Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-572/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminka Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper članica vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužitelja NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krznarić i Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Golojuh, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2953/2021-45 od 11. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tužitelja ĆR i 2. tužiteljice NR kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2953/2021-45 od 11. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod st. I. i III. izreke te u dijelu kojim nije uvažen zahtjev 2. tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 516,25 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je 1. tužitelj sa zahtjevom da se naloži tuženiku da mu plati iznos od 1.172,94 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 9. rujna 2020. do plateža te da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka (st. I. izreke), naloženo je tuženiku da naknadi 2. tužiteljici daljnji iznos od 1.371,57 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 9. rujna 2020. do isplate (st. II. izreke), odbijena je 2. tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva za platež iznosa od 1.989,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. rujna 2020. do plateža (st. III. izreke), te je naloženo tuženiku da naknadi 2. tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.002,99 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2024. do plateža (st. IV. izreke).

2. Tužitelji su protiv navedene presude, u dijelu kojem nisu uspjeli u sporu, pod stavcima I., III. i IV. izreke, podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu predložio da ovaj sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrdi presudu suda prvog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuju tužitelji u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku odnosno tonskih snimki i samih tih isprava ili zapisnika odnosno tonskih snimki.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet ovog spora je zahtjev 1. tužitelja za naknadu štete u iznosu od 5.000,00 EUR, umanjen za plaćeni iznos od 3.872,06 EUR, što iznosi 1.172,94 EUR, dok 2. tužiteljica potražuje naknadu štete u iznosu od 4.500,00 EUR umanjenu za nesporno plaćeni iznos od 1.139,43 EUR, što iznosi 3.360,57 EUR. Takav tužbeni zahtjev temelji se na činjeničnim navodima tužbe da se dana 5. kolovoza 2020. u Ždrelcu na otoku Pašmanu dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali HR kao vozač osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), tužitelj kao vozač motocikla registarske oznake [registarska oznaka] i tužiteljica kao putnica na istom vozilu, a koju je prometnu nezgodu skrivio HR na način da je vozilom stranih registarskih oznaka oduzeo prednost prolaska tužitelju uslijed čega je prednjim dijelom vozila udario u desni bočni dio motocikla, a tom su prigodom tužitelji zadobili tjelesne ozljede.

8. U ovom stadiju postupka ostala je sporna visina neimovinske štete koja pripada tužiteljima.

9. Prvostupanjski je sud u odnosu na 1. tužitelja, na temelju nalaza i mišljenja medicinskih vještaka prim. mr. sc. dr. Maje Mušura, prof. dr. sc. dr. ĆRH i mr. sc. Dr. Srećka Vuletića, te njihovog dopunskog usmenog očitovanja, prihvaćajući njihov nalaz i mišljenje, kao i dopunsko usmeno očitovanje, iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, pravilno utvrdio da je 1. tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje desne strane grudnog koša i desnog ramena, uganuće desnog skočnog zgloba sa možebitnim prijelomom vrška vanjskog maleola te oguljotine vanjske strane desne natkoljenice i potkoljenice, desne nadlaktice i desnog ramena, da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana, a bolove slabijeg intenziteta kroz ukupno 30 dana, da će povremene bolove slabog intenziteta trpjeti i dalje trajno međutim isti su uključeni u ocjenu trajnog smanjenja opće životne i radne aktivnosti, da je trpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku ozljeđivanja, da je sekundarni jaki oscilirajući strah trpio 2 dana, umjereni oscilirajući strah kroz 5 dana, a slabi strah kroz ukupno 30 dana, da su zadobivene ozljede dovele do trajnog smanjenja životnih aktivnosti 1. tužitelja od 5% koje se očituje u smanjenoj pokretljivosti desnog ramenog zgloba dominantne ruke blažeg stupnja, i za koje je očekivati da isto ne bi nastupilo da je na odgovarajući način liječen po traumatologu i fizijataru, provodio fizikalnu terapiju za desno rame, a koji oblici liječenja izostaju, da je 1. tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 3 sata dnevno kroz 5 dana te jedan sat dnevno kroz mjesec dana te da je kod tužitelja zaostalo naruženje u vidu promjene pigmentacije desne ruke i desne noge što predstavlja naruženje blažeg stupnja vidljivo okolini ovisno o odjeći.

10. Suprotno žalbenim navodima 1. tužitelja, medicinski vještaci prim. mr. sc. dr. Maje Mušura, i mr. sc. Dr. Srećka Vuletića u svom su nalazu i mišljenju, kao i usmenom očitovanju, dali jasne i prihvatljive razloge za svoj zaključak da smanjenje opsega pokreta desnog koljenskog zgloba 1. tužitelja nije u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, jer da u medicinskoj dokumentaciji tužitelja nema podataka da bi u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio ozljedu desnog koljena, dok se početak tegoba s desnim koljenom vremenski pozicionira u proljeće 2021. godine, dakle, nešto manje od godine dana nakon prometne nezgode. Dakle, prilikom prijema u Centru za hitni prijem nakon prometne nezgode, tužitelj se nije žalio na bolove u desnom koljenu, već tegobe iznosi gotovo godinu dana nakon nezgode, pa bez obzira na to što je tužitelj zadobio u predmetnoj nezgodi oguljotine tijela, pa tako i koljena, to ujedno ne znači da je zadobio i ozljede unutarnjih koljenskih struktura, a što bi eventualno moglo uzrokovati trajne posljedice, kako to navodi medicinski vještak dr. Srećko Vuletić u svom usmenom očitovanju na ročištu održanom 15. travnja 2024., a koje razloga kao stručne i utemeljene na medicinskoj dokumentaciji prihvaća i ovaj sud.

11. Kako je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje medicinskih vještaka u dijelu kojem su zaključili da je tužitelju s osnova trajnog smanjenja pokretljivost desnog ramenog zgloba dominantne ruke blažeg stupnja trajno smanjena opća životna i radna sposobnost za 5%, te utvrdio da bi mu po kvalifikatornom kriteriju duševnih boli zbog smanjena životne aktivnosti od 5% pripadala pravična novčana naknada od 750,00 EUR, tužitelj neosnovano u žalbi ukazuje na neprihvatljivost zaključka medicinskih vještaka, da je time što nije na odgovarajući način provodio fizikalnu terapiju doprinio nastanku trajnih posljedica koje se očituju u smanjenoj pokretljivosti desnog ramenog zgloba dominantne ruke. Dakle, suprotno žalbenim navodima tužitelja, medicinski su vještaci prilikom ocjene trajnih posljedica ozljeđivanja desnog ramenog zgloba imali u vidu da se radi o dominantnoj ruci.

12. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje medicinskih vještaka u dijelu koji se odnosi na postojanje i stupanj naruženja tužitelja, iz razloga koje prihvaća i ovaj sud. Naime, medicinski su vještaci stupanj naruženja tužitelja obrazložili na način da kod tužitelja nisu zaostali ožiljci, već da se radi o promjenama u pigmentaciji kože.

13. Isto tako, medicinski su vještaci za svoj zaključak da kod tužitelja nisu zaostale posljedice o otorinolaringološkog gledišta dali uvjerljive i stručne razloge. Naime, medicinski vještaci navode da tužitelj u predmetnom štetnom događaju nije zadobio ozljede glave (prema medicinskoj dokumentaciji), da je prvi i jedini ORL pregled obavio 2. studenog 2020., tri mjeseca po prometnoj nezgodi, da snimka sluha učinjena 6. studenog 2020. pokazuje dvije krivulje sluha, a prema obje je sluh unutar slušne razine. Prema tome, ne postoji uzročno posljedična veza tužiteljevih ozljeda u predmetnom štetnom događaju i djelovanja na organ sluha, te jedini ORL pregled nije verificirao oštećenja sluha niti bubnjića.

14. Budući da je iz navedenih razloga nalaz i mišljenje medicinskih vještaka sud prvog stupnja pravilno prihvatio, pravilno je odbio prijedlog tužitelja za provođenje novog medicinskog vještačenja.

15. Na temelju tako pravilnog utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je sud prvog stupanje primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), kada je utvrdio da tužitelju zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.850,00 EUR, što sa iznosom naknadi imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege od 179,10 EUR (čl. 1095. st. 1. ZOO), iznosi 3.029,10 EUR koji je iznos pravilno sud prvog stupnja umanjio za nesporno plaćeni iznos štete od strane tuženika od 3.827,06 EUR te slijedom toga odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.172,94 EUR.

16. U odnosu na 2. tužiteljicu sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja medicinskih vještaka prim. mr. sc. dr. Maje Mušura, prof. dr. sc. dr. ĆRH i mr. sc. Dr. Srećka Vuletića, te njihovog dopunskog usmenog očitovanja, prihvaćajući njihov nalaz i mišljenje, kao i dopunsko usmeno očitovanje, iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, pravilno utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje i oguljotine desnog koljena i potkoljenice te oguljotinu u području desnog lakta, a koje ozljede su u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem, da je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 24 sata, srednjeg intenziteta 3 dana te slabog intenziteta ukupno 2 tjedna, da je trpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku i tijekom predmetnog štetnog događaja, dok se sekundarni strah javlja kod tužiteljice u sklopu pogoršanja osnovnog psihijatrijskog poremećaja tužiteljice koji postoji od ranije te je u sklopu tog pogoršanja i cijenjen, da je opća životna aktivnost smanjena na način da tužiteljica radi pogoršanja ranijih problema u funkcioniranju mora uložiti sa psihijatrijske strane 5% veći napor, da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz 7 dana te jedan sat dnevno kroz dva tjedna trajna te da kod tužiteljice ožiljci u području desnog koljena i desne potkoljenice uzrokuju naruženje blažeg stupnja, u svakodnevnom životnu vidljivi okolini ovisno o odjeći.

17. U odnosu na žalbene navode tužiteljice, da iz potvrde liječnika opće prakse proizlazi da tužiteljica do predmetne nezgode nije imala problema sa vratnom kralješnicom, treba reći da je takav prigovor na ročištu održanom 15. travnja 2024. otklonio medicinski vještak dr. Srećko Vuletić, navodeći da u medicinskoj dokumentacije nema podataka da bi tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila ozljede vratne kralješnice, dok se u pisanom nalazu i mišljenju navodi da iz MR dijagnostike proizlazi da postoje uznapredovale degenerativne promjene sa osteofitozom i disk – osteofit kompleksima, što je stvarni uzrok tegoba, da se od 2016. godine liječi zbog tegoba sa slabinskim dijelom kralješnice te da je iz uvida u CT i MR nalaz iz lipnja 2016. godine razvidno da isti odgovara MR nalazu slabinske kralješnice iz lipnja 2021. godine (nalaz prije i nakon predmetnog štetnog događaja), a isto tako i klinička slika i tegobe, te da nema podataka o eventualnom pogoršanju kliničke slike lumboishialgije koju bi mogli uzročno posljedično povezivati sa predmetnom nezgodom. Nadalje se u nalazu i mišljenju navodi da nema osnova tvrditi da bi tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila ozljedu vratne ili slabinske kralježnice ili da bi predmetno ozljeđivanje uzrokovalo pogoršanje od ranije prisutnih bolesti tužiteljice, već je predmetno ozljeđivanje moglo modificirati tijek oporavka kod tužiteljice čije je zdravstveno stanje od ranije značajno narušeno, ali nije uzrokovalo trajne posljedice niti pogoršanja zdravstvenog stanja. Dakle, vještaci su dali jasne i stručne razloge za zaključak da predmetna nezgoda kod tužiteljice nije uzrokovala ozljedu vratne kralješnice, ili pogoršala već postoje problemi sa slabinskim dijelom vratne kralježnice.

18. Medicinski vještaci nisu propustili dati ocjenu straha tužiteljice, već su jasno naveli da je tužiteljica trpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, u trenutku i tijekom predmetnog štetnog događaja, a da se sekundarni strah javlja kod tužiteljice u sklopu pogoršanja osnovnog psihijatrijskog poremećaja koji postoji od ranije te je u sklopu tog pogoršanja i ocijenjen.

19. Prema nalazu i mišljenju medicinskih vještaka kod tužiteljice je u štetnom događaju zaostao ožiljak u području desnog koljena (okrugli bjelkasti ožiljak promjera 30 mm, u razini kože) i promjena pigmentacije u području desne potkoljenice, što je uzrokovalo naruženje blažeg stupnja, vidljivo samo ponekad. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio takvu ocjenu naruženja, jer se radi o malom ožiljku, u razini kože, koji je vidljiv trećim osobama samo ponekad.

20. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje medicinskih vještaka u odnosu na njihovu ocjenu pretrpljenih bolova i potrebe za tuđom pomoći i njegom tužiteljice, jer su za to medicinski vještaci dali stručne razloge koji se temelje na medicinskoj dokumentaciji i neposrednom pregledu tužiteljice.

21. Konačno, prvostupanjski je sud pravilno, temeljem nalaza i mišljenja medicinskih vještaka, i njihovog usmenog očitovanja, utvrdio sve kvalifikatorne elemente za određivanjem pravične novčane naknade koja pripada tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te je na osnovu tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, kada je utvrdio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 2.400,00 EUR te kada je temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO utvrdio da tužiteljici za 28 sati tuđe pomoći i njege, prema cijeni sata tuđe pomoći i njege od 3,98 EUR, pripada iznos od 111,44 EUR, što ukupno iznosi 2.511,44 EUR, koji je iznos umanjen za nesporno plaćeni iznos od strane tuženika od 1.139,43 EUR, tako da je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužiteljici iznos od 1.371,57 EUR (pravilno bi bilo 1.372,01 EUR, ali tužiteljica žalbom to ne osporava) te odbio tužiteljicu sa preostalim iznosom od 1.989,00 EUR.

22. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu 1. i 2. tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. I. i III. izreke pobijane presude.

23. Tužiteljica u žalbi ne čini spornim da je uspjela u sporu sa 70,50% zahtjeva, koji se iznos mora umanjiti za iznos kojim je tuženik uspio u sporu u odnosu na tužiteljicu, a to je 29,50%, pa kada se temeljem čl. 154. st. 2. ZPP uspjeh tužiteljice umanji za uspjeh tuženika, dobije se da je tužiteljica konačno uspjela u sporu sa 41%, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, a na takav obračun nema utjecaj uspjeh tuženika u sporu u odnosu na 1. tužitelja, jer je u tom odnosu tuženik u cijelosti uspio u sporu, i ta se odluka o trošku temelji na čl. 154. st. 1. ZPP, o kojem je trošku odlučeno dopunskim rješenjem prvostupanjskog suda.

24. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dijelu kojim nije usvojen zahtjev tužiteljice za naknadu troška u iznosu od 516,25 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, jer žalbom ukazuje da joj pripada trošak od 1.519,24 EUR, a dosuđen joj je iznos troška od 1.002,99 EUR.

25. Tužitelji nisu uspjeli u žalbenom postupku pa je njihov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

26. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, jer se ne radi o trošku koji bi bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković