Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1226/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o. Zagreb, Miševečka 15a, OIB: 15907062900, zastupan po Petru Petriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Petrić & Kajić iz Zagreba, protiv tuženika Cresco d.o.o. Zagreb, Divka Budaka 1 D, OIB: 10540286847, zastupan po Tadiji Mamiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šiško i partneri iz Splita, radi isplate, o dlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Povrv-2553/2021 od 27. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Povrv-2553/2021 od 27. svibnja 2022. u točkama I) i II) izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke održan je u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba pod posl. br. Ovrv-1707/2020 od 19.10.2020. kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 12.105,35 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose, dok je u toč. II) izreke naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.400,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a toč. III) izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom preostalog parničnog troška.

2. Protiv točke I) i II) citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), navodeći u bitnom da nije od tuženika kupovao toplinsku energiju jer da iz objektivnih razloga nije stupio u posjed predmetnog stana sve do 01.06.2021. Navodi da sa tužiteljem nije ugovorio isporuku toplinske energije, niti ju primio, već da mu je ista nametnuta silom propisa. Navodi da nije bio u posjedu stana u utuženom razdoblju, a kojeg je stekao kupnjom u ovršnom postupku pod posl. br. Ovr-4144/2019 i to ne svojom voljom, pa da ne može biti niti odgovoran za obveze koje su nastale prije njegovog faktičnog uvođenja u posjed zbog čega da nije dužan snositi utuženi trošak isporuke toplinske energije. Slijedom navedenog predlaže pobijanu presudu preinačiti ukidanjem platnog naloga u cijelosti uz naknadu parničnih troškova i troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom obračunate potrošnje toplinske energije za stambeni prostor na adresi [adresa] u [adresa] za razdoblje od listopada 2019. do svibnja 2020.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je tužitelj ovlašten na pružanje usluge isporuke toplinske energije

- da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine 14.05.2019. slijedom čega da je isti pasivno legitimiran u ovom postupku

- da je između tužitelja i predstavnika suvlasnika predmetne nekretnine na adresi [adresa] zaključen Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 189009201601 od 25.05.2016.

- da je tužitelj putem Obavijesti o izvršenoj promjeni krajnjeg kupca od 11.11.2019. obavijestio tuženika da će ga se evidentirati kao krajnjeg kupca, te da će se računi od listopada 2019. ispostavljati na njegovo ime

- da nisu od utjecaja navodi tuženika da nije bio u posjedu predmetne nekretnine, obzirom da o tome nije obavijestio tužitelja, pa isti nije imao saznanja o tome

- da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je platio utuženo potraživanje.

7. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbi čl. 2. st. 1. toč. 4., čl. 4. st. 7., čl. 12. st. 1. i 3., te čl. 13. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ( NN 35/14, 129/15, dalje Opći uvjeti) u svezi s čl. 9. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ) prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno održava na snazi platni nalog. Odluku o trošku donosi na temelju odredbe 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Isto tako pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo, te izveo pravilne zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga su žalbeni navodi neosnovani.

10. Naime, iz stanja u spisu nesporno proizlazi:

- da je tuženik u utuženom razdoblju bio zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine na adresi [adresa], u [adresa]

- da je tužitelj sa ovlaštenim predstavnikom suvlasnika navedene nekretnine zaključio Ugovor o potrošnji toplinske energije br. 189009201601od 25.05.2016. ( list 41-50 spisa ) u smislu čl. 4. naprijed navedenih Općih uvjeta kojim se tužitelj obvezao osigurati suvlasnicima predmetne nekretnine kao krajnjim kupcima kontinuiranu i pouzdanu opskrbu toplinskom energijom, a suvlasnici su se obvezali plaćati naknadu za pruženu uslugu opskrbe toplinskom energijom

- da je tužitelj u utuženom razdoblju pružao suvlasnicima predmetne nekretnine ugovorenu uslugu opskrbe toplinskom energijom

- da je tužitelj dopisom od 11.11.2019. ( list 36 spisa ) izvijestio tuženika da ga je kao vlasnika nekretnine evidentirao kao krajnjeg kupca toplinske energije, te ga obavijestio da će mu od listopada 2019. nadalje ispostavljati račune za toplinsku energiju

- da tuženik nakon primitka navedenog dopisa nije izvijestio tužitelja da nije u posjedu predmetne nekretnine.

11. Prema odredbi čl. 84. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( ( NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, pročišćeni tekst i 94/17, dalje ZV-a ) suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine dužan je snositi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, a kada dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.

12. Isto tako prema odredbi čl. 2. st. 2. toč. 4. naprijed navedenih Općih uvjeta krajnjim kupcem smatra se pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe, dok je prema odredbi čl. 4. st. 7. krajnji kupac na kojega se prenose prava i obveze dužan u roku od osam dana od dana nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijaviti kupcu toplinske energije svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije.

13. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da je obveznik plaćanja utužene naknade za toplinsku energiju vlasnik nekretnine, te da je isti dužan prijaviti svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije.

14. U konkretnom slučaju iz stanja u spisu proizlazi da je ovlašteni predstavnik suvlasnika zaključio sa tužiteljem Ugovor o potrošnji toplinske energije, pa se taj ugovor smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade u smislu čl. 11. st. 5. Zakona o tržištu toplinske energije (''Narodne novine'' broj 80/2013, 14/2014, 102/2014, 94/2015, 76/2018, 96/2018, 86/2019 ).

15. Nadalje nesporno proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju bio zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine, te da isti nakon primitka obavijesti od strane tužitelja da će ga se evidentirati kao krajnjeg kupca toplinske energije, odnosno obveznika podmirenja računa za razdoblje od listopada 2019. pa nadalje, nije izvijestio povratno tužitelja da nije u posjedu predmetne nekretnine, odnosno o promjeni koja ima utjecaj na ugovorni odnos u smislu naprijed citirane odredbe čl. 4. st. 7. Općih uvjeta.

16. Stoga u konkretnom slučaju odnos između tuženika kao nespornog vlasnika posebnog dijela predmetne nekretnine i treće osobe koja je bila u posjedu te nekretnine nije od utjecaja na obvezu tuženika spram tužitelja u svezi podmirenja isporučene toplinske energije, već se tuženik može u posebnom odgovarajućem postupku regresirati od te treće osobe.

17. Slijedom navedenog, a obzirom na utvrđeno činjenično stanje, žalbeni navodi u svezi stupanja u posjed predmetne nekretnine nisu osnovani.

18. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točci I) izreke ove presude.

19. Tuženik nije uspio sa žalbom, pa mu primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a nisu dosuđeni niti troškovi žalbenog postupka kako je odlučeno u točci II) izreke ove presude.

U Rijeci, 29. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec