REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-458/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja Općine Matulji, Matulji, Trg Maršala Tita 11, OIB: 23730024333, protiv protivnice osiguranja ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi protivnice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Ovr-1609/2023-3 od 19. rujna 2024., 29. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba protivnice osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Ovr-1609/2023-3 od 19. rujna 2024., osim iz žalbenih razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točaka 7., 9., 10. i 11. u vezi odredbe članka 290. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ), iz kojeg će žalbenih razloga protivnica osiguranja bit upućena u parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev protivnice osiguranja za naknadu troškova postupka koji se odnose na troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda, na prijedlog predlagateljice osiguranja, a temeljem ovršnih isprava – pravomoćnih i izvršnih rješenja predlagateljice osiguranja, Klasa: UP/I 363-03/18-01/1126, Ur.broj: 2156/04-01-3-1- 41-18-0003 od 9. srpnja 2018., Klasa: UP/I 363-03/18-01/1127, Ur.broj: 2156/04- 01-3-1-41-18-0003 od 9. srpnja 2018., Klasa: UP/I 363-03/19-01/1186, Ur.broj: 2156/04-01-3-1-41-19-0001 od 15. ožujka 2019. i Klasa: UP/I 363-03/19-01/1187, Ur.broj: 2156/04-01-3-1-41-19-0001 od 15. ožujka 2019., određeno je osiguranje novčane tražbine predlagateljice osiguranja u ukupnom iznosu od 880,19 eura (6.631,79 kuna), a koja se sastoji od glavnice u iznosu od 755,93 eura (5.695,55 kuna) i uglavničene zakonske zatezne kamate (na dan 30. studenoga 2023.) u iznosu od 124,26 eura (936,24 kuna), prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini u suvlasništvu protivnice osiguranja u 1/2 dijela označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište, nadstrešnica, kuća, garaža, ukupne površine 1432 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravodobno, podnosi protivnica osiguranja. Žalbu podnosi zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. Točaka 1., 2., 3., 5., 7., 9., 10. i 11. u vezi odredbe članka 290. stavka 1. OZ i „ostalih odredaba OZ, odnosno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešne primjene odredbi OZ i odredbi Zakona o parničnom postupku te nepoštivanja odluka Europskog suda“. U žalbi, u bitnomu, navodi: da izvadak iz poslovnih knjiga predlagateljice osiguranja ne može, kao takav, predstavljati ovršnu ispravu niti iznos naveden u istomu odgovara činjeničnom stanju; da predlagateljica osiguranja nije ovlaštena na zatezne kamate ponovo zaračunavati zatezne kamate zbog zabrane anatocizma; da nije jasno zbog čega je predlagateljica osiguranja za iste mjesece nju po dva puta „teretila“ za plaćanje duga i zbog čega su ti iznosi za pojedine mjesece znato viši od prethodnih; da je ona suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela pa stoga nije jasno zbog čega je u cijelosti obvezana na plaćanje „utuženog“ duga; da se prema odredbi članka 75. OZ ne može odrediti ni osiguranje tražbine na jedinoj nekretnini u njezinom vlasništvu u kojoj stanuje; da je prvostupanjski sud, postupajući prema odredbama članka 80.b OZ, morao odbiti prijedlog predlagateljice osiguranja, jer se radi o tražbini od samo 700-tinjak eura; da predlagateljica osiguranja ima na raspolaganju „cijeli niz“ predmeta i sredstava za naplatu tražbine, ali iste ne koristi već na ovaj način pokušava nju natjerati da plati predmetni iznos tražbine iako ona ne duguje takav novčani iznos niti je u obvezi bilo što platiti zbog nastupa zastare; da je, posljedično navedenom, pobijano rješenje nastalo isključivo kao rezultat bitne povrede odredaba postupka odnosno pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije kao neosnovan prijedlog za određivanje predloženog osiguranja i predlagateljici osiguranja naloži neka protivnici osiguranja naknadi troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba protivnice osiguranja nije osnovana.

5. Pobijanim rješenjem, a na temelju navedenih ovršnih isprava, određeno je prisilno zasnivanje založnog prava na spomenutoj nekretnini u suvlasništvu protivnice osiguranja.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga protivnice osiguranja i pazeći pritom, dodatno, po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 50. stavka 5. u vezi odredbe članka 290. OZ i u vezi s odredbom članka 381. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sve u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ, na bitne povrede ovršnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.

7. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ, a kako niti sama žaliteljica ni izrijekom, a niti sadržajno ne navodi koje je točno bitne povrede odredaba ovršnog postupka počinio prvostupanjski sud, navodeći da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, to je žalbu žaliteljice u ovomu dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

8. Suprotno žalbenim navodima protivnice osiguranja ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Na temelju odredbe članka 296. OZ propisano je da na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja, dok je odredbom članka 297. stavka 1. navedenog Zakona propisano da se na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi založno pravo zasniva uknjižbom.

10. Stoga, polazeći od ove zakonske odredbe, a pri činjenici što je predlagateljica osiguranja ovršnim ispravama – pravomoćnim i izvršnim rješenjima predlagateljice osiguranja, Klasa: UP/I 363-03/18-01/1126, Ur.broj: 2156/04-01-3-1-41-18-0003 od 9. srpnja 2018., Klasa: UP/I 363-03/18-01/1127, Ur.broj: 2156/04-01-3-1-41-18- 0003 od 9. srpnja 2018., Klasa: UP/I 363-03/19-01/1186, Ur.broj: 2156/04-01-3-1- 41-19-0001 od 15. ožujka 2019. i Klasa: UP/I 363-03/19-01/1187, Ur.broj: 2156/04- 01-3-1-41-19-0001 od 15. ožujka 2019., dokazala postojanje njezine dospjele novčane tražbine u odnosu na protivnicu osiguranja i da ista nije plaćena (te činjenice, ničim konkretnim, ne osporava ni sama žaliteljica) prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je na prijedlog predlagateljice osiguranja protiv protivnice osiguranja odredio predloženu mjeru osiguranja, a uzimljući pri tomu u obzir i da je odredbom članka 290 stavka 2. OZ propisano da se na osiguranje tražbine ne primjenjuju odredbe ovoga Zakona o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini iz članka 80.b ovoga Zakona, zbog čega je i žalba žaliteljice u cijelosti neosnovana.

11. Naime, suprotno paušalnim žalbenim navodima žaliteljice, u ovomu postupku nisu ostvareni zakonski žalbeni razlozi iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 1., 2.

3. i 5. OZ jer iz priloženih isprava (stranice 4-10 spisa) jasno proizlazi da je se ova ovrha provodi temeljem ovršnih isprava – pravomoćnih i izvršnih rješenja predlagateljice osiguranja, Klasa: UP/I 363-03/18-01/1126, Ur.broj: 2156/04-01-3-1- 41-18-0003 od 9. srpnja 2018., Klasa: UP/I 363-03/18-01/1127, Ur.broj: 2156/04- 01-3-1-41-18-0003 od 9. srpnja 2018., Klasa: UP/I 363-03/19-01/1186, Ur.broj: 2156/04-01-3-1-41-19-0001 od 15. ožujka 2019. i Klasa: UP/I 363-03/19-01/1187, Ur.broj: 2156/04-01-3-1-41-19-0001 od 15. ožujka 2019. (a ne izvatka iz poslovnih knjiga kao „ovršne isprave“ kako to neosnovano tvrdi žaliteljica), koje nisu ukinute, poništene, preinačene ili na drugi način stavljene izvan snage, odnosno nisu na drugi način izgubile svoju djelotvornost ili je utvrđeno da su bez učinka, a niti je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha (osiguranje), što protivnica osiguranja ni ne ističe u svojoj žalbi, pa je žalbu žaliteljice valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovomu dijelu.

11.1. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, predlagateljica osiguranja nije na zatezne kamate izračunate u apsolutnom iznosu („uglavničene kamate“) „ponovo zaračunala zatezne kamate“, a što je razvidno iz sadržaja samog prijedloga za osiguranje u dijelu koji glasi: „radi osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja u ukupnom iznosu od 880,19€/6.631,79 kuna, a koji se sastoji od glavnice u iznosu od 755,93€/5.695,55 kuna i zakonske zatezne kamate na dan 30.11.2023. godine u iznosu od 124,26€/936,24 kuna, određuje se uknjižba založnog prava…“ pa je njezina žalba i u ovomu dijelu neosnovana.

11.2. U odnosu na žalbene navode protivnice osiguranja da je ona suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela pa stoga nije jasno zbog čega je u cijelosti obvezana na plaćanje „utuženog“ duga, valja istaknuti da o toj spornoj činjenici i posljedično tomu prigovoru žaliteljice nije ovlašten odlučivati ovaj drugostupanjski sud u ovomu žalbenom postupku već je o tomu ovlašteno odlučivati upravno tijelo u postupcima u kojima su te novčane tražbine predlagateljice osiguranja i utvrđene i u kojima su i donesena četiri navedena pravomoćna i izvršna rješenja predlagateljice osiguranja pa je žalbu žaliteljice valjalo i u ovomu dijelu ocijeniti neosnovanom.

12. U odnosu na žalbene navode žaliteljice u kojima se poziva na pravo na poštivanje doma, a koje je ustavno pravo zajamčeno člankom 34. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) prema kojem je dom nepovrediv, a koje pravo na dom je zaštićeno i člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06) prema kojoj svatko ima pravo na poštivanje doma, valja istaknuti da je člankom 290. OZ propisano da se na osiguranje prema tomu dijelu Zakona na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine (stavak 1.), osim odredaba o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini iz članka 80.b toga Zakona (stavak 2.) te da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako se ovrha traži radi namirenja osiguranje tražbine koja ne prelazi iznos glavnice od 5.300,00 eura, bez obzira na zabilježbu ovršivosti tražbine u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima (stavak 3.).

12.1. Stoga, uzimljući u obzir visinu glavnice osigurane tražbine koja je daleko ispod iznosa od 5.300,00 eura proizlazi nepostojanje opasnosti za protivnicu osiguranja od same ovrhe prodajom nekretnine u kojoj bi mogla ostati bez stana kao moguće jedine nekretnine koja joj je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba dok, s druge strane, osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava štiti interes predlagateljice osiguranja u slučaju kada bi neka treća osoba zatražila ovrhu ili kada bi vlasništvo nekretnine stekla neka druga osoba, a i u slučaju kada bi protivnica osiguranja naknadno stekla neku drugu imovinu pa opterećena nekretnina više ne bi bila jedina nekretnina u kojoj stanuje.

12.2. Zato se u postupku osiguranja ne bi mogle izravno primijeniti odredbe članka 75. stavaka 1., 5. i 7. u vezi odredbe članka 290. stavka 1. OZ niti je takva zaštita protivnice osiguranja kao fizičke osobe potrebna u ovomu postupku jer će je protivnica osiguranja moći ostvariti u eventualnom postupku ovrhe ako do njega dođe, s obzirom na to da se radi o prisilnom zasnivanju založnog prava, dakle ne dobrovoljnom založnom pravu u kojem slučaju se ne bi mogla protiviti ovrsi na stanu kao jedinoj nekretnini u kojoj stanuje (članak 77. stavak 1. OZ).

13. Nadalje, prema odredbi članka 52. stavka 1. u vezi odredbe članka 290. stavka 1. OZ ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. toga Zakona sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Kako se predlagateljica osiguranja nije očitovala o postojanju razloga „iz odredbe članka 50. stavka 1. točaka 7., 9., 10. i 11. u vezi odredbe članka 290. stavka 1. OZ“ koje je žaliteljica istaknula u žalbi, a člankom 52. stavkom 3. u vezi odredbe članka 290. stavka 1. OZ propisano je da će sud prvog stupnja u tomu slučaju donijeti bez odgode zaključak osnovom kojega će protivnika osiguranja uputiti da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim zbog razloga iz stavka 1. toga članka, zbog kojeg je izjavio žalbu, to će u nastavku postupka prvostupanjski sud postupiti sukladno članku 52. stavka 3. u vezi odredbe članka 290. stavka 1. OZ i zaključkom uputiti protivnicu osiguranja u parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim.

13.1. Međutim, okolnost da je ovršenik, ovdje protivnica osiguranja, upućena u parnicu iz članka 52. stavka 3. u vezi odredbe članka 290. stavka 1. OZ ili da ju je pokrenula, ne sprječava provedbu ovrhu, dakle i osiguranja, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno, kako to propisuje odredba članka 52. stavka 6. u vezi odredbe članka 290. stavka 1. OZ, zbog čega žaliteljica u ovomu žalbenom postupku, s tim u svezi, ne može za sebe ostvariti povoljnije pravo.

14. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu protivnice osiguranja, osim iz žalbenih razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točaka 7., 9.,

10. i 11. u vezi odredbe članka 290. stavka 1. OZ, iz kojih će razloga prvostupanjski sud protivnicu osiguranja nastavno zaključkom uputiti u parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim i na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP u svezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ, riješiti kao pod točkom I izreke ovog rješenja.

15. Tijekom žalbenog postupka protivnica osiguranja je zahtijevala naknadu troškova postupka koji se odnose na troškove žalbenog postupka, ali je taj njezin zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan jer nije uspjela sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ) te riješiti kao u izreci pod točkom II ovog rješenja.

U Puli – Pola 29. siječnja 2025.

Sudac

Miroslav Ružić