Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-73/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku iz Ivanić-Grada, protiv tuženika Hrvatske šume d. o. o., Podružnica Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, te umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d. d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 11 Pr-37/16-61 od 13. studenoga 2020. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 11 Pr-37/16-61 od 13. studenoga 2020. godine u dijelu stavka 1. izreke u kojem je naloženo tuženiku da s naslova neimovinske štete isplati tužitelju iznos od 100.000,00 kuna/13.272,28 eura[1] , zajedno sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 21. travnja 2015. godine do isplate.

r i j e š i o  j e

Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 11 Pr-37/16-61 od 13. studenoga 2020. godine u preostalom dijelu stavka 1. izreke, te u stavcima 2. i 3. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (stavak 1. izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju s naslova naknade štete iznos od 166.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja se određuje za polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu s uvećanjem za pet postotnih poena od 21. travnja 2015. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate u visini stope obračunate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznos od 100.000,00 kuna od 21. travnja 2015. godine do isplate, a na iznos od 66.000 00 kuna od 22. travnja 2016. godine do isplate.

2. U stavku 2. izreke naloženo je tuženiku da počev od 01. svibnja 2015. godine plaća tužitelju rentu za tuđu pomoć i njegu u visini od 2.000,00 kuna mjesečno najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, s time da je dospjele a neisplaćene obroke dužan uplatiti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini stope obračunate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na svaki pojedini dospjeli a neisplaćeni obrok, od dana pojedinog dospijeća do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. U stavku 3. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 115.428,37 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini stope obračunate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefìnancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na svaki pojedini dospjeli a neisplaćeni obrok, od dana pojedinog dospijeća od dana donošenja presude 13. studenoga 2020. godine do isplate.

4. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili da se ta odluka preinači.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužitelja, te iskaza svjedoka FR, MR, BR, PR i AR, zatim nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke prim. mr. sc. Maje Mušura, prim. Gordana Makarića i prof. dr. sc. Snježane Miškov i iskaza tih vještaka, nalaza i mišljenja vještaka za medicinu rada prim. dr. sc. Marije Zavalić i njezinog iskaza, kao i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara IR i njegovog iskaza, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja kao bivšeg zaposlenika tuženika za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale uslijed njegove povrede na radu dana 01. kolovoza 2013. godine, prilikom izvođenja radne operacije na području šume Čret.

8. U vezi toga utvrđuje da se tužitelj gore navedenog dana povrijedio prilikom obavljanja poslova šumskog radnika, koje poslove je obavljao za tuženika kao svojeg poslodavca, na način da je neposredno prije štetnog događaja rezao grane stabla, te da ga je iznenada jedna grana udarila u glavu, i to u predjelu nosa i očiju, pri čemu utvrđuje da je isti bio osposobljen i obučen za rad na siguran način, te da je prilikom nastanka opisanog štetnog događaja od zaštitnih sredstava nosio radne cipele sa zaštitnom kapicom, zaštitno odijelo, vizir, kacigu i rukavice.

8.1. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara IR utvrđuje da je tuženik propustio utvrditi sve opasnosti i štetnosti prililikom obavljanja poslova šumskog radnika-sjekača, te je propisao način obavljanja poslova strogo primjenom propisane upute za rad na siguran način pri sječi i izradi drveta, koja u potpunosti ne obavještava i ne opisuje sve opasnosti i štetnosti za sve različite poslove kojima šumski radnici-sjekači mogu biti izloženi prilikom obavljanja poslova, a da je tuženik propustio utvrditi i sve opasnosti i štetnosti na okolnost obavljanja različitosti poslova šumskog radnika-sjekača na mjestu rada, te da se izvođenje radnih operacija odvija na siguran način.

8.2. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje kako u tuženikovim uputama za rad nisu utvrđene opasnosti i štetnosti za kresanje grana oborenih stabala u uvjetima mlade vegetacije mlade šume, pomladak i visoke vegetacije raslinja grmlja, odnosno da nisu utvrđene opasnosti s kojima se šumarski radnik-sjekač može susresti i na što treba obratiti posebnu pozornost u navedenim uvjetima obavljanja poslova, te da tuženikova uputa za rad na siguran način nije potpuna za sve različite poslove šumarskog radnika- sjekača, pa utvrđuje da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak predmetnog (utuženog) štetnog događaja.

9. Nadalje utvrđuje da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio višestruke prijelome u području lica svih paranazalnih sinusa, sa krvarenjem unutar istih i izlaskom zraka iz orbite, te da je isti liječen konzervativno uz konzilijarno praćenje neurokirurga i neurologa, a da se po izlasku iz bolnice uz strogo mirovanje redovito kontrolirao. Osim toga, utvrđuje da je tužitelj na psihičkom planu razvio simptomatiku poremećaja prilagodbe, jer da je isti u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji visokog stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je dovelo do razvoja psihičkog poremećaja.

9.1. Na temelju iskaza stalnih sudskih vještaka prof. dr. sc. Gordana Makarića, vještaka za psihijatriju, prof. dr. sc. Snježane Miškov, vještaka za neurologiju, prof. dr. sc. Maje Mušura, vještaka za otorinolaringologiju i maksilofacijalnu kirurgiju, te prim. dr. sc. Marije Zavalić, vještaka za medicinu rada sa ročišta od 25. rujna 2020. godine utvrđuje da je kod tužitelja kao posljedica ozljeđivanja glave u opisanom štetnom događaju nastupila posttraumatska epilepsija, jer da iako kod njega nema evidentnih znakova ozljede mozga u štetnom događaju, da je radiološka obrada ukazala na prijelom baze lubanje, a da se isto prema neurokirurškoj doktrini uvijek povezuje i s ozljedom mozga koja se ne mora manifestirati na slikovnom prikazu radiološke obrade, te da se shodno navedenom pojava epilepsije koja je verificirana i pojavom napada i patološkim promjenama u EEG-u, radi kojih tužitelj uzima i specifičnu antiepileptičku medikamentoznu terapiju, povezuje s njegovim ozljeđivanjem u predmetnom štetnom događaju.

10. S obzirom na navedeno, utvrđuje kako između predmetnog štetnog događaja i ozljeda koje je u istome pretrpio tužitelj, te njihovih posljedica, postoji izravna uzročno- posljedična veza, te da je tužitelj u vezi utuženog štetnog događaja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, zatim bolove srednje jakog intenziteta u trajanju od 2 tjedna, a slabijeg još mjesec dana. Osim toga, utvrđuje da je tužitelj pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, a da je do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 3 dana, zatim umjereni oscilirajući strah do sveukupno 2 tjedna, a nakon toga slabiji oscilirajući strah do sveukupno 2 mjeseca, pri čemu utvrđuje i da su zbog ozljede tužiteljeve životne i radne aktivnosti umanjene za 27%, uslijed čega je isti trpio duševne bolove.

11. Sud prvog stupnja utvrđuje i da je tužitelju nakon izlaska iz bolnice bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom mirovanja, i to 2 sata dnevno kroz 4 tjedna, i to kao pomoć u njezi, kućnim poslovima, te nabavi i pripremi hrane.

12. Stoga utvrđuje da tužitelju u skladu s odredbom članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u nastavku teksta: ZOO) pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu na ime naknade štete zbog zadobivenih povreda u opisanom štetnom događaju, odnosno na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje i duševni mir, kao i pravo na naknadu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, i to zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dospjelosti do isplate, pa odlučuje kao u stavku 1. i 2. izreke presude.

13. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

14. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude, u dijelu u kojem je sud prvog stupnja odlučio o zahtjevu tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 100.000,00 kuna, nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, jer navedena odluka u naznačenom dijelu nema postupovnih nedostataka na koje upire žalba, te se u svemu može ispitati.

15. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe ukazuje i na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, a to stoga jer je sud prvog stupnja pravilno odbio njegov dokazni prijedlog za provođenje medicinskog vještačenja po drugim vještacima te struke, kao i prijedlog za provođenje dokaza vještačenjem po drugom vještaku zaštite na radu, odnosno po vještaku šumarske struke, a to stoga jer nalazi i mišljenja vještaka medicinske struke koji su sačinjeni za potrebe ovog postupka, kao i nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu i zaštitu od požara IR, nemaju nedostataka koji bi u smislu odredbe članka 261. stavak 2. i 3. ZPP-a doveli do potrebe novog vještačenja.

16. Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se tužitelj dana 01. kolovoza 2013. godine ozlijedio na radu prilikom obavljanja poslova šumskog radnika, koje poslove je obavljao za tuženika kao svojeg poslodavca, na način da je neposredno prije štetnog događaja rezao grane stabla, te da ga je iznenada jedna grana udarila u glavu, pri čemu je pravilno utvrdio da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak tog štetnog događaja, a posljedično tome i za štetu.

16.1. U vezi toga valja navesti da je odredbom članka 103. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, u nastavku teksta: ZR), koji propis se s obzirom na vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja primjenjuje na ovaj spor, bilo propisano da je poslodavac u slučaju ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

16.2. Budući je tužitelj u konkretnom slučaju obavljao opasnu djelatnost, to se u skladu s odredbom članka 1063. ZOO-a smatra da šteta koja je u opisanom štetnom događaju nastala na strani tužitelja potječe od te djelatnosti, dakle radi se o objektivnoj odgovornosti tuženika kao poslodavca, na što ukazuje i odredba članka 15. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12, u nastavku teksta: ZZR) kao posebnog zakona (lex specialis), koji propis je također bio na snazi u vrijeme kada je nastupio opisani štetni događaj, a prema kojoj poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu.

16.3. U vezi toga odredbom članka 15. stavak 2. ZZR-a propisano je da se poslodavac iznimno od stavka 1. ovoga članka može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

17. Prema tome, iz sadržaja naznačenih odredaba ZR-a, ZOO-a i ZZR-a nedvojbeno proizlazi isključiva odgovornost tuženika na nastanak opisanog štetnog događaja, a posljedično i za štetu nastalu na strani tužitelja, jer tuženik nije dokazao da je do nastanka te štete došlo zbog događaja propisanih odredbom članka 15. stavak 2. ZZR-a, niti je dokazao da bi tužitelj makar djelomično bio suodgovoran za nastali štetni događaj i štetu, jer to ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara IR i njegovog iskaza, pri čemu valja ukazati i na odredbu članka 55. ZZR-a prema kojoj su poslodavci koji, između ostalog, obavljaju radove na iskorištavanju šuma, dužni prije početka radova na privremenom radilištu urediti radilište i osigurati da se radovi obavljaju u skladu s pravilima zaštite na radu. Stoga su neosnovani svi oni žalbeni navodi tuženika kojima osporava ili umanjuje svoju odgovornost za predmetnu štetu.

18. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je na strani tužitelja zbog opisane ozljede na radu došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, u smislu odredbe članka 19. stavak 2. ZOO-a, pravilno između ostaloga utvrđujući i da je kod istoga kao posljedica ozljeđivanja glave u opisanom štetnom događaju nastupila posttraumatska epilepsija, jer to nedvojbeno proizlazi iz iskaza saslušanih vještaka medicinske struke dr. Gordana Makarića, dr. Maje Mušura, dr. Snježane Miškov i dr. Marije Zavalić sa ročišta od 25. rujna 2020. godine, pri čemu je potonja liječnica na istom ročištu iskazala kako je imala uvid u tužiteljev medicinski karton koji je datirao u razdoblju od 23. studenoga 2007. godine do 16. travnja 2018. godine i da u njemu nije našla nikakve podatke o dijagnozi ili terapiji antiepilepticima do vremena nakon štetnog događaja, pa je u tom kontekstu nebitno da li su i ostali vještaci izvršili uvid u taj zdravstveni karton, jer je očigledno da niti oni iz te isprave ne bi mogli utvrditi činjenice koje nije utvrdila vještakinja dr. Zavalić.

18.1. Nastavno tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelju zbog povrede prava osobnosti nastala neimovinska šteta (članak 1046. ZOO-a), pri čemu je pravilno cijenio sve kvalifikatorne okolnosti (pretrpljene fizičke bolove, duševne bolove i strah), koje i prema stajalištu ovog suda u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a opravdavaju da se tužitelju po toj osnovi dosudi pravična novčana naknada u dosuđenom iznosu od 100.000,00 kuna (sada 13.272,28 eura), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počev od od 21. travnja 2015. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku pa do isplate, u skladu s odredbom članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, te odredbom članka 1103. ZOO-a, pa je u tom dijelu pravilnom primjenom materijalnog prava usvojen tužbeni zahtjev.

19. Međutim, osnovano tuženik ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u dijelu pobijane presude u kojem je tužitelju u stavku 1. izreke dosuđena naknada imovinske štete u ukupnom iznosu od 66.000,00 kuna, a u stavku 2. izreke iste odluke renta za tuđu pomoć i njegu u visini od 2.000,00 kuna mjesečno, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na te iznose, jer sud prvog stupnja nije jasno i određeno naveo na temelju čega je utvrdio da bi tužitelju pripadala naknada štete po navedenim osnovama i zbog čega upravo u tako dosuđenim novčanim iznosima, pa se pobijana presuda u tom dijelu ne može ispitati, zbog čega je u tom dijelu žalba osnovana, a posljedično i u dijelu pobijane presude u kojem je odlučeno o parničnim troškovima (stavak 3. izreke), pri čemu je potonja odluka u dijelu u kojem su tužitelju dosuđene zatezne kamate na dosuđene parnične troškove nejasna, a to stoga jer je takva kamata dosuđena cit. „na svaki pojedini a neisplaćeni obrok, od dana dospijeća...“

20. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu opisanom u izreci ove presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem njegove žalbe i primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

21. U nastavku postupka sud prvog stupnja će ponovno odlučiti o onom dijelu tužbenog zahtjeva u pogledu kojeg je ukinuta pobijana presuda, te je predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje, a za svoja činjenična i pravna utvrđenja navesti će jasne i određene razloge, pri čemu će ponovno odlučiti i o zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

U Rijeci, 29. siječnja 2025. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar