Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: P-392/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja EO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Ana Čopor, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, 21000 Split, zastupani po ZOU Vukina & Partneri, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 19. prosinca 2024., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 29. siječnja 2025. u odsutnosti stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnom dio odredbe članka 2., 10. t. d), 14. t. 2 i 15. t.1. Ugovora o kreditu broj: 10360/06 od 09.01.2006. sklopljenoga između tužitelja EO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika Splitska banka d.d., sada OTP Banka Hrvatska d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833 i to odredba članka 2. u dijelu u kojem je ugovorena valuta u CHF i prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak po kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja, odredba članka 10. t. d) u dijelu koji glasi „ u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.“, zatim odredba iz članka 14. t. 2. koji glasi: „te akti Kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, s kojima su ugovorne strane upoznate.“, zatim dio odredbi iz članka 15. t. 1. koji glasi: „Korisnik kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenljivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora. “ te navedene ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku OTP Banka Hrvatska d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833, da isplati tužitelju EO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.387,17 eur, sa zateznom kamatom koja:
-na iznos od 5,87 eur teče od 11.09.2010.;
-na iznos od 36,04 eur teče od 11.10.2010.;
-na iznos od 27,55 eur teče od 11.11.2010.;
-na iznos od 56,61 eur teče od 11.12.2010.;
-na iznos od 70,55 eur teče od 11.01.2011.;
-na iznos od 73,87 eur teče od 11.02.2011.;
-na iznos od 65,24 eur teče od 11.03.2011.;
-na iznos od 71,08 eur teče od 11.04.2011.;
-na iznos od 67,23 eur teče od 11.05.2011.;
-na iznos od 79,17 eur teče od 11.06.2011.;
-na iznos od 94,44 eur teče od 11.07.2011.;
-na iznos od 114,08 eur teče od 11.08.2011.;
-na iznos od 5,51 eur teče od 11.09.2011.;
-na iznos od 87,80 eur teče od 11.10.2011.;
-na iznos od 92,71 eur teče od 11.11.2011.;
-na iznos od 92,36 eur teče od 11.12.2011.;
-na iznos od 93,81 eur teče od 11.01.2012.;
-na iznos od 104,09 eur teče od 11.02.2012.;
-na iznos od 106,65 eur teče od 11.03.2012.;
-na iznos od 104,13 eur teče od 11.04.2012.;
-na iznos od 104,67 eur teče od 11.05.2012.;
-na iznos od 105,83 eur teče od 11.06.2012.;
-na iznos od 107,22 eur teče od 11.07.2012.;
-na iznos od 105,06 eur teče od 11.08.2012.;
-na iznos od 104,39 eur teče od 11.09.2012.;
-na iznos od 99,75 eur teče od 11.10.2012.;
-na iznos od 101,47 eur teče od 11.11.2012.;
-na iznos od 105,03 eur teče od 11.12.2012.;
-na iznos od 104,96 eur teče od 11.01.2013.;
do 31. srpnja 2015. utvrđuje u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31.12.2022. utvrđuje po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dana presuđenja.
III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1,84 EUR. IV. Odbija se tuženik s prigovorom prijeboja (materijalno pravni prigovor) u iznosu od 455,62 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku: na iznos od 0,70 EUR od dana 11.06.2006. do isplate;
na iznos od 2,29 EUR od dana 11.08.2006. do isplate;
na iznos od 267,07 EUR od dana 11.09.2006. do isplate;
na iznos od 0,30 EUR od dana 11.11.2006. do isplate;
na iznos od 1,63 EUR od dana 11.12.2006. do isplate;
na iznos od 1,63 EUR od dana 11.02.2007. do isplate;
na iznos od 14,60 EUR od dana 11.03.2007. do isplate;
na iznos od 4,65 EUR od dana 11.04.2007. do isplate;
na iznos od 7,30 EUR od dana 11.05.2007. do isplate;
na iznos od 10,75 EUR od dana 11.06.2007. do isplate;
na iznos od 16,59 EUR od dana 11.07.2007. do isplate;
na iznos od 14,47 EUR od dana 11.08.2007. do isplate;
na iznos od 11,15 EUR od dana 11.09.2007. do isplate;
na iznos od 8,63 EUR od dana 11.10.2007. do isplate;
na iznos od 8,35 EUR od dana 11.11.2007. do isplate;
na iznos od 11,02 EUR od dana 11.12.2007. do isplate;
na iznos od 14,60 EUR od dana 11.01.2008. do isplate;
na iznos od 7,30 EUR od dana 11.02.2008. do isplate;
na iznos od 5,98 EUR od dana 11.03.2008. do isplate;
na iznos od 0,27 EUR od dana 11.04.2008. do isplate;
na iznos od 3,32 EUR od dana 11.05.2008. do isplate;
na iznos od 6,64 EUR od dana 11.06.2008. do isplate;
na iznos od 7,97 EUR od dana 11.07.2008. do isplate;
na iznos od 7,97 EUR od dana 11.08.2008. do isplate;
na iznos od 10,62 EUR od dana 11.09.2008. do isplate;
na iznos od 9,82 EUR od dana 11.10.2008. do isplate;
po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kao neosnovan.
V. Nalaže se OTP Banka Hrvatska d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833, da tužitelju EO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.425,76 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove presude, tj. od 29. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
r i j e š i o j e
Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troškova dolaska na zakazano ročište glavne rasprave za dan 02. listopada 2024. godine, koje je odgođeno, a kako je zatraženo na zapisniku od 02. listopada 2024. kod Općinskog suda u Koprivnici.
Obrazloženje
1. Tužiteljica EO (dalje: tužiteljica), u tužbi navodi da je sa tuženikom OTP Bankom d.d. (dalje: tuženik) sklopila dana 05. siječnja 2006. godine Ugovor o kreditu broj: 10360/06 na iznos od kunske protuvrijednosti 28.380,00 CHF (švicarskih franaka) po kupovnom tečaju Kreditora (tuženika) na dan korištenja, uz rok otplate od 84 mjeseca. Sukladno ugovornim odredbama kamatna stopa je iznosila 6,99% godišnje, promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Ugovoreno je kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora (tuženika), važećem na dan plaćanja, a prema otplatnom planu.
1.1. Prilikom potpisa predmetnog kredita, tužiteljici nisu predočeni Opći uvjetni banke, Odluka o kamatnom stopama tuženika, kao ni odluke o obračunu – izračunu kamatne stope, niti su mu pojašnjeni načini na koji će se način mijenjati kamatna stopa. Nisu mu isto tako objašnjeni ni parametri o kojima ovisi sama visina kamatne stope, niti ga je bilo tko od strane tuženika obavijestio ni upozorio o rizicima povećanja kamatne stope, kao što tužiteljica nije ni pregovarala sa tuženikom o istome, kako prije potpisa predmetnog ugovora tako ni kasnije kod promjene kamate.
1.2. Isto tako, nitko tužiteljici nije pojasnio, kao što ju nije ni upozorio, na opasnost od povećanja tečaja, kao što o odredbama predmetnoga ugovora, u dijelu valutne klauzule, nije ni pregovarao sa tužiteljicom oko ugovaranja valutne klauzule. Sve je to dovelo na kraju do toga da je tužiteljici nekontrolirano rastao anuitet predmetnog kredita.
1.3. Ovu tužbu tužiteljica podnosi jer drži kako je odredba predmetnog Ugovora o kreditu, kojom je Ugovorena valutna klauzula ništetna i ne proizvodi pravne učinke, a cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog Ugovora o kreditu i trajanju istoga i u tome dijelu predstavlja nepoštenu poslovnu praksu.
1.4. Tužiteljica drži kako je tuženik sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu povrijedio kako kolektivne interese i prava potrošača u cjelini tako i tužiteljice osobno, konkretno kao korisnika kredita i ovdje tužiteljice, zaključujući ugovor o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i valutna klauzula, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača – ovdje tužiteljice u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) i to člancima 81., 82. i 90 te je zaključio ugovor o kreditu, koristeći u istom, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, kao i valutnu klauzulu, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužiteljica kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. Navedeno postupanje tuženika je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, kao i rast anuiteta uslijed valutne klauzule, a sve na štetu tužitelja kao potrošača.
1.5. Nadalje, tuženik je u fazi pregovaranja i općenitog komuniciranja s potrošačima, pa tako i tužiteljicom, propustio istome dati sve potrebne informacije, a na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač, pa tako i tužiteljica, mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, s time da je priroda i specifičnost valute švicarski franak bila poznata bankama, pa tako i tuženiku, u trenutku pregovora i sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Isto tako, potrebno je istaknuti kako su banke su kao trgovci, pa tako i tuženik, bile svjesne rizika po korisnike kredita zbog ugovaranja valutne klauzule. Banke, pa tako i tuženik, su imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni, na štetu potrošača, a unatoč tome su potrošače poticale na sklapanje ugovora o kreditima sa valutnom klauzulom u švicarskim francima. Isto tako, banke, a i tuženik samim time, su svjesno o svemu tome propustile informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Sve gore navedeno dovelo je do toga, da su ugovorne odredbe u predmetnom Ugovoru o kreditu, u dijelu ugovorene valutne klauzule u CHF ( švicarskim francima ) nepoštene i nedopuštene, a samim time i ništetne.
1.6. Tužiteljica navodi da presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1401/2012. od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., presudom i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., kao i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-2221- 2018. od 03. rujna 2019. pravomoćno utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, te da su odredbe Ugovora o kreditu u spornom periodu, a koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica- švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, nepoštene i nedopuštene, a uslijed čega su ništetne.
1.7. Tužiteljica se poziva i na Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev – 18-2018., od 26. svibnja 2020.
1.8. Tuženik je višekratno obavještavao tužiteljicu o rastu anuiteta zbog rasta kamatnih stopa te je tužiteljicu prisilio da vrši uvećane mjesečne uplate zbog rasta tečaja švicarskog franka, što je tužiteljica morala učiniti kako bi izbjegla opasnost da joj tuženik otkaže ugovor o kreditu i aktivira instrumente osiguranja koje mu je tužiteljica uručila prilikom sklapanja ugovora o kreditu.
1.9. U tužbi navodi da je tuženik temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu broj: 10360/06 o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamati od tužiteljice bez valjane pravne osnove stekao iznos od 2.389,01 EUR / 18.000,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama, a s osnova pretplate valute, u odnosu na početno ugovoreno sve sukladno odredbi članka 1111. ZOO, dok zatezne kamate potražuje sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, a visinu zatezne kamate potražuje sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a. Tužiteljica napominje da zadržava pravo uređenja tužbenog zahtjeva nakon provođenja financijskog vještačenja te predlaže da sud usvoji njezin tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tuženik dana 4. rujna 2023. godine zaprimio tužbu tužiteljice s pozivom suda na podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana. Tužiteljica tužbom postavlja: i. deklaratorni tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe članaka 2., 10 t. d), 14. t. 2 i 15. t. 1. Ugovora o kreditu broj 10360/06 od 09. siječnja 2006. godine, i to u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF; ii. kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim traži od suda da naloži tuženiku platiti tužiteljici iznos od 2.389,01 EUR/ 18.000,00 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate.
2.3. Tuženik ističe kako je tužiteljica cijelu tu svoju tužbu pogrešno koncipirala na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi iako isti u cijelosti prestao isplatom kredita.
2.4. Tužiteljica smatra da je tuženik gore citirani iznos od 2.389,01 EUR/ 18.000,00 kn stekao bez osnove zbog nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o broj 10360/06 od 09.01.2006. godine (dalje u tekstu: „Ugovor o kreditu“ i/ili „Ugovor“) kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu švicarski franak.
2.5. Tuženik, ističe da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i osnovu i tijek zateznih kamata, te predlaže da Sud odbije predmetni tužbeni zahtjev iz sljedećih razloga:
2.6. Tuženik osporava tužiteljičino svojstvo potrošača, kao i da bi se u konkretnom slučaju radilo o potrošačkom ugovoru u smislu Zakona o zaštiti potrošača, koji definira da je potrošač „svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti“. Tužiteljica je dužna u tužbi dokazati svojstvo potrošača. Tužiteljica tužbom navedeno ne dokazuje. Stoga, tuženik predlaže bez izvođenja daljnjih dokaza odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
2.7. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Tužiteljica je uz tužbu dostavila promete po kreditu iz kojih je vidljivo da je treća osoba vršila plaćanja na ime dospjelih anuiteta po predmetnom kreditu. Stoga, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev za sve iznose koje nije platila tužiteljica
2.8. Potraživanje tužiteljice je zastarjelo.
2.9. Tuženik napominje da tužiteljica nije svojom radnjom (podnošenjem tužbe) prekinula zastaru. Podnošenje kolektivne tužbe ne prekida zastaru. Tužiteljica nije niti bila stranka kolektivnog spora.
2.10. Zastarni rok je kogentna zakonska odredba koju sud ne može mijenjati svojom odlukom.
2.11. Odredbe ugovora o valutnoj obvezi nisu ništetne. Iste su dopuštene temeljem čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. U skladu sa čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača jasne su, lako razumljive i uočljive. Tužiteljica je o istima bila u razumnoj mjeri obaviještena.
2.12. Navodi da su se uvjeti na tržištu nepredvidivo izmijenili i bili su rezultat izvanrednih okolnosti za koje tuženik nije odgovoran niti je za njih mogao znati niti je na njih mogao utjecati.
2.13. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u povodu kolektivne tužbe pod poslovnim brojem P-1401/2012 (dalje: Presuda) ne obvezuje Sud u ovom postupku pokrenutom zbog navodnog stjecanja bez osnove.
2.14. Na temelju odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, a ne radi stjecanja bez osnove. Tuženik, podredno, napominje kako su predmet ocjene kolektivnog spora bili kunski krediti s valutnom klauzulom vezanom u CHF, uz promjenjivu kamatnu stopu, koje su banke odobravale na duže razdoblje (od 15 do 30 godina), a koji su bili namjenski krediti i to u pravilu stambeni krediti. Predmet ovog spora je ugovor o nenamjenskom kreditu. Stoga, u konkretnom slučaju se radi o potpuno drugačijem ugovoru o kreditu za razliku od dugoročnih stambenih kunskih kredita s valutnom klauzulom vezanom uz CHF i promjenjivom kamatnom stopom.
2.15. Radi svega navedenog protivi se tužbenom zahtjevu tužiteljice te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.
3. U svrhu dokaza čita se tužba, izvršen je uvid u povijesni izvadak, Ugovor o kreditu br. 10360/06, saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja, izvršen je uvid u sudsku praksu, u odluke VSRH, provedeno je financijsko vještačenje, odgovor na tužbu, otplatna tablica, podatci o promjeni kamatnih stopa, otplatna tablica koja je tužiteljici uručena prilikom sklapanja Ugovora o kreditu.
4. Na temelju analize izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 7. i čl. 8. ZPP-a, sud je presudio i riješio kao u izreci presude i rješenja.
5. Predmet ovog spora zahtjev je tužiteljice za djelomičnim utvrđivanjem ništetnosti dio odredbe članka 2., 10. t. d), 14. t. 2 i 15. t.1. Ugovora o kreditu broj: 10360/06 od 09. siječnja 2006. sklopljenoga između tužiteljice EO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika Splitska banka d.d., sada OTP Banka Hrvatska d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833.
6. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 10360/06 od 09. siječnja 2006. godine (list 80-82) utvrđeno je da su tužiteljica EO i NO kao jamac/platac i prednik tuženika Splitska banka d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, sklopili Ugovor temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 28.380,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1. i 1.2.) bez određene namjene, dok u članku 10. t. 9. između ostalog je Ugovoreno da se predmetni Ugovor otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća. Prema čl. 14. t. 2. između ostalog je Ugovoreno te akti kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja s kojima su Ugovorne strane upoznate. Člankom 15. t. 1. , ugovoreno je da korisnik kredita potpisom ovoga Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenjivošću tečaja, izabrane valute Ugovora koja se Korisnik kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenljivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora.“.
7. Između stranaka nije sporno da je tuženik pravni slijednik Societe Generale – Splitska banka d.d. Split.
8. U ovom postupku sporno je da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za tečaj švicarskog franka protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske odnosno jesu li iste ništetne, a posljedično tome tužiteljica ima pravo na isplatu razlike visine anuiteta do kojeg je došlo do promjene tečaja CHF u odnosu na HRK.
9. Između stranaka nije sporan sadržaj presuda koje su donesene u sporovima radi zaštite kolektivnih interese potrošača, međutim sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor.
10. U ovom postupku sporno je da li je nastupila zastara utuženog potraživanja tužiteljice.
11. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, (dalje: ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
12. Ugovor o kreditu broj 10360/06 od 09. siječnja 2006. godine na pitanje ništetnosti primjenjuju se odredbe o Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/03).
13. Odredbom čl. 81. st. 2 i 3. ZZP-a, tada važećeg u sklapanju Ugovora bilo je propisano da se Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.
14. Odredbom č. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 97/07) uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim Ugovorima.
15. U čl. 97. ZPP-a (NN 79/07) određuje pojedine Ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.
16. Ugovore odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u ovom konkretnom slučaju.
17. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/03), "potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.
18. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice životno logičnim da je sklopila ugovor sa tuženikom, kao fizička osoba, radi renoviranja kuće u kojoj živi i sada i da je cijeli kredit utrošen za adaptaciju kuće. U vrijeme realizacije kredita tužiteljica je bila medicinska sestra, a sada je umirovljenica i da drugi posao nije radila.
19. Prema tome ovaj sud utvrđuje da se radi o potrošačkom ugovoru, dok tuženik nije dokazao niti priložio dokaze koji bi govorili suprotno, odnosno nije dokazao da bi tužiteljica sklopila Ugovor u okviru svoje poslovne djelatnosti, odnosno da nema status potrošača.
20. Ovaj sud smatra da tužiteljica ima pravni interes na tužbu za utvrđenje u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a iako je kredit otplaćen.
17. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.
18. Iz sadržaja presude Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. proizlazi da je u tužbi udruge Potrošač, Hrvatski savez udruge za zaštite potrošača protiv 8 poslovnih banaka, među kojima je i tuženik odlučeno na način kako je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 77/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u navedenom dijelu potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.g.
19. Pravomoćna odluka suda koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača – Narodne novine 41/14).
20. Suprotno tvrdnjama tuženika ovaj sud je vezan za utvrđenje sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača sukladno odredbi čl. 502.c. U navedenim presudama je utvrđeno da su takve odredbe potrošačkih ugovora o kreditu nepoštene sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) iste su ništetne.
21. Odredba čl. 138a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 139/09) propisivala je također da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
22. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije bila klijent Splitske banke, sada prednika OTP Banke, a da je postala njihov klijent nakon realizacije predmetnog Ugovora. Da ta banka nije tražila polog, i da je kredit u CHF bio tog trenutka najpovoljniji te 2006. godine. S obzirom na protek vremena odgovorila je da vjerojatno razumije što znači valutna klauzula, dok od strane djelatnika banke nije joj ništa rečeno o mogućem riziku za kredit u CHF. Njezina plaća u to vrijeme mogla je podnijeti ratu kredita, a njoj je najbitnije bilo koliko će novaca dobiti, i da li taj kredit pokriva troškove vezano za otplatu. Prije potpisivanja kredita nije se raspitivala o kretanju CHF dok se njezin suprug interesirao kod drugih banaka i da su druge banke tražile nekih 20% pologa dok ova konkretna banka to nije tražila.
22.1. Analizirajući iskaz tužiteljice sud je utvrdio da je tužiteljicu tuženik propustio informirati kao potrošača o važnim činjenicama kao što su Opći rizici vezani za takvu valutu.
22.2. Utvrđeno je da je Ugovor od 09. siječnja 2006. sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno u presudama donesenim u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Prema tome sud je vezan navedenim zakonskim odredbama i vezan je za pravna utvrđenja iz gore citiranih presuda.
23. Položaj tužiteljice prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio je "slabiji" a kako je tužiteljica pristupila sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi i u odnosu na valutnu klauzulu tuženik je za razliku od tužiteljice raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentiralo te je iskoristio nestručnost tužiteljice na način da je unaprijed formuliran u standardnom Ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužiteljica nije mogala utjecati.
23.1. Utvrđeno je da je Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF koja je sadržana u predmetnom Ugovoru nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena u naprijed u tipskom Ugovoru.
24. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiranoga od strane trgovca a posljedicom da je trgovac (Banka) pokazao spremnost promijeniti sadržaj ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a što po ocjeni ovog suda to nije slučaj.
25. Ovaj sud smatra da navedenim načinom Ugovaranja predmetnog kredita tuženik je maksimalo zaštitio svoj interes, dok je svoj rizik u pogledu povećanja kamata kao i mjesečnim anuiteta koje su nastale zbog promjene tečajnih razlika isključivo prebacio na tužitelja.
26. Sud je utvrdio djelomičnu ništetnost, dio odredbi čl. 2. 10. (d.), 14. t.2. i 15., t.1. Ugovora o kreditu broj 10360/06 od 09. siječnja 2006. (list 80-82), a prihvaćajući utvrđenja iz pravomoćnih presuda u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača te primjenom citiranih zakonskih propisa (čl. 269. i čl. 270. st. 1. ZOO-a).
27. Ovaj sud smatra da se presuda "potrošač" primjenjuje bez obzira na vrstu i namjenu kredita s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima, bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru kao što je konkretno u ovom slučaju. U tom smislu odlučeno je i presudom Vrhovnog suda RH Rev-221- 2018-11 od 3. rujna 2019. godine.
28. Ovaj sud smatra da na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili o stjecanju bez osnove s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužitelja kada je postupanje tuženika pretplaćen i naplaćen zatraženi iznos.
29. Na okolnost visine potraživanja izračuna razlike u visini anuiteta do kojeg je došlo do povećanja CHF u odnosu na HRK provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nataliji Jambrečić, dipl. oec. stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i poreze.
30. Zadatak vještaka je bio da na temelju dokumentacije koja prileži u spisu izvrši obračun koliko je više plaćeno s osnova povrata kredita temeljem Ugovora broj 10360/06 od 09. siječnja 2006., zbog promjena tečaja CHF u odnosu na kunu, te je bilo potrebno iskazati po anuitetima koliko bi trebala tužiteljica otplatiti da tečaj CHF u odnosu na kunu nije promijenjen na dan isplate kredita u odnosu na cijelo razdoblje te da utvrdi i negativne tečajne razlike.
31. U nalazu vještakinja je navela da je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 28.380,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita po redovnoj kamatnoj stopi 6,99% godišnje, promjenjiva sukladno odluci kreditora na 84 mjesečnih anuiteta.
32. Vještakinja u nalazu i mišljenju navodi da je zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita više plaćeno 2.387.17 EUR, u nalazu je iskazala razliku od 2.387.17 EUR kuna u pojedinačnim mjesečnim iznosima, kako je navedeno u zaključku.
33. Sud je dostavio nalaz i mišljenje na očitovanje strankama.
34. U pismenom podnesku od 02. travnja 2024. tuženik navodi da je predmetni nalaz i mišljenje bazirano na pogrešnoj premisi, da je između stranaka Ugovoren fiksni tečaj, što niti je bila Ugovorna volja stranaka niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu. Na održanom ročištu glavne rasprave dana 13. rujna 2024. tuženik naveo je da ne predlaže da se sudski vještak pozove na ročište radi obrazlaganja nalaza i mišljenja.
35. Tužiteljica u cijelosti prihvatila je nalaz i mišljenje te da na isti nema prigovor. Tuženik u pismenom podnesku od 05. srpnja 2024., naveo je da se protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva.
36. Tuženik je istakao prigovor prijeboja (materijalno-pravni prigovor u iznosu od 455,62 EUR).
37. Kako je vještak po nalogu suda već prilikom obračuna uzeo u obzir tzv. negativne tečajne razlike tako da je prijeboj već izvršen s toga je valjalo odbiti prijebojno potraživanje tuženika kao neosnovanim te presuditi kao u izreci presude.
38. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao stručan i objektivan (čl. 258. st. 1. ZPP-a).
39. Između stranaka sporno je da li postoji zastara potraživanja tužiteljice.
40. Primjenom odredbi čl. 241. ZOO, zastara se prekida podnošenjem tužbe svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a vezano uz odredbe čl. 502.a do 502. h. ZPP kojim je reguliran institut podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Zastara restitucijskog zahtjeva tužiteljice bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a ponovno je počela teći od dana pravomoćnosti odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, u predmetu posl. br. P-1401/12 u dijelu gdje je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. rokovi zastare počeli su ponovno teći od tih datuma.
41. Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH VSRH broj 3. od 31. siječnja 2022., poslovni broj Suv-IV-33/2022-2.
42. Ovaj sud utvrđuje da je neosnovan prigovor zastare u odnosu na potraživanje na više plaćeno zbgo ništetne odrede po valutnoj klauzuli obzirom na dan podnošenja tužbe tj. 09. lipnja 2023. i početak roka zastare 14. lipnja 2018. jer nije prošlo 5 godina (čl. 225 ZOO-a).
43. Vraćanje se vrši po pravilima po stjecanju bez osnove, te se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno odredbi čl. 225. ZOO.
44. Sukladno odredbi 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti Ugovora, svaka stranka dužna je vratiti drugoj sve što je primila. U slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
45. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne odredbe je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.
46. S obzirom na sve navedeno, sud je tuženiku naložio da tužiteljici vrati novčane iznose isplaćene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu od 2.387,17 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od svake isplate pojedinog anuiteta.
47. Odluka o zateznoj kamati na dosuđene iznose teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa utvrđenog po nalazu vještaka pa do konačne isplate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO. Tuženik je nepošten jer je u trenutku sklapanja Ugovora morao znati da je sporna ugovorna odredba protivna prisilnim propisima budući da se radi o Ugovoru kakve tuženik uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti. (kamatna stopa određena je čl. 29. st. 2. ZOO).
48. Tužiteljica nakon što je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje snizila je tužbeni zahtjev tako da umjesto postavljenog tužbenog zahtjeva na isplatu (2.389,01 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni novčani iznos potražuje iznos od 2.387,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni novčani iznos. Sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja povlačenje tužbe u smislu odredbe čl. 158. ZPP-a. Tužba nije preinačena ako je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev (čl. 191. st. 3. ZPP-a).
49. Kako tuženik nije pristao na povlačenje tužbe u iznosu od 1,84 EUR, sud je odbio tužiteljicu s navedenim iznosom kao neosnovanim, te je valjalo presuditi kao u izreci presude.
50. Stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.
51. Sud o troškovima tužiteljice (VPS: 2.389,01 EUR) odlučio je u smislu odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23 (dalje: Tbr.) i to za tužba + PDV (Tbr. 7.t.1.) u iznosu od 250,00 EUR, ročište 19.01.2024. + PDV (Tbr. 9.t.2.) u iznosu od 125,00 EUR, podnesak od 02.04.2024. + PDV (Tbr. 8.t.1.) u iznosu od 250,00 EUR, ročište 19.12.2024. + PDV (Tbr. 9.t.1.) u iznosu od 250,00 EUR, ukupno u iznosu od 875,00 EUR, PDV od 25% u iznosu od 218,75 EUR, ukupno 1.093,95 EUR, predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 331,81 EUR, sveukupno 1.425,76 EUR.
52. Na dosuđeni iznos troškova od 1.425,76 EUR, tužiteljici pripada i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 29. siječnja 2025. pa do isplate (čl. 30. Ovršni zakon (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
53. Prema zakonu o izmjenama zakona o sudskim pristojbama (Narodne Novine br. 51/23 od 20. svibnja 2023.) propisano je da se od plaćanja pristojbi oslobađaju tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.
54. S toga tužiteljica neosnovano potražuje trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR.
55. Ovaj sud je rješenjem posl br. P-392/2023-15 od 01. listopada 2024. godine odgodio ročište glavne rasprave koje je bilo zakazano za dan 02. listopada 2024. u 08:00 zbog zdravstvenih problema tužiteljice iz razloga što je pun. tužiteljice pismenim podneskom od 30. rujna 2024. obavijestio sud da s obzirom da je tužiteljica bila na operativnom zahvatu 30. rujna 2024. i nalazi se na bolničkoj njezi, ne može pristupiti na ročište.
56. Na zakazano ročište glavne rasprave pristupio je odvjetnički vježbenik BO iz OD Vukina&Partneri koji zastupa tuženika te je naveo da nije zaprimio navedeno rješenje o odgodi od 01. listopada 2024..
57. Tuženik zatražio je troškove pristupa na ročište u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV, trošak izbivanja iz pisarnice 3 sata te trošak puta 240km x 0,5 EUR, napomenuvši da se po odredbama ZPP-a podnesci moraju dostaviti najkasnije 8 dana prije održavanja ročišta.
58. Prema odredbi čl. 156. st. 1. ZPP-a, stranka je dužna neovisno o ishodu parice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.
59. Točno je da je tužiteljica bila na operativnom zahvatu, u Općoj bolnici dr. Tomislav Bardek na odjelu za ortopediju, a što je vidljivo iz otpusnog pisma (list 229-231), radi planirane operacije desnog koljena, a zaprimljena je na bolnički odjel 22. rujna 2024. godine.
59.1. Tuženik je mogao saznati za odgodu ročišta, da je prije odlaska na ročište kod Općinskog suda u Koprivnici provjerio da li mu je eventualno vezano za ovaj predmet dostavljeno kakvo pismeno putem e-komunikacije.
60. Radi navedenog ovaj sud smatra da tuženika ne opravdava to što nije izvršio provjeru dana 01. listopada 2024. gdje je mogao vidjeti da je ročište glavne rasprave 02. listopada 2024. odgođeno.
61. S toga je valjalo odbiti tuženika sa naknadom troškova kako je to zatraženo na zapisniku od 02. listopada 2024. godine.
62. Temeljem navedenog valjalo je presuditi i riješiti kao u izreci presude i rješenja.
U Koprivnici, 29. siječnja 2025. godine.
Sutkinja:
Draga Parag
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. Odvjetnica Ana Čopor iz Varaždina
2. Odvjetnica Sanja Vukina iz Zagreba
