. i Ugovora broj 16/2007 od 11. prosinca 2007., s trgovačkim društvo Bucavac d.o.o., izvodio radove na predjelu Bilo i na predjelu Šarićevi – Doca (Aurora), te da je pravomoćnom presudom tog suda poslovni broj P-286/2008 od 29. lipnja 2010., trgovačkom društvu Bucavac d.o.o. naloženo isplatiti naknadu za ugovorene radove, dok je pravomoćno odbijen tužiteljev zahtjev prema trgovačkom društvu Bucavac d.o.o. za isplatu naknade za naknadno izvedene radove, koji su predmet ovog postupka. Sud u bitnom u obrazloženju presude navodi da je utvrdio kako tužitelj nije dokazao da je bio u ugovornom odnosu s tuženikom vezano za radove na koje se odnosi zahtjev za isplatu ovdje utuženog iznosa. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

3. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da prvostupanjski sud nije postupio po uputi drugostupanjskog suda iz rješenja poslovni broj Pž-5578/11 od 17. ožujka 2015., donesenog povodom žalbe protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-117/11 od 5. svibnja 2011. Ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Smatra da je sud pogrešno utvrdio da iz iskaza svjedoka proizlazi da načelnik tuženika i donačelnik tuženika nisu davali usmene naloge za izvođenje radova te da iz spisa proizlazi da predmetni radovi nisu bili predviđeni projektom niti obuhvaćeni ugovorom koji je tužitelj sklopio s trgovačkim društvom Bucavac d.o.o. Smatra da bi obveza tuženika na isplatu utuženog iznosa postojala sve da i nije sklopljen usmeni ugovor o djelu, i to s osnove povrata stečenog bez osnove, budući da je tuženik prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu dužan voditi brigu o održavanju nerazvrstanih cesta i o opskrbi pitkom vodom, a radovi su izvedeni na nerazvrstanim cestama i na izgradnji vodonosne mreže. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 12.812,50 kn.

4. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnom navodi da je pobijana odluka pravilna i zakonita, da je zastupnik po zakonu tužitelja izjavio da je naručitelj radova Bucavac d.o.o., a ne tuženik. Ističe da koristi od radova nema tuženik nego treće osobe, te da zahtjev tužitelja nije osnovan niti po odredbama za povrat stečenog bez osnove. Traži naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 8.750,00 kn.

5. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2609/2021-6 od 10. svibnja 2022. u točki I. izreke odbijena je kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-109/15 od 29. veljače 2016. u dijelu točke 1. njene izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži platiti tužitelju iznos od 72.165,17 kn sa zateznim kamatama od 20. studenog 2008. do isplate, kao i da se naloži tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 420.717,86 kn od 20. studenog 2008. do 30. rujna 2010. te u dijelu točke 2. izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kn. Točkom II. izreke preinačena je presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-109/15 od 29. veljače 2016. u dijelu točke 1. i dijelu točke 2. njene izreke, naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 417.297,38 kn sa zateznim kamatama od 1. listopada 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana (točka II.1. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 56.437,50 kn (točka II.2. izreke) te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 14.375,00 kn (točka II.3. izreke).

6. Odluku o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva (točka II. izreke) ovaj sud obrazložio je navodeći da iz izvedenih dokaza proizlazi da je radove koji su nesporno izvedeni na području Bilo, koji nisu obuhvaćeni ugovorom koji je tužitelj sklopio s društvom Bucavac d.o.o., tužitelj izveo na temelju usmenih naloga načelnika tuženika, koji je sukladno odredbi članka 42. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi ovlašten zastupati tuženika, slijedom čega tužitelj, sukladno odredbi članka 590. ZOO-a, ima pravo na isplatu naknade za ugovorene i izvedene radove.

7. Tuženik je 27. listopada 2022. Trgovačkom sudu u Zadru, Stalnoj službi u Šibeniku, podnio prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2609/2021-6 od 10. svibnja 2022. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev (točka II. izreke). U prijedlogu, u kojem se poziva na odredbu članka 421. stavka 1. točke 10. ZPP-a, navodi da je 29. rujna 2022. putem e-maila od strane punomoćnika tužitelja, odvjetnika Krešimira Lukšića, obaviješten o postojanju Ugovora o cesiji od 31. ožujka 2014., ovjerenog od strane javnog bilježnika Vinka Bukića pod brojem OV-1565/2014, kojim ugovorom je tužitelj ustupio potraživanje koje je predmet ovog spora DM i RM. Smatra da bi, da je imao mogućnost upotrijebiti taj dokaz u prijašnjem postupku, za njega bila donesena povoljnija odluka jer bi zahtjev tužitelja, zbog nedostatka građanskopravne legitimacije, sud odbio kao neosnovan iz tog razloga te bi takva odluka u drugostupanjskom postupku povodom žalbe bila potvrđena.

8. Prvostupanjski sud prijedlog za ponavljanje postupka dostavio je tužitelju na odgovor.

9. U odgovoru tužitelj navodi da činjenica sklapanja ugovora o cesiji ne utječe na odnos parničnih stranaka i osnovanost zahtjeva za isplatom naknade. Pored toga, navodi da je tuženik taj dokaz mogao dostaviti isključivo u tijeku prvostupanjskog postupka, u kojem je donesena za njega povoljna odluka jer je zahtjev odbijen kao neosnovan, stoga smatra da nije osnovan navod da bi u slučaju dostave tog dokaza za tuženika bila donesena povoljnija odluka.

10. Pred prvostupanjskim sudom 18. travnja 2023. održano je ročište radi raspravljanja o prijedlogu.

11. Na ročištu je tuženik naveo da su u međuvremenu cesionari DM i CM podijeli prijedlog za ovrhu povodom kojeg je Općinski sud u Šibeniku donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-195/2023, i kojem spisu je priložen njihov sporazum oko načina podjele iznosa. Navodi da bez obzira na izvršenu cesiju stečajni upravitelj tužitelja također potražuje isplatu iznosa, da to proizlazi iz izvješća stečajnog upravitelja od dana 26. siječnja 2022. godine koji se dostavlja u sudski spis te predlaže obaviti uvid u spis Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj St-947/16.

12. Tužitelj je na ročištu naveo da ostaje kod odgovora na prijedlog, dodaje da se pitanje zakonitost predmetne cesije ne dokazuje u ovom nego u zasebnom postupku. Činjenica pokretanja ovrhe, kao i izvješće stečajnog upravitelja ne mogu utjecati na osnovanost prijedloga a tuženik dvojbu kome treba platiti predmetni iznos treba otkloniti drugom postupku.

13. Nakon provedenog postupka od strane suda prvog stupnja po prijedlogu za ponavljanje postupka pred sudom drugog stupnja, predmet je dostavljen ovom sudu na daljnji postupak.

14. Prijedlog tuženika za ponavljanje postupka je osnovan.

15. U skladu s odredbom članka 428. ZPP-a, ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda nakon održanog ročišta za raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka dostavit će predmet tome višem sudu radi donošenja odluke. O prijedlogu za ponavljanje postupka viši sud odlučuje bez rasprave. Kad viši sud ustanovi da je opravdan prijedlog za ponavljanje postupka i da nije potrebno da se održi nova glavna rasprava, ukinut će svoju odluku, a i odluku višeg suda ako takva postoji, i donijeti novu odluku o glavnoj stvari.

16. Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti prema odredbi članka 421. stavka 1. točke 10. ZPP-a, kada stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

17. Iz spisa proizlazi da nije sporno da je tuženik o ugovoru o cesiji sklopljenom 31. ožujka 2014. obaviješten putem e-mail poruke od 29. rujna 2022. od strane punomoćnika tužitelja, odvjetnika Krešimira Lušića. Slijedom navedenog, prijedlog podnesen 27. listopada 2022. podnesen je pravovremeno, u roku propisanom odredbom članka 423. stavka 1. točke 6. ZPP-a.

18. Predmet spora u dijelu kojim je pravomoćno odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-2609/2021 od 10. svibnja 2022. je isplata iznosa od 417.297,38 kn sa zateznim kamatama od 1. listopada 2010. do isplate, s osnove naknade za radove koje je tužitelj izveo po nalogu tuženika na predjelu Bilo tijekom 2008. godine.

19. Iz Ugovora o cesiji koji je tuženik priložio prijedlogu za ponavljanje postupka proizlazi:

- da je sklopljen 31. ožujka 2014., između tužitelja, kao ustupitelja, te DM i RM, kao primatelja,

- da ugovorne stanke suglasno utvrđuju kako tužitelj prema ovdje tuženiku ima potraživanje za izvršene radove koji su predmet parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-117/2011, koji je prethodno bio poslovni broj u ovom prvostupanjskom postupku,

- isto tako utvrđuju da DM prema tužitelju ima potraživanje u iznosu od 16.560,00 eur u kunskoj protuvrijednosti s osnove kupoprodajne cijene po ugovoru sklopljenom **.**.2009., a CM u iznosu od 178.684,00 kn s osnove pozajmice.

20. Tužitelj je navedenim ugovorom ustupio primateljima tražbinu koja je predmet ovog parničnog postupka, utvrdili su da su tražbine prenesene sklapanjem ugovora, da se smatra kako je sklapanjem ugovora tužitelj podmirio svoje obveze prema primateljima, da će tužitelj nastaviti i dovršiti parnični postupka u svoje ima, a za račun cesionara, a cesionari će se međusobno dogovoriti o načinu podjele novca dobivenog u sporu.

21. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za ponavljanje postupka niti na ročištu održanom radi raspravljanja prijedloga nije osporio činjenicu da je ugovor o cesiji sklopljen 31. ožujka 2014., dakle prije zaključenja glavne rasprave u prvostupanjskom postupku, niti je dovodio pitanje vjerodostojnost isprave ili njegov sadržaj.

22. Iz navedenog proizlazi da je tuženik u prijedlogu za ponavljanje postupka osnovano ukazao na to da bi, da je u prijašnjem postupku raspolagao navedenim dokazom kako bi otklonio tužiteljev zahtjev, za njega bila donesena povoljnija odluka.

23. Naime, ugovorom sklopljenim 31. ožujka 2014. tužitelj je svoje potraživanje, koje je predmet ovog spora, ustupio cesionarima. Iako nije izgubio procesnu legitimaciju, te je sukladno odredbi članka 195. stavka 1. ZPP-a postupak mogao biti dovršen između istih stranaka, tužitelj je sklapanjem ugovora prestao biti vjerovnikom utužene tražbine, iz čega proizlazi da je prestala njegova materijalno- pravna legitimacija tražiti od tuženika isplatu.

24. Budući da tužitelj tijekom prijašnjeg postupka nije sukladno promjenama svog ovlaštenja uredio tužbu na način da traži naložiti tuženiku isplatu utuženog iznosa cesionarima, da je spisu bilo priložen ugovor o cesiji tužiteljev zahtjev trebalo bi odbiti kao neosnovan.

25. Prema odredbi članka 428. stavka 4. ZPP-a kad viši sud ustanovi da je opravdan prijedlog za ponavljanje postupka i da nije potrebno da se održi nova glavna rasprava, ukinut će svoju odluku i donijeti novu odluku o glavnoj stvari. Primjenom navedene odredbe odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, a sud u nastavku obrazlaže novu odluku o glavnoj stvari.

26. Tužiteljeva žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-109/15 od 29. veljače 2016. u dijelu kojim ju pobija u točki 1. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatom iznosa od 417.297,38 kn sa zateznim kamatama od 1. listopada 2010. do isplate i u točki 2. njene izreke, nije osnovana, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

27. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu u granicama razloga navedenih u žalbi na temelju članka 365. stavka 2. i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

28. Predmet spora je isplata iznosa od 417.297,38 kn za izvedene radove na predjelu Bilo tijekom 2008. godine.

29. Među strankama nije sporno da je tužitelj na lokalitetu Bilo i Šarićevi – Doca izvodio radove temeljem Ugovora broj 15/2001 od 11. prosinca 2007. i Ugovora broj 16/2007 od 11. prosinca 2007., sklopljenih s trgovačkim društvom Bucvac d.o.o., kao naručiteljem. Nije sporno da radovi na koje se odnosi tužbeni zahtjev u ovom postupku nisu obuhvaćeni navedenim ugovorima, niti se radi o nepredviđenim ili hitnim radovima.

30. Nije sporno niti da je tužitelj radove na koje se odnosi tužbeni zahtjev izveo, kao niti visina njegovog zahtjeva za isplatom naknade za izvedene radove, koju tužitelj temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka za građevinarstvo, izrađenom za potrebe parničnog postupka koji se pred Trgovačkim sudom u Šibeniku vodio povodom tužiteljeve tužbe protiv društva Bucavac d.o.o.

31. Tužitelj u tužbi ističe da je, pored radova koje je na predjelu Bilo izveo na temelju ugovora s društvom Bucavac d.o.o. kao naručiteljem, na istim lokacijama izvodio radove na temelju usmenih naloga načelnika i podnačelnika tuženika, te da je time nastala obveza tuženika za isplatu naknade za izvedene radove.

32. Prema tužiteljevim navodima radovi izvedeni na lokaciji predjela Bilo sastojali su se od razbijanja asfalta ceste van rova, iskopa površinskog sloja debljine 15cm van rova, utovara i odvoza materijala van rova na deponij, planiranja i valjanja posteljice van rova, dobave, planiranja i valjanja tampona u sloju od 15cm van rova, dobave i ugradnje asfalta debljine 6cm van rova, izrade bankine. Radovi koje tužitelj navodi da je izveo na lokaciji Šarićevi – Doca sastoje se od izrade dodatnih 12 spojeva na glavni cjevovod, a što je obuhvaćalo nabavu i ugradnju PVC cijevi fi 300, te izradu zaštitnog betonskog sloja debljine 20cm. Budući da navedeni radovi ne predstavljaju veće i složenije radove, osnovanost tužbenog zahtjeva treba ocjenjivati primjenom odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08; dalje: ZOO).

33. Tuženik je tužiteljev zahtjev osporio ističući prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Tako navodi da tužitelj ne može zahtijevati isplatu naknade za izvedene radove, ako ih je izveo bez suglasnosti društva Bucavac d.o.o., naručitelja temeljem pisanih ugovora, koju suglasnost može dati samo fizička osoba ovlaštena za zastupanje društva. Ističe da je nesporno kako je nadzorni inženjer suglasnost za izvođenje radova tražio od neovlaštene osobe jer načelnik LM nije zakonski zastupnik naručitelja radova, društva Bucavac d.o.o., niti ga je po bilo kojem osnovu ovlašten zastupati.

34. Prvostupanjski sud je prigovor ocijenio osnovanim navodeći da je tužitelj isplatu naknade za izvedene radove tražio prvo od društva Bucavac d.o.o., iz čega sud zaključuje da je tužitelj bio svjestan s kim je imao sklopljen ugovor, da iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja i zaposlenika tužitelja GM proizlazi kako zastupnik po zakonu tužitelja nije upotrijebio minimum pažnje dobrog gospodarstvenika jer je primao naloge od nekog s kim uopće nije imao potpisan ugovor, da iz iskaza saslušanih svjedoka ŽM i ĐM proizlazi da načelnik tuženika nije davao nikakve naloge za izvođenje radova, što je isti i sam potvrdio, a da je podnačelnik tuženika izjavio također da nije davao naloge za izvođenje radova.

35. Nije logičan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije bio u ugovornom odnosu s tuženikom jer je pravomoćnom odlukom odbijen njegov zahtjev za isplatom naknade protiv društva Bucavac d.o.o.

36. Pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj, zbog toga što je sklopio ugovor s društvom Bucavac do.o., propustio primijeniti minimum pažnje dobrog gospodarstvenika jer „...kako je mogao primati naloge od nekog s kim uopće nema potpisan ugovor...“. S obzirom na to da je u rješenju ovog suda poslovni broj Pž-5578/11 od 17. ožujka 2015. prvostupanjskom sudu ukazano na to da iz činjeničnih navoda tužitelja proizlazi da predmet spora nisu radovi izvedeni temeljem ugovora sklopljenih s društvom Bucavac d.o.o., kako ugovoreni tako ni nepredviđeni ili hitni na čiju naknadu bi tužitelj imao pravo prema odredbi članka 634. stavka. 4. ZOO-a, nego radovi za koje tužitelj navodi da su izvedeni na temelju usmeno sklopljenog ugovora s tuženikom.

37. Također je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je nadzorni inženjer ŠM propustio upotrijebiti minimum pažnje dobrog gospodarstvenika jer je odobrio izvođenje radova prema nalogu načelnika tuženika. Obveze i ovlasti nadzornog inženjera propisane su odredbom članaka 184. i 185. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“ broj 76/07; dalje: ZPUG), kojima je propisano da je nadzorni inženjer fizička osoba koja prema posebnom zakonu ima pravo uporabe strukovnog naziva ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer i provodi u ime investitora stručni nadzor građenja ako za to ispunjava uvjete građenja prema posebnom zakonu i propisima donesenim na temelju tog zakona (članak 184. stavak 1.), te je dužnost nadzornog inženjera nadzirati građenje tako da bude u skladu s rješenjem o uvjetima građenja, potvrđenim glavnim projektom, odnosno građevinskom dozvolom, ovim Zakonom i posebnim propisima; utvrditi je li glavni projekt u pogledu horizontalnih i vertikalnih gabarita i namjene građevine izrađen u skladu s rješenjem o uvjetima građenja, odnosno lokacijskom dozvolom u slučaju građenja građevina iz članka 209. stavaka 2. i 4. tog Zakona; utvrditi je li iskolčenje građevine obavila osoba ovlaštena za obavljanje poslova državne izmjere i katastra nekretnina prema posebnom zakonu; utvrditi ispunjava li izvođač uvjete za obavljanje djelatnosti građenja propisane posebnim zakonom; odrediti provedbu kontrolnih postupaka u pogledu ocjenjivanja sukladnosti, odnosno dokazivanja kvalitete određenih dijelova građevine putem ovlaštene osobe koja nije sudjelovala u provedbi postupka izdavanja isprava i dokaza iz članka 182. stavka 1. podstavka 3. ovoga Zakona za sve izvedene dijelove građevine i za radove koji su u tijeku u slučajevima kada je ovim Zakonom, propisom donesenim na temelju ovoga Zakona, posebnim propisom ili projektom određena takva obveza; bez odlaganja upoznati investitora sa svim nedostacima odnosno nepravilnostima koje uoči tijekom građenja, a investitora i građevinsku inspekciju i druge inspekcije o poduzetim mjerama; sastaviti završno izvješće o izvedbi građevine

38. Iz navedenog proizlazi da je uloga nadzornog inženjera da na gradilištu evidentira izvedene radove, konstatira u kojem obujmu su izvedeni i utvrdi ostale činjenice koje proizlaze iz njegove nadležnosti, a ne da preispituje ugovorne odnose između naručitelja i izvođača.

39. S obzirom na to da je sporna pasivna legitimacija, potrebno je bilo utvrditi jesu li se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora, u smislu odredbe članka 247. ZOO-a, odnosno, je li u odnosu na radove na koje se odnosi utužena naknada sklopljen ugovor iz odredbe članka 590. ZOO-a.

40. S tim u vezi ističe se da je osoba ovlaštena za zastupanje tuženika, sukladno odredbi članka 42. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01 i 129/05; dalje: ZLPS) općinski načelnik, a to je nesporno u vrijeme izvođenja radova bio LM.

41. Što se tiče radova koje je tužitelj izveo na području Bilo, a koji se sastoje od:

- razbijanja asfalta ceste van rova,

- iskopa površinskog sloja debljine 15cm van rova,

- utovara i odvoza materijala van rova na deponij,

- planiranja i valjanja posteljice van rova,

- dobave, planiranja i valjanja tampona u sloju od 15cm van rova,

- dobave i ugradnje asfalta debljine 6cm van rova,

- izrade bankine,

tužitelj u tužbi i dalje tijekom postupka navodi da su izvedeni na temelju naloga načelnika tuženika, LM.

42. U građevinskom dnevniku, koji je potpisan od strane nadzornog inženjera i izvoditelja radova, na dan 24. lipnja 2008. (str. 126. spisa) navedeno je da je prema nalogu načelnika Općine potrebno asfaltirati dodatne tri ulice od okna V4 do magistrale, iznad okna V6 ispred apartmanskih zgrada i ispred okna V6 iznad magistrale, te asfaltiranje proširenja postojeće ceste kroz mjesto u dužini cijelog kanala za vodu.

43. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo Ante Stošića, i njegove dopune (str. 33. – 48. spisa) koji je nalaz izradio za potrebe sudskog postupka pred Trgovačkim sudom u Šibeniku, poslovni broj P-286/08, koji se vodio povodom tužiteljeve tužbe protiv društva Bucavac d.o.o., proizlazi da vrijednost naknadnih radova izvedenih temeljem usmenih naloga, a koji nisu predviđeni projektom, i koji se sastoje od razbijanja asfalta ceste van rova, iskopa površinskog sloja debljine 15cm van rova, utovara i odvoza materijala van rova na deponij, planiranja i valjanja posteljice van rova, dobave, planiranja i valjanja tampona u sloju od 15cm van rova, dobave i ugradnje asfalta debljine 6 cm van rova, izrade bankine, iznosi 342.047,04 kn.

44. Iz pisane izjave zastupnika po zakonu tužitelja KM (str. 112.

– 122. spisa) proizlazi da su usmene naloge za izvođenje naknadnih radova (na području Bilo i Šarićevi – Doca) dali LM i BM, koji su u prisutnosti RM, KM, zastupnika po zakonu tužitelja, pomoćnog inženjera ĐM i nadzornog inženjera ŠM izjavili da će dodatne radove platiti tuženik, a isto je izjavio i na ročištu 22. listopada 2015., s tim da dodaje da je LM nadgledao radove na području Bilo, te da je od njega dobio naloge za izvođenje radova. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja, saslušanog u postupku poslovni broj P-286/2008, proizlazi da je tužitelj po nalogu načelnika tuženika izvršio asfaltiranje dvije ili tri ceste, u jednoj bez izvođenja prethodnih radova a u ostalim uz izvođenje prethodnih radova. Izjavio je i da su tijekom izvođenja radova održavani tjedni sastanci, na kojima su sudjelovali za područje Bilo načelnik tuženika, a za područje Aurore donačelnik, da na sastancima nije bio prisutan nitko od strane naručitelja Bucavac d.o.o., te da se na sastancima raspravljalo o izvođenju svih radova.

45. LM, saslušan kao zastupnik po zakonu tuženika (str. 151. – 152. spisa), izjavio je da nije davao naloge za izvođenje predmetnih radova, da se ne može sjetiti je li u vrijeme izvođenja radova obilazio gradilište, ali da tamo ima polje pa da je moguće da je prošao, da se ne sjeća jesu li radovi dovršeni niti jesu li ceste na kojima su izvedeni u funkciji.

46. Svjedok CM, koji je u vrijeme izvođenja radova bio zaposlenik tužitelja i pomoćnik inženjera gradilišta, izjavio je (str. 153. – 155. spisa) da su izvanredni radovi izvedeni po nalogu LM, koji je naloge davao u svojstvu načelnika tuženika, te da je svjedok sve naloge upisao u građevinski dnevnik. Izjavio je i da nije komunicirao sa zastupnikom po zakonu društva Bucavac d.o.o. Svjedok je saslušan u postupku poslovni broj P-286/2008, te je izjavio da je po nalogu LM izvedeno asfaltiranje ulice u punoj širini, te asfaltiranje još tri ili četiri ulice, te da na gradilištu nije bio prisutan nitko od strane društva Bucavac d.o.o. 47. Svjedok ĐM, pomoćnik nadzornog inženjera, izjavio je (str. 155. – 156. spisa) da je od LM dobio usmeni nalog da se na području Bilo produži trasa vodovoda i napravi 40 priključaka, jer je postojala slaba mreža i priključke je bilo potrebno prebaciti na novu mrežu. Isto je svjedok izjavio i u iskazu u postupku poslovni broj P-286/2008, te dodao da su po nalogu LM asfaltirane ulice koje prije polaganja cjevovoda nisu bile asfaltirane. I ovaj svjedok izjavio je da na području izvođenja radova nije bio prisutan nitko od strane društva Bucavac d.o.o., nego da je na području Bilo svakodnevno dolazio LM.

48. ŠM, koji je bio imenovan nadzornim inženjerom nad izvođenjem građevinskih radova izjavio je (str. 156 – 158 spisa) da ostaje pri iskazu danom u postupku koji se vodio 2009. godine, da su u građevinsku knjigu upisivani nalozi LM i D jer su smatrali da su društvo Bucavac d.o.o. i Općina Primošten isto. Saslušan u postupku poslovni broj P-286/2008 isti svjedok je izjavio je da su on i njegov pomoćnik mislili da su nalozi LM i BM za izvođenje građevinskih radova mjerodavni, jer je Općina Primošten bila naručitelj montažnih radova, te da se asfaltiranje vršilo i u tri ulice koje ranije nisu bile asfaltirane, i to po nalogu tuženika. Dodao je da je u vezi toga održan poseban sastanaka s izvođačem i načelnikom, na kojem je bilo govora da će se taj radni nalog izdvojiti iz ugovora, na način da se formira poseban radni nalog i izda poseban račun, koji bi se naplatio izravno od tuženika, no da je načelnik od toga odustao.

49. Na uključenost tuženika u izvođenje radova ukazuje i Odluka Općinskog vijeća Općine Primošten od 17. rujna 2007. (str. 56. spisa poslovni broj P-286/2008), iz koje proizlazi da je Općinsko vijeće tuženika donijelo odluku o rekonstrukciji i dogradnji vodovodne mreže predjela Bilo s prispojem na Primoštenski vodovod, da se priprema i provođenje postupka nabave prebacuje na društvo Bucavac d.o.o., da tuženik financira predmetnu rekonstrukciju i dogradnju sredstvima osiguranim u proračunu za 2007. godinu.

50. S obzirom na to da su navedeni svjedoci, kao i zastupnik po zakonu tužitelja prije otvaranja stečajnog postupka, suglasno iskazivali o činjenici da je načelnik tuženika bio prisutan na mjestu izvođenja radova, te da je davao usmene naloge za izvođenje radova koji sadržajno odgovaraju onim za koje tužitelj traži isplatu naknade, a da je iskaz načelnika tuženika suprotan navedenim iskazima, prema ocjeni ovog suda, iz svega navedenog proizlazi da je radove koji su nesporno izvedeni na području Bilo, koji nisu obuhvaćeni ugovorom koji je tužitelj sklopio s društvom Bucavac d.o.o., tužitelj izveo na temelju usmenih naloga načelnika tuženika, koji je sukladno odredbi članka 42. ZLPS-a ovlašten zastupati tuženika. Slijedom navedenog, tužitelj bi sukladno odredbi članka 590. ZOO-a, imao pravo na isplatu naknade za ugovorene i izvedene radove.

51. Međutim, tužitelj je ugovorom o cesiji sklopljenim 31. siječnja 2014. svoje potraživanje, koje je predmet ovog spora, ustupio cesionarima DM i RM čime prestao biti vjerovnikom utužene tražbine, iz čega proizlazi da je prestala njegova materijalnopravna legitimacija tražiti od tuženika isplatu, kako je obrazloženo u točkama 17. do 24. obrazloženja ove odluke.

52. Slijedom navedenog, trebalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

53. Odluku o troškovima sud je donio pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a u dijelu kojim je prihvatio tuženikov zahtjev i naložio tužitelju da mu naknadi trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn s PDV-om od 25% prema Tbr. 8.1. Tarife, za zastupanje na ročištima 17. veljače 2011., 21. travnja 2011., 1. srpnja 2015., 22. listopada 2015. i 14. siječnja 2016. u iznosu od po 5.000,00 kn s PDV-om od 25% prema Tbr. 9.1. Tarife, te za sastavljanje podneska od 29. lipnja 2015. u iznosu od 500,00 kn s PDV-om od 25% prema Tbr. 8.3. Tarife, kao i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn. Ukupno to iznosi 40.625,00 kn.

54. Nije osnovan u preostalom dijelu tuženikov zahtjev za naknadu troška sastavljanja podneska od 29. lipnja 2015. jer se ne radi o odgovoru na tužbu, prigovoru protiv platnog naloga ni obrazloženom podnesku u kojem se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka. Pogrešna je i odluka o trošku sudske pristojbe na odgovor na tužbu koju je sud tužitelju naložio naknaditi u iznosu od 5.000,00 kn, dok tuženiku prema odredbama Tar.br. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96 i 137/02) pripada u iznosu od 2.500,00 kn.

55. Slijedom navedenog, trebalo je odlučiti kao u točki I. i II. izreke ove presude.

56. Tuženik nema pravo na naknadu troška za sastav odgovora na žalbu jer taj podnesak, s obzirom na njegov sadržaj, nije bio od utjecaja na donošenje odluke o žalbi, odnosno nije bio, u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, potreban trošak. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas