REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1466/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja Gyms4you d.o.o. Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB 75049241440, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog RĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rešetar & partneri d.o.o. Osijek, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv-144/2021-6 od 5. srpnja 2024., 29. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika i ukida se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv-144/2021-6 od 5. srpnja 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja Općinski sud u Vinkovcima oglasio se nenadležnim za postupanje u ovom predmetu (točka I. izreke) i odlučio je da će se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (točka II. izreke).

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženik. Navodi da je sud zanemario činjenicu da se radi o potrošačkom ugovoru pa je propustio ocijeniti valjanost ugovorne odredbe o nadležnosti suda u Zagrebu u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Iznosi razloge ništetnosti navedene ugovorne odredbe. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je naplata tražbine koja proizlazi iz Ugovora o korištenju teretane između tužitelja Gyms4you d.o.o. i tuženika kao korisnika od 28. svibnja 2019. Povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik u Vinkovcima, spis je dostavljen sudu prvog stupnja koji je rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provede radnje te je odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4.1. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja utvrdio je da se tužitelj pozvao na mjesnu nadležnost suda u Zagrebu koja je ugovorena člankom 6. Ugovora sklopljenog između stranaka, slijedom čega je na temelju članka 70. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) zaključio da su stranke postigle sporazum o mjesnoj nadležnosti pa da je za suđenje nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, kome da će se spis dostaviti skladno članku 21. ZPP-a.

5. Ispitivanjem pobijanog rješenja u granicama razloga određenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 467. i člankom 381. stavkom 1. ZPP-a na pravilnu primjenu materijalnog prava i na postojanje zakonom propisanih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ovaj sud utvrdio je da pobijano rješenje nije pravilno ni zakonito.

6. Iz sadržaja Ugovora od 28. svibnja 2019., kojim su uređena međusobna prava i obveze stranaka te način korištenja Gyms4you teretane od strane korisnika, proizlazile bi osnovanima tvrdnje žalitelja da se radi o potrošačkom ugovoru u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Navedeni zakon usklađen je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13).

7. Iako se tužitelj već u prijedlogu za ovrhu pozivao na ugovorenu nadležnost suda u Zagrebu, a isto je ponovio i u podnesku od 21. svibnja 2021., tuženik tek u žalbi iznosi činjenice na kojima temelji tvrdnju o nepoštenosti te ugovorne odredbe. Međutim, u slučaju potrošačkih ugovora obveza je suda ispitati (i) po službenoj dužnosti, dakle neovisno o pasivnosti potrošača, nepoštenost pojedinih ugovornih odredaba te nepoštenu odredbu izuzeti iz primjene u skladu s odredbama članaka 6. i 7. Direktive 93/13 te ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije, osim kad se potrošač sam odriče takve zaštite.

8. Prema odredbi članka 49. stavka 1. ZZP/14 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se prema stavku 2. istog članka smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, kako je propisano stavkom 4. istoga članka ZZP/14. Ugovorna odredba koja bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 49. tog Zakona mogla smatrati nepoštenom je, između ostalih, odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom (…), kako proizlazi iz članka 50. točke 19. ZZP/14 Odredbom članka 55. stavka 1. ZZP/14 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

9. Za ocjenu valjanosti prorogacijske klauzule (o mjesnoj nadležnosti) je stoga bilo potrebno utvrditi je li se o istoj posebno pregovaralo te uzrokuje li, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tuženika (potrošača) i sjedišta tužitelja (trgovca), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti. Te kriterije uspostavio je Sud Europske unije u presudi od 27. lipnja 2000., Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA protiv Rocio Murciano Quintero i drugi, spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98, ECLI:EU:C:2000:346.

10. Kako je sud prvog stupnja propustio ocijeniti valjanost ugovorne odredbe o prorogaciji nadležnosti na kojoj je utemeljio svoju odluku, valjalo je uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje te vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a.

11. U nastavku postupka sud prvog stupnja će na temelju kontradiktornog postupka utvrditi odlučne činjenice za ocjenu valjanosti sporne ugovorne odredbe (točka 9. obrazloženja) i sukladno tome ocijeniti osnovanost pozivanja tužitelja na ugovorenu nadležnost suda u Zagrebu. O mjesnoj (ne)nadležnosti sud prvog stupnja može raspravljati i odlučivati odvojeno od glavne stvari, ali i zajedno s njom u skladu s odredbom članka 301. stavka 1. i 2. ZPP-a.

U Puli 29. siječnja 2025.

Sutkinja

Iva Kancijanić