Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-152/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Goranu Mrkić, odvjetniku iz Valpova, protiv tuženice NĐ, vl. obrta [obrt], iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po Tomislavu Filaković, odvjetniku iz Osijeka, radi naknade štete, povodom žalbi tužene podnesenih protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj Pr-33/2022-29 od 31. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužene kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj Pr-33/2022-29 od 31. svibnja 2023.

II. Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe na prvostupanjsku presudu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, pod točkom I. izreke, naloženo je tuženoj da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.649,88 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe tj. 14. veljače 2022. do isplate, u roku od 15 dana, dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 1.659,03 eura. Pod točkom II. izreke, naloženo je tuženoj da tužitelju na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 132,72 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. svibnja 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

Pod točkom III. izreke, naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 793,08 eura, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. 31. svibnja 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Prvostupanjsku presudu pobija tužena pravovremeno podnesenim žalbama zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U prvo podnesenoj žalbi izlaže iskaze svjedoka HĐ i SĐ, te zaključuje da tužitelj nije zadobio ozljedu na radnom mjestu. Navodi da u dva nalaza KBC Osijek od istog datuma, stoji da je anamneza datirana sa 20. listopada 2017., a u tekstu je navedeno da se ozljeda dogodila u "petak na poslu", upravo na taj datum, da je rukom prekrižen broj 20. i upisan broj 19., da iz otpusnog pisma proizlazi da je tužitelj primljen u bolnicu 23. listopada 2017., a otpušten 26. listopada 2017., što znači da je ozljedu zadobio 20. listopada 2017. Prigovara da je sud zanemario iskaze saslušanih svjedoka i vještaka. Tvrdi da iz iskaza liječnice OĐ, proizlazi da je tužitelj sam prepravio datum i upisao 19. listopada 2017., što znači da je 20. listopada 2017. otišao na pregled. Povezuje iskaz supruge tužitelja LĐ sa liječničkom dokumentacijom i zaključuje da se ozljeda dogodila u periodu od 20. listopada 2017. do 22. listopada 2017. Obzirom da sud nije dao razloge o ovim okolnostima, počinjena je bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, a ova povreda počinjena je i time što sud nije dao razloge o visini štete. Smatra da je previsoko dosuđena naknada zbog smanjenih životnih aktivnosti, da tužitelju ne pripada naknada za strah koji nije dugo trajao, a ako mu pripada da je ovu naknadu trebalo dosuditi u minimalnom iznosu. U drugo podnesenoj žalbi prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer nije izvršio uvid u spis u kojem se vodi postupak radi nezakonitosti otkaza i isplate plaće. Izlaže sadržaj iskaza tužitelja i njegove supruge, te zaključuje da postoje netočnosti u ovim iskazima, pa smatra da tim iskazima sud nije mogao pokloniti vjeru. Iskaze HĐ i SĐ ocjenjuje identičnim, uvjerljivim i životno logičnim. Zaključuje da tužitelj nije dokazao da je do ozljede došlo na radu, da je ozljeda posljedica postupanja tužitelja na svoju ruku. Prigovara da je presuda utemeljena na liječničkoj dokumentaciji koja nije službena isprava i ima se smatrati krivotvorinom, jer je svjedokinja Š iskazala da je nalaz ispravljen, ali da ispravak nije njezin rukopis. Ostaje kod prigovora zastare, te tvrdi da se primjenjuje trogodišnji rok zastare. U obje žalbe predlaže drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu i pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, ili presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbe je podnesen.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/2023 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. tog Zakona.

6. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju se poziva tužena iznošenjem svoje ocjene izvedenih dokaza. Izreka presude je jasna i razumljiva, ne proturječi obrazloženju u kojem su izneseni potpuni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete zbog ozljede za koju tužitelj tvrdi da je zadobio dana 19. listopada 2017. na radu, kao zaposlenik tužene.

8. Iz isprava koje se nalaze u spisu i činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je između tužitelja i obrta [obrt], [adresa], u vlasništvu tužene, kao poslodavca, sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od 26. svibnja 2017. do 26. svibnja 2018., kojim su stranke ugovorile da će tužitelj obavljati poslove na radnom mjestu pomoćni radnik – rad na iznajmljivanju igračaka u zabavnom parku te druge poslove u skladu sa zaključenim ugovorom i pravima i obvezama tužitelja po zaključenom ugovoru,

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 29. siječnja 2018. tužitelju, zaposlenom kod poslodavca obrt "[obrt], [adresa], priznata ozljedom na radu ozljeda pretrpljena 19. listopada 2017. pod dijagnozom fractura compressiva corporis TH XII,

- da je prema nalazu hitnog prijama KBC Osijek od 23. listopada 2017. kod tužitelja nakon rtg snimanja dijagnosticirana fraktura TH 12 kralješka, da je prema navodima anamneze do ozljeđivanja došlo u petak 20. listopada 2017. na poslu prilikom dizanja teškog tereta, da je datum ozljeđivanja iz anamneze ispravljen tako da je u nastavku teksta rukom ispisano "ozljeda se dogodila 19.10., prilikom pregleda naveden krivi datum", uz pečat i potpis liječnika,

- da je prema otpusnom pismu Klinike za kirurgiju od 23. listopada 2017., tužitelj primljen sa hitnog prijama na odjel, nakon radiološki utvrđenog prijeloma XII grudnog kralješka, a 26. listopada 2017. otpušten na kućno liječenje,

- da je prema suglasnim iskazima stranaka i zaposlenika tužene (HĐ i SĐ ), tužitelj **.**.2017. radio na rastavljanju tobogana, da je ove poslove obavljao sam, a na kraju dana su mu pomagali HĐ i suprug tužene, da tobogan teži 150 kg (prema iskazu tužene 250 do 300 kg),

- da je prema nalazu i mišljenja vještaka dr. Ivana Koprivčića moguće da je tužitelj zadobio dijagnosticiranu ozljedu naglim podizanjem tereta, te da bi uslijed naglog podizanja tereta osoba trebala odmah osjetiti bolove u leđima, a poslije se bolovi mogu i pojačati ako je došlo do prijeloma,

- da su zbog zadobivene ozljede smanjene životne aktivnosti tužitelja na razini od 5 %, da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, slabog intenziteta 30 dana, da je primarni strah jakog intenziteta trajao vrlo kratko za vrijeme nezgode i neposredno nakon nje, sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednji jakog intenziteta 7 dana, strah blagog još 14 dana, da je potrebu za tuđom njegom i pomoći tužitelj imao nakon otpusta iz bolnice tijekom 30 dana u trajanju od 2 sata dnevno.

9. Temeljem ovih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj povredu zadobio na radu pri obavljanju poslova na rastavljanju tobogana, te da postoji adekvatna uzročna veza između zadobivene ozljede i obavljanja ovih poslova.

9.1. I u žalbenom postupku sporno je li tužitelj povredu zadobio tijekom rada na rastavljanju tobogana. Tužena u žalbama iznosi svoju ocjenu dokaza i suprotstavlja je ocjeni prvostupanjskog suda, no takvim žalbenim razlozima nije dovedena u pitanje pravilnost prvostupanjske presude. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 8. ZPP, odgovornost tužene utvrdio tako što je provedene dokaze pojedinačno ocijenio, a potom i u njihovoj međusobnoj vezi, navodeći jasne, potpune i logične razloge prihvaćanja pojedinih dokaza.

9.2. Tužena u žalbama upućuje na ispravke u nalazu od 23. listopada 2017., u prilog teze da do ozljeđivanja nije došlo tijekom rada tužitelja u četvrtak 19. listopada 2019., već izvan radnog vremena. Temeljem iskaza liječnice koja je sastavljala nalaz od 23. listopada 2017., prvostupanjski sud je pouzdano utvrdio da je liječnica dopisala tekst kojim je ispravljen datum ozljeđivanja naveden u anamnezi. Pravilno je ocjenjeno da dio njezinog iskaza u kojem je navela da nije sigurna je li njezinim rukopisom precrtan pogrešno ispisan datum i dan ozljeđivanja u izvornom tekstu anamneze tako što je ispisano "19. četvrtak", ne isključuje njezinu tvrdnju da je autor dopisanog teksta. Nadalje, okolnost da se tužitelj javio na pregled četiri dana nakon ozljeđivanja, prvostupanjski sud je razmatrao kroz nalaz i mišljenje vještaka o mehanizmu zadobivanja ozljede iz kojeg proizlazi da je moguće da je tužitelj zadobio ozljedu naglim podizanjem tereta, te da se uslijed prijeloma kralješka bolovi naknadno mogu pojačavati. Povezujući ova utvrđenja sa nespornom činjenicom da je tužitelj u tjednu ozljeđivanja radio na poslovima rastavljanja tobogana koji teži najmanje 150 kg, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i zaključio da je tužitelj ozljedu zadobio upravo tijekom obavljanja rada na ovim poslovima.

10. Suprotno žalbenim tvrdnjama, na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne upućuje neprovođenje dokaza uvidom u predmet Pr-48/2020 u kojem se po tužbi tužitelja vodio spor radi nezakonitosti odluke o izvanrednom otkazu koji je tužitelju dan zbog rada za vrijeme bolovanja. Poslodavac koji je otkazao ugovor o radu odgovara za štetu koju je radnik pretrpio na radu prije otkazivanja, pa parnica koju su stranke vodile povodom kasnijeg otkaza (u kojoj je tužitelj uspio), nije relevantna u ovom sporu u kojem se raspravlja o pretpostavkama odštetne odgovornosti poslodavca zbog događaja koji nije u vezi s izvanrednim otkazom.

11. Sukladno odredbi članka 111. stavak 1. Zakona o radu (NN 93/14), poslodavac odgovara za štetu koju radnik pretrpi na radu prema općim propisima obveznog prava. Tužena kao poslodavac odgovara po kriterijima objektivne odgovornosti za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu pri obavljanju radnih zadataka, a te se odgovornosti može osloboditi u smislu članka 1067. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), samo ako dokaže da je do štete došlo zbog više sile, protupravnog djelovanja treće osobe ili grube nemarnosti radnika. Tužena nije dokazala bilo koju od tih okolnosti koje bi je oslobodile od odgovornosti za štetu.

12. Neosnovano tužena prigovara utvrđenoj neimovinskoj šteti tvrdnjama da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja štete odstupio od Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Kod utvrđivanja neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti polazi se od Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, no svrha ovih kriterija nije izračun neimovinske štete prema matematičkim pravilima, već ovi kriteriji, kao što to proizlazi iz njihovog sadržaja i samog naziva, predstavljaju polazište i smjernice sudovima kod utvrđivanja osnove i visine pojedinih kriterija štete, no neimovinska šteta se primarno utvrđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.

12.1. Odmjerena neimovinska šteta utemeljena je na odredbama članka 1100. ZOO. Prvostupanjski sud je visinu štete utvrđivao na temelju rezultata provedenog liječničkog vještačenja. Utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, uz nelagodnosti tijekom liječenja, te intenzitet i trajanje straha, a napose smanjenje životnih aktivnosti opravdavaju odmjerenu naknadu neimovinske štete. Tužitelj je fizički radnik koji je zbog invaliditeta (retardatio mentalis levis) ograničen u izboru drugog zanimanja, a u vrijeme ozljeđivanja bio je u dobi od 39 godina, tako da će, prema redovnom tijeku stvari, trajno ograničenje životnih aktivnosti od 5% trpjeti niz godina u svakodnevnom životu i obavljanju svakog fizičkog rada.

13. Pravilno je odlučeno o prigovoru zastare. Prema odredbi članka 139. ZR, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Potraživanje tužitelja za naknadu štete zbog ozljede na radu je potraživanje iz radnog odnosa, pa se nastup zastare procjenjuje prema petogodišnjem roku iz članka 139. ZR. Zastara tražbine tužitelja za naknadu štete počela je teći danom donošenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 29. siječnja 2018. kada je tužitelj mogao saznati za štetu, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 14. veljače 2022., u vrijeme podnošenja tužbe nije nastupila zastara.

12. Iz ovih razloga je odbijanjem žalbe, temeljem članka 368. ZPP, potvrđena prvostupanjska presuda. Budući tužena nije uspjela sa žalbom, odbijena je sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

U Karlovcu dana 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp