Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1377/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika: 1- BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2- JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po Marinu Folo, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika-protutužitelja CCV Adria d.o.o. Vodnjan, Barbariga, Perojska ulica 19, OIB: 85099930295, zastupan po Igoru Beliću, odvjetnik iz Pule, radi utvrđenja, isplate i raskida ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog suda u Puli pod posl. br. P- 58/2019 od 20. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Puli pod posl. br. P-58/2019 od 20. travnja 2022., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja- protutuženika ( dalje: tužitelji ) usmjereni na utvrđenje da je između tužitelja kao kupaca i tuženika-protutužitelja ( dalje: tuženik ) kao prodavatelja, dana 15.12.2018. sklopljen Ugovor o prodaji nekretnine kč. br. [katastarska čestica] apartman, dvorište, površine 46 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na osnovu kojeg da su tužitelji stekli pravo na uknjižbu prava vlasništva, što da je tuženik dužan trpjeti, uz zahtjev za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim bi se naložilo tuženiku da sa tužiteljima sklopi glavni ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, uz uvažavanje svih bitnih sastojaka iz Ugovora o prodaji nekretnine (predugovor) sklopljenog 15.12.2018. između parničnih stranaka.

2. Nadalje toč. II) izreke prihvaćen je protutužbeni zahtjev tuženika usmjeren na utvrđenje da su Ugovor prodaji nekretnina od 15.12.2018. zaključen između stranaka, kao i Dogovor od 10.11.2018. raskinuti.

3. Također je toč. III) izreke utvrđeno postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 52.000,00 eura sa zateznom kamatom od 24.12.2018., a toč. IV) izreke je utvrđeno postojanje tražbine tuženika prema tužiteljima solidarno u iznosu od 25.075,00 kuna sa zateznom kamatom od 09.01.2019., te su toč. V) izreke prebijena navedena potraživanja u iznosu glavnice od 52.000,00 eura ( 393.432,00 kn ) i potraživanje tuženika u iznosu od 25.075,00 kuna, pa je odbijeno potraživanje tužitelja prema tuženiku do iznosa glavnice u visini u kojoj je isto kompenzirano sa tuženikovom tražbinom. Isto tako je toč. VI) izreke naloženo tuženiku da tužiteljima isplati preostali iznos glavnice u iznosu od 368.387,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je toč. VII) izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

4. Protiv citirane presude žalbu podnose tužitelji iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a), te predlažu ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti na ponovno suđenje.

5. U žalbi tužitelji u bitnom navode da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 190. st. 9. ZPP-a jer da nije donio posebno rješenje o nedopuštanju preinake tužbe učinjene pismenim podneskom od 21.02.2022. Navode da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju uopće došlo do preinake tužbe jer da preciziranjem, odnosno dopunom navoda da je ugovor osnova za uknjižbu, nije došlo do preinake u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a. Stoga da je počinjena i bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Navode da je pobijanom presudom prvostupanjski sud prihvatio protutužbeni zahtjev na raskid predmetnog Ugovora o prodaji nekretnine, ali da se u izreci pobijane odluke ne navodi kojeg dana je isti raskinut, a što da je važno zbog tijeka zateznih kamata na povrat onog što je dano u ispunjenju ugovora. Navode da predmetni ugovor nije raskinut po zakonu jer da niti u jednom momentu kašnjenje nije bilo problematično za tuženika, već da je problem nastao isključivo kada im je trebalo izdati potvrdu da su ispunili svoje obveze iz oba ugovora, te da je u tom dijelu trebalo odbiti protutužbeni zahtjev. Navode da je tuženik sklopio ugovor sa svojim zakonskim zastupnikom i vlasnikom ŠH na temelju čega da je izvršena uknjižba u zemljišnim knjigama, međutim navedeno da nema utjecaja na ovaj spor zbog zabilježbe spora u zemljišnim knjigama. Navode da prihvaćeni prigovor radi prebijanja ne može opstati u odnosu na potraživanje tužitelja u slučaju kada je sud prihvatio protutužbeni zahtjev na raskid jer se tada radi o ulaganjima tuženika u svoju nekretninu, pa da je takvo potraživanje tuženika kontradiktorno i apsurdno. Navode da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokaza u svezi zateznih kamata na prebijene iznose, te osporavaju i odluku o trošku kao nezakonitu.

6. Odgovor na žalbu nije podnijet.

7. Žalba je osnovana.

8. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelji zahtijevaju:

- utvrđenje da je između tužitelja kao kupaca i tuženika kao prodavatelja 15.12.2018. sklopljen Ugovor o prodaji nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na osnovu kojeg da su stekli pravo na uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama

- provedbu uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama na temelju predmetne sudske odluke.

9. Također predmetnim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima tužitelji zahtijevaju:

- nalaganje tuženiku obveze da sa njima sklopi glavni ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine uz uvažavanje svih bitnih sastojaka iz Ugovora o kupoprodaji od 15.12.2018.

-isplatu iznosa od 52.000,00 eura sa zateznim kamatama od 24.12.2018.

10. Predmetnim protutužbenim zahtjevom tuženik zahtjeva:

-utvrđenje da su Ugovor o prodaji nekretnina od 15.12.2018. i Dogovor od 10.11.2018. raskinuti

11. Također tuženik je tijekom postupka istakao prigovor radi prebijanja svog potraživanja prema tužiteljima s osnova neisplaćenih ugovorenih troškova renoviranja predmetnog apartmana.

12. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

-da nije sporna činjenica je prema Ponudi tuženika od 10.11.2018. ( list 29 spisa ) cijena apartmana na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[katastarska općina] iznosila 292.000,00 kuna, odnosno protuvrijednost od 40.000,00 eura

- da nije sporno da su stranke zaključile Ugovor o prodaji predmetnog apartmana 15.12.2018. ( list 9 spisa ) iz kojeg proizlazi također da kupoprodajna cijena predmetnog apartmana opisanog u čl. 1. ugovora iznosi 40.000,00 eura

- da se navedenim Ugovorom u čl. 5. prodavatelj obvezao odmah izdati urednu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist kupca, dok da će posjed kupljene nekretnine prodavatelj predati kupcu nakon potpisivanja ugovora o čemu će ugovorne strane sastaviti primopredajni zapisnik uz napomenu u čl. 6. da porez na promet nekretnine snosi kupac

- da nije sporna činjenica da su stranke zaključile Dogovor od 10.11.2018. ( list 45 spisa ) iz kojeg u bitnom proizlazi ono što se nije željelo navesti u kupoprodajnom ugovoru, odnosno da kupoprodajna cijena za predmetni apartman iznosi ukupno

65.000,00 eura, a ne 40.000,00 eura

- da nije sporno da je tuženiku plaćen iznos od 40.000,00 eura na ime kupoprodajne cijene i to dana 13.11.2018. iznos od 30.000,00 eura i dana 11.12.2018. iznos od 10.000,00 eura

- da nije sporna činjenica da je PH kao zakonski zastupnik tuženika primio od tužitelja dana 24.12.2018. iznos od 12.000,00 eura

- da se navedeni iznos od 12.000,00 eura odnosio se isplatu kupoprodajne cijene, a ne na inventar kako je to životno neuvjerljivo isticao zz tuženika tijekom postupka

- da nije sporno da su tužitelji prema Dogovoru od 10.11.2018. trebali isplatiti iznos od 40.000,00 eura i daljnji iznos na ime kupoprodajne cijene od 25.000,00 eura najkasnije do 14.12.2018., a što da tužitelji nisu učinili

- da nije sporno da su se stranke našle kod javne bilježnice ABC 09.01.2019. radi potpisivanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina ( list 47-48 spisa ), a do čega nije došlo

- da su tužitelji mjesec dana od navedenog sastanka kod javnog bilježnika tj. 14.02.2019. deponirali iznos od 13.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na račun javnog bilježnika

- da je sada utuženi apartman uknjižen na PH kao fizičku osobu

- da iz dokaza u spisu proizlazi da tužitelji iznos od 40.000,00 eura nisu platili sukladno čl. 6. dogovora do 15.11.2018. već sa zakašnjem tj. 11.12.2018.

- da tužitelji niti preostali dio kupoprodajne cijene od 25.000,00 eura prema čl. 7. Dogovora nisu platili u ugovorenom roku od 14.12.2018., već su iznos od 12.000,00 eura platili tek 24.12.2018.

- da tužitelji preostali iznos razlike na ime kupoprodajne cijene od 13.000,00 eura (do visine kupoprodajne cijene od 65.000,00 eura) nisu platili do 09.01.2019. već su taj iznos deponirali kod javnog bilježnika tek 04.02.2019.

- da kako tužitelji nisu niti u naknadom roku koji im je tuženik ostavio izvršili isplatu onoga što je dogovoreno, to da je došlo do raskida ugovora temeljem zakona sukladno čl. 362. Zakon o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a )

- da sud nije prihvatio uvjerljive iskaze tužitelja kojim su krivnju za neisplatu preostalog iznosa od 13.000,00 eura do 09.01.2019. nastojali prebaciti na tuženika zbog navodnog neizdavanja potvrde jer da su mogli taj iznos uplatiti na račun tuženika ili ga deponirati kod javnog bilježnika

- da je između stranaka postignut dogovor vezano za određene radove u predmetnom apartmanu koje je tuženik izvodio po nalogu tužitelja, a čija da vrijednost prema procjeni vještaka građevinske struke VH iznosi 25.075,00 kn.

13. Slijedom navedenog prvostupanjski sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju došlo do raskida predmetnih Ugovora o prodaji od 15.12.2018. i Dogovora od 10.11.2018. temeljem čl. 362. ZOO-a zbog krivnje tužitelja jer da nisu isplatiti ugovorenu kupoprodajnu cijenu, odnosno ispunili ugovornu obvezu u naknadno ostavljenom roku do 09.01.2019., pa prihvaća protutužbeni zahtjev tuženika, te odbija tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da su stekli pravo na uknjižbu prava vlasništva na predmetnom apartmanu, uz uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, te prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji.

14. Također sud utvrđuje da tužiteljima temeljem čl. 368. ZOO-a pripada pravo na povrat iznosa od 52.000,00 eura kojeg su dali u ispunjenju raskinutog ugovora, dok da tuženik ima spram tužitelja kompenzabilno potraživanje u iznosu do 25.075,00 kn na ime izvršenih ugovorenih radova u predmetnom apartmanu, pa vrši prijeboj konstitutivnom odlukom glavnica predmetnih tražbina bez uračunavanja zateznih kamata primjenom pravila o teretu dokazivanja jer da u odnosu na visinu obračunatih kamata nije provedeno vještačenje, te konačno nalaže tuženiku da nadoknadi tužiteljima iznos od 368.387,00 kn sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate. Odluku o parničnom trošku donosi na temelju čl. 154. st. 2 ZPP-a.

15. Ocjenjujući prvostupanjsku odluku, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. ZPP-a. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

16. Isto tako nije počinjena niti relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 190. st. 9. ZPP-a. Naime, pismenim podneskom od 21.02.2022. ( list 278-279 spisa ) tužitelji su u toč. I) tužbenog zahtjeva izvršili izmjenu prijašnjih navoda „stekli pravo na uknjižbu“ sa riječima „stekli valjanu pravnu osnovu za uknjižbu“, a čime nije došlo do preinake tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 3. ZPP-a. Stoga okolnost da je sud u izreci pobijane presude citirao prvotni tekst toč. I) tužbenog zahtjeva nije utjecala na zakonitost pobijane odluke.

17. Nadalje pismenim podneskom od 21.02.2022. tužitelji su preinačili drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu iznosa od 52.000,00 eura jer su njime zahtijevali tijek zateznih kamata ( od 11.11.2018. ) izvan razdoblja koji je utužen ( 24.12.2018. ), a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Pri tom okolnost da sud u odnosu na taj preinačeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije donio posebno rješenje kojim odbija preinaku također nije utjecala na zakonitost pobijane odluke iz razloga što je tužiteljima omogućeno pravo temeljem čl. 378. ZPP- a takvo postupanje pobijati žalbom protiv konačne odluke, a što su i učinili.

18. Međutim osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prilikom donošenja odluke prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje posljedično čemu je pogrešno primjenio materijalno pravo.

19. Naime iz stanja u spisu proizlazi:

- da su tužitelji kao kupci i tuženik kao prodavatelj međusobno zaključili pismeni Dogovor od 10.11.2018. ( list 45 spisa ) kojim je ugovorena kupoprodaja predmetnog apartmana u ... za kupoprodajnu cijenu od 40.000,00 eura, a koji iznos su se tužitelji obvezali platiti do 15.11.2018. ( čl. 6. )

- da su se navedenim Dogovorom tužitelji obvezali platiti tuženiku na ime troškova etažiranja, uknjižbe, djelomičnog renoviranja, te ostalih troškova još iznos od 25.000,00 eura do 14.12.2018. ( čl. 7. )

- da su stranke nakon toga zaključile Ugovor o prodaji nekretnine od 15.12.2018. ( list 9 spisa ) u odnosu na predmetni apartman u ... u kojem je navedeno da kupoprodajna cijena iznosi 40.000,00 eura ( čl. III )

- da navedeni Ugovor o prodaji sadrži tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama ( toč. X ), ali ne i ovjereni potpis tuženika kao prodavatelja

- da su tužitelji temeljem predmetnih pravnih poslova isplatili tuženiku i njegovom zakonskom zastupniku PH ukupno iznos od 52.000,00 eura i to dana 13.11.2018. iznos od 30.000,00 eura, dana 11.12.2018. iznos od 10.000,00 eura i dana 24.12.2018. iznos od 12.000,00 eura

- da su tužitelji u ispunjenju svoje obveze deponirali kod javnog bilježnika, dana 04.02.2019. iznos od 13.000,00 eura ( list 26 spisa ).

20. Iz sadržaja navedenog Dogovora od 10.11.2018. proizlazi da stranke nisu ugovoreni rok za isplatu kupoprodajne cijene ( do 14.12.2018. ) ugovorile kao bitan sastojak u smislu čl. 361. ZOO-a, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

21. U smislu čl. 326. ZOO-a kod ugovora u kojima rok nije bitan sastojak ugovora, kada dužnik ne ispuni svoju obvezu u roku, ne dolazi do raskida ugovora na temelju samog zakona, već dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Vjerovnik koji želi raskinuti ugovor mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. Dakle, vjerovnik ne može odmah po isteku roka izjaviti da raskida ugovor, nego mora dužniku omogućiti da u naknadom primjerenom roku ispuni svoju obvezu i tek ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.

22. Slijedom navedenog pretpostavka za raskid ugovora u kojem rok nije bitan sastojak ugovora je valjano očitovanje vjerovnika o naknadom primjerenom roku za ispunjenje obveze. Očitovanje mora biti takvo da je iz njega jasno vidljiva volja vjerovnika za raskidom ugovora u slučaju da dužnik i u primjerenom roku ne ispuni svoju obvezu i takva volja vjerovnika da raskine ugovor mora biti jasno izražena u obavijesti kojom dužniku ostavlja primjeren naknadni rok za ispunjenje dospjelih obveza jer u suprotnom otpada mogućnost primjene odredbe čl. 326. st. 3. ZOO-a.

23. Donoseći pobijanu odluku sud prvog stupnja nije potpuno i pravilno utvrdio navedenu pretpostavku za raskid ugovora, odnosno nije utvrdio kada je i na koji način tuženik u konkretnom slučaju ostavio tužiteljima primjereni rok za ispunjenje uz očitovanje volje za raskidom ugovora.

24. Naime, tijekom postupka tuženik nije u spis dostavio izjavu kojom tužiteljima određuje primjereni rok za isplatom cjelokupne kupoprodajne cijene jer će se u suprotnom ugovor smatrati raskinutim. Također e-poruka tuženika od 05.01.2019. na listu 68 spisa, a na koju se poziva prvostupanjski sud, po svom sadržaju, po stavu ovog suda nema karakter valjanog očitovanja u smislu naprijed citiranog čl. 326. ZOO-a jer u njoj nije izražena volja za raskidom ugovora.

25. Štoviše navedena e-poruka po stavu ovog suda, po svom sadržaju upućuje na to da je između stranaka rok za isplatom cjelokupne ugovorene kupoprodajne cijene od 65.000,00 eura ( do 14.12.2018. ) prema naprijed citiranom Dogovoru od 10.11.2018. produžen do 09.01.2019. kada su se stranke nesporno našle kod javnog bilježnika. Navedenom u prilog ukazuju i sadržaj e-poruka zz tuženika od 16.12.2018. i 06.01.2019. na listu 90 spisa.

26. Nesporno na sastanku održanom 09.01.2019. kod javnog bilježnika nije došlo do isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene zbog sukoba između stranaka, međutim i nakon toga događaja stranke su komunicirale i dogovarale slijedeći sastanak u svezi predmetne kupoprodaje ( ovjere kupoprodajnog ugovora pred javnim bilježnikom ) sve do 03.02.2019., a kako to proizlazi iz sadržaja e-poruka na listu 90 spisa. Tako zz tuženik u e-poruci od 15.01.2019. jasno navodi tužiteljima da u ... ne može doći do kraja tjedna, te da pričekaju da će situaciju riješiti slijedeći tjedan.

27. Stoga za sada nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ostatak kupoprodajne cijene nije plaćen u naknadno ostavljenom roku tj. na dan 09.01.2019. u smislu čl. 362. st. 3. ZOO-a, te posljedično tome da su tužitelji krivi za raskid ugovora zbog neispunjenja obveze, niti to proizlazi iz stanja u spisu.

28. Također je nejasno temeljem čega je prvostupanjski sud zaključio da je između strana postignut dogovor za izvođenje radova u apartmanu po nalogu i zahtjevu tužitelja.

29. Naime, pravilno je prvostupanjski sud cijeneći sadržaj odredbe čl. 6. i 7. Dogovora od 10.11.2018. i iskaze stranaka utvrdio da je u konkretnom slučaju između stranaka ugovorena stvarna kupoprodajna cijena od 65.000,00 eura, a koje zaključke prihvaća ovaj sud.

30. Također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji na ime ispunjenja svoje obveze na isplatu kupoprodajne cijene isplatiti tuženiku i njegovom zakonskom zastupniku ukupno iznos od 52.000,00 eura i to iznos od 30.000,00 eura ( 13.11.2018.), iznos od 10.000,00 eura ( 11.12.2018.) i iznos od 12.000,00 eura ( 24.12.2018.).

31. Međutim navedena kupoprodajna cijena u ukupnom iznosu od 65.000,00 eura obuhvaćala je i troškove etažiranja, uknjižbe i djelomičnog renoviranja, te ostale troškove kako se to navodi u čl. 7. Dogovora od 10.11.2018., pa nije jasno koje su to dodatne troškove renoviranja ( pored ovih obuhvaćenih čl. 7. Dogovora ) tužitelji dodatno naručili.

32. Pri tom na postojanje dogovora u svezi radova renoviranja, po stavu ovog suda ne ukazuje sadržaj e-poruke tužitelja na list 68 spisa, na koju se poziva prvostupanjski sud, jer u toj poruci tužitelj navodi da je, između ostalog, iznos od 12.000,00 eura uplatio u gotovini za završetak radova. Kako je navedeni iznos od 12.000,00 eura sud uračunao na ime ispunjenja tužiteljeve obveze na isplatu kupoprodajne cijene, to bi proizlazilo da se tužitelj u toj e-poruci referirao na ugovorene troškove djelomičnog renoviranja iz čl. 7. Dogovora od 10.11.2018., a ne na neke druge posebno ugovorene radove.

33. Ukoliko sud utvrdi da su stranke ugovorile, pored radova renoviranja obuhvaćenih čl. 7. Dogovora, i dodatne radove, tada se radi o posve drugom pravnom odnosu između stranaka ( ugovor od djelu ili ugovor o građenju ), a čiju osnovanost i visinu je tuženik dužan dokazati.

34. Slijedom navedenog sud će u ponovnom postupku, u skladu sa iznijetim stavovima u ovoj odluci, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, te će potom primjenom mjerodavnih odredbi ponovno odlučiti o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, odnosno donijeti novu zakonitu odluku.

35. Prilikom donošenja ponovne odluke sud će voditi računa da je u konkretnom slučaju prema Rješenju Općinskog suda u Puli pod posl. br. ... od 31.01.2019. ( list 20 spisa ) dopuštena zabilježba predmetnog spora radi utvrđenja prava vlasništva u zemljišnim knjigama, a koji upis čini vidljivim da se glede knjižnog prava pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vodi postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu knjižnog prava, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje tog prava, a kako to osnovano navode tužitelji u žalbi.

36. Također će prilikom donošenja ponovne odluke prvostupanjski sud će voditi računa o sadržaju toč. I) tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 21.02.2022. kojim taj dio tužbenog zahtjeva nije preinačen.

37. Isto tako ukoliko sud u ponovnom postupku utvrdi osnovanim tuženikov prigovor radi prebijanja, tada je potrebno prijeboj izvršiti po pravilima koja vrijede za uračunavanje ispunjenja, obzirom da se predmetna potraživanja sastoje od glavnice i kamata, odnosno više obveza, te je potrebno tuženika ( kao stranku koja je takav prigovor istakla ) upozoriti na potrebu provođenja dokaza na okolnost utvrđivanja visine tražbine.

38. Konačno valja istaknuti i da nisu u pravu tužitelji kada smatraju da je u izreci pobijane presude potrebno navesti datum raskida ugovora. Naime, sud sudi u granicama postavljenog zahtjeva, a u konkretnom slučaju se ne radi o konstitutivnom zahtjevu za raskid ugovora, već deklaratornom zahtjevu na utvrđenje da je ugovor raskinut. Pored toga za učinak raskida ( povrat onog što je dano ) nije odlučno kada je predmetni ugovor raskinut, već je bitno da je isti raskinut jer tada nastaje obveza vraćanja prema čl. 368. st. 2. ZOO-a, a obveza plaćanja zateznih kamata ne ovisi o trenutku raskida ugovora, već o trenutku primitka iznosa koji se ima vratiti ( čl. 368. st. 5. ZOO-a ), a u konkretnom slučaju je to 24.12.2018. od kada tužitelji na dati iznos u ispunjenju obveze potražuju zateznu kamatu.

39. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 29. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec