REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl. br. P-579/2019-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliju odvjetniku iz Pule, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po OD Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 21. siječnja 2025.godine održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja te nenazočnosti punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 29. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnim sve odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu broj 346-50-003091 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili, a kojom odredbom se kamatna stopa za vrijeme otplate kredita mijenjala jednostranom odlukom banke.

Utvrđuju se ništetnim sve odredbe Ugovora o kreditu broj 346-50-003091 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili, a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, pa stoga te odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 3.468,37 Eura zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

(razlika kamata 641,78 eura)

-na iznos od 4,20 eur od 30.09.2007.g. do isplate,

-na iznos od 4,15 eur od 31.10.2007.g. do isplate,

-na iznos od 4,10 eur od 30.11.2007.g. do isplate,

-na iznos od 4,05 eur od 31.12.2007.g. do isplate,

-na iznos od 4,00 eur od 31.01.2008.g. do isplate,

-na iznos od 3,95 eur od 29.02.2008.g. do isplate,

-na iznos od 13,79 eur od 31.03.2008.g. do isplate,

-na iznos od 13,62 eur od 30.04.2008.g. do isplate,

-na iznos od 13,44 eur od 31.05.2008.g. do isplate,

-na iznos od 13,25 eur od 30.06.2008.g. do isplate,

-na iznos od 13,06 eur od 31.07.2008.g. do isplate,

-na iznos od 12,87 eur od 31.08.2008.g. do isplate,

-na iznos od 12,69 eur od 30.09.2008.g. do isplate,

-na iznos od 12,49 eur od 31.10.2008.g. do isplate,

-na iznos od 12,29 eur od 30.11.2008.g. do isplate,

-na iznos od 14,95 eur od 31.12.2008.g. do isplate,

-na iznos od 14,70 eur od 31.01.2009.g. do isplate,

-na iznos od 14,46 eur od 28.02.2009.g. do isplate,

-na iznos od 14,21 eur od 31.03.2009.g. do isplate,

-na iznos od 18,36 eur od 30.04.2009.g. do isplate,

-na iznos od 18,02 eur od 31.05.2009.g. do isplate,

-na iznos od 17,69 eur od 30.06.2009.g. do isplate,

-na iznos od 17,35 eur od 31.07.2009.g. do isplate,

-na iznos od 17,01 eur od 31.08.2009.g. do isplate,

-na iznos od 16,67 eur od 30.09.2009.g. do isplate,

-na iznos od 16,32 eur od 31.10.2009.g. do isplate,

-na iznos od 15,97 eur od 30.11.2009.g. do isplate,

-na iznos od 15,61 eur od 31.12.2009.g. do isplate,

-na iznos od 15,25 eur od 31.01.2010.g. do isplate,

-na iznos od 14,89 eur od 28.02.2010.g. do isplate,

-na iznos od 14,52 eur od 31.03.2010.g. do isplate,

-na iznos od 14,15 eur od 30.04.2010.g. do isplate,

-na iznos od 13,77 eur od 31.05.2010.g. do isplate,

-na iznos od 13,39 eur od 30.06.2010.g. do isplate,

-na iznos od 13,01 eur od 31.07.2010.g. do isplate,

-na iznos od 12,63 eur od 31.08.2010.g. do isplate,

-na iznos od 12,23 eur od 30.09.2010.g. do isplate,

-na iznos od 11,84 eur od 31.10.2010.g. do isplate,

-na iznos od 11,84 eur od 30.11.2010.g. do isplate,

-na iznos od 11,04 eur od 31.12.2010.g. do isplate,

-na iznos od 10,63 eur od 31.01.2011.g. do isplate,

-na iznos od 10,21 eur od 28.02.2011.g. do isplate,

-na iznos od 9,79 eur od 31.03.2011.g. do isplate,

-na iznos od 9,38 eur od 30.04.2011.g. do isplate,

-na iznos od 8,95 eur od 31.05.2011.g. do isplate,

-na iznos od 8,52 eur od 30.06.2011.g. do isplate,

-na iznos od 8,09 eur od 31.07.2011.g. do isplate,

-na iznos od 7,65 eur od 31.08.2011.g. do isplate,

-na iznos od 7,20 eur od 30.09.2011.g. do isplate,

-na iznos od 6,76 eur od 31.10.2011.g. do isplate,

-na iznos od 6,31 eur od 30.11.2011.g. do isplate,

-na iznos od 5,85 eur od 31.12.2011.g. do isplate,

-na iznos od 5,39 eur od 31.01.2012.g. do isplate,

-na iznos od 4,93 eur od 29.02.2012.g. do isplate,

-na iznos od 4,45 eur od 31.03.2012.g. do isplate,

-na iznos od 3,98 eur od 30.04.2012.g. do isplate,

-na iznos od 3,49 eur od 31.05.2012.g. do isplate,

-na iznos od 3,01 eur od 30.06.2012.g. do isplate,

-na iznos od 2,52 eur od 31.07.2012.g. do isplate,

-na iznos od 2,03 eur od 31.08.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,22 eur od 24.09.2012.g. do isplate,

(razlika valute 2.826,59 eura)

-na iznos od 0,91 eur od 29.02.2008.g. do isplate,

-na iznos od 20,47 eur od 30.09.2008.g. do isplate,

-na iznos od 0,03 eur od 31.10.2008.g. do isplate,

-na iznos od 20,94 eur od 31.12.2008.g. do isplate,

-na iznos od 21,06 eur od 31.01.2009.g. do isplate,

-na iznos od 15,95 eur od 28.02.2009.g. do isplate,

-na iznos od 17,25 eur od 31.03.2009.g. do isplate,

-na iznos od 13,21 eur od 30.04.2009.g. do isplate,

-na iznos od 13,11 eur od 31.05.2009.g. do isplate,

-na iznos od 11,01 eur od 30.06.2009.g. do isplate,

-na iznos od 11,96 eur od 31.07.2009.g. do isplate,

-na iznos od 10,54 eur od 31.08.2009.g. do isplate,

-na iznos od 12,18 eur od 30.09.2009.g. do isplate,

-na iznos od 12,64 eur od 31.10.2009.g. do isplate,

-na iznos od 15,57 eur od 30.11.2009.g. do isplate,

-na iznos od 19,83 eur od 31.12.2009.g. do isplate,

-na iznos od 20,66 eur od 31.01.2010.g. do isplate,

-na iznos od 27,17 eur od 28.02.2010.g. do isplate,

-na iznos od 25,63 eur od 31.03.2010.g. do isplate,

-na iznos od 25,75 eur od 30.04.2010.g. do isplate,

-na iznos od 40,20 eur od 31.05.2010.g. do isplate,

-na iznos od 44,03 eur od 30.06.2010.g. do isplate,

-na iznos od 53,74 eur od 31.07.2010.g. do isplate,

-na iznos od 54,04 eur od 31.08.2010.g. do isplate,

-na iznos od 45,45 eur od 30.09.2010.g. do isplate,

-na iznos od 56,40 eur od 31.10.2010.g. do isplate,

-na iznos od 72,38 eur od 30.11.2010.g. do isplate,

-na iznos od 74,16 eur od 31.12.2010.g. do isplate,

-na iznos od 69,54 eur od 31.01.2011.g. do isplate,

-na iznos od 65,75 eur od 28.02.2011.g. do isplate,

-na iznos od 64,27 eur od 31.03.2011.g. do isplate,

-na iznos od 79,60 eur od 30.04.2011.g. do isplate,

-na iznos od 92,62 eur od 31.05.2011.g. do isplate,

-na iznos od 100,81 eur od 30.06.2011.g. do isplate,

-na iznos od 114,71 eur od 31.07.2011.g. do isplate,

-na iznos od 89,27 eur od 31.08.2011.g. do isplate,

-na iznos od 86,85 eur od 30.09.2011.g. do isplate,

-na iznos od 87,12 eur od 31.10.2011.g. do isplate,

-na iznos od 90,16 eur od 30.11.2011.g. do isplate,

-na iznos od 97,88 eur od 31.12.2011.g. do isplate,

-na iznos od 99,06 eur od 31.01.2012.g. do isplate,

-na iznos od 96,20 eur od 29.02.2012.g. do isplate,

-na iznos od 96,91 eur od 31.03.2012.g. do isplate,

-na iznos od 99,38 eur od 30.04.2012.g. do isplate,

-na iznos od 98,14 eur od 31.05.2012.g. do isplate,

-na iznos od 95,82 eur od 30.06.2012.g. do isplate,

-na iznos od 95,73 eur od 31.07.2012.g. do isplate,

-na iznos od 88,63 eur od 31.08.2012.g. do isplate,

-na iznos od 261,87 eur od 24.09.2012.g. do isplate,

po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od 01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), za period od 1.8.2015.godine pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženoj da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos 2.675,00 eura zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama iz članka 29 st. 2 ZOO-a koje na navedeni iznos teku počev od 29.1.2025.godien pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

IV Odbijaju se, tužitelj prema tuženoj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška preko iznosa priznatog u stavku III izreke presude sa kamatom na isti, te tužena prema tužitelju u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovani.

r i j e š i o  j e

Dopušta se objektivna preinaka tužbe (kondmenatoran dio) sukladno nedatumiranom podnesku tužitelja na listovima 359 do 363 spisa.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu kojim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti, da pojedinačno nisu pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi te nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamate, da se od početka kredita pa nadalje kamatna stopa u nekoliko navrata povećavala što je za posljedicu imao povećanje mjesečnih anuiteta. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.god., pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. god. te posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018. god., koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača a kojom se utvrđuje: ništetnost odredbe ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope, ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica i anuiteti kredita veže za valutu švicarskog franka, obvezujuća je u pojedinačnim sudskim postupcima koje svaki korisnik kredita pokrene protiv banke. Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Prema mišljenju tužitelja u konkretnom slučaju radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba se primijeniti početni tečaj švicarskog franka koji je na dan sklapanja predmetnog ugovora bio važeći prema tečajnoj listi Hypo Alpe Adria Bank d.d. obzirom su jedino navedeni parametri tužitelju bili poznati prilikom sklapanja ugovora. Slijedom navedenog tužitelj je predložio sudu donijeti odluku u kojoj će prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev kojeg je tijekom postupka u konačnici specificirao na str. 359 do 363 spisa.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe iz razloga kako je objašnjeno u nastavku. Istaknuo je prigovor zastare te da se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Tuženik ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž- 6632/2017, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Revt-249/2014 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku te da su Sudovi su u citiranim kolektivnim sporovima ocijenili ništetnima odredbe ugovorâ o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno o valutnoj klauzuli, iz razloga što takve odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra da tužitelj nema pravni interes za donošenje deklaratorne presude o utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu, da tužba uopće ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu, pa tako ne sadrži niti onaj minimalni činjenični opis predmetnih okolnosti koje su relevantne za ovaj slučaj, da osporava da bi sudovi bili vezani za utvrđenja iz presude VTSRH u predmetu potrošač, da je tužitelj mogao birati između kredita s valutnom klauzulom u eur ili chf stoga da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama, te da je tužitelj donio odluku da je za njega prihvatljivija opcija u chf valuti, da je prema pozitivnim propisima bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev, tijek zateznih kamata. Slijedom navedenog tuženik je predložio odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima 9-10 spisa, izvansudski nalaz vještaka na listu 62 spisa, dokumentacija na listovima 169-258 spisa, 275-277 spisa-iskaz tužitelja, 279-306 spisa, 309-326 spisa- nalaz vještaka, 328-333 spisa, 354-355 spisa.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj (deklaratoran i kondemnatoran), koji je glede kondemnacije specificiran sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke u podnesku na str. 360 do 363 spisa osnovan je u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih dokaza u spisu nije sporna činjenica da su parnične stranke dana 21. 11.2006.godine zaključile Ugovor o kreditu broj ugovora 346-99/2006327 koji prileži na listovima 327 do 332 spisa, u daljnjem dijelu teksta predmetni ugovor, kojim ugovorom je tužena kao davatelj kredita odobrila tužitelju kao korisniku kredita iznos od 26.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe Adria banke važećem na dan korištenja kredita, list 327 spisa članak 2 ugovora. Člankom 4 predmetnog ugovora kredit je odobren na rok otplate od 6 godina, str. 327 spisa.

6.Nije sporna činjenica da je dana 22.11.2026.godine predmetni ugovor ovjerio javni bilježnik pod brojem ovjere OU -868/06.

7. Nije sporna činjenica da je temeljem članka 3. predmetnog ugovora ugovorena redovna kamata od 5,25%- dekurzivno godišnje, te da je ugovorena valutna klauzula u kojima se glavnica i anuiteti veću za valutu švicarskog franka na način kako je to i navedeno u deklaratornom dijelu tužbenog petita. Stoga nije sporna činjenica da je predmetni kredit ugovoren u valuti CHF tj. da je glavnica vezana za Švicarski franak. Nije sporna činjenica predmetni kredit nije konvertiran, što proizlazi i iz iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke, a što je i tužena učinila nespornim na ročištu od 12.12.2024.godine list 2 tog zapisnika. Nije sporna činjenica da je na ročištu od 21.3.2024.godine tužena odustala od saslušanja osobnog bankara , list 272 spisa te da se i tužena na ročištu od 21.1.2025.godine izričito suglasila da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu.

8. Nije sporna činjenica koja je vidljiva i iz sadržaja predmetnog ugovora na str. 327 do 332 spisa, da je predmetni ugovor pisala banka tj. pravni prednik tuženika što je potvrđeno iskazom samog tužitelja, a isto je vidljivo i iz samog sadržaja predmetnog ugovora gdje se vidi naziv pravnog prednika tužene.

9. Nije sporna činjenica da na listovima 282 do 284 spisa prileži otplatni plan za predmetni ugovor o kreditu.

10. Nije nadalje sporna činjenica da na listovima 287 do 297 spisa prileži pregled prometa po predmetnom kreditu, dok na str. 298 do 300 spisa prileži o . otplatni plan od 23.11.2006.godine, a na str. 290 obavijest pravnog prednika tužene upućene tužitelju vezano za promjenu kamatne stope.

11. Sve navedene činjenice proizlaze iz postojećih dokaza u spisu.

12. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari cijeneći sadržaj odgovora na tužbu jest pitanje osnovanost osnove i visine tužbenog zahtjeva. Sporno je nadalje pitanje da li tužitelj traži kroz ovu parnicu da mu se prizna da je ugovorena fiksna kamatna stopa , da li je nepoštena ugovorna odredba predmetnog ugovora i to dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnom odredbi o ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka u kojima s glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka. U svezi s tim sporno je pitanje da Odluka iz predmeta Pž-7129/13 se može odnositi na ovaj slučaj vezano za granice pravomoćnosti. U svezi s tim sporan je i prigovor zastare. Sporno je i pitanje da li predmetni ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor te da li tužitelj ima pravni interes za podnošenjem deklaratorne tužbe.

13. Nadalje, vezano za istaknuti prigovor zastare isti je bio neosnovan u cijelosti.

14. Naime, vezano za to pravno pitanje i u revizijskog odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2245/17 od 20.3.2018. zauzeto je između ostalog i pravno stajalište da prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tužba je podnesena 4.4.2012.godine u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda RH PŽ- 7129/13 od 13.6.2014.godine) dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a radi se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava koja je podnesena 4.4.2012. godine, da je presuda prvostupanjska Trgovačkog suda Zagreb P-1401/2012 donesena 4.7.2013. , da je presuda Visokog trgovačkog suda Pž- 7129/13 donesena 13.6.2014. pa je ista u tom dijelu postala pravomoćna upravo 13.6.2014. (a ista je prošla i kontrolu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 od 9.4.2015. godine) a kako je tužba tužitelja zaprimljena dana 4.6.2019.godine to nije nije protekao petogodišnji zastarni rok. Konačno vezano za valutnu klauzulu, što je predmetom ovog spora, vrijedi analogno sve ono što je prethodno navedeno s time što valja za taj dio tražbine vezano za prekid zastare uzimati datum 14.6.2018.godine sukladno odluci Visokog trgovačkog suda Pž-6632 /2017. ,a što je potvrđeno kroz odluku Vrhovnog suda Rh rev 2221/2018-11 od 3.9.2019.godine, zbog čega niti od 14.6.2018. godine pa do 4.6.2019.godine kad je bila podnesena tužba u ovompredmetu, nije protekao rok iz čl. 225 ZOO-a (petogodišnji zastarni rok) budući se radi o kondikcijskoj tužbi pa ni za tu tražbinu tužitelja nije nastupila zastara. Osim toga sukladno i recentnoj praksi Vrhovnog suda RH sa sjednice Građanskog odjela VSRH 2724 od 27.5.2024.godnie u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190 i 191 ZPP-a) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Stoga je valjalo odbiti prigovor zastare kao neosnovan. Isto tako sukladno članku 190 i 191 valjalo je dopustiti rješenje objektivnu preinaku tužbe i iz razloga svrsishodnosti, te odlučiti kao u izreci rješenja.

15. Nadalje, i u revizijskog odluci Rev-2245/17-2 od 20.3.2018. jasno se navodi (list 7 i 8 obrazloženja) da vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u smislu članka 241 ZOO-a, a isto tako se radi o restitucijskom zahtjevu iz ništetnih ugovora na koje se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske u istoj odluci zaključuje da u nedostatak posebnih zakonskih odredbi koje bi izrazito uređivale prekid zastare zbog pokretanje postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprečava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava revizijski sud nalazi da je vođenje kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske predstavljaju supsidijarni izvor prava kojeg prihvaća u cijelosti i ovaj sud.

16. Stoga budući je došlo prekida zastare zastarni rok je ponovno počeo teći u odnosu na preplaćenu kamatu donošenjem odluke Visokog Trgovačkog suda RH Pž- 7129/13 od 13.6.2014.godine točnije 14.6.2014.godine ( tom smislu ide i Gž- 1616/2019 od 18.6.2020.godine –presuda Županijskog suda u Osijeku), a u odnosu na valutnu klauzulu od 14.6.2018.godine, pa kako je ponavlja se predmetna tužba zaprimljena na sudu dana 4.6.2019.godine to nije istekao petogodišnji zastarni rok.

17. U odnosu na pravni interes tužitelja tužitelj je u ovoj pravno stvari podnio ne samo deklaratornu nego i kondemnatornu tužbu zbog čega nema mjesta primjeni članka 187 ZPP-a. No i neovisno o navedenom ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, članka 326 st. 1 ZOO-a osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326 st. 1 ZOO-a. Opisano pravno stajalište izraženo je i u Revizijskoj odluci Vrhovnog suda RH Rev-2868/2018 od 12.2.2019.godine.

18. U odnosu na meritum spora tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka u konačnici specificirao svoj kondemnatoran tužbeni zahtjev u nedatumiranom podnesku na listovima 359 do 363 spisa (zprimljen 13.12.2024.godine.

19. Sukladno recentnoj sudskoj praksi primjerice presude Županijskog suda Pula Gž-520/2018 od 10.6.2019., a takvo pravno stajalište je u suglasju i s pravnim stajalištem većine Županijskih sudova te pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4.7.2013. i presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14 od 9.4.2015. u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pokrenutom tužbom u smislu čl. 502.a ZPP-a utvrđena je povreda propisana Zakonom o zaštititi potrošača i ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i u odnosu na tuženika za ugovore sklopljene u razdoblju od 10.9.2013. do 31.12.2013. godine. I prema čl. 138.a ZZP-a propisano je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštita potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

20. Isto tako i člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 57/11, 25/13, 89/14, 70/19) dalje u tekstu ZPP, propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st 1. ovog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Opisano se navodi u kontekstu brojnih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske a vezano za istu činjeničnu i pravnu problematiku kao i u ovom sporu.

21. Tako je primjerice u rješenju Revt-575/16 od 3.10.2017. kojim je bila ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. ali samo u dijelu u kojem je bilo odlučeno o zahtjevu tužitelja upravljenom na utvrđenje povrede kolektivnih prava i interesa potrošača-korisnika kredita od strane svih tuženika banaka time što su banke u potrošačkim ugovorima o kreditu koristile nepoštene ugovorne odredbe u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu CHF čemu se nije pojedinačno pregovaralo Vrhovni sud Republike Hrvatske je polazeći od ranije ukidne odluke Ustavnog suda RH od 13.12.2016. određeno ukazao drugostupanjskom sudu i na daljnja sporna pitanja vezano za primjenu čl. 81. i 84. ZZP03 odnosno odredbi čl. 96. i čl. 99. ZZP/07 (test poštenosti ugovornih odredbi) i njihovom tumačenju u duhu prava Europske unije ocijeniti osnovanost ili ne tog zahtjeva tužitelja. Drugostupanjski sud je postupajući po tom ukidnom rješenju utvrdio da vezano za pregovaranju odnosno sklapanje s klijentima ugovora o kreditu o kojima je glavnica kredita bila vezana u valuti CHF vezano za sklapanje tih ugovora o kredita s ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banaka da su te ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kredita svih tuženik banaka bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošača. Štoviše navedeni drugostupanjski sud je utvrdio i da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF te da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Utvrđeno je da su tužene kao banke imale sva saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju CHF prema kuni na štetu potrošača te su ih unatoč tome poticale na sklapanju ugovora o kredita s valutnom klauzulom u CHF ste da su time banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Sve opisano je ponovljeno i u revizijskoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev -2221/2018 od 3.9.2019. godine, list 25 obrazloženja iste.

22. Vezano za navode tužene kako iz odgovora na tužbu tako i tijekom postupka koji bi se u bitnom mogli svesti na tvrdnju da nije točno da nisu postojali egzaktni parametri prilikom promjena kamatne stope, tvrdnji da je tužitelj svjesno odabrao kredit u valuti CHF, da je u konkretnom slučaju bilo više nepredvidivih faktora na koje tuženik nije mogao utjecati vezano za rast CHF u odnosu na kunu jer da se radilo o neočekivanim faktorima (da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidljiva, tj. da tuženik nije mogao pouzdano promijeniti kretanje CHF tečaja itd.), zatim tvrdnji da se radi o odredbama o valutnoj klauzuli koje su jasne, uočljive i razumljive te da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je također bila tužitelju jasno uočljiva te da nije postojala neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da su postojale odluke banke te drugi opći akti temeljem kojih je mijenjana visina kamatne stope što je određeno sukladno tekućim tržišnim prilikama, cijeni novca i kapitala na domaćem i inozemnom tržištu proveden je dokaz i saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.

23. Iz životnog i objektivnog iskaza tužitelja saslušanog kao parnične stranke na ročištu od 8.05.2022. godine, listovi 275 do 276 spisa potvrđeno je u bitnom daje rata u početku bila 1.900,00 kn a onda je skočila na 2.900,00 kuna, da mu je kredit trebao za kupnju automobila, da je imao prije stari auto koji se često kvari te da mu je taj auto trebao za osobne potrebe, da je kod prednika tuženik uzeo ovaj ugovor jer je bio nekako najpovoljniji, da se raspitivao kod drugih banaka, da je prije ovog ugovora imao kredit ali mu se čini bili ili HRD ili HRK te da se radilo o nenamjenskom gotovinskom kreditu. Tužitelj je iskazao da je banka sačinila ovaj ugovor o kreditu, da mu je bankarska službenica rekla je da je najpovoljnija valuta, bila je ponuda u kuni, euru i švicarcu, da je bilo govora da je najpovoljniji i najsigurniji, da je bio najpovoljniji jer je kamata bila niska. Bankarska službenica mu je upravo tako prezentirala da je to najpovoljniji kredit te kredit nije konvertirao te ga je otplatio koji je bio na 6 godina. Na upit da li mu je bankarska službenica rekla temeljem kojih parametara će se mijenjati kamatna stopa odgovorio je da se ne može sjetiti, na upit da li mu je nešto objašnjavala nešto vezano za karakteristiku chf kao valute odgovori je je da rekla da je to sigurna valuta i njemu je to bilo dovoljno. Naveo je da nije očekivao ovakvu promjenu anuiteta. Ugovor je potpisao kod javnog bilježnika i koliko se sjeća niti javni bilježnik mu nije ništa objašnjavao ovo što mu je objašnjavala bankarska službenica.

24. Sud prihvaća iskaz tužitelja u cijelosti jer je isti bio životan, spontan i iskren (blagodat načela neposrednosti), te u suglasju s postojećim dokazima u spisu kojima sud pridaje vjeru a tužena suprotno nije dokazala, to tim više što je tužena na ročištu od 21.3.2024.godine odustala od saslušanja predložene svjedokinje, a na ročištu od 21.1.2025.godine izričito se suglasila da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu.

25. Sukladno postojećim dokazima u spisu potvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu na listovima 327 do 332 spisa sastavila banka (što je potvrđeno i iskazom tužitelja) te da je tužitelju trebao kredit isključivo za kupnju osobnog vozila koji mu je trebao za osobne potrebe (članak 3 Zakona o zaštiti potrošača ZZP NN 96/03) što proizlazi iz njegovo jasnog iskaza. Teret suprotnog dokaza ležao je na strani tužene.

26. Na temelju analize iskaza tužitelja kao i postojećih pisanih dokaza u spisu ocjena je ovog suda da su ispunjene pretpostavke iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača NN 96/03 koji se primjenjivao u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu od 21.11.2006. godine. Naime prema tom članku propisano je u stavku 1. da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, člankom 87. st 1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

27. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva, a što je predmet ovog spora, u bitnom na tvrdnji da je tužena kao banka (pravni prednik tužene što i nije sporno op.a.) njemu kao potrošaču nametnula sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF na način koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja zbog čega je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj, a njegova je ugovorna obveza zbog ovisnosti o tom elementu postala rizična, nejasna i neodrediva. Tužitelj stoga smatra da je opisano ponašanje tužene banke dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Tužitelj je stoga u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu kojeg je glede kondemnacije specificirao sukladno nalazu i mišljenju vještaka zatražio između ostalog da se utvrde i ništetnim dijelova ugovora o predmetnom kreditu kako je i naveo u svojem deklaratornom petitu, a vezano za prethodno iznesenu problematiku.

28. Postojeći dokazi u spisu ukazuju da je tužena (točnije njezina pravna prednika op.a.) "servirala" tužitelju predmetni ugovor o kreditu u valuti CHF kroz jasno danu mu ponudu i to na unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane banke te da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj tog ugovora i to kako na ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (što nije predmetom ove parnice) tako ni na odredbe kojima se glavnica veže za valutu CHF te se o istima nije pojedinačno pregovaralo. Opisano je uostalom potvrđeno kroz objektivan iskaz tužitelja kao parnične stranke. Postojeći dokazi u spisu naročito financijsko vještačenje, o kojem će kasnije biti riječi, potvrđuje da je došlo od strane banke i do jednostranih i netransparentnih izmjena što je rezultiralo pretplatom i u tom dijelu od strane tužitelja što je razvidno i iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke list 309 do 326 spisa vezano za taj osnov. U takvom kontekstu odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli koje je tužitelj unaprijed prihvatio i s kojima se suglasio, a glede kojih se suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije pojedinačno pregovaralo po ocjeni ovog suda uzrokovalo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja i tužene kao ugovornih strana ali na štetu tužitelja kao potrošača zbog čega su te odredbe nepoštene. Upravo zbog navedenog vezano za ugovaranje valutne klauzule u CHF tužena se kao banka nije pridržavala u tom dijelu načela savjesnosti i poštenja jer se niti o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo te banka nije vodila računa o interesima tužitelja kao potrošača budući mu nije dala osnovne i nužne informacije o rizicima pregovaranja iz spomenutih ugovornih odredbi što je uzrokovalo znatnu neravnotežu na štetu tužitelja zbog čega su i u tom dijelu ništetne ugovorne odredbe u kojima je valutna klauzula vezana za CHF.

29. Stoga su po ocjeni ovog suda ništetne i odredbe glede valutne klauzule u kojima je valuta vezana za glavnicu Švicarskog franka , kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banke s obzirom da je u takvoj situaciji prepušteno banci da samostalno odlučuje o promjeni kamatne stope a da pri tom, nisu predočeni nikakvi elementi u vidu parametara o kojima će ovisiti promjena te kamatne stope.

30. Naime, vezano za ugovorne odredbe u kojima su stranke ugovorile valutne klauzulu vezano za CHF naglašava se da je ovdje odlučno ponašanje tužene kao banke koja je financijska ustanova i koja je, što je bitno naglasiti, znala odnosno po redovom tijeku stvari mogla znati da u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne izmjene u kretanju tečaja CHF s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora i okolnosti kako u gospodarstvu Republike Hrvatske tako i globalno a što će izvjesno i izgledno utjecati na tečaj CHF prema kuni u tom budućem razdoblju. Tužena kao financijska institucija je takve informacije uskratila tužitelju prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora o kredita zbog čega je tužitelj bio i onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem ugovora o kredita s navedenim odredbama a vezano za obim njegovih obveza i što je bitno naglasiti i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Nadalje, ukazuje se da prilikom ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke i o valutnoj klauzuli koja je vezano za CHF potrebno je imati u vidu da su obje ugovorne odredbe sastavni dio standardnog ugovora o kreditu na unaprijed sastavljenom obrascu od strane tužene, da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te da tužitelj kao potrošač nije mogao imati utjecaja na njihov sadržaj, te da je potrebito sagledati da je tim ugovornim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelu savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava koje tužitelj objektivno gledano u vrijeme zaključenja tog ugovora nije mogao sagledati kao cjelinu.

31. U pravnom smislu učinak nepoštenih ugovornih odredbi djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja ugovor pa se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača (imenovani je jasno iskazao da je predmetni ugovor o kreditu trebao za rješavanje stambenog pitanja-izgradnju kuće a ne nešto treće članak 3 ZZP ) ona nikad nije ni bila ugovorena i ne može imati učinak (u tom smislio ide i presuda Europskog suda za ljudska prava GŠŽ i IŠŽ protiv Cjasaur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria Say spojenim predmetima C 154/15, C 307/15 i C 308/15 u kojima je Europski sud definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite o nepoštenoj odredbi.

32. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za tužitelja je kao potrošača nastalo subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa temeljem takvih ugovornih odredbi i pozivom na čl. 1111. u svezi s čl. 1115. ZOO (NN 35/05). Povratno predmetni ugovor kreditu neovisno o navedenim ugovornim odredbama koje su ništetne te uzrokuju samo djelomičnu ništetnost tog ugovora sadrži sve druge bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost zbog čega te ugovorne odredbe ne dovode do ništetnosti cijelog ugovora.

33. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjao je utvrditi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva.

34. Naime, sukladno obrazloženom i temeljem čl. 324. ZOO-a u svezi s čl. 87. st 1. ZZP/03 valjalo je prihvatiti deklaratoran tužbeni zahtjev odnosno utvrditi da su ništetne ( bez pravnog učinka) navedene ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu od 21.11. 2006.godine a sve na način kako je to sadržajno navedeno u stavku I izreke ove presude u tom dijelu da se sve ne ponavlja a tužitelj ima i pravni interes i u smislu pravnog stajališta izraženog u Rev-2868/2018-2 od 12.2.2019.godine.

35. Poradi utvrđivanja visine tražbine proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Goranke Šmer Maraš u pisanom nalazu i mišljenju na listovima 309 do 326 spisa a koji nalaz i mišljenje je imenovana vještakinja i usmeno izložila na ročištu od 12.12.2024. godine, listovi 354 do 355 spisa koji nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća i ovaj sud budući je isti sačinjen sukladno pravilima struke.

36. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještakinja je navela da razlike stvarno plaćene kamate iz CHF kredita i početne kunske kamate iz početnog otplatnog plana za CHF kredit (samo pozitivne razlike) ukupno iznose *641,78 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 5. Nadalje je navela da razlike stvarno naplaćenog tečaja CHF i početnog tečaja CHF (samo pozitivne razlike) ukupno iznose *2.826,59 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6. Dakle, ukupna pretplata po kreditu po osnovi preplaćene kamate i preplaćenog tečaja CHF (samo pozitivne razlike) ukupno iznosi *3.468,37 EUR list 326 spisa.

37. Cjelokupni nalaz i mišljenje vještakinja je izložila na ročištu od 112.12.204.godine ustrajući u istom. Vezano za primjedbe tuženika vještakinja je iskazala citira se: "u odnosu da je nalaz i mišljenje neodređen i da ne obrazlažem način izračuna očitujem se kako sam na st 9 nalaza detaljno obrazložila metodu izračuna a isto tako Tabelama izračuna u zaglavlju istih navela računske operacije koje sam vršila za izračun. U odnosu na primjedbu da sam trebala uzeti u obzir negativne razlike s osnova promjene tečaja i pozitivne razlike umanjiti za negativne očitujem se kako mi isto nije određeno zadaćom već samo utvrditi pozitivne razlike. U odnosu na primjedbu kako je vještačenje trebalo provesti na način da se za izračun koristi promjenjiva kamatna stopa koje je vrijedila za unske kredite očitujem se kako mi takav izračun nje određen zadaćom. Na upit da li mi je uopće dostavljen podatak a vezano za saznanje o visini kamatne stope na kunske kredite za to razdoblje odgovaram da nije" završen citat. Nakon usmenog izlaganja nalaza vještakinje tuženik više nije imao primjedbi i pitanja.

38. Sud prihvaća u cijelosti nalaz i mišljenje imenovane vještakinje koji je sačinjen sukladno pravilima struke, ali i postojećim dokazima u spisu.

39.Sukladno svemu prethodno obrazloženom podneskom na str. 359 do 363 spisa tužitelj je sukladno nalazu vještakinje specificirao svoj kondemnatoran tužbeni zahtjev na isplatu ukupnog iznosa od 3.468,37 eura (ili s osnova razlike stvarno plaćene kamate iznos od 641,78 eura, a s osnova preplaćenog iznosa uslijed rasta tečaja iznos od 2.826,59 eura ili zbrojeno 3.468,37 eura i to sve prema pojedinačno utvrđenim i zbrojenim iznosima listovi 319 do 324 spisa (zadnja kolona tabela).Stoga je valjalo obvezati tuženu da tužitelju isplati s oba osnova ukupno zbrojeni iznos od 3.468,37 eura, sukladno svim pojedinačno zbrojenim iznosima, stav II izreke ove presude.

40. Tužitelju sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a pripada i propisana zakonska zatezna kamata koja na navedeni iznos pretplata teče od dospijeća tj. prema datumima kako je to specificirano u stavku II izreke ove presude, a kako je to utvrđeno nalazom vještakinje financijske struke sukladno članku 29. st. 2. ZOO-a pa do isplate da se sve ne ponavlja, sukladno specifikaciji vještakinje listovima 319 do 324 spisa tabela broj 5 i 6 zadnja kolona.

41. Tužena je smatrala da je od iznosa tzv. pozitivnih razlika trebalo odbiti i iznose negativnih razlika u onim razdobljima kad je tužitelj plaćao manje anuitete. Vezano za navedeno postoji proturječna sudska praksa Županijskih sudova. Tako primjerice u presudi Gž-1043/2021-1 od 16.9.2021.godine (kojom je zbog toga i preinačena prvostupanjska presuda) se doista ukazuje iz obrazloženja u bitnom da je prema pravilima o stjecanju bez osnove predmetni ugovor o kreditu potrebno razmatrati kao jedinstveni pravni odnos prava i obveza ugovornih strana, pa ukoliko jedna ugovorna strana zbog ništetne ugovorne odredbe nešto primi dužna je to vratiti drugoj ugovornoj strani ali je i druga ugovorna strana dužna vratiti ostvarenu korist stečenu na temelju takve ništetne ugovorne odredbe. Međutim vezano za isto pitanje Županijski sud u Puli u primjerice u presude Gž-299/2020-2 od 6.4.2020.godine iznosi drugačije pravno shvaćanje navodeći u bitnom da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu koja je ostala neizmijenjena, te nije bila nedopuštena niti nepoštena, tako da se na ugovor primjenjuje odredba članka 11. a st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 85/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 52/16 dalje ZPK) jer samim tim što sklopljeni Ugovor o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije zbog toga postao ugovor sa ugovorenom fiksnom kamatnom stopom. Naime sama ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna (u tom smislu ide i presuda Županijskog suda u Puli Gž-311/2018-2 od 3.9.2018.godine), što prihvaća u cijelosti i ovaj sud , već je ništetan onaj dio odredbi kojeg sadržajno ispravno navodi i sam tužitelj. Konačno ne može se tužitelju dosuditi ništa više od onoga što je od stvarno i preplatio a to su po ocjeni ovog suda upravo oni iznosi koje je utvrdila i vještakinja na listu 113 spisa. Isto tako i Županijski sud u Splitu Gž- 755/2021-2 u presudi od 13.10.2021.godine zauzeo je istovjetno pravno stajalište kao i Županijski sud u Puli citira se: "21. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da nije osnovan prigovor radi prebijanja. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, dok je osnovan i prigovor zastare budući je od prvog dospjelog iznosa 2. 5. 2006. (kamata), odnosno 2. 2. 2014. (valuta), do zaključno 23. 12. 2014. i postavljanja prigovora radi prebijanja 21.1.2020. nastupila zastara, te zastarjelo potraživanje nije moguće prebiti a tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, koja je prekinula zastaru u odnosu na potraživanje tužiteljice" završen citat. Isto tako istovjetno pravno stajalište izraženo je i u Odluci Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi Gž-1429/2021-3 od 24.2.2022.godine itd. Osim toga vezano za pravno stajalište Županijskog suda u Bjelovaru Gž-1043/2021-3 od 16.9.2021. potrebito je ukazati da stavovi različitih drugostupanjskih sudova nisu pravno obvezujući za druge sudove (u tom smislu ide i primjerice presuda Županijskog suda u Osijeku Gž-1616/2019-2 od 18.6.2020.godine. Konačno sud ukazuje na to da čl. 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima navedeno da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva te je nitko ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Pritom pojam vlasništva obuhvaća "postojeće vlasništvo" i imovinu, uključujući i zahtjeve, a u odnosu na koje podnositelj može tvrditi da ima barem "legitimno očekivanje". U situaciji kad za istovjetni pravni i činjenični osnov postoje dvije odluke koje su međusobno oprečne uvažavanje i tzv. negativnih razlika unatoč prethodno obrazloženom opisano bi predstavljalo povredu čl. 1. Protokola broj 1 uz EKLJP dakle, povredu tužiteljevog prava na mirno uživanje svog vlasništva – imovine. Stoga je i iz tog razloga valjalo odbiti prigovor tužene da su se morali uzeti u obzir i iznosi tzv. negativnih razlika.

42. Iako se tužena suglasila da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu (budući je u odgovoru na tužbu predlagala i neke svjedoke od kojih je kasnije odustala ) ukazuje se da i nije bilo potrebe saslušavati niti javnog bilježnika čak i da tužena od toga nije odustala. Naime javni bilježnik i po logici stvari ne može tumačiti nešto izvan sadržaja samog predmetnog ugovora o kreditu već smo ono što je obuhvaćeno sadržajem istog. Da je tome tako proizlazi i iz recentne sudske prakse primjerice presuda Županijskog suda u Rijeci Gž-2212/2021-3 od 25.1.2023.godine izraženo je glede saslušavanja javnog bilježnika jasno i logično pravno stajalište citira se:

"25.Nasuprot tome saslušanjem javnog bilježnika koji je solemizirao ugovor o kreditu ne može se dokazivati činjenica o obaviještenosti potrošača budući javni bilježnik prema postojećem zakonodavnom okviru nije imao ovlasti odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF ili pak objasniti parametre promijene kamatne stope (citirana odluka Ustavnog suda i odluka Ustavnog suda U- III-4223/21 od 1. prosinca 2021.). 26. Prema tome sud prvog stupnja pravilno je odbio dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja javnog bilježnika Alide Crljenice i stoga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja." završen citat.

43.U odnosu na postupovni dio ove parnice, tijekom cijelog postupka je primjenjivano načelo otvorenog pravosuđenja, pa se tužena na ročištu od 21.1.2025.godine izričito suglasila da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu.Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 27.2.2025.godine , ali je isto rješenjem prezakazno za dan 29.1. 2025.godine.

44. Odluka parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

45. Tužitelj je u ovoj pravnoj stari bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu je sukladno troškovniku valjalo priznati nagradu za: sastav tužbe 100 bodova Tbr. 7/1, za sastav obrazloženih podnesaka od 4.6.2024. i 13.12.2024.godine po 100 bodova za svaki taj podnesak po tbr.8/1, zatim nagradu za zastupanje na ročištima od 19.12.2022., 21.3.2024., 8.5.2024., 12.12.2024., 21.1.2025.godine po 100 bodova za svako to ročište Tbr. 9/1, a za ročište od 25.5.2023.godine 50% ili 50 bodova tbr. 9/2, što iznosi ukupno 850 bodova ili 1.700,00 Eura (tbr. 48 st. 3 u svezi s tbr. 50 tj. 1 bod = 2,00 eura) uz PDV od daljnjih 25% ili 425,00 eura zbrojeno po tom osnovu 2.125,00 eura , uz trošak vještva od 550,00 eura (računi vještaka na str. 334 i 356 spisa), odnosno ukupno 2.675,00 eura, koji iznos parničnog troška je tužena dužna isplatiti tužitelju, stav III izreke ove presude zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29. st. 2. ZOO-a od dana objave presude 29.1.2025.godine pa do isplate, po kamatnom stoji kako je sadržajno i navedeno u stavku III izreke ove presude da se sve ne ponavlja.

46. Sukladno obrazloženom valjalo je tužitelja odbiti preko iznosa priznatog parničnog troška iz stavka III izreke ove presude sa kamatom na taj odbijeni dio kao neosnovan, stav IV izreke ove presude. Naime sukladno članku 155 ZPP-a trošak za požurnicu nije bio osnovan, dok mu za ročište od 25.5.2023. godine pripada nagrada po tbr. 9/2 a ne po tbr. 9/1.

47. Tužena je u cijelosti izgubila ovu parnicu pa ju je u cijelosti valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu parničnog troška prema tužitelju, kao neosnovan, stav IV izreke ove presude.

U Puli, 29. siječnja 2025. godine

Sudac:

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

l. Tužitelju po pun.

2. Tuženoj po pun.