Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-316/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku iz Đakova, protiv tuženika Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 10 Pr-311/2019-11 od 05. siječnja 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 10 Pr-311/2019-11 od 05. siječnja 2021. godine u točkama I.
II. i IV. njezine izreke.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju bruto iznos od 26.225,39 kuna, zajedno sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice tekućom od njihove dospjelosti do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, sve pobliže naznačeno u toj točki izreke.
2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju neto iznos od 5.035,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom na pojedine iznose glavnice koja teče od njihove dospjelosti do isplate, sve na način kako je navedeno u izreci.
3. U točki III. izreke odbijen je ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće iz točke I. izreke presude.
4. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.750,00 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 05. siječnja 2021. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
5. Protiv te presude, u dijelu koji se odnosi na točke I., II. i IV. izreke, pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Žalba nije osnovana.
8. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, te nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Jasne Kovačević iz trgovačkog društva Omega plus d. o. o. za računovodstvene usluge, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe radi isplate razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora za veljaču, listopad i studeni 2012. godine, zatim za siječanj, srpanj i kolovoz 2013. godine, te za siječanj 2014. godine, kao i zahtjev za isplatu neisplaćenog terenskog dodatka za rujan, listopad, studeni i prosinac 2012. godine, te za ožujak, travanj, svibanj, lipanj, rujan i listopad 2013. godine.
9. U vezi toga utvrđuje da tužitelju u skladu s odredbom članka 60. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, u nastavku teksta: ZR/09), te odredbom članka 81. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19, u nastavku teksta: ZR/14) pripada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), a da pravo tužitelja na naknadu po potonjoj osnovi treba prosuđivati i primjenom odredbe članka 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07), koji je stupio na snagu dana 06. ožujka 2002. godine i kojim je predviđena supsidijarna primjena propisa o državnim službenicima i namještenicima, a u pitanjima koja tim propisima nisu uređena, primjena općih propisa o radu, odnosno kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s njima, u vezi čega se poziva i na odredbu članka 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 93/08, u nastavku teksta: KU/08), te na odredbu članka 7. stavak 3. i članka 257. Zakona o radu.
10. Prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj u utuženom razdoblju ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca i temeljem odredbe članka 2. Pravilnika o izmjenama i dopuni Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ br. 68/11, u nastavku teksta: Pravilnik).
11. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, za kojeg utvrđuje da je određen, jasan i detaljno obrazložen, te na kojeg tužitelj i tuženik nisu imali primjedbi, utvrđuje da tužitelju pripada pravo na isplatu razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora za veljaču, listopad i studeni 2012. godine, zatim za siječanj, srpanj i kolovoz 2013. godine, te za siječanj 2014. godine, u ukupnom iznosu od 26.225,39 kuna, pri čemu u takav obračun razlike naknade plaće za godišnji odmor uračunava i iznos plaće koji je tužitelju obračunat kao bruto plaća u naravi za terenski dodatak u inozemstvu iznad propisanog neoporezivog iznosa, s time da utvrđuje kako se prema poreznim propisima termin „plaća u naravi“ koristi za sva primanja koja je radnik primio povrh plaće za redovan rad, a obračunata su kao bruto plaća, dakle sa pripadajućim doprinosima, porezom i prirezom.
12. Sud prvog stupnja utvrđuje i da tužitelj u skladu s odredbama članaka 178. stavak 2. i 179. stavak 3. Zakona o službi u oružanim snagama, odredbama Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova odvojenog života od obitelji („Narodne novine“ br. 141/04 i 22/05), kao i odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 92/04) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 38/08) ima pravo i na naknadu neisplaćene razlike za terenski dodatak za rujan, listopad, studeni i prosinac 2012. godine, kao i za ožujak, travanj, svibanj, lipanj, rujan i listopad 2013. godine, jer utvrđuje da je istome u tom razdoblju po toj osnovi isplaćeno 5.035,00 kuna manje nego što se dobije uzimajući u obzir evidentirane dane terenskog dodatka u evidencijama rada i propisane visine terenskog dodatka.
13. Iz navedenih razloga usvaja zahtjev tužitelja radi isplate bruto iznosa od 26.225,39 kuna i njegov zahtjev za isplatu neto iznosa od 5.035,00 kuna, pri čemu utvrđuje da istome pripada i pravo na isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose dosuđenih glavnica od njihove dospjelosti do isplate, u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u nastavku teksta: ZOO), osim kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, odnosno naknade plaće.
14. Iz navedenih razloga odlučuje kao u točkama I., II. i III. izreke pobijane presude, dok odluku o parničnim troškovima temelji na odredbama članaka 154. stavak 5. i 155. ZPP-a, kao i na odredbi članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 9/14 i 55/16, u nastavku teksta: OZ).
15. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje žalba, te se u svemu može valjano ispitati.
16. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj u utuženom razdoblju ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, jer tako proizlazi iz odredbe članka 2. Pravilnika kao posebnog propisa (lex specialis), koji kao takav ima prednost u primjeni u odnosu na opće propise o radu i na propise o državnim službenicima i namještenicima, odnosno u skladu s njima sklopljene kolektivne ugovore, pa je u tom kontekstu nebitno to što je sud prvog stupnja pobijanu presudu u odnosu na naznačenu tražbinu tužitelja pogrešno utemeljio i na odredbama ZR/09 i ZR/14 kao općim radnopravnim propisima, te odredbi članka 14. KU/08, jer time nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo na štetu tuženika.
17. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je za utuženo razdoblje priznao tužitelju razliku naknade za godišnji odmor prema obračunu koji uključuje terenski dodatak, budući da se radi o iznosu koji prelazi iznos propisanog neoporezivog terenskog dodatka za inozemstvo, te je na taj iznos tuženik obračunao porez i doprinose kao sastavni dio plaće. Pri tome valja navesti da se neoporezivi dio terenskog dodatka i prema poreznim propisima smatra plaćom.
18. Pravilno je i utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo i na naknadu neisplaćene razlike za terenski dodatak za rujan, listopad, studeni i prosinac 2012. godine, kao i za ožujak, travanj, svibanj, lipanj, rujan i listopad 2013. godine, u ukupnom iznosu od 5.035,00 kuna, jer pravo na takvu naknadu proizlazi iz odredbe članka 12. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova odvojenog života od obitelji („Narodne novine“ br. 141/04 i 22/05).
19. Stoga je pravilnom primjenom odredaba naznačenih propisa, kao i pravilnom primjenom odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a, odlučeno kao u točkama I. i II. izreke pobijane presude.
20. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi.
21. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 154. stavak 5. i 155. ZPP-a, kao i odredbe članka 30. stavak 2. OZ-a.
22. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi naznačenu presudu u pobijanom dijelu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.
23. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.
24. Presuda suda prvog stupnja u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci, 29. siječnja 2025. godine.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Brankica Malnar
