Poslovni broj: Usž-2938/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja "Noah" d.o.o. (OIB: 91575463930) sa sjedištem u Mariboru, Mlinska ulica 22, Republika Slovenija, zastupanog po opunomoćeniku Juraju Blažičku, odvjetniku u Zagrebu, Masarykova ulica 10, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi povrata poreza na dodanu vrijednost, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3262/23-12 od 8. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3262/23-12 od 8. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-19/21-01/101, URBROJ: 513-04-23-3 od 21. lipnja 2023. i Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za nerezidente KLASA: UP/I-410-03/2021-002/000242, URBROJ: 513-07-01-12-2021-9 od 24. rujna 2021. kao neosnovan te je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je tužiteljeva žalba protiv rješenja od 24. rujna 2021., a kojim mu je odbijen zahtjev za povrat poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. u iznosu od 353.442,10 kuna.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih osnova. U žalbi navodi da sud bez odgovarajućeg obrazloženja prihvaća stajalište poreznih tijela. Ističe kako je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo neutralnosti PDV-a te da osporavanje povrata pretporeza u predmetnom slučaju nije u skladu s odredbama Zakona o PDV-u. Predlaže da Sud usvoji žalbu te poništi presudu prvostupanjskog suda te da poništi osporena rješenja, a podredno da poništi prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Traži trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dao odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno tvrdnji tužitelja upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Upravni sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a.
6. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju rješenjem poreznih tijela odbijen zahtjev za povrat poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. u iznosu od 353.442,10 kuna.
8. Ocjenjujući navode žalbe, ovaj Sud nije prihvatio da prvostupanjski sud bez odgovarajućeg obrazloženja prihvaća stajalište poreznih tijela. Naime, sud u točkama od 10. do 12. obrazloženja nakon iscrpnog navođenja teksta zakonskih odredbi obrazlaže iz kojih razloga je prihvatio stav poreznog tijela kada je porezno tijelo odbilo zahtjev za povrat plaćenog PDV-a. Sukladno tome, ovaj Sud ne prihvaća navode tužitelja da je došlo do povrede načela neutralnosti PDV-a jer je pravilno zaključeno kako je u skladu s člankom 77. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19.) tužitelj trebao se registrirati u Hrvatskoj za potrebe PDV-a.
9. Stoga, s obzirom na to da tužitelj svojim navodima niti tijekom upravnog postupka niti tijekom prvostupanjskog upravnog spora, a niti tijekom žalbenog postupka nije doveo u sumnju zakonitost niti pobijanog rješenja niti pobijane presude, pravilan je zaključak prvostupanjskog upravnog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
10. S obzirom na činjenicu da žalitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za uvažavanje žalbe.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
12. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 29. siječanj 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
