Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-260/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Hrvoju Grubeši, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika 1. VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marinku Brajku, odvjetniku iz Đakova, 2. maloljetne ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. maloljetnog PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a tuženici pod točkama 2. i 3. zastupani po majci i zakonskoj zastupnici VČ iz [adresa], a ista zastupana po punomoćniku Marinku Brajku, odvjetniku iz Đakova i 4. KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marinku Brajku, odvjetniku iz Đakova, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj 6. Pn-86/2019-22 od 09. prosinca 2020. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj 6. Pn-86/2019-22 od 09. prosinca 2020. godine u točkama I.,

II., III. i V. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika u dijelu koji se odnosi na točke IV. i VI. izreke presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj 6. Pn-86/2019-22 od 09. prosinca 2020. godine.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženicima da na ime naknade neimovinske štete solidarno isplate tužiteljici MČ iznos od 200.000,00 kuna, sa zateznom kamatom koja teče od 09. rujna 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te na ime naknade imovinske štete iznos od 40.284,00 kuna sa zateznim kamatama tekućima od 09. prosinca 2020. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženicima da na ime naknade neimovinske štete solidarno isplate tužitelju BČ iznos od 200.000,00 kuna, sa zateznom kamatom koja teče od 09. rujna 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. U točki III. izreke naloženo je tuženicima da na ime naknade neimovinske štete solidarno isplate tužitelju EČ iznos od 75.000,00 kuna, sa zateznom kamatom koja teče od 09. rujna 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te na ime naknade imovinske štete iznos od 1.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućima od 09. prosinca 2020. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

4. U točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice MČ za naknadu imovinske štete u iznosu od 570,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama, te zahtjev tužitelja BČ za naknadu imovinske štete u iznosu od 1.000,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama.

5. U točki V. izreke naloženo je tuženicima da solidarno isplate tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 118.039,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 09. prosinca 2020. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

6. U točki VI. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 20.906,25 kuna.

7. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnose tuženici, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili da se ta odluka preinači, a podnose i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

9. Žalba tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

10. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, uvida u spis Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-28/14, iskaza tužitelja MČ i EČ, kao i iskaza tuženice VČ, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja MČ i BČ kao roditelja sada pokojnog RČ, te tužitelja EČ kao njegovog brata, za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale uslijed kaznenog djela protiv života i tijela- ubojstva RČ, a koje ubojstvo je počinio sada pokojni TČ, koji je za to djelo pravomoćno osuđen, dok je tuženica VČ pravomoćno osuđena za nepružanje pomoći RČ koji je bio u životnoj opasnosti, iako je to mogla učiniti bez veće opasnosti za sebe ili druge.

11. U vezi toga utvrđuje da je dana 21. prosinca 2013. godine u obiteljskoj kući tuženika smrtno stradao RČ, sin tužitelja MČ i BČ i brat tužitelja EČ, kojeg je TČ usmrtio kuhinjskim nožem, zbog čega je isti pravomoćnom presudom kaznenog suda proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela-ubojstva, dok je njegova supruga-tuženica VČ pravomoćno osuđena za počinjenje kaznenog djela nepružanja pomoći, pa utvrđuje da je parnični sud u ovom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kojom su optuženici oglašeni krivima, te da su TČ i VČ solidarno odgovorni za štetu koja je uslijed smrti RČ nastala tužiteljima, u skladu s odredbama članaka 1045. i 1107. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u nastavku teksta: ZOO).

12. Nadalje utvrđuje da je štetnik TČ preminuo, a da su njegovi nasljednici tuženici VČ, KČ, ĐČ i PČ, te da isti za opisanu štetu odnosno dugove sada pokojnog TČ odgovaraju solidarno, i to do visine vrijednosti naslijeđene imovine, u smislu odredbe članka 139. stavak 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, u nastavku teksta: ZN).

13. Međutim, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženici, na kojima je bio teret tog dokaza, nisu uplatili predujam za provođenje dokaza građevinskim vještačenjem koje je na okolnost procjene vrijednosti nekretnine koju su tuženici naslijedili iza pokojnog TČ određeno rješenjima suda od 28. veljače 2020. godine i 20. svibnja 2020. godine, zbog čega je odustao od provođenja tog dokaza, slijedom čega utvrđuje da tuženici u potpunosti odgovaraju za dugove pokojnog TČ.

14. Sud prvog stupnja utvrđuje neosnovanim istaknuti prigovor podijeljene odgovornosti za štetu koja je tužiteljima nastala uslijed smrti njihovog sina, odnosno brata RČ, jer utvrđuje kako je i sama tuženica VČ kao jedan od štetnika i neposredni svjedok opisanog štetnog događaja u svojem stranačkom iskazu navela kako pokojni RČ nije doprinio šteti, te da se samo branio, pa utvrđuje da su tuženici isključivo odgovorni za predmetnu štetu.

14.1. Pri tome odbija prijedlog tužnika za saslušanje svjedoka NČ, ZČ, ČČ, FČ i LČ, te radi pribave podataka o osuđivanosti TČ, jer utvrđuje da su navedeni svjedoci bili predloženi na okolnost doprinosa pokojnog RČ štetnom događaju, a da isti nisu bili očevici samog štetnog događaja, dok podatak o osuđivanosti TČ nije relevantan za predmetni postupak.

15. Nadalje utvrđuje da je sada pokojni RČ sve do svoje smrti živio sa svojim roditeljima, te da je njegova tragična smrt ostavila posljedice na istima, osobito zbog okolnosti u kojima je nastupila Domagojeva smrt, pa utvrđuje da je na strani tužitelja MČ i BČ uslijed smrti sina RČ došlo do povrede njihovog prava osobnosti na duševno zdravlje, a da okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju da se istima zbog navedenog dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu, u smislu odredbe članka 1101. stavak 1. ZOO-a, pa svakom od tih tužitelja dosuđuje po toj osnovi naknadu u iznosu od po 200.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, u skladu s odredbom članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, te odredbom članka 1103. tog Zakona.

16. Prvostupanjski sud utvrđuje da su sada pokojni RČ i njegov brat- tužitelj EČ sve do Domagojeve smrti živjeli zajedno na istoj adresi u [adresa], te da je između njih postojala trajnija emocionalna, i ekonomska, odnosno egzistencijalna povezanost koja se očitovala u uzajamnom pomaganju i poštovanju, te brizi i ljubavi jedan prema drugome, kao i prema djeci tužitelja EČ, u čijem odrastanju je sudjelovao i pokojni RČ, odnosno da je između braće postojala trajnija zajednica života, pa pozivom na odredbu članka 1101. stavak 2. ZOO-a utvrđuje osnovanim zahtjev potonjeg tužitelja na ime naknade pravične novčane naknade zbog smrti brata RČ u zatraženom novčanom iznosu od 75.000,00 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, u skladu s odredbom članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, te odredbom članka 1103. ZOO-a.

17. Nadalje utvrđuje da je tužiteljica MČ uslijed smrti sina RČ imala troškove pogrebne opreme i usluge u iznosu od 5.824,00 kuna, zatim trošak nabave cvijeća u visini od 1.960,00 kuna, potom trošak izrade i postavljanja spomenika u visini od 24.000,00 kuna, kao i trošak karmina (jela i pića) na kojima je sudjelovalo 150 ljudi, a da su ta tužiteljica, kao i tužitelj EČ imali i troškove kupnje crnine, svaki u iznosu od 1.000,00 kuna, pa pozivom na odredbu članka 1093. stavak 1. ZOO- a usvaja njihove zahtjeve za naknadu imovinske štete u tom dijelu, kao i zahtjeve za isplatu pripadajućih zateznih kamata na tako dosuđene iznose počev od presuđenja pa do isplate.

18. Nasuprot tome, sud prvog stupnja utvrđuje neosnovanim zahtjev tužiteljice MČ za naknadu troškova svećenika, jer utvrđuje da isti nije htio naplatiti trošak sprovoda, a utvrđuje kako je neosnovan i zahtjev tužitelja BČ za naknadu imovinske štete u visini od 1.000,00 kuna, budući da isti nije dokazao taj vid štete.

19. Iz navedenih razloga odlučuje kao u točkama I., II. III. i IV. izreke pobijane presude, dok odluku o parničnim troškovima (točka V. i VI. izreke) temelji na odredbama članaka 154. stavak 5. i 155. ZPP-a.

20. Prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pa dakle niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer izreka pobijane odluke nije nerazumljiva i/ili proturječna njezinom obrazloženju, a u pobijanoj presudi navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama, te se ta odluka u svemu može valjano ispitati.

21. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, na koju indirektno (sadržajem žalbe) ukazuju tuženici, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da svjedoci NČ, ZČ, UČ, FČ i LČ, koje su tuženici predložili saslušati na okolnost doprinosa pokojnog RČ štetnom događaju, nisu bili prisutni prilikom samog nastanka utuženog štetnog događaja, zbog čega je pravilno odbijen prijedlog tuženika za saslušanjem tih svjedoka na naznačene okolnosti, jer iz navedenog proizlazi da isti o tome nemaju nikakvih saznanja, slijedom čega odbijanjem provođenja tih dokaza tuženicima nije na nezakoniti način onemogućeno raspravljanje pred sudom.

22. Potonja bitna postupovna povreda, na koju također posredno ukazuje žalba, nije počinjena niti time što je sud prvog stupnja odustao od provođenja dokaza građevinskim vještačenjem na okolnost procjene vrijednosti nekretnine koju su tuženici naslijedili iza pokojnog TČ, a vezano za prigovor tuženika o opsegu njihove odgovornosti kao nasljednika navedene osobe za njegove dugove, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je na tuženicima bio teret navedenog dokaza i da isti, što je nesporno, nisu po nalogu suda uplatili predujam za provođenje tog dokaza, pa je pravilnom primjenom odredbe članka 153. stavak 3. ZPP-a odustao od provođenja tog dokaza, pri čemu su u tom pogledu proturječni žalbeni navodi tuženika, jer isti najprije tvrde da su lošeg imovnog stanja, zbog čega nisu mogli platiti određeni predujam, da bi nakon toga predložili da se istima u ponovnom postupku omogući uplata potrebnog predujma, pa iz takvih navoda ne proizlazi da su tuženici zbog loše financijske situacije bili onemogućeni u uplati predujma za određeno građevinsko vještačenje.

23. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su za nastanak predmetnog štetnog događaja u kojem je smrtno stradao sin i brat tužitelja RČ isključivo odgovorni sada pokojni TČ i tuženica VČ, odnosno tuženici kao nasljednici TČ, a posljedično tome i za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu, pri čemu je pravilno utvrđen i opseg njihove odgovornosti za štetu, u smislu odredbe članka 139. stavak 3. ZN-a, odnosno da isti nisu dokazali da u tom smislu postoji ograničenje njihove odgovornosti za dugove pokojnog prednika TČ, a pravilno je utvrđeno i postojanje i visina neimovinske i imovinske štete koja je tužiteljima dosuđena u točkama I., II. i III. izreke pobijane presude, pa je pravilnom primjenom naznačenih odredaba materijalnog prava (ZOO-a) presuđeno na opisani način.

23.1. Naime, za svoja činjenična i pravna utvrđenja u navedenom pravcu sud prvog stupnja naveo je jasne i pravno utemeljene razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tuženike, pa su slijedom toga neosnovani svi oni žalbeni navodi kojima te stranke upiru na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, jer su izraz i posljedica subjektivne ocjene provedenih dokaza.

24. Stoga su između ostalog neosnovane tvrdnje tuženika kojima osporavaju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju trajnije zajednice života između tužitelja EČ i njegovog pokojnog brata RČ, u smislu odredbe članka 1101. stavak 2. ZOO-a, a neosnovani su i navodi žalitelja da bi se postojanje i visina pretrpljene neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti sina odnosno brata tužitelja trebala dokazivati određenim materijalnim dokazima, kao što je medicinska dokumentacija, jer je posve jasno i razumljivo (notorno) da gubitak (smrt) djeteta i brata predstavlja vrlo traumatičan životni događaj koji uzrokuje veliku tugu, bol, patnju i stres za roditelje i brata preminule osobe.

25. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima sadržana u točki V. izreke pobijane presude, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a, odredbe članka 155. istog Zakona, te (u pogledu zatezne kamate i njezinog tijeka na dosuđene parnične troškove) odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

26. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku (presudu) u dijelu opisanom u točki I izreke ove drugostupanjske presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

27. Budući da tuženici nemaju pravnog interesa za pobijanje naznačene prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na točke IV. i VI. njezine izreke, jer je u točki IV. izreke odbijen naznačeni dio tužbenog zahtjeva tužitelja MČ i BČ, a u točki VI. izreke preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnih troškova (za iznos od 20.906,25 kuna), to je u tom dijelu žalbu tuženika valjalo odbaciti kao nedopuštenu, u skladu s odredbom članka 358. stavak 3. ZPP-a.

28. Pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, jer isti nisu uspjeli sa žalbom.

U Rijeci, 29. siječnja 2025. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar