Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-697/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Jukiću odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćnici Petri Vatavuk odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7091/21-15 od 30. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 7091/21-15 od 30. studenog 2022., te se predmet vraća istom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave i pripremnog ročišta.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-7091/21-15 od 30. studenog 2022. suđeno je:

" I Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 4.1. Ugovora o kreditu br. 9011541415, sklopljenog dana 14.06.2006. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 21.06.2006. godine po javnom bilježniku Ignacu Vugeru iz Sesveta pod brojem: OU-1057/2006, u dijelu odredbe koji glasi: „…sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…“

II Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju u roku od 15 dana iznos od 665,94 EUR u kunskoj protuvrijednosti zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

1,03 od 29. veljače 2008.

17,89 od 31. ožujka 2008.

17,23 od 30. travnja 2008.

17,72 od 31. svibnja 2008.

17,07 od 30. lipnja 2008.

17,56 od 31. srpnja 2008.

17,48 od 31. kolovoza 2008.

16,83 od 30. rujna 2008.

17,32 od 31. listopada 2008.

16,67 od 30. studenog 2008.

17,14 od 31. prosinca 2008.

20,02 od 31. siječnja 2009.

17,99 od 28. veljače 2009.

19,84 od 31. ožujka 2009.

19,10 od 30. travnja 2009.

19,63 od 31. svibnja 2009.

18,92 od 30. lipnja 2009.

19,45 od 31. srpnja 2009.

19,36 od 31. kolovoza 2009.".

18,64 od 30. rujna 2009.

19,17 od 31. listopada 2009.

18,46 od 30. studenog 2009.

18,97 od 31. prosinca 2009.

18,88 od 31. siječnja 2010.

16,95 od 28. veljače 2010.

18,69 od 31. ožujka 2010.

17,99 od 30. travnja 2010.

18,50 od 31. svibnja 2010.

17,81 od 30. lipnja 2010.

18,30 od 31. srpnja 2010.

18,21 od 31. kolovoza 2010.

17,53 od 30. rujna 2010.

18,02 od 31. listopada 2010.

17,33 od 30. studenog 2010.

17,82 od 31. prosinca 2010.

17,73 od 31. siječnja 2011.

15,93 od 28. veljače 2011.

12,75 od 31. ožujka 2011.

u razdoblju od 29.02.2008. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za razdoblje od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015.g. do isplate se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka u visini od 5.575,00 kuna (€739,93), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.".

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da istu ukine i odredi da se ponovno provede glavna rasprava, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 1.875,00 kn i pristojbe u iznosu 600,00 kn.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 4. točka 1. Ugovora o kreditu broj 9011541415 od 14. lipnja 2006., u dijelu u kojem je ugovorena godišnja kamatna stopa 5,5 % promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana, te zahtjev za isplatu po osnovi ništetne odredbe.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a jer je presuda nejasna i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

6. Nesporno je između parničnih stranaka da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili 14. lipnja 2006. Ugovor o kreditu broj 9011541415 koji je ovjeren 21. lipnja 2006. pod brojem OU-1057/2006 po javnom bilježniku Ignacu Vugeru u Sesvetama, a kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 60.000,00 EUR po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, za izgradnju i dovršenje stambenog objekta, s rokom otplate od 240 mjeseci, te koji u članku 4. točka 1. sadrži odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi 5,5 % koja je promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana.

7. Sud prvog stupnja se u obrazloženju pobijane presude pozvao na odluke donijete u postupku po kolektivnoj tužbi kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 u kojem je presuda poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9.travnja 2015., te pozivom na odredbu članka 502.c ZPP-a.

8. Međutim, predmet spora po kolektivnoj tužbi kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 nisu bili krediti u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica EUR, kao u ovom slučaju, pa je pogrešno sud prvog stupnja po pitanju ništetnosti ugovorne odredbe iz predmetnog Ugovora o kreditu odlučivao temeljem tih presuda donijetih u postupku povodom kolektivne tužbe, te je pogrešno primijenio odredbu članka 502.c ZPP-a koja glasi: "Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ovog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba njih pozvati."

9. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9.travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. pravomoćno je utvrđeno je da tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno člancima 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj 96/03 - u daljnjem tekstu ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj 79/07, 125/07, 79/09 – u daljnjem tekstu ZZP/07), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Zbog navedenog pogrešnog pravnog pristupa, u pobijanoj presudi izostali su razlozi o odlučnim činjenicama .

11. Pravilno se sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude pozvao na odredbu članka 269. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO) i odredbu članka 322. ZOO-a, no nejasno je kako je utvrdio da su tužitelju bile nerazumljive sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, te koji je Zakona o zaštiti potrošača primijenio.

12. U vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora o kreditu na snazi je bio ZZP/03 koji u članku 81. stavak 1. ZZP/03 propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, u stavku 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, te u stavku 4. ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

12.1. Prema odredbi članka 85. ZZP/03 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako čitljive.

13. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, sud prvog stupnja se pozvao na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u citiranim odlukama poslovni broj Rev-2221/18 i Revt-249/14, zanemario je da je između stranaka zaključen II Dodatak ugovora o kreditu od 4. svibnja 2015. i III Dodatak ugovora o kreditu od 29. siječnja 2016., te se nije izjasnio o navodima tuženika iz odgovora na tužbu u odnosu na početak tijeka zastare utuženog potraživanja u smislu odredbe članka 225 ZOO-a.

14. Slijedom iznijetog valjalo je uvažiti žalbu tuženika i temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave i pripremnog postupka, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

15. Temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a o žalbenom trošku tuženika odlučit će se u konačnoj odluci.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja uklonit će navedene nepravilnosti i nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, ponovno će provesti pripremno ročište i dokaze koje stranke predlože, te donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku.

U Karlovcu 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec