REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1358/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Pere Budmanija 1, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri iz Zagreba, Marulićev trg 2, radi isplate od 6.533,96 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. prosinca 2024.g. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, s danom objave 29. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176 da tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplati iznos od 6.533,96 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja na:

- iznos od 4.631,01 EUR-a teče od 29. studenoga 2017.g.

- iznos od 54,77 EUR-a teče od 29. studenoga 2017.g.

- iznos od 1.848,18 EUR-a teče od 29. prosinca 2017.g. pa do 31. prosinca 2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 878,35 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. siječnja 2025. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 111,84 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. siječnja 2025. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.305,88 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. siječnja 2025. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 18. kolovoza 2021.g. navodi da se dana 13. lipnja 2017. godine oko 06,10 sati na zapadnoj prometnoj traci zapadnog kolničkog traka autoceste broj 5, na 59,1 km, između Čepina i Đakova, kod nadvožnjaka „Štrosmajerovac“ dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao osiguranik tuženika ĐT upravljajući teretnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], osiguranim policom osiguranja broj [broj police osiguranja] i vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilskog kaska broj: 004021054129 u vlasništvu NT, kojim je na dan štetnog događaja upravljao ST i koji je navedeno vozilo zaustavio na predmetnoj prometnoj traci. Budući da je osobno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] bilo u vrijeme predmetnog štetnog događaja osigurano kod tužitelja policom od automobilskog kasko osiguranja broj: 004021054129, to je tužitelj u svom predmetu oznake 02 AK 30376 2017/2 utvrdio i isplatio štetu zbog oštećenja nastalih na vozilu i vuče vozila u ukupnom iznosu od 70.328,72 kn, i to 28. studenoga 2017. iznos od 49.846,22 kn i iznos od 589,50 kn, te dana 28. prosinca 2017. iznos od 19.893,00 kn, a za koji štetni događaj je odgovoran osiguranik tuženika, pa je stoga tužitelj temeljem odredbi čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15; dalje: ZOO) u mirnom postupku pozvao tuženika na plaćanje regresnog duga, a koji je dopisom od 22. ožujka 2021. otklonio svoju odgovornost, no tužitelj smatra da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za štetni događaj, s obzirom da isto proizlazi iz dinamike štetnog događaja, te iz kaznene presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-162/2020 kojom je ĐT osuđen za izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu po čl. 227. st. 1., 2. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; dalje: KZ) koja presuda je 27. listopada 2020. potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj: KŽ-254/2020. Nadalje, tužitelj ističe da nije nastupila zastara njegova potraživanja, s obzirom na to da je šteta prouzročena kaznenim djelom iz kojeg razloga se zastara u ovom predmet računa sukladno odredbi čl. 231. st. 1. ZOO-a, u vezi s čl. 81. KZ-a. Tužitelj, nadalje ističe kako je ovdje tuženik kao tužitelj pokrenuo protiv ovdje tužitelja kao tuženika, dva sudska predmeta kojim potražuje naknadu štete, i to predmet posl. broj: P- 1239/2019 vođen pri Trgovačkom sudu u Zagrebu kojim potražuje naknadu štete – regresno potraživanje za štetu isplaćenu FT koja je u vrijeme štetnog događaja bila putnica u osobnom vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka], te predmet posl. broj: P-1240/2019 koji se vodi pri Trgovačkom sudu u Zagrebu kojim potražuje naknadu štete – regresno potraživanje za štetu isplaćenu svom kasko osiguraniku VB Leasing d.o.o. za vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je u vrijeme štetnog događaja upravljao ĐT, te da je predmet posl. broj: P-1239/2019 okončan sklapanjem sudske nagodbe na način da je dogovoreno kako na strani osiguranika tuženika postoji doprinos štetnom događaju u omjeru od 70%, a doprinos osiguranika tužitelja u omjeru od 30%, pa obzirom na dogovor stranaka, tužitelj potražuje 70% isplaćene štete zajedno s kamatama, odnosno iznos od sveukupno 49.230,10 kn/ 6.533,96 EUR-a[1] s pripadajućim zakonskim zateznim kamata, odnosno iznos od 34.892,35 kn (49.846,22 kn – 30%) s kamatom od 29. studenoga 2017. godine, 412,65 kn (589,50 kn – 30%) s kamatom od 29. studenoga 2017. godine i 13.925,10 kn (19.893,00 kn – 30%) s kamatom od 29. prosinca 2017. godine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja u bitnome navodeći da je od predmetne prometne nezgode (13. lipnja 2017.g.) u kojoj je oštećeno vozilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja pa do podnošenja tužbe prošlo više od tri godine, sve sukladno čl. 230 st. 1. ZOO-a i čl. 234. st. 6. ZOO- a, kao i da je čak i od dana kada je isplaćena šteta (28. studenoga 2017.g. i 28. prosinca 2017.g.) pa do podnošenja ove tužbe prošlo više od tri godine, odnosno da se predmetna nezgoda dogodila dana 13. lipnja 2017.g., a da je tužitelj prijavu štete za primio 20. rujna 2017.g., dok je procjenu i obračun totalne štete sačinio dana 19. prosinca 2017.g., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu dana 18. kolovoza 2021.g., dakle protekom tri godine od dana kada je tužitelj imao nesporna saznanja o opsegu i visini štete, te da je tužitelj već prilikom primitka prijave štete, a najkasnije prilikom sačinjenja procjene i obračuna totalne štete imao sve parametre vezane uz kako opseg štete tako i njezinu visinu, a sudska je praksa zauzela jasan stav da u takvim slučajevima trogodišnji zastarni rok počinje teći od navedenog dana, dok je tužba u ovome predmetu predana tek 18. kolovoza 2021.g., dakle izvan navedenog trogodišnjeg zastarnog roka. Ujedno, tuženik ističe da su netočni navodi tužitelja da bi šteta na njegovu vozilu bila prouzročena kaznenim djelom i da bi se na navedeno primjenjivao čl. 231. ZOO-a, budući da šteta na tužiteljevu vozilu nije prouzročena kaznenim djelom, obzirom da se kazneni postupak protiv osiguranika tuženika vodio zbog prouzročenja osobito teške tjelesne ozljede drugoj osobi, a da je osiguranik tuženika u odnosu na imovinsku štetu nastalu na vozilu mogao samo počiniti prekršaj, te da je čl. 227. st. 1. KZ-a određeno je da će se zatvorskom kaznom kazniti sudionik u prometu koji kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većih razmjera, pa zbog toga prouzroči tešku tjelesnu ozljedu druge osobe ili imovinsku štetu velikih razmjera, a da nesporno na vozilu osiguranika tužitelja nije nastala imovinska šteta velikih razmjera, kao i da je iz činjeničnog opisa kaznenog djela vidljivo je da se u istom spominje da se okrivljeniku stavlja na teret da je skrivio navedeno djelo na štetu ST i FT, a ne stavlja mu se na teret da bi počinio kazneno djelo kojim bi na vozilu kasko osiguranom kod tužitelja bila prouzročena imovinska šteta velikih razmjera. Podredno, tuženik osporava sve navode tužbe, kako u pogledu osnova, tako i visine tužbenog zahtjeva

3. Tijekom postupka, tužitelj je ustrajao kod tvrdnji iznesenih u tužbi, a tuženik je ustrajao kod navoda i prigovora iznesenih u odgovoru na tužbu.

4. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: presliku potvrde Policijske postaje Đakovo od 17. srpnja 2017. (list 6. - 7. spisa), presliku presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-162/2020 od 17. lipnja 2020. (list 8. – 18. spisa), presliku presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj: Pp P- 411/2019 od 03. studenoga 2020. (list 19. – 22. spisa), presliku presude Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu poslovni broj: P-2849/2017 od 06. prosinca 2017. (list 23. – 26. spisa), presliku police osiguranja automobilskog kaska broj: 004021054129 (list 27. – 30. spisa), presliku Općih uvjeta osiguranja automobilskog kaska tužitelja (list 31. - 44. spisa), presliku prijave štete iz osiguranja automobilskog kaska (list 45. – 48. spisa), presliku vozačke dozvole (list 49. – 50. spisa), presliku ovjerene punomoći (list 51. – 52. spisa), presliku osobne iskaznice (list 53. spisa), presliku odštetnog zahtjeva (list 55. – 56. spisa), presliku osobne iskaznice (list 57. - 58. spisa), presliku dopisa tužitelja (list 59. spisa), presliku računa ORYX GRUPE d.o.o. br. 3941-A-2 od 14. lipnja 2017. s privitkom (list 61.- 63. spisa), presliku procjene i obračuna totalne štete na vozilu osiguranika tužitelja (list 65. - 77. spisa), ispis fotografija vozila (list 79. - 95. spisa), presliku vansudske nagodbe od 22. prosinca 2017. (list 96. spisa), presliku izvatka prometa po računu tužitelja (list 98. - 101., 110.

– 111. spisa), presliku regresnog zahtjeva tužitelja (list 102. - 103. spisa), presliku dopisa tuženika (list 104. spisa), presliku sudske nagodbe od 30. srpnja 2021. (list 106. -107. spisa), ispis e-maila do 27. srpnja 2021. (list 108. spisa), dostavljenu sudsku praksu (list 121. - 151. spisa), presliku police osiguranja od automobilskog odgovornosti broj: 3010703063 (list 162. spisa), sud je također izvršio uvid u priklopljene spise Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1239/19 i P-1240/19, te kazneni spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-162/2020, te je sud proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću (list 174. - 177. i list 189. spisa).

5. Sud nije uzeo u obzir, temeljem odredbe čl. 461.a st. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19; dalje: ZPP) dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka ĆT, kao i za provođenjem prometnog vještačenja, oboje na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja, te eventualnog doprinosa osiguranika tužitelja nastanku istog, budući da je tuženik tek na pripremnom ročištu dana 12. srpnja 2022.g., predložio provođenje prethodno navedenih dokaza, a da se radi o sporu male vrijednosti, te imajući u vidu da je tuženik bio upozoren u smislu odredbe čl. 461.a ZPP- a, rješenjem kojim je pozvan dati pisani odgovor na tužbu od 08. listopada 2021.g, koje rješenje je isti zaprimio dana 11. listopada 2021. godine, pa je stoga po mišljenju ovog suda tuženik imao više nego dovoljno vremena za predložiti predmetne dokazne prijedloge, odnosno za predložiti dokaze kojim dokazuje svoje navode i to do pripremnog ročišta održanog dana 12. srpnja 2022.g., a što isti nije učinio isključivo svojom krivnjom.

6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka ST i FT, te svjedoka ĆT, kao i provođenjem prometnog vještačenja s rekonstrukcijom događaja, na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, kao nesvrsishodne i protivne načelu ekonomičnosti postupka, budući da je osiguranik tuženika pravomoćnom presudom kaznenog suda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-162/2020 od 17. lipnja 2020. proglašen krivim za izazivanje prometne nezgode koja je predmet ovog postupka, a kojom odlukom je sukladno čl. 12. st. 3. ZPP-a, ovaj sud vezan, pa stoga teret dokaza u odnosu na eventualni doprinos vozača vozila osiguranika tužitelja predmetnom štetnom događaju, u skladu s čl. 219. st. 1. ZPP-a, leži na tuženiku.

7. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. 8. Naime, predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.533,96 EUR-a, na ime 70% iznosa koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku za štetu nastalu na njegovu vozilu po polici kasko osiguranja, a koja šteta je nastala povodom predmetnog štetnog događaja, te za koji štetni događaj je odgovaran osiguranik tuženika.

9. Između stranaka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, aktivna legitimacija tužitelja, da je vozilo registarske oznake registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je sudjelovalo u predmetnoj prometnoj nezgodi bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, te da je stoga tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, već je između stranaka sporno da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja koje je predmet ovog postupka, te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

10. Odredba čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15; dalje: ZOO) propisuje da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

11. Odredba čl. 234. st. 6. ZOO-a propisuje da zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku, dok odredba čl. 230. st. 1. ZOO-a propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

12. Uvidom u presliku prijave štete iz osiguranja automobilskog kaska (list 45. – 48. spisa) i presliku procjene i obračuna totalne štete na vozilu osiguranika tužitelja (list 65. - 77. spisa), ovaj sud je utvrdio da je osiguranik tužitelja dana 20. rujna 2017.g tužitelju prijavio štetu po polici iz osiguranja automobilskog kaska na svom vozilu, a koja šteta je nastala povodom predmetnog štetnog događaja, te da je tužitelj napravio procjenu i konačni obračun totalne štete na vozilu svoga osiguranika dana 19. prosinca 2017. godine.

13. Dakle, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj dana 19. prosinca 2017..g. saznao za štetu nastalu na vozilu svoga osiguranika, a budući da je tužba podnesena dana 18. kolovoza 2021.g. to bi sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama nastupila zastara tužitelja potraživanja, s obzirom da je protekao rok od tri godine otkada su osiguranik tužitelja, a s njime i sam tužitelj saznali za štetu i štetnika.

14. Međutim, uvidom u presliku presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-162/2020 od 17. lipnja 2020. (list 8. – 18. spisa), te priklopljeni kazneni spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-162/2020, sud je utvrdio da je protiv osiguranika tuženika podignuta optužnica dana 02. studenoga 2017.g. radi počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu 13. lipnja 2017,g., opisano u čl. 227. st. 1., 2. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; dalje: KZ), te da je osiguranik tuženika presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-162/2020 od 17. lipnja 2020., a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj: Kž- 254/2020 od 27. listopada 2020., dakle pravomoćnom presudom proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u čl. 227. st. 1., 2. i 5. KZ-a, a koja prometna nezgoda je predmet ovog postupka, odnosno u kojoj nezgodi je nesporno nastala šteta na vozilu osiguranika tužitelja koja isplata je predmet ovog postupaka. Dakle, ovaj sud je utvrdio da je šteta na vozilu osiguranika tužitelja prouzročena u prometnoj nezgodi, za koje kazneno djelo izazivanja prometne nezgode je osiguranik tuženika pravomoćno proglašen krivim, pa je stoga ista prouzročena kaznenim djelom, čime u skladu s odredbom čl. 231. st. 1. i 2. ZOO-a kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, dok prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete. Nadalje, s obzirom da je za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u čl. 227. st. 1., 2. i 5. KZ- a, a za koje kazneno djelo e osiguranik tuženika pravomoćno proglašen krivim, propisana kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina, a da zastara kaznenog progona za to kazneno djelo sukladno čl. 81. st. 1. KZ-a iznosi 6 godina, to u skladu s odredbom čl. 231. st. 1. i 2. ZOO-a, nije nastupila zastara potraživanja tužitelja koja je predmet ovog postupka, budući da je podizanjem optužnica dana 02. studenoga 2017.g. protiv osiguranika tuženika prekinut tijek zastare kaznenog progona od šest godina, a kako je taj postupak pravomoćno okončan 27. listopada 2020. donošenjem presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj: Kž-254/2020 od 27. listopada 2020., to je tada ponovno započeo teći šestogodišnji zastarni rok u smislu čl. 231. st. 1. i 2. ZOO-a, koji do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari dana 18. kolovoza 2021.g., nije protekao, pa slijedom navedenog nije nastupila zastara potraživanja tužitelja koje je predmet ovog postupka.

15. Nadalje, a kako je to već prethodno navedeno, uvidom u priklopljeni kazneni spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-162/2020, sud je utvrdio da je pravomoćnom presudom kaznenog suda i to presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-162/2020 od 17. lipnja 2020., osiguranik tuženika proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u čl. 227. st. 1., 2. i 5. KZ-a, a koja prometna nezgoda je predmet ovog postupka, odnosno u kojoj nezgodi je nesporno nastala šteta na vozilu osiguranika tužitelja koja isplata je predmet ovog postupaka. Budući da je sukladno čl. 12. st. 3. ZPP-a, ovaj sud vezan prethodno navedenom pravomoćnom presudom kaznenog suda, u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti, to je sud utvrdio odgovornost osiguranik tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja.

16. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. Berislava Šimunovića (list 174. - 177. i list 189. spisa), a koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio, budući da je isti napravljen stručno, jasno, detaljno i argumentirano i u skladu s pravilima struke i znanosti, te na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora, ovaj sud je utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju dana 13. lipnja 2017. na vozilu osiguranika tužitelja nastala totalna (potpuna) šteta, koja svedena na dan isplate štete (28. studenoga 2017.) iznosi oko 69.899,44 kn tj. 9.277,25 EUR-a (1 EUR = 7,53450 kn).

17. Uvidom u presliku računa ORYX GRUPE d.o.o. br. 3941-A-2 od 14. lipnja 2017. s privitkom (list 61.- 63. spisa), sud je utvrdio da je isti račun glasni na osiguranika tužitelja za uslugu pruženu dana 13. lipnja 2017.g. koji se odnosi na vuču vozila osiguranika tužitelja koje je oštećeno u predmetnoj prometnoj nezgodi od istog dana, u ukupnom iznosu od 589,50 kn.

18. Uvidom u presliku izvatka prometa po računu tužitelja (list 98. - 101. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj isplatio isplatio štetu zbog oštećenja nastalih na vozilu i vuče vozila, nastalih uslijed predmetnog štetnog događaja u sveukupnom iznosu od 70.328,72 kn, kako slijedi: 28. studenoga 2017. iznos od 49.846,22 kn i iznos od 589,50 kn, te 28. prosinca 2017. iznos od 19.893,00 kn.

19. Dakle, slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 6.533,96 EUR-a, a koji iznos predstavlja 70% iznosa utvrđene visine štete na vozilu osiguranika tužitelja, kao i visine računa za vuču vozila osiguranika tužitelja, na ime štete nastale na vozilu osiguranika tužitelja povodom prometnog štetnog događaja, a imajući u vidu da tužitelj priznaje doprinos svog osiguranika predmetnom štetnom događaju u omjeru od 30 %.

20. Odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

21. Slijedom svega navedenog, to je sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a, valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti i presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

22. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, i to po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g., po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), te od 30. prosinca 2023.g. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu neposredno proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa je stoga glede zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, presuđeno kao u toč. I. izreke ove presude.

23. Odluka o troškovima postupka iz toč. I., II. i III. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 6.533,96 EUR-a i to: za sastav podneska od 19. siječnja 2024.g. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 4. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 19. prosinca 2024.g. u iznosu od 200,00 EUR- a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 42. OT- e), što ukupno iznosi 250,00 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18; dalje: ZOSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZOSP-a u iznosu od 55,89 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 111,79 EUR-a sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZOSP), te trošak prometnog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 878,35 EUR-a.

24. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22; dalje: ZID ZPP), u vezi odredbe čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

25. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

26. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 139,76 EUR-a, obzirom da pravilnom primjenom Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18; dalje: ZOSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZOSP-a, a u vezi vrijednosti predmeta spora u naznačenom iznosu od 6.533,96 EUR-a, tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u dosuđenom iznosu od 55,89 EUR-a, kao niti trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 139,76 EUR-a, budući da pravilnom primjenom Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje: Uredba), a u vezi Tar. br. 1. t. 1. Uredbe, te odredbi čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZOSP), isti ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u dosuđenom iznosu. Dakle, tužitelju nije priznat zatraženi trošak parničnog postupka u iznosu od 111,84 EUR-a, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

27. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude izreke presude.

28. Novčani iznosi navedeni u ovoj presudi iskazani su u valuti EUR i HRK, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

U Zagrebu 29. siječnja 2025. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku po pun.